- PIŠE: Iva Širac
- 1142
Osnovna škola braće Radića Pakrac od početka školske godine provodi projekt naziva „Čipko u vrtnoj avanturi“ kojim se želi prvašićima poboljšati vještine čitanja, pisanja i govorenja uz fizičku aktivnost, a kojeg su osmislile knjižničarka Anita Pavlečić i logopedinja Ivana Bukvić Belac. Riječ je o različitim aktivnostima za koje je pakračka osnovna škola dobila oko 25 tisuća kuna na natječaju „Radost života“ UNIQUA osiguranja.
Projekt podrazumijeva, uz dodatnu edukaciju stručnih suradnica, učenje uz pokrete, primjenu različitih vježbi za razvoj vizualne i auditivne percepcije, prostorne orijentacije, pisanja slova, pričanja prema nizu slika uz praktičan rad i motoričke aktivnosti u školskom dvorištu. Tako su za potrebe provođenja ovog projekta odobrenim sredstvima kupljeni zanimljivi didaktički materijali, slikovnice, oprema za rad s učenicima s teškoćama u razvoju, ali i u sklopu školskog dvorišta opremili igralište pješčanikom, ljuljačkama, penjalicom te vrtnim gredicama.
U projektu trenutno sudjeluje 20 učenika prvih razreda matične škole koji se sastaju jednom tjedno kako bi kroz igru poboljšali svoje vještine.
„Iskustva pokazuju da sve više djece ima teškoće u usvajanju početnog čitanja i pisanja, pa tako i usvajanja obrazovnih sadržaja. Ovim projektom želimo pomoći djeci da poboljšaju ne samo čitateljske sposobnosti nego i motoričke. Mi smo već provodili u školi vježbe čitanja i pisanja (ČiPi), a sada je nastao ČiPKo (čitanje, pisanje, koordinacija), aktivnosti koje se osim u učionici provode i u vrtu te školskom dvorištu“, rekla je logopedinja Ivana Bukvić Belac.
Kako je dodala knjižničarka Anita Pavlečić, od velike je važnosti pomoći djeci ojačati i razviti psihofizičke sposobnosti te ih motivirati na usvajanje čitanja i pisanja nekonvencionalnim metodama, a posebno kada djeca prekomjerno koriste računala, mobitele i konzumiraju tv sadržaje koji negativno utječu na razvoj čitanja i pisanja.
Projekt „Čipko u vrtnoj avanturi“ jedan je od 12 izabranih projekata od 200 prijavljenih na natječaju UNIQUA osiguranja i trajat će do kraja školske godine.
- PIŠE: Silvia Feltrin
- 1550
Učiteljice pakračke Osnovne škole braće Radića Dubravka Namjesnik i Lejla Skalnik jedne su od 511 najuspješnijih odgojno-obrazovnih djelatnika koje je Ministarstvo znanosti i obrazovanja nagradilo povodom Međunarodnog dana učitelja, 5. listopada. Ovo je treća godina kako se dodjeljuju te nagrade učiteljima, nastavnicima, stručnim suradnicima i ravnateljima u osnovnim i srednjim školama te učeničkim domovima, a ujedno i treća godina da su prema kriterijima izvrsnosti svojeg rada tijekom proteklih godinu dana nagradu osvojile ove dvije pakračke učiteljice.
Obje su nagrađene za održana predavanja, radionice i edukacije, rad u stručnim vijećima, objavljene stručne članke, nastavni materijali i obrazovni sadržaji, rad na projektima, rad na unaprjeđenju rada škole, a Lejla još i za mentorstvo učenicima na natjecanjima. Koliko im ta nagrada znači, što im je najvažnije u radu sa djecom i koliko se kroz godine promijenila uloga učitelja, doznali smo u razgovoru sa ovim skromnim i samozatajnim učiteljicama koje su odbile fotografiranje jer se, kako kažu, ne vole isticati, niti medijski eksponirati.
„Moramo odmah naglasiti da mi zbog tih nagrada nismo niti bolje niti sposobnije od ostalih kolega. Iako smo se same prijavile na natječaj, nas ne izdvaja ta nagrada. Rekle bi da je velik broj učitelja to isto mogao napraviti, ali stvara određeni pritisak kad morate prikupljati potvrde, dokumentaciju svega onoga što ste radili te školske godine, kako bi ispunili potrebne kriterije koji vam donose bodove“, govore uglas Dubravka i Lejla i dodaju da se njima ništa ne bi promijenilo i da nisu dobile nagradu, jer one i dalje rade ono što su do sada radile.
Iako dugi niz godina rade u odgojno-obrazovnoj ustanovi, kažu kako nikada nisu radile zbog nagrada. „One služe kako bi dokazale da smo odradile neke edukacije, radionice, odnosno kako bi napredovale u svom poslu, no s druge strane, potvrde nemaju onu težinu koju ima rad u učionici s djecom. To je ono što nas obilježava. Više ću pamtiti dijete koje je uspjelo savladati zbrajanje i oduzimanje nego tu nagradu“, kaže Dubravka, a s tim se složila i Lejla rekavši da joj je osobito drago kad njeni učenici odu u srednju školu pa joj se jave i pohvale da im dobro ide predmet kojeg ih je učila. „Ne znači i ako je netko bio slabiji učenik u osnovnoj školi, da će biti loš majstor. Bitno je da uspije u životu, da bude sretna osoba i da se vas sjeća sa lijepim uspomenama. To ne može ni jedna nagrada zamijeniti!“
„Čemu meni služi učitelj?“
Dubravku, učiteljicu razredne nastave, i Lejlu, nastavnicu engleskog jezika, veže iskreno prijateljstvo, druženje i vrlo sličan način funkcioniranja gdje su jedna drugoj motivacija. Obje su bile članice Udruge hrvatskih učitelja razredne nastave „Zvono“ gdje su napravile prve korake koji su im dali temelje za sve ovo što rade danas. S vremenom su se uključile i u „Webučionicu“, portal kojeg čine, kako kažu, entuzijasti koji rade na tome da se postigne određeni prag praktičnog znanja vezanih za web alate, aplikacije, koje bi bile primjenjive u nastavi.
Učiteljice naglašavaju da koliko god se bunili protiv tehnologije, zadatak učitelja danas je naučiti dijete da se zna koristiti tehnologijom, a ne da ju izbjegava. „Mislim da ih moramo više poticati da čitaju, istražuju, da budu vani i dožive svijet oko sebe, ali s druge strane da budu svjesni koliko im je informacija dostupna“, kaže Dubravka i naglašava da je u današnje vrijeme još teže i izazovnije biti učitelj, zato što djeca, pogotovo ona veća, znaju da sa nekoliko klikova mišem mogu doći do informacije, pa se pitaju „čemu meni služi učitelj?“ Lejla smatra da je učitelj promijenio ulogu, ali i cijeli proces poučavanja se promijenio. „Nekad su učitelji bili jedini izvor informacija, a sada mi više ne dajemo informaciju, nego učenike upućujemo kako pronaći informaciju, baratati s tim informacijama i kako odrediti je li ta informacija točna ili netočna. Mi smo samo djelomično u onom starom, klasičnom smislu učitelji, sad ih moramo voditi i poučavati na koji način da oni nauče učiti. To često podrazumijeva da moramo imati odgovore i na neka pitanja na koja ne znamo odgovor, ali smo ih spremni potražiti. Zbog toga je posao učitelja sada puno izazovniji i zahtjevniji od onog predavačkog, jer moramo postaviti organizaciju rada na sasvim drugačiji način.“
Posao koji se nosi kući
Obje se slažu da su učitelji podcijenjeni i da im je status u društvu loš te smatraju da bi se to trebalo promijeniti. „Nas svi vide kad idemo na posao u 8 i završavamo u pola jedan, ali nitko ne vidi sve što mi radimo kod kuće. Bilo da se radi o obilježavanju nekog dana u školi, pripreme učenika za natjecanja, ali i dodatne edukacije koje održavamo ili na kojima sudjelujemo. Ne možete djecu odložiti kao papire u ladicu i reći 'ja o tome više ne mislim', već posao nosimo kući, razmišljamo jesmo li možda trebale nešto napraviti na drukčiji način kako bi dijete bolje razumjelo, jer svatko od njih je drugačiji. Pritom i naše obitelji moraju imati razumijevanja za nas, jer mi smo posebne duše, koje stalno nešto razmišljaju, objašnjavaju“, kroz smijeh govore učiteljice i slažu se da bi, da biraju, opet bile učiteljice, jer „za taj poziv morate biti rođeni.“
Upitane što im je najvažnije u radu s djecom, Dubravka spremno odgovara da je njoj kao učiteljici razredne nastave najvažnije da djeca znaju čitati, (lijepo) pisati i da savladaju četiri temeljne računske radnje. S druge strane, nastavnici engleskog jezika je bitno pripremiti učenike da mogu samostalno i bez straha komunicirati na kraju osmog razreda, da mogu napisati tekst, i da on bude pravilan. „Bez obzira radi li se o učeniku koji će upisati gimnaziju ili npr. kuharsku školu, ali nastojimo da iza ocjene zaista stoji znanje koje je prilagođeno toj ocjeni i da to bude usklađeno. Nije to baš tako mali cilj, ali trudimo se“, kaže Lejla i dodaje da obje u radu koriste svaku prigodu da djecu motiviraju da istražuju i da rade, jer je uspjeh svakog učitelja u učenicima probuditi želju za učenjem.
Učiteljice osobito naglašavaju važnost dobre suradnje s ostalim kolegama i sa ravnateljicom. „Naša škola je velika i bitno je imati poticajno okruženje, ljude na koje se uvijek možete osloniti. Svatko od nas ima svoje kvalitete po kojima iskače od nekakvog prosjeka pa kad nas pogledate kao cjelinu, mi dišemo kao jedna fino ugođena skupina koja jedna drugoj pomaže, razumije i motivira jedna druge“, navodi učiteljica Dubravka. Isto misli Lejla i pojašnjava kako je lijepo doći u zbornicu gdje se kolege zajedno nasmiju, ali i rade, surađuju i jako puno komuniciraju. „Mislim da je to jedna velika prednost naše škole i iako smo iz malog grada, vidi se da se u njoj zaista radi. Ravnateljica se tu jako trudi sve voditi i posložiti kako treba. Mogu reći da smo sretni što imamo ljude s kojima možemo prekrasno surađivati i to je jedno veliko bogatstvo.“
Nagrađene učiteljice pozvane su na prijem kod županice Antonije Jozić, zajedno sa još 12 nagrađenih odgojno obrazovnih djelatnica naše županije, koja im je tom prilikom uručila prigodne poklone, a priznanje i podršku u daljnjem radu poželjela im je i pakračka gradonačelnica Anamarija Blažević.
Izvor fotografije: Požeško-slavonska županija, službena stranica
- PIŠE: Silvia Feltrin
- 1619
U pakračkoj Osnovnoj školi braće Radića šestu godinu za redom provodi se projekt „Obrok za 5“, financiran sredstvima EU iz Fonda europske pomoći za najpotrebitije, s ciljem besplatne prehrane djece iz obitelji nižeg socijalnog statusa, doznajemo od ravnateljice škole Sanje Delač. Nositelj projekta je Požeško-slavonska županija kao osnivač osnovnih škola, kojoj je za ovu školsku godinu na natječaju Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike odobreno gotovo milijun kuna, a projekt će se provoditi u 11 osnovnih škola naše županije.
- PIŠE: Dinko Kliček
- 1677
Od 28. lipnja u Pakracu je u tijeku projekt Sportski praznici pokrenut u suradnji Hrvatskog i županijskih školskih sportskih saveza uz potporu Minstarstva turizma i sporta, a s ciljem uključivanja djece u organizirani oblik tjelesne aktivnosti tijekom školskih praznika kad se smatra da su djeca nedovoljno motivirana po tom pitanju. Riječ je o potpuno besplatnom ljetnom sportsko-edukativnom programu za sve učenike osnovnih škola diljem Republike Hrvatske. Ove godine se predviđa sudjelovanje 126 kineziologa te više od 10.000 učenika iz 21 županije. Pogram traje četiri tjedna zaključno s 23. srpnja.
„Pravo sudjelovanja u Sportskim praznicima imaju sva djeca školske dobi od 1. do 8. razreda osnovne škole, a tjelesna aktivnost provodi se radnim danom od 9 - 12 sati na otvorenom prostoru uz primjenu epidemioloških mjera, sve pod stručnim vodstvom kineziologa, doznajemo od profesora Anđelka Lucića.
Osnovna škola braće Radić Pakrac svojevrsni je nositelj projekta i jedna od tri županijske lokacije gdje se učenici mogu uključiti u projekt, te ustupa infrastrukturu i rekvizite.
„Plan je rad pod stručnim nadzorom i to u grupama do 40 djece, a programom je predviđena tjelesna aktivnost u trajanju od 20 školskih sati tjedno. Projekt je svojevrsni odgovor na loše pokazatelje tjelesnog stanja djece te na Covid krizu koja je to samo pospješila. Uz mene, program provodi i kolega prof. Mario Tušek. Ilustracije radi, jučer smo bili na Omanovcu koji pruža odlične uvjete, a ostale dane i tjedne ćemo provoditi na gradskim lokacijama koji udovoljavaju kriterijima, a kojih ne nedostaje. Svakako treba zahvaliti roditeljima koji uskaču s prijevozom, a posebna zahvala ide i ravnateljici Sanji Delač što je prepoznala važnost projekta i omogućila nam njegovu provedbu“, rekao je Lucić. Iako je program ograničen na spomenutih 40 učenika, Lucić je poručio zainteresiranima da još ima slobodnih mjesta i da se mogu prijaviti za sudjelovanje, te obznanio suradnju s lipičkim Domom za djecu čiji će štićenici biti uključeni u vježbanje posljednja dva tjedna.
Termini Sportskih praznika su: 5.7. - 9.7.; 12.7 - 16.7. i 19.7. - 23.7. Prijave se vrše na mailove: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite., Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. ili na broj mobitela 091 518 18 57.
Svaki učenik koji pristupi programu dobit će besplatnu majicu, a svakodnevno je osiguran i obrok uz osvježenje.
- PIŠE: Silvia Feltrin
- 1671
Izazovna školska godina 2020./2021., koja se u Srednjoj školi Pakrac odvijala djelomično uživo, a djelom online nije zaustavila srednjoškolce da sudjeluju na natjecanjima i pokažu koliko znanje imaju iz omiljenih im predmeta. Kako doznajemo od zamjenice ravnatelja Ljiljane Rupena-Kelemen, na ukupno 14 natjecanja na županijskoj/regionalnoj razini sudjelovalo je 36 učenika i 15 nastavnika/mentora, a od tog broja, na državnu razinu plasiralo se troje učenika.
- PIŠE: Silvia Feltrin
- 1435
U povodu Svjetskog dana prava potrošača koji se obilježava 15. ožujka, pakrački srednjoškolci su zajedno s mentorima Vesnom Ančić i Ivanom Tutićem održali online susret s hrvatskom zastupnicom u EU Parlamentu Biljanom Borzan.
(*naslovna fotografija iz arhive PL)
„Srednja škola Pakrac već je treću godinu dio europskog projekta EPAS škola ili Škole ambasadori Europskog parlamenta, a cilj programa je podići razinu informiranosti mladih o Europskoj uniji, kao i svijesti o zajedničkim europskim vrijednostima te o pravima koja imaju kao europski građani“, izvijestila je profesorica Ančić. Program funkcionira na način da nastavnik ima ulogu ambasadora seniora Europskog parlamenta, a zainteresirani učenici uključeni u program postaju mlađi ambasadori za informiranje o aktivnostima EU.
Svake godine učenici, ambasadori juniori, zajedno sa mentorima kroz niz različitih aktivnosti obrađuju teme vezane uz razvoj demokracije, ravnopravnost spolova, održivi razvoj, prava potrošača, mentalno zdravlje i slično. Učenici se tako tijekom provedbe programa upoznaju s radom Europskog parlamenta i odgovornostima zastupnica i zastupnika koji Parlament predstavljaju, svaki u svojoj matičnoj državi članici.
Osim škole domaćina Srednje škole Pakrac, ovom online susretu su se pridružile još tri EPAS škole iz naše županije: Ekonomska škola, Gimnazija i Tehnička škola iz Požege.
„Na početku susreta zastupnica Borzan upoznala je prisutne s pravima potrošača, oznakama nutritivne/hranjive vrijednosti hrane, aktima o digitalnim uslugama, europskim inicijativama i akcijskim planovima za kružnu ekonomiju, oznakama trajanja i popravljivosti, zabranom ugrađenih kvarenja te ciljevima zaštite prava potrošača. Nakon toga su učenici iz svih škola imali mogućnost postavljati pitanja zastupnici Borzan, koja se tiču zaštite i prava potrošača, a neka od pitanja su bila: Kako izbjeći da na proizvodima (npr. mlijeko u tetrapaku) piše da su hrvatski proizvodi, a zapravo su iz uvoza? ili Ima li napretka u rješavanju problema s programiranim kvarenjem proizvoda, posebice elektronskih uređaja?“, rekla je mentorica Ančić.
Većina sudionika zaključila je da je iznimno važno govoriti o pravima potrošača, a ujedno i proširiti vlastite vidike po tom pitanju, kako bi u budućnosti mogli donijeti ispravnije odluke o svojoj potrošnji.