- PIŠE: Pakrački List
- 1863
Kad Pakračaninu spomeneš prezime Almaši prva asocijacija obično bude golubarstvo. Otac Darko i sin Dario Almaši ljudi su iz golubarskog svijeta, no mlađi sin Almaši – Siniša, nije taj tip. Listonoše ga, kaže, ne zanimaju… „I danas se otac zna naljutiti „trideset godina si ovdje, a ne znaš koji je koji golub?!“ A, kad me ne zanima, šta mogu…“ uz smijeh će Siniša.
Priča je, naime, posve druga…
Nekad davno, još u predratno doba Lipik je bio na glasu kao najbolji rehabilitacijski centar za liječenje multiple. Danas je ova lipička medicinska ustanova na najboljem putu prema staroj slavi. Zasluge za to ima i čovjek koji je dio fizioterapeutskog tima lipičke bolnice.
Siniša Almaši, prvostupnik fizioterapije, prvi je od jednakih u fizio - timu Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju kaže, a BOBATH koncept koji Siniša sa svojim timom uspješno primjenjuje pri rehabilitaciji pacijenata nakon pretrpljenog moždanog udara ili multipleskleroze danas je predmet predavanja na kongresima fizioterapeuta, medicinskih sestara ili doktora koje ovaj prvostupnik fizioterapije održava širom regije.
Siniša je u lipičkoj bolnici danas na glasu kao odličan terapeut koji posebnom primjenom spomenute metode postiže značajne uspjehe na polju oporavka. Iza sebe ima nekoliko slučaja „dizanja na noge“ pacijenata nakon teških, gotovo tragičnih povreda, pa je njegov poseban način terapije privukao pažnju javnosti.
„Osim stručnog dijela, predavanja koristim i za promociju naše bolnice, a rezultati koje postižemo nagrađeni su daljnjim ulaganjima u naše stručno usavršavanje. Trenutno ovaj koncept radim s četvero kolega i kolegica, a količina pacijenata koja nam pristiže samo su potvrda kvalitetnog rada.“
A nije sve moralo biti tako…
Rođen je 1975. godine u Osijeku, a rane je dane zajedno s bratom Darijom proveo u Pakracu od 1977. godine kada su ovdje otac Darko i majka Jovanka dobili posao.
U vrtić nije išao, a osnovnu školu je riješio u Pakracu. Iako mu je po roditeljskoj crti odgojno obrazovna struka bila bliska, u Kutini je upisao srednju elektrotehničku. Struja kao struja mu i nije bila prvi favorit, no izbor škole uvjetovalo je nešto posve drugo…
„U Kutini sam mogao nesmetano nastaviti s trčanjem kojim sam se intenzivno i uspješno bavio, pa sam i srednju školu upisao zbog mjesta boravka, a ne zbog struke.“ Da sudbina nije umiješala svoje prste, trebao je biti vrhunski sportaš maratonac. Sekunde, minute i sati zaustavljeni na ciljnoj ravnini odavali su vrhunski talent koji je sigurno kročio prema svjetskim sportskim priredbama. Sve do jednom. Trošeći kilometre, na žalost se ispostavilo, trošio je i srce. Životna pumpa više nije mogla pratiti žestok ritam i poslala je upozorenje, pa je tog dana, 1997. godine, zbog otkrivene srčane mane istog momenta morao zaključiti sportsku karijeru.
Trčao je od djetinjstva, „ u raznim crosevima organiziranim u okolici uvjerljivo sam pobjeđivao, bilo je to još doba viših razreda osnovne škole, primijetio me Ivan Molnar iz tadašnjeg Atletskog kluba Jedinstvo iz Pakračke Poljane, kasnije Croatia maraton. Uz dobre rezultate išla su i velika natjecanja. Osvojio sam naslov juniorskog prvaka Hrvatske, a u debitantskoj sezoni među seniorima osvojio sam peto mjesto u državi.“
Sjetit ćete se, bilo je to vrijeme poznatih maratonaca iz tima Ive Molnara, trčali su tu Lacković, Paripović i ostali koji su činili vrh hrvatskog maratona, pa se uz njih moglo vidjeti i proći svijeta. „Trčao sam primjerice Bečki maraton dva puta, to su već bile moje afirmativne godine i bez lažne skromnosti bio sam dobar“. Bio je odličan, jer kad izboriš normu za Svjetsko prvenstvo onda su pridjevi sjajniji. Čekao ga je New York i izazovi na svjetskoj razini, no prst sudbine i redovan sistematski pregled rekli su – stop.
„Žalim i danas što nisam stigao odraditi barem to svjetsko prvenstvo u Palma de Malorci, želio sam doživjeti i maraton u New Yorku, rezultat od 1:07:00 u polumaratonu garantirao mi je određene prilike, no strah je bio jači. Valjda mi se ne bi ništa dogodilo, ali ulog je bio prevelik“.
Danas potrči rijetko. Nekad je znao trčati 45 minuta, „ispod toga se nisam niti skidao u sportsku opremu, trčali smo po 400 kilometara mjesečno“, a danas kad više ne smije „pustiti noga“ jednostavno nema volje. „Problem je kad znaš što i kako trebaš, a ne smiješ. Onda bolje niti neću.“
Kako ga je izgubio sport, tako ga je dobila medicinska struka. Praktično istog trenutka, jer se nakon naglog prekida sportske karijere posvetio fizioterapiji i stalnom usavršavanju na tom polju koje traje do danas kad na diplomskom studiju odrađuje petu godinu.
Slobodnog vremena se nađe, provodi ga sa ženom Tamarom s kojom je u braku od 2001. godine te osmogodišnjim Dorijanom i četverogodišnjom Dorom. Iako Daruvarčan „po ženi“, u srcu je Pakračanin. Snažna nit poveznica još iz dana djetinjstva i danas ga često odvuče u zavičaj. Obožava osamdesete godine, najljepši period života gdje se danas vrati kroz muziku tog doba i kakvu dobru knjigu. „Ma od muzike poslušam sve osim narodnjaka, za to nemam uho, iako kad je neka fešta u pitanju onda izbora nema, šta ću… Knjige? Stephen King ponajviše.“
Fotografiju smo ostavili za kraj. Fasciniran je prirodom koja je se često nađe kao tema iza objektiva Sinišinog Canona. „Da, dosta fotografiram, najčešće prirodu, šumu, vodu. Voda me privlači jer simbolizira nepredvidljivost života, čas spora, čas brza, negdje mirna, ponegdje divlja, sve što čini i sam život“. Fotografije objavljuje na internetu na uvid svjetskim majstorima, ali i javnosti koja i jest glavni sud, pa se posebno ponosi 12. i 13. mjestom osvojenim 2014. godine u konkurenciji pedesetak tisuća fotografija.
„Posebnim načinom glasanja, „jedan na jedan“ sistemom ispadanja došao sam do samog vrha. Princip glasanja je moja fotografija protiv nečije, pobjeda nosi bod, pa kroz dnevne, tjedne i mjesečne bodove dođeš do konačnog godišnjeg ranga.“
Osim vlastitog zadovoljstva fotografiju je iskoristio i u humanitarne svrhe, pa je nakon poplava u Lipiku u dogovoru s ravnateljem lipičke bolnice Darkom Kelemenom i gradonačelnikom Vinkom Kasanom organizirao prodajnu izložbu svojih radova, a prikupljenu svotu iskoristio za konkretnu pomoć djeci s ugroženog lipičkog područja.
„Organizirali smo izložbe radova u Lipiku i Daruvaru, bili su to kaširani printevi fotografija u više veličina, cijene su bile prihvatljive u rasponu od 80-180 kuna i sakupili smo nešto više od 8.000 kuna. Novcem smo platili hranu u školskoj kuhinji, vrtićancima mjesec vrtića, a srednjoškolcima autobusne karte do škole u Daruvaru. Sve to za djecu sa stradalog područja Lipika“.
I sada kad se vratimo na početak priče, postaje jasnije nezadovoljstvo starijeg Almašija što mlađem sinu nije uspio usaditi ljubav prema golubovima. Uspješan u svemu čega se primio, sigurno bi i među golubarskim kapitalcima imao što za reći. No, kako kaže Siniša, život je nepredvidiv, baš poput vode…
- PIŠE: Pakrački List
- 1340
Zbog građevinskih radova u Ulici Eugena Kvaternika kod kućnog broja 5 u naselju Kusonje, zbog prijekopa ulice, zabranjuje se prometovanje istom od 24. listopada (ponedjeljak) u 7,30 sati do 26. listopada (srijeda) do 12 sati.
Privremena prometna regulacija postavit će se u smislu obavijesti zabrane prometovanja, odnosno nemogućnost prolaska duž čitave ulice.
Do dijela ulice pod građevinskim radovima moći će se prometno pristupiti iz smjera Pakraca preko ulice Radničko naselje, no samo do kućnog broja 5, bez mogućnosti prolaska dalje prema D38 u naselju Kusonje.
Također, iz smjera D38 u naselju Kusonje, moći će se pristupiti samo do kućnog broja 3 u predmetnoj ulici, no bez mogućnosti prolaska dalje prema Gradu Pakracu.
Alternativni pravac za osobna i teretna vozila je preko centra Grada Pakraca, tj. preko „Velikog mosta“. Zabrana prometovanja biti će regulirana adekvatnom prometnom vertikalnom signalizacijom, stoji u obavijesti na službenoj stranici Grada Pakraca.
- PIŠE: Pakrački List
- 1366
Obzirom na seriju prometnih nezgoda s tragičnim ishodima kojima smo putem medija svjedočili posljednjih dana, Policijske uprave širom Hrvatske, a među njima i PU požeško - slavonska, ovog vikenda provode pojačane aktivnosti na prometnicama usmjerene ponajviše na sprječavanje vožnje u alkoholiziranom stanju, nepoštivanje brzine, a poseban je naglasak stavljen na korištenje sigurnosnog pojasa na prednjem i zadnjem sjedištu automobila. Razlog više su i dječje sjedalice koje se često pozadi ne osiguravaju sigurnosnim pojasom,a kazne za takav prekršaj su 500 kuna. U Pakracu je prometna policija kontrolirala u noćnim satima na više punktova u gradu.
„Akcija se provodi na cijelom području naše policijske uprave. Na terenu su gotovo sve raspoložive snage i mogu reći da smo na požeškoj strani imali dosta intervencija s posljedicama po vozače“, rekla nam je Ivana Radić, glasnogovornica PU požeško – slavonske i dodala „ovakva akcija koja se provodi na terenu je nužnost jer se na cestama upravo zbog nepoštivanja ovih parametara koje kroz ovu akciju kontroliramo, tragedije i događaju. Ljude jednostavno moramo na neki načini prisilit da se drže temeljnih prometnih pravila. Jedna od mjera preventive je i rad s najmlađima pa prezentiramo školarcima od malih nogu prometni odgoj kako jednog dana ovakve represivne mjere više ne bi imale previše potrebe niti smisla“.
Kako to izgleda na terenu svjedočili smo i osobno u društvu glasnogovornice Radić te pakračkih prometnih policajaca koji su do tad izvršili kontrolu nad desetak vozača i vozila među kod kojima nisu uočili prekršaje. Izdvojit ćemo dvojicu razgovorljivijih. Savo Prodanović iz Pakraca, samouvjereno je pristupio alkotestu „nije teško kad znaš da si čist. Inače sam discipliniran vozač, vežemo se i naprijed i pozadi, a niti ne pijem tako da mi ovakve kontrole ne smetaju, dapače.“
Mario Brdar, također Pakračanin, mladić od nekih dvadesetak godina, također je dobrog raspoloženja izašao iz auta i pristao na razgovor. Tek je na trenutak usporio, kao da ga je „presjeklo“ iznenadno prisjećanje na ispijeno pivo prije nekoliko sati koje je pošteno prijavio prije alkotesta. Srećom, „dreger“ je izbacio nule koje su mu vratile mirnoću, pa je Mario bio raspoložen i za izjavu i za fotografiranje.“Može sve. Kod mene je sve uredno, pazim kad vozim, poštujem propise, vežem se, no priznajem da za vezanje na zadnjem sjedištu nisam previše mario, od sad hoću.“
Tako su nam Pakračani eto, bar do nekih dva iza ponoći osvjetlali obraz. Subota navečer, sitan sat, brzina umjerena, a svi trijezni i vezani.
- PIŠE: Pakrački List
- 1383
PRIČA S NASLOVNE STRANE: Donosimo priču o običajima vezanim za sprovode, istražili smo kako to izgleda drugdje, što o tome misle razne sfere društva i koliko to košta, je li jeftiniji klasičan ukop ili kremiranje…
INTERVJU: Gabriela Sabo Seleši, voditeljica ureda Turističke zajednice Grada Pakraca, govori nam koje u naše prednosti kada govorimo o turizmu, kakva je kvaliteta ponude i koji su planovi za turističku budućnost…
LJUDI I ŽIVOT: Siniša Almaši, fizioterapeut iz Pakraca…
MANIFESTACIJE: Unatoč vremenskim neprilikama pakrački sajam privukao velik broj izlagača i posjetitelja, započela manifestacija „Tjedan Švicarske u našem kinu“…
GRADITELJSTVO: Objavljen natječaj za energetsku obnovu višestambenih zgrada, u novom krugu nepovoljnije za vlasnike…
KOMEMORACIJE: Obilježena 25. obljetnica pogibije 19 hrvatskih branitelja u Gornjoj Obriježi i 74. obljetnica spaljivanja sela, ubijanja i protjerivanja stanovnika iz Španovice…
SPORT: Četiri pobjede Hajduka u nizu… Vondrak i Matijašević najbolji ribolovci Hrvatske, uspješni kuglači i triatlonci…
Sve to i još ponešto pročitajte u NOVOM BROJU PAKRAČKOG LISTA kojeg možete kupiti već danas u popodnevnim satima na sljedećim lokacijama:
Kiosk LORD, MLIN I PEKARE (Hrvatskih velikana, Matije Gupca, Prekopakra), TO “HOLD” (Strossmayerova i Prekopakra), KTC, TO KRNDIJA. U Lipiku naše novine možete kupiti u trgovinama MLIN I PEKARE (Slavonska, Dobrovac) i u trgovini AQUA.
- PIŠE: Pakrački List
- 1394
Od 1. siječnja dužnost ravnatelja Gradskog društva Crvenog križa Pakrac obnašat će Danijel Pavlović - odlučili su članovi Odbora Crvenog križa Pakrac na sjednici koja je sinoć održana. Pavlović će na tom radnom mjestu zamijeniti Duška Kličeka koji odlazi u mirovinu.
Na raspisan natječaj javilo se šest kandidata od kojih su samo dvojica imala valjanu dokumentaciju i ispunjavali sve uvjete natječaja, pa je Pavlović izabran većinom glasova 7 prisutnih članova odbora.
Rođen je u Završju, općina Brestovac 1971. godine. Po zanimanju je profesor obrane i zaštite. Posljednjih deset godina radi u Gradskom društvu Crvenog križa Pakrac, najprije kao voditelj Doma starih u Marinom Selu, a potom kao voditelj Dječjeg odmarališta na Viru.
Odluku Odbora, ne bude li žalbe neprihvaćenih kandidata, treba potvrditi Glavni odbor Crvenog križa u Zagrebu, a potom mu započinje četverogodišnji mandat sa šest mjeseci probnog rada.
- PIŠE: Pakrački List
- 1484
Pakračanin i pastor Neven Klačmer, novi je predsjednik Kršćanske adventističke crkve u Hrvatskoj izabran 9. listopada na redovitoj sjednici Izvršnog odbora Kršćanske adventističke crkve i zamijenio dosadašnjeg predsjednika, pastora Dragu Mojzeša koji je preuzeo novu dužnost u višoj administrativnoj razini.
Kao najviše izvršno tijelo ovaj je odbor, u sastavu od trinaest članova, među kojima su vjernici različitih mjesnih crkava u Hrvatskoj, neki pastori te članovi uprave Crkve, velikom većinom glasova izabrao pastora Nevena Klačmera za novog predsjednika Hrvatske konferencije Kršćanske adventističke crkve u razdoblju do izbornog sabora koji će se održati u svibnju 2018. godine.
Neven Klačmer rukopoloženi je pastor, rođen 1980. godine u Pakracu. Teološko obrazovanje stekao je na Adventističkom teološkom visokom učilištu u Maruševcu, gdje je diplomirao 2004. godine. U proteklih dvanaest godina radio je u različitim sredinama kao pastor, ponajduže u Zagrebu, kraće vrijeme u Slavonskom Brodu i Karlovcu te crkvama u Hrvatskom zagorju. Rukopoložen je za pastora 2008. godine. U godinama 2009. - 2011. radi na osnivanju nove adventističke mjesne crkve u središtu grada Zagreba. Zadnje tri godine, od izbornog sabora 2013., služi kao izvršni tajnik Jadranske unije konferencija Kršćanske adventističke crkve, služeći vjernicima u Albaniji, Hrvatskoj i Sloveniji redovitim posjetama, radnim sastancima i službom tamošnjim crkvama kroz propovijedi i seminare. U toj službi posjećuje i crkve u iseljeništvu. Uz svoje pastoralne dužnosti višegodišnji je glavni i odgovorni urednik Adventističkog pregleda, glasila Kršćanske adventističke crkve u Republici Hrvatskoj.
