Dan najveće razmjene zarobljenika logoraša s Bučja obilježen je 16. siječnja kod spomenika na ovaj zloglasni logor. Pred sami početak službenog protokola, oko 11 sati na Bučje su dotrčali članovi Udruge maratonaca Virovitičko-podravske županije, Glasnici istine. Njih šestoro istrčalo je 12. memorijalni maraton Pakrac-Bučje pod nazivom „Stazom mučeništva“.
Obilježavanje 33. obljetnice razmjene zatočenika logora Bučje organizirali su Udruga logoraša srpskog koncentracijskog logora „Bučje“ Požeško-slavonske županije i Grad Pakrac. Prisustvovali su mu, između ostalih, stradalnici i zatočenici logora Bučje, članovi obitelji zatočenih, nestalih i poginulih hrvatskih branitelja i civila, preživjeli logoraši te predstavnici braniteljskih udruga, zatim Anamarija Blažević, izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora, saborska zastupnica i gradonačelnica Pakraca, pa Zlatan Bašić, izaslanik predsjednika Vlade RH i Ministarstva hrvatskih branitelja te državni tajnik, Davor Huška, ravnatelj u Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU, Ferdinand Troha, zamjenik županice Požeško-slavonske županije, Jasna Jug, zamjenica predsjednice Udruge obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, Hrvatski Feniks te Ivan Turudić, predsjednik Hrvatskog društva logoraša Hrvatske.
Zloglasni logor Bučje postojao je od kolovoza 1991. godine. U tom razdoblju, kroz logor je prošlo više od 300 ljudi, ne samo hrvatske, nego i ostalih nacionalnosti, a koji su iskazivali odanost domovini Hrvatskoj. Dio zatočenih je razmijenjen, a neki su sprovedeni u daljnje kazamate i logore, Staru Gradišku i Manjaču. Neki nažalost nisu preživjeli strašne torture, mučenja i zvjerstva. Do danas, 33 godine kasnije, nije poznata sudbina najmanje 23 ljudi čiji ostaci nikada nisu pronađeni i koji se još uvijek vode kao nestali.
„Molimo vas, recite nam gdje su naši najmiliji“
Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odana je počast svim ubijenim, poginulim i nestalim civilima, kao i svim poginulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu. Nakon glazbenog intermezza u izvedbi članova KUD-a Bektež koji su otpjevali skladbu „Otiš'o je otac moj polako“, skupu se u ime Udruge logoraša prva obratila njezina predsjednica, Ivana Rihter. „Zahvalna sam svima što svojom nazočnošću odajete pijetet žrtvama logora Bučje, što ste se okupili u ovolikom broju te što na ovaj način čuvamo uspomenu na žrtve iz Domovinskog rata. Na ovom sam mjestu prije tri godine obećala da će se o logoru Bučje javno progovarati. Nećemo šutjeti, za logor Bučje se mora čuti i mora se svjedočiti o strahotama koje su prolazili logoraši jednog od najokrutnijih logora formiranog od strane srpskih terorista, četnika, Službe državne bezbjednosti i JNA“, rekla je Rihter.
Dodala je kako zbog nezaliječenih rana naših ubijenih, nestalih i preživjelih logoraša postoji stalna potreba iznova podsjećati svekoliku javnost, jer ta ista javnost mora znati zašto se svake godine okupljamo na ovome mjestu i kakve je strahote preživio hrvatski narod u Domovinskom ratu zbog zločina koji su počinili srpski teroristi. „Nažalost, 25. listopada 2024. godine preminuo je naš član, logoraš s Bučja, Zvonimir Brkašić. Neka mu je laka hrvatska gruda koju je toliko volio. Naša obaveza je uvijek iznova podsjećati javnost o još uvijek po našim saznanjima najmanje 23 nestala logoraša logora Bučje za kojima i danas tragamo, a među njima je jedan od najpoznatijih dr. Ivan Šreter“, dodala je Rihter, apostrofiravši pritom apel na sve koji šute i slobodno šeću među nama, neka barem anonimno daju bilo kakav trag o lokaciji naših najmilijih, čime bi umanjili agoniju koja traje više od tri desetljeća.
Mjesto na kojemu se lomila velikosrpska ideja
Nakon emotivnog obraćanja preživjelog logoraša, Josipa Caha, koji je istaknuo kako su u logoru najzastupljeniji bili Pakračani i Lipičani te prepričao neke od potresnih detalja iz tog mučnog vremena, okupljenima se obratila Jasna Jug u ime u udruge Hrvatski Feniks. „Još jedna godina je iza nas i evo nas opet u Bučju. Promijenili smo se kroz godine, a mnogi koji su bili među nama, nisu više među živima. Puno toga se promijenilo u nama i oko nas, ali malo toga kad spomenemo Bučje. Zašto smo danas ovdje i što nam znači Bučje? Kad kažemo Bučje, svi zajedno pomislimo na mučenja i stradanja, na žrtvu hrvatskih branitelja i civila koji su rekli „ne“ velikosrpskoj ideji“, podvukla je.
Ferdinand Troha, zamjenik županice, rekao je kako se nalazimo na mjestu bola, stradanja, ratnog zločina. „Na ovom je mjestu čovjek prestao biti čovjek. Teško je sakriti emocije i suspregnuti osjećaje, pogotovo ljudima koji su na bilo koji način vezani za tragičnu sudbinu osoba koje još uvijek tražimo. Danas, preko 30 godina nakon stradanja, pitamo se gdje su naši najmiliji. Bučje je postalo paradigma hrvatskog bola, ali je i mjesto hrvatskog ponosa, jer ovdje smo 1991. tim stvorenjima dali do znanja da je njihov san o nekoj Velikoj Srbiji samo san, a da će Hrvatska biti stvarnost“, dodao je.
Preživjeli logoraši slave 33. rođendan
Zlatan Bašić, izaslanik predsjednika Vlade RH, poručio je kako je i sam logoraš te rekao kako su njegova vrata uvijek otvorena, a broj telefona dostupan za sve probleme koje treba riješiti. „Prije 33 godine u Sremskoj Mitrovici nisam mislio da ću doživjeti naredne 33 godine, a kamoli da ću doći ovdje i stajati pred svima vama. Moja je obaveza pomoći svim logorašima, a obaveza Ministarstva branitelja da pokušamo pronaći naše nestale suborce i prijatelje. Ministarstvo je ovdje na sedamdeset mjesta vršilo pokusna ispitivanja i nastavit ćemo dalje, dokle god budemo u mogućnosti“, rekao je, čestitavši pritom preživjelim logorašima 33. rođendan.
Posljednja govornica bila je pakračka gradonačelnica, Anamarija Blažević. „33 godine živim s logorom Bučje, jer ovdje je fotografija mog djeda, zbog čega ovo mjesto za mene ima posebno značenje. Logoraši i civilne žrtve, a i mi, članovi njihovih obitelji, zaslužili smo da se o logoru Bučje priča i piše“, rekla je, zahvalivši pritom Ministarstvu branitelja i ravnateljici Uprave za nestale na naporima koje ulažu u cilju pokušaja pronalaska posmrtnih ostataka bivših logoraša. Ponovila je pritom i apel koji su prije nje uputili i ostali govornici, a upućen svima onima koji imaju bilo kakvu informaciju o nestalima, pa makar i neprovjerenu – da je prijave, jer žrtve su zaslužile da ih se dostojno pokopa.
Komemoraciju je molitvom i blagoslovom zaključio pakrački župnik, velečasni Jozo Zorić.
