- PIŠE: Pakrački list
- 797
Poštovani žitelji, drage sugrađanke i sugrađani,
čestitam vam Dan Požeško-slavonske županije, u mom, a vjerujem i vašem srcu, najljepše hrvatske županije. Takvom je činite vi, svojim radom i nesebičnim angažmanom. Stoga uz čestitku, upućujem i iskrenu zahvalu za zajedništvo na putu izgradnje Požeško-slavonske županije, županije s jedinstvenom osobnošću!
Kroz stoljeća izgrađivali su ju brojni znani i neznani ljudi, hrvatski branitelji branili su ju i obranili u Domovinskom ratu te u ovaj naš zlatni slavonski kraj utkali poruke zajedništva i domoljublja koje žive i danas.
Imamo razloga biti ponosni jer naša Požeško-slavonska županija raste, razvija se i primjer je brojnima drugima pa i onima većima od sebe, a s kontinuitetom razvoja nastavit ćemo i dalje jer pokazali smo da Požeško-slavonska županija svakim danom može još više.
Još jedanput, u svoje osobne ime i u ime vijećnika Županijske skupštine, čestitam vam Dan Požeško-slavonske županije.
Vaša županica Antonija Jozić
Fotografija: Požeško-slavonska županija
- PIŠE: Pakrački list
- 1025
Uoči Dana Požeško-slavonske županije koji se obilježava 14. travnja, održana je Svečana sjednica Županijske skupštine na kojoj su dodijeljena priznanja zaslužnim pojedincima i institucijama.
Svečanu sjednicu otvorio je predsjednik Županijske skupštine Vinko Kasana istaknuvši ponos na sve odluke koje su donesene u demokratskom ozračju i osvrnuvši se na sve ono što Požeško-slavonska županija jest. „Naša Požeško slavonska županija oduvijek je bila i ostala središte kulture, povijesne baštine, obrtništva i gospodarstva, vjersko, znanstveno i umjetničko središte. Ovdje se isprepleću povijest i budućnost sa željama i mogućnostima. Takav je naš zavičaj“, istaknuo je Kasana.
Obraćanje županice
Požeško-slavonska županica Antonija Jozić osvrnula se na projekte koji su realizirani, a isto tako i na one koji tek predstoje, istaknuvši da je u proteklih osam godina na području Požeško-slavonske županije investirano 300 milijuna eura sredstava europskih fondova. Istaknula je kako uz zahvalnosti hrvatskim braniteljima za slobodnu i suverenu Republiku Hrvatsku stoji i obveza jačanja stupova zajednice, izgradnje društva jednakih mogućnosti i uvjeta koji će mladima jasno poručiti kako Požeško-slavonska županija pruža sve što je potrebno za izgradnju toplog doma.
„Od ove jeseni u obnovljenim i dograđenim prostorima Poljoprivredno-prehrambene škole naši će se učenici školovati za poljoprivredu 21. stoljeća. U godini iza nas revitalizirali smo LAG Barun Trenk i osigurali 2 milijuna eura za programe i projekte naših OPG-ovaca, udruga, gradova i općina. Svoja vrata otvorio je Muzej bećarca u Pleternici, uskoro će to učiniti i Muzej u Požegi, radovi su u punom jeku i na novoj Ergeli u Lipiku, kao i na Spahijskom podrumu u Pakracu, a nove turističke priče bit će ispričane i u Kući graševine u Kutjevu, za koju je spremna projektno-tehnička dokumentacija. Nekidan smo neformalno otvorili Inovacijski i coworking centar Panora, a ulažući značajna sredstva u razvoj zdravstvene skrbi, uskoro otvaramo i novu Zgradu zavoda za hitnu medicinu u Požegi. Odobrena su nam sredstva za financiranje centara za starije osobe u Pleternici i Jakšiću, kao i gotovo 13 milijuna eura za projekt rekonstrukcije hotela Fontana u Toplicama Lipik, a krećemo i u uspostavu Braniteljskog centra u Pakracu“, rekla je Jozić.
Županica je također istaknula velika ulaganja u vrtiće, osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje, započetu izgradnju UPOV-a u Dobrovcu, izgradnju sustava vodoopskrbe i odvodnje u visini od 17 milijuna eura na području Požeško-slavonske županije, značajne projekte aglomeracija i rekonstrukcija državnih cesta, ITU mehanizam kroz koji će se financirati 18 milijuna eura vrijedni projekti, među kojima i revitalizacija središnjeg požeškog trga te projekt kojeg su sanjale brojne generacije i koji kroz nekoliko mjeseci kreće u realizaciju, a to je brza cesta od Požege do autoceste.
Blažević i Piletić o važnosti lokalne suradnje
Izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića i gradonačelnica Grada Pakraca, Anamarija Blažević, istaknula je kako je najsnažnija karika razvoja Požeško-slavonske županije upravo zajedništvo. „Posljednjih osam godina na svakom koraku vidljivi su tragovi našeg zajedničkog rada. Rezultat su upravo naše sinergije načelnika i gradonačelnika, uz županiju, a dokaz je to da smo mi došli do onoga što je zagovarano prije tridesetak godina, do decentralizacije. Mi smo primjer uspješne decentralizacije, donosimo odluke na lokalnoj i regionalnoj razini, a onda uz pomoć Vlade Republike Hrvatske, sve naše želje i ciljevi se polako pretvaraju u stvarnost. Ono čemu težimo je ravnomjerna regionalna razvijenost, polako prema tome i idemo, a svaki od vas je jako važan u tom kotačiću“, rekla je Blažević.
Ministar Piletić istaknuo je i neke projekte za koje su već odobrena sredstva, a koji će se realizirati na području Požeško-slavonske županije. „Imamo izazov našeg starijeg stanovništva, na koji nismo odgovorili samo brojnim programima Zaželi, nego i izgradnjom dva nova objekta u Pleternici i Jakšiću. Upravo centrima za starije odgovorit ćemo na potrebe stanovništva, osigurati smještajne kapacitete onima kojima je pomoć i skrb itekako potrebna, ali omogućiti i izvaninstitucijske usluge. Spomenula je županica i Centar za hrvatske branitelje u Pakracu, sasvim sigurno nastavljamo s investicijama za Dom u Ljeskovici. Kada sve to stavite na kup, imajući u mislima da je predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković prije nekoliko tjedana uručio ugovor za izgradnju hotelskih kapaciteta u Lipiku, kako bi Specijalna bolnica u Lipiku dobila dodatan sadržaj, nema dana, nema tjedna da Vlada zahvaljujući vama i vašim projektima u ovoj županiji ne reagira s bespovratnim sredstvima, novim ugovorima i financiranjem raznih projekata“, istaknuo je Piletić.
Nagrade primili Tušek u ime Muzeja i Turković ispred Vatrogasne zajednice
Na svečanoj sjednici predsjednik Županijske skupštine Vinko Kasana i županica Požeško-slavonske županije Antonija Jozić dodijelili su županijske nagrade ovogodišnjim laureatima.
Odlukom županice Povelje zahvalnosti uručene su Muzeju ratne i vojne povijesti Pakrac u zahvalu na njegovanju vrijednosti iz Domovinskoga rata, Vatrogasnoj zajednici Požeško-slavonske županije, jednoj od najbolje organiziranih, opremljenih i operativno sposobnih sastavnica civilne zaštite te Hercegovačkoj zavičajnoj udruzi Herceg Stjepan za očuvanje i njegovanje obje sastavnice svog identiteta.
Nagrada za životno djelo uručena je Hrvoju Potrebici. Hrvoje Potrebica doktor je znanosti na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Ostvario je zapaženu međunarodnu karijeru, a povijest i arheologija učinili su ga međunarodno priznatim dok je naša Zlatna dolina našla prestižno mjesto na arheološkoj karti Europe i svijeta. Kao prepoznatljiv stručnjak u području arheologije brončanog i željeznog doba osobito se istaknuo istraživanjima lokaliteta u Kaptolu. Objavio je preko 60 znanstvenih radova, autor je nekoliko knjiga te je urednik i autor niza znanstvenih publikacija.
„Prije gotovo tri tisuće godina ovdje su živjele zajednice koje ja imam privilegiju i čast proučavati i koje su bile jedne od najvažnijeg čimbenika u razvoju europske kulture odnosno dinamike spoja Sredozemlja i srednje Europe. Ono što se mi skroz žalimo da smo negdje na rubu, oni su pretvorili u raskrižje svjetova, što ih je učinilo izrazito moćnima. Ništa nam nisu uništili, ništa nam nisu odnijeli, mi živimo u istoj prekrasnoj dolini kao i oni, nažalost neke stvari se u povijesti ponavljaju i živimo ponekad na liticama, a neke stvari bi mogli i od njih naučiti. Mi smo sada kreatori neke buduće prošlosti i to je naša odgovornost“, rekao je Potrebica, obraćajući se u ime nagrađenih.
Izvor: Požeško-slavonska županija
- PIŠE: Franjo Delač
- 2244
Danas je u Lipiku održan javni prosvjed zbog neodržive situacije prouzrokovane nedovršenjem radova na državnoj cesti DC 47 koja povezuje Lipik i Dobrovac. Situaciju zbog koje je organizatorica prosvjeda, Marina Hlapović, odlučila sazvati ovaj skup, detaljno nam je opisala svojim dopisom, čiji dio prenosimo u nastavku.
Radovi rekonstrukcije kolnika i nogostupa u dužini od 2,7 km započeli su u svibnju 2022. s rokom završetka u veljači 2023. Međutim, trenutno stanje radova je: uklonjena postojeća konstrukcija nogostupa s obje strane ceste te uklonjena postojeća kolnička konstrukcija do donjeg stroja ceste u cijeloj dužini obuhvata. Kolnička konstrukcija je uklonjena u listopadu 2023. godine, a radovi se izvode vrlo slabim intenzitetom. Jedino je izveden nogostup s južne strane prometnice.
Izvođač radova je Zajednica ponuditelja PZC Brod d.o.o. i Poduzeće za ceste d.o.o., glavni nadzorni inženjer CONSOL d.o.o. te investitor HRVATSKE CESTE d.d. Državna cesta DC 47 je visokofrekventna prometnica kojom prolazi teretni i putnički promet. Veliki problem je teretni promet, iako je isti zabranjen.
Svakodnevni promet tijekom kišnih dana stvara velike rupe na preostaloj konstrukciji, a tijekom sušnih razdoblja podiže veliku prašinu. Navedeno usporava i otežava promet. Razina buke prilikom prolaska teretnih vozila je iznad dopuštene, a zbog težine i brzine stvaraju se vibracije tla. Sve navedeno dovodi do ugrožavanja zdravlja i života stanovnika te uništavanja privatne imovine, i to:
- Kod stanovnika se javljaju zdravstveni problemi
- Osobama koje boluju od astme i imaju respiratornih poteškoća stvaraju dodatne probleme s disanjem uz već narušeno zdravlje;
- Otežavaju i produžuju vrijeme intervencije svim žurnim službama;
- Uništavanje statike i stabilnosti, pucanje zidova obiteljskih kuća u navedenim ulicama zbog stalnih vibracija;
- Uništavanje fasada na obiteljskim kućama zbog velikih količina prašine i blata.
Na gradilištu se radovi izvode vrlo slabim intenzitetom ili se uopće ne izvode. Zahvati koji su izvedeni upitne su kvalitete zbog dugotrajnosti izvođenja, ali i stručnosti izvoditelja. Kao što je i navedeno, radovi su trebali biti gotovi prije gotovo godinu dana, a oni nisu ni blizu završetka.
U Ulici kralja Tomislava, naselju Dobrovac, radi zatrpavanja odvodnog kanala u sklopu ovih radova, nakon svake kiše dolazi do obilnog plavljenja obiteljskih kuća i dvorišta. Sve navedeno uvelike otežava život stanovnika navedenih ulica, ali i svih prolaznika koji se koriste navedenom prometnicom.
I uistinu, nije teško razumjeti frustraciju stanovnika Lipika i Dobrovca, ali i okolnih naselja, uključujući i Pakračane. Naposljetku, upravo je navedena cesta glavna žila kucavica koja Pakrac povezuje s Kutinom, Novskom, pa u krajnjoj liniji i Zagrebom. Ipak, dok je nama Pakračanima tek blaža neugoda proći taj jedan komad makadama, ljudima koji žive uz navedenu prometnicu nesnosna prašina onemogućava normalno disanje, a vibracije uzrokovane prometom oštećuju kuće. To im nitko neće moći nadoknaditi, a najteže u svemu je što se agoniji još uvijek ne nazire kraj.
Dovoljno je reći kako je svega pola sata provedenog na lipičkoj „prašnjavoj cesti“ dovoljno da prašina uđe, dojam je, u sve pore tijela, odjeće, obuće. Disanje je otežano, čak i ako nema automobila, jer cesta je tijekom dvosatnog prosvjeda bila zatvorena za promet. Stoga je uistinu krajnji čas da napravimo sav pritisak koji smo sposobni napraviti, s građanske, medijske, političke strane, da se ovaj ozbiljan problem koji teško muči sve Lipičane, Pakračane i stanovnike okolnih naselja, napokon riješi.
- PIŠE: Franjo Delač
- 1750
Srpsko narodno vijeće (SNV) danas je u sklopu projekta „Od vrata do vrata“ Odjela za socijalna i humanitarna pitanja SNV-a kod Srpske kuće Pakrac u ulici 30. svibnja izvršilo primopredaju još jednog vozila vozaču pratitelju, a koje će biti na usluzi svim socijalno potrebitima s područja grada Pakraca i Lipika te njihove šire okolice.
SNV-ovi vozači pratitelji kroz program „Od vrata do vrata“ pružaju besplatnu uslugu prijevoza starijih osoba koje žive u ruralnim, izoliranim te slabije ekonomski i demografski razvijenim područjima. U ovom trenutku već djeluju u Benkovcu, Erveniku i Kninu, Gračacu, Donjem Lapcu, Gospiću i Lovincu, Glini, Petrinji, Sunji i Donjim Kukuruzarima, Slatini, Voćinu, Krnjaku (Vojnić, Barilovići, Slunj), Obrovcu, a od danas i u Pakracu (Požega).
„Usluga je predviđena za prijevoz starih osoba, za starije stanovništvo na području Pakraca i Požege. Svi oni koji nemaju mogućnost otići kod doktora, obaviti neku manju kupnju, moći će se prevesti ovim novim automobilom, što je dobro, jer takvih korisnika ima puno“, rekla nam je Tajana Kovačević Kovačić, predsjednica VSNM Grada Lipika.
Ključeve automobila protokolarno je Slavoljubu Kovačiću, novom vozaču-pratitelju, predala Dragana Jeckov, potpredsjednica Srpskog narodnog vijeća u Zagrebu, nakon čega su potpisali i ugovor.
- PIŠE: Silvia Feltrin
- 1800
Od sutra, 11. travnja uvodi se nova privremena regulacija prometa radi izvođenja radova na rekonstrukciji prometnih i pripadajućih površina u dijelu ulice J. J. Strossmayera i Trga bana J. Jelačića u Pakracu. Novom regulacijom zatvara se dio ulice od križanja Ulice matice hrvatske i Ulice Andrije Hebranga prema Trgu bana J. Jelačića, a otvara se promet u Ulici kneza Branimira, javlja Matea Lučić Jozak iz tvrtke izvođača radova, Promet građenje d.o.o. iz Požege.
Promet će se stoga do 31. svibnja, odnosno do završetka ove, treće po redu, pripremne faze izgradnje kružnog toka na Trgu bana Jelačića, odvijati obilazno, ulicama Matice Hrvatske, Andrije Hebranga, Stanka Grabrića i Branimirovom prema Trgu, dok će za prilaz zgradi Gradske uprave vozači morati iz Matice Hrvatske skrenuti kod zgrade Gradske tržnice. I četvrtkom, u vrijeme tržnog dana za promet će biti otvoren sporedni ulaz tržnice kojim će se moći prometovati dalje prema zgradi Gradske uprave, odnosno parkirališta „kod Pošte“, obavijestio je Marijan Malogorski pročelnik Odjela za graditeljstvo i komunalne djelatnosti u pakračkoj gradskoj upravi.
Podsjetimo, prva faza odnosila se na rekonstrukciju prometnice na Trgu bana Josipa Jelačića, a druga faza je podrazumijevala rekonstrukciju dijela Branimirove. Nakon ove faze će se rekonstruirat pristupni dio ulice 30. svibnja, a u završnoj, petoj fazi na red će doći izgradnja samog kružnog toka ispred Vladikinog dvora kojim će se povezati ove četiri ulice te će se time osigurati sigurnija i praktičnija regulacija prometa u tom dijelu grada.
- PIŠE: Silvia Feltrin
- 2263
U vrijeme kad je bavljenje poljoprivredom sve manje atraktivno, bilo zbog klimatskih promjena, nesređenog tržišta poljoprivrednim proizvodima ili zbog silnih papira, obrazaca, zahtjeva, zakona i pravilnika u kojima se svaki poljoprivrednik danas treba snalaziti, rijedak je primjer, pogotovo u našoj maloj sredini, da se netko na malo drugačiji način želi pozabaviti ovom strateški vrlo važnom granom gospodarstva. Mladi agronom Silvio Kop, rođeni Badljevčanin, nedavno je u Pakracu otvorio svoj Obrt za savjetovanje u poljoprivredi FPS AGRO pa smo porazgovarali s njim o planovima i motivaciji da se nakon studija vrati u rodni kraj te svojim znanjem pomogne poljoprivrednicima da što bolje iskoriste potencijale koje im zemlja pruža.
Zašto si odlučio studirati agronomiju? Je li to bio neki prirodni slijed s obzirom da si odrastao u ruralnom području?
Iskreno, prvi izbor mi je bio Kineziološki fakultet, ali zbog ozljede nisam na prijemnom ispitu baš pokazao zavidnu sposobnost pa sam, eto, spletom okolnosti otišao na Agronomski fakultet u Zagreb. Diplomirao sam 2020. godine i stekao zvanje magistar inženjer biljnih znanosti. S obzirom da sam iz ruralnog kraja, gdje je poljoprivreda dosta dominantna djelatnost, nadao sam se većoj mogućnosti za zapošljavanje u struci. Nažalost sve se odvijalo u doba korone i nije bilo prilike za zapošljavanje u struci pa sam se snalazio i u nekim drugim poslovima. U mladosti sam naravno imao doticaja s poljoprivredom jer se moj otac 40-ak godina bavi poljoprivredom i pomagao sam mu u poslovima, no tek sam se tijekom studiranja i doticaja sa malo profitabilnijim kulturama zainteresirao za neki samostalan uzgoj. To su bile uljarice, točnije uzgoj uljnih buča i proizvodnja bučinog ulja.
Otkud baš interes za uljarice?
Kako mi se povećavala razina znanja tijekom studija tako sam primjenjivao i neke inovacije u tom uzgoju koje sam učio na fakultetu. Uljne buče su me zainteresirale zbog svoje dohodovnosti, no po mom načinu rada, one zahtijevaju puno više posla od ratarskih kultura. S obzirom da sam svoj rad bazirao na principima ekološke proizvodnje, kako bih opravdao cijenu krajnjeg proizvoda morao sam ponuditi tržištu i kvalitetan proizvod. Za proizvod visoke kvalitete i visoku razinu čistoće sjemena nužan je isključivo ručni rad, od berbe, čišćenja, sušenja te uz dodatak određenih inovacija kako bi se proces barem malo ubrzao. Buče uglavnom uzgajam na površini od nekih 1000 do 1500 m² ovisno o plodoredu i dostupnosti parcele, ali za osobne potrebe i potrebe stalnih kupaca je zadovoljavajuće. Radim inače toplo prešano ulje, u uslužnoj uljari Županić u okolici Varaždina. Sve proizvedeno prodam na kućnom pragu i najvažnije mi je da su kupci prepoznali kvalitetu. Nažalost, prošle godine elementarna nepogoda koja nas je zadesila u ljeto napravila je veliku štetu i na bučama tako da nismo imali uroda.
Odakle ideja za otvaranjem obrta koji se bavi savjetovanjem u poljoprivredi? Koliko mi je poznato, kod nas nema takvog obrta.
Da, na području Pakraca, Lipika, ali i šire nema takvog specijaliziranog obrta. Ideja je došla još dok sam radio u prošloj firmi kao prodajni predstavnik sredstava za mineralnu i folijarnu ishranu bilja. Svidio mi se koncept pomaganja ljudima, savjetovanja u vezi njihove proizvodnje. Kada bi oni imali dobre prinose u svojoj proizvodnji zahvaljujući mojim savjetima u meni bi rastao osjećaj zadovoljstva i ponosa. Osobno se nisam prepoznao u trgovačkom dijelu posla dok sam se u ovom savjetodavnom dijelu odlično snašao.
Nakon što sam se razišao s tadašnjim poslodavcem, imao sam ideju u kojem smjeru želim ići. U budućim planovima veliku podršku pružila mi je obitelj te supruga Paula i kćer Franka. Položio sam ispit za ovlaštenog agronoma pri Hrvatskoj agronomskoj komori. Ovlašteni agronom je osoba koja se trenutno može prijaviti i nuditi usluge privatnog savjetovanja u području poljoprivrede, čime dokazuje stručnost. Sama prisutnost u komori daje mi dodatnu sigurnost i oslonac jer imam doticaj sa drugim agronomima, a samim time veću i lakšu dostupnost informacija i iskustava od starijih kolega. Razmjena informacija koje posjedujemo ili ih želimo saznati u takvim krugovima puno brže kola zbog čega mogu pravovremeno i na što bolji način reagirati.
Prošla godina je za ratarstvo bila kritično loša
Agronomska komora se zalaže za prosperitet poljoprivrede, sudjeluje u izmjenama zakona i natječaja koji su vezani za poljoprivredu te da ona napreduje svakim danom. Nedavno smo vidjeli prosvjede u raznim državama Europske unije ukazujući nezadovoljstvo poljoprivrednika koji su u zadnje vrijeme jako administracijski opterećeni i sve više ima pritiska na njih što se tiče poljoprivredne proizvodnje. Problematika velike administracije i uvoza iz trećih zemalja najveći su razlozi samih prosvjeda. Sami poljoprivrednici pristaju na te obaveze kako bi povećali svoje prihode, nakon što je osnovni poticaj za proizvodnju smanjen pa se jedino dodatnim obvezama u vidu „zelenih politika“ može uvećati. Sama proizvodnja, pogotovo kada pričamo o ratarstvu nije bila nimalo profitabilna, a prihodi su bili jako mali ili nikakvi, jer je prošla godina sama po sebi bila kritično loša zbog nižih prinosa, te zbog nižih otkupnih cijena koje su nastale uvozom žitarica iz trećih zemalja na područje EU.
Na koji način tvoj obrt pomaže poljoprivrednicima?
Ideja obrta je pomoć poljoprivrednicima u administrativnom dijelu posla, uključujući popunjavanje obrazaca, evidencija i priloga koje su obavezni dostaviti Agenciji za plaćanje u poljoprivredi. Također, popunjavanje prijava poticaja. Uz ranije navedeno u budućnosti planiram pomoći ljudima prilikom prijave na natječaje, bilo na razini EU ili LAG-ova. Samo nuđenje usluga će biti moguće u poslovnom prostoru obrta, online ili dolaskom na domaćinstvo poljoprivrednika. Pokušavam biti u doticaju sa što više institucija kako bi na vrijeme obavijestili ljude te kako bi oni na vrijeme stigli pripremiti svu dokumentaciju.
Sa svojim ovlaštenjem mogu izrađivati tehnološki projekat u poljoprivredi kao i tehnološke elaborate, a uz kolegicu koja mi pruža potporu što se tiče pisanja, u budućnosti planiram pisati i same projekte.
Obrt će se još baviti i savjetovanjem unutar poljoprivredne proizvodnje, odnosno vođenjem proizvodnje same po sebi jer mi je kao agronomu to bila najveća želja. Iako mi se čini da ljudi još nemaju potrebu za tim, mislim da bi se uz stručnu osobu tu moglo puno postići u vidu smanjenja troškova. Pravovremenim planiranjem određenih radnji, poput prskanja zaštite ili gnojidba, moguće je doći do boljih prinosa, manjih troškova i veće profitabilnosti.
Koliko kod nas ima Obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i koliko njih baš „živi od poljoprivrede“?
Na području naše i Bjelovarsko-bilogorske županije s kojom sam ja najviše u doticaju i na čijem području planiram obavljati većinu svog posla, ima oko 15.000 OPG-ova. Iako zvuči kao velika brojka, problem je što 60 do 70 posto njih nemaju više od 5 hektara površine, odnosno poljoprivreda im je sekundarna djelatnost. Dok ovih velikih, kojima je primarna djelatnost i koji baš „žive od poljoprivrede“, ima nekih 10 do 15 posto, ali oni zato obrađuju oko 70 posto površine.
Ima li dovoljno obradive zemlje s obzirom na interes?
S obzirom na interes – nema! Uvijek je veći interes od dostupnih površina. S mojeg gledišta, kao agronom, bio bih zadovoljniji kada bi mladi mogli malo lakše doći do zemlje. Problem je što mladi poljoprivrednici koji se počinju baviti poljoprivredom jako teško dolaze do obradivih površina i ne mogu napredovati onim tokom i onim tempom kako bi očekivali. Kada bi uspjeli doći do primjerice 40 do 50 ha površine koja bi bila zadovoljavajuća da se poljoprivredom mogu osigurati primanja za jednu obitelj ne bi bilo problema. Zadnjih par godina dolazimo do toga da se ratarstvo jako slabo isplati zbog visokih cijena goriva, repromaterijala, sjemenske robe i zaštitnih sredstava, izuzev 2021. i 2022. godine koje su bile vrlo isplative, ali zbog geopolitičkih razloga (izazvane ratom između Rusije i Ukrajine najvećim razlogom). Ne kažem da u drugim granama ne postoji ista problematika, no sama vrijednost proizvoda u povrćarstvu i voćarstvu je viša, plasman je malo nesigurniji, ali se kroz određene zadruge proizvodi mogu bolje plasirati, kao i preraditi i ostvariti veća zarada po jedinici površine, odnosno po hektaru.
Kod trajnih nasada je najveći problem otkup
Što na našem području najviše uzgajaju poljoprivrednici? Koja je grana najprofitabilnija?
Najzastupljenija grana je ratarstvo. Žitarice zauzimaju veliki dio u opskrbi hranom što se neće tako lako promijeniti. Prije 10-ak godina su se dosta podizali nasadi aronije uz potporu iz EU fondova, nakon toga je krenulo masovno podizanje nasada lijeske i to je uglavnom to što se tiče trajnih nasada. No to je sve bio boom efekt. Jedne godine nešto uspije, bude dobra otkupna cijena i svi ju krenu saditi bez obzira na to je li lokalitet prilagođen toj kulturi, a svi su se poveli za tim. Dok sama kultura dođe u rod više nema toliko potražnje jer je tržište postalo zasićeno samim proizvodom. Sam zakon ponude i potražnje govori nam čim je ponuda nečega visoka, potražnja se smanjuje, a cijena opada.
Što se tiče trajnih nasada, teško je predvidjeti što će biti profitabilno za par godina. Naglasio bih da je najveći problem otkup i ako se proizvodi ne uspiju prodati ljudi se moraju snalaziti. Rijetko tko ima skladišne kapacitete kamo bi mogli skladištiti svoje proizvode u vrijeme žetve/berbe ili nakon prerade. Konkretno, proizvođači aronije svoje proizvode plasiraju na svom kućnom pragu u svježem ili sušenom obliku ili proizvode džemove, likere, čaj i slično, a preradom dobivaju višu cijenu krajnjeg proizvoda. Onima koji imaju male površine, a voljni su uložiti dodatan rad, preporučio bih prelazak na povrtne kulture ili određene voćne vrste koje nisu previše zastupljene na tržištu. Preporuka je da naprave analizu zemlje, prilagode gnojidbu koja priliči samoj povrtnoj ili voćarskoj kulturi i onda na kućnom pragu ili tržnici prodaju. I opet dolazimo do problema što ljudi koji su zaposleni na drugom radnom mjestu nemaju tu mogućnost plasmana na tržnicama, koja sama po sebi zahtjeva da ste pola dana tamo, a već sam rekao da nema adekvatnog otkupa ne samo na našem području već i šire. Apelirao bih na naše sugrađane da više kupuju od domaćih, lokalnih proizvođača sezonsko voće i povrće kad bude dostupno, a ne u trgovačkim lancima, baš radi prosperiteta ruralnog kraja.
Poljoprivrednici danas nisu samo poljoprivrednici koji će obrađivati zemlju, već moraju znati i svu papirologiju. Koliko se oni u tome snalaze?
Iskreno, prema mojim saznanjima, teško se snalaze. Ima ih koji se snalaze i moram ih pohvaliti, ali uglavnom su u manjini. Ponekad je problem i s tumačenjem određenih pravilnika i ta neusklađenost zna zbuniti ljude jer ne znaju što je ispravno.
Što preporučaš mladima koji se žele baviti poljoprivredom?
Za početak bi trebalo imati viziju. Jasno odrediti čime se žele baviti, što su sve spremni žrtvovati, koje im je ciljano tržište, koji su ciljevi i koliko su realno ostvarivi. Trebalo bi sve to planirati da utječe na finalni ishod poslovnog plana, znači što ćete dobiti od proizvoda, koliko ćete dobiti i ako se odluče za trajne nasade – kad ćete dobiti. Moram naglasiti da je poljoprivreda jako kompleksna grana i koliko god učite, uvijek dođe nešto novo vezano za inovacije, nova saznanja i slično.
Također, primjećujem da su što se tiče dostupnih mjera, ljudi dosta informirani, no nisu baš u toku sa napredcima, inovacijama u poljoprivredi, kao što je primjerice primjena gnojiva. Dokazano je da prema analizi tla možete napraviti gnojidbu koja je prilagođena za naredni usjev i tako uštedjeti određena sredstva, no ljudi po uvriježenoj praksi gnoje zadnjih 20 godina na isti način i drže se toga. Pravilna gnojidba i pravovremena primjena gnojiva može napraviti određene uštede ili u suprotnom veću iskoristivost gnojiva koja neće imati negativne posljedice za tlo, a sličnog sam mišljenja i za zaštitnu bilja. Tu mislim da ima jako puno prostora za napredak. Što se tiče mehanizacije, zadnjih par godina se dosta ulagalo u sve aspekte mehanizacije te smo se na neki način modernizirali, ali i tu polako inovacije idu u smjeru pametne poljoprivrede koja će onda doprinijeti očuvanju okoliša i klime.
Budućnost je u eko proizvodnji
Sve više se ide prema ekološkoj poljoprivredi?
Da, jer Europska unija to „gura“. Budućnost je u eko proizvodnji no za to moraju postojati određeni preduvjeti: otpornije sorte i kultivari na bolesti i štetnike, prilagođena mehanizacija za mehaničko uništavanje korova te pametno upravljanje poljoprivrednim procesima. Ekologija i ekološka poljoprivreda ne teže savršenostima. U ekološkoj poljoprivredi se nesavršeno smatra savršenim. Bez prskanja zaštitnim sredstvima ne možete imati lijepe i ujednačene proizvode. Ako imate 100 komada jabuka, a nijedna nije ista ni po veličini ni obliku, znate da je po pravilima ekološke poljoprivrede i da bi trebalo biti zdravo, naravno uz certifikat da se radi o ekološkoj proizvodnji.
Mi još uvijek dosta kaskamo i ima još jako puno prostora da napredak, a tu je upravo posao educiranih agronoma koji trebaju raditi na edukaciji samih poljoprivrednika i informiranju o novostima što se tiče inovacija koje bi onda trebale u datom trenutku njima poboljšati proizvodnju, a istovremeno s ciljem smanjenja samih troškova proizvodnje.
Također budućnost mog obrta je da se u narednim godinama nabavi dron s mogućnošću multispektralnog snimanja gdje će se onda po samom pregledu polja moći utvrditi napad bolesti i štetnika kako na ratarskim kulturama tako i na drugima. Analizom površina će se moći odrediti pravilna doza zaštitnog sredstva te će se sa puno manjom dozom sredstva prskati točno na žarišta zaraze i na taj način smanjiti utjecaj na okoliš.
Dronovi su u poljoprivredu došli prije nekih 10-ak godina čime se postiglo da imamo kartiranja, odnosno mapiranja parcela, pa sve do snimanja parcela u realnom vremenu i automatskog stvaranja mape koja se može prenijeti u modernu mehanizaciju koja ima mogućnost obrade tih podataka i primjene putem GPS-a koja onda navodi stroj navodi preko parcele i primjenjuje samo sredstvo onoliko koliko je potrebno.
Što bi još rekao za kraj?
Za kraj bih htio ukazati na problem koji se pojavio u zadnjih nekoliko desetaka godina, a to je da se jako degradirala zemlja, i državna i privatna, ljudi malo ulažu u obnovu zemlje pa ona postaje sve lošija. Gnojiva nisu problem ako se koriste racionalno i na pravilan način, ali je najveći problem što se naša poljoprivreda, radi većih prinosa nauštrb kvalitete zemlje jako „pumpa“ sa dušičnim gnojivima koja se najčešće isperu u zemlju ili ispare u zrak uslijed neracionalne primjene i tako onečišćuju okoliš. Mislim da zajedničkim snagama, kombinacijom struke i iskustva poljoprivrednika možemo postići održivu proizvodnju uz očuvanje tla koje nam kao resurs treba biti najveći zalog za budućnost, ne samo nas već i za našu djecu. Stavljam se na raspolaganje svima koji imaju upite vezane uz poljoprivredu. Sve potrebne informacije o kontaktima možete pronaći na Facebook stranici FPS AGRO, a također me možete naći i u uredu u „Industrijskoj zoni Pakrac“ na adresi Zona male privrede 5, uz prethodnu najavu.
Svim poljoprivrednim proizvođačima želim uspješnu proizvodnu godinu!