U Pakracu 13. svibnja (subota) u 12 sati u prostorijama Gradske knjižnice Pakrac (Trg dr. Franje Tuđmana 1) Zaklada "Dr. Ivan Šreter" i Časopis Jezik, časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika upriličuju svečanu i javnu dodjelu nagrada za najbolju novu hrvatsku riječ u 2016. -  "Dr. Ivan Šreter".

Na natječaj je prijavljeno stotinjak riječi i Povjerenstvo za izbor najbolje nove hrvatske riječi (članovi: Jasna Horvat, Hrvoje Hitrec, Igor Čatić, Zvonimir Jakobović, Mario Grčević, Nataša Bašić, Mile Mamić, predsjednica Sanda Ham) izabralo je tri nove riječi.

Gostima iz Osijeka, Zagreba, Varaždina i Pakraca obratit će pozdravnim riječima upravitelj Zaklade ''Dr. Ivan Šreter'' Damir Foretić i gradonačelnica Pakraca Anamarija Blažević; prigodne će govore o hrvatskom jeziku održati Igor Čatić, Nataša Bašić i Hrvoje Hitrec, predsjednica će Povjerenstva i glavna urednica Jezika Sanda Ham podsjetiti na prošlih deset godina dodjele Šreterove nagrade. Pročitat će se sastavci dviju učenica iz OŠ Smiljevac iz Zadra o novim hrvatskim riječima (i s novim riječima), upoznati s novonagrađenim riječima i dobitnicima uručiti nagrade.

 

 

Na pakračkim gradskim prometnicama  u tijeku je uobičajena proljetno „krpanje“ udarnih rupu. Za to će u ovoj akciji biti iz gradskog proračuna potrošeno oko 250.000 kuna.

Zaposlenici bjelovarskog „Cestara“ koji već četvrtu godinu ima koncesiju za održavanje nerazvrstanih prometnica Pakraca ovog tjedna će odraditi krpanje na 34 lokacija, osim u naselju Pakrac,  i u Kusonjima i Omanovcu te još nekim naseljima, rekao nam je Saša Lapaš, stručni suradnik u odsjeku za stambene i komunalne poslove Grada Pakraca.

U proračunu za 2017. godinu za održavanje asfaltiranih nerazvrstanih cesta planirano je 450.000 kuna, a osim krpanja asfalta u to ulazi i zanavljanje prometne signalizacije, sanacije vodopropusta i slično pa se dinamika potrošnje ostvaruje na način da se dio sredstava uvijek čuva za sanacije oštećenja od posljedica mogućeg nevremena. Upravo iz toga razloga lani je na ovoj stavci utrošeno 515.000 kuna.

Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski Zagreb jedna od četiri ustanove koje čine Obrazovnu grupu Zrinski (OGZ). Osnovana je 2008. godine kao logičan nastavak srednjoškolskog obrazovanja za poduzetništvo.
Sukladno deklariranoj viziji i jednom od ključnih strateških ciljeva (društvena uključenost), Visoka škola odlučila je Darovnicom od 13.500,00 kn (4.500,00 kn godišnje) za preddiplomske stručne studije (godišnji iznos školarine je 22.000,00 kn), odnosno 10.000,00 kn (5.000,00 kn godišnje) za specijalističke diplomske stručne studije (godišnji iznos školarine je 26.000,00 kn) izaći u susret svakom studentu s našeg područja za upis u akademsku godinu 2017./’18. te i na taj način dati svoj doprinos poticanju razvoja poduzetništva i samozapošljavanja.

Preddiplomski stručni studiji
♦ Ekonomija poduzetništva
♦ Poslovno upravljanje – smjer Globalna logistika

Specijalistički diplomski stručni studiji
♦ Management malih i srednjih poduzeća
♦ Projektni menadžment

Darovani iznos student može koristiti upisom na redovni, izvanredni ili online studijski program u Zagrebu ili u domicilu (online). Studentima koji su iz osobnih razloga prekinuli studiranje na ovaj način je omogućen nastavak visokoškolskog obrazovanja. Za sve kandidate koji su završili trogodišnje srednjoškolsko obrazovanje također omogućavamo upis na studij uz posebno dizajniran predprogram kreiran temeljem suradnje s Hrvatskom obrtničkom komorom.
Više informacija može se pronaći na web stranici www.zrinski.org, a za detaljnije informacije uputiti mail na adresu Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. ili tel: 01/3647 099 i 099/369 55 88.

IZVOR:www.pakrac.hr

Iako se djevojačka maštarija o budućoj informatičarki, prateći put četiri godine starijeg brata Zorana nije ostvarila, nikad nije požalila zbog potpuno drugačijeg usmjerenja koje joj je odredio život. Jasminka Molnar, djevojački Kadežabek, rođena je 1973. godine, nakon završene osnovne škole i upisa u srednje pedagoško usmjerenje pri pakračkom COUO, imala je vrlo jasnu viziju oko životnih planova, a to je upisati zagrebački Fakultet za fizičku kulturu. Obožavala je gimnastiku i ples, a trenirala je karate te plesala u Češkoj besedi u Prekopakri, za što ju vežu lijepa sjećanja. Ratne 1991. godine postaje punoljetna, upisuje fakultet te ga rješava ekspresno za 4,5 godine. Roditelji - ionako opterećeni teškim vremenima - Jasminkin fakultet s financijske strane i nisu previše osjetili. Paralelno uz studiranje radila je sezonske poslove te joj je zarada bila dostatna za samofinanciranje i bez obzira na to, sve je nekako brzo privela samom kraju…“Često sam samu sebe pitala jel' to to, razmišljala čak o upisu još jednog fakulteta, no i ovdje su stvari krenule drugim tijekom…“

Supruga Alena Molnara iz Poljane upoznala je 1993. godine. Tadašnja studentica druge godine nije odoljela čarima mladića iz rodnog kraja i već 1995. razmjenjuju prstenje i ubrzo postaju roditelji sinčića Minea. Fakultet nije zanemarila, nastavlja u ritmu najupornijih i od 330 upisanih studenata diplomira kao peta. Zna se i danas pohvaliti, iako je to istovremeno i ludost, kako je džudo polagala u četvrtom, a aerobik u osmom mjesecu trudnoće nakon čega je zbog preopterećenja završila u bolnici.

Odlazak u Kutinu

Kao diplomirani profesor fizičke kulture vratila se u Pakrac i 1996. godine dobila posao u pakračkoj Srednjoj školi gdje je neprekidno radila osam godina. Suprug Alen, danas direktor Croatia Plina, zbog prirode posla je gravitirao više prema Kutini pa je i Jasminka, čim se ukazala prilika, otišla na obećavajuću zamjenu na isto radno mjesto u Kutinu. To je trebao postati siguran rad na neodređeno vrijeme u Tehničkoj školi, no spletom okolnosti ipak mjesto nije postalo stalno, primorana je potražiti drugi posao te u slijedećih nekoliko godina kombinira satnicu u osnovnoj školi u Pakracu, Poljani, te Srednjoj školi Pakrac i Tehničkoj školi u Kutini. Nužna situacija i nove okolnosti zahtijevale su od novopečene Kutinčanke godine putovanja i more kilometara na svakodnevnoj relaciji Kutina – Poljana-Pakrac. „Nije mi to bio problem, mogla sam žmireći prevesti rutu, a u najboljim danima za prevalit dionicu do Pakraca trebalo mi je tek 28 minuta. Ipak, maštala sam o stalnom radnom mjestu u Kutini…“
Konačni povratak u Kutinu dogodio se 2008. godine kad je posao dobila u OŠ Stjepan Kefelja. Osim stručnog dijela posla, satnicu je morala dopunjavati kao sindikalni povjerenik, povjerenik zaštite na radu te kao voditelj vannastavnih aktivnosti, a nakon radnog vremena bavila se i poslovima trenera aerobika, univerzalne sportske škole za djecu te aerokickboxinga u kojem je postigla veliki uspjeh kao trener seniorske viceprvakinje svijeta i svjetskih kadetskih prvakinja, a i sama je nastupala na europskom prvenstvu u Ljubljani.

Iz prosvjete u gradsku upravu

Predan rad ubrzo je prepoznat i s „viših struktura“ pa je uslijedio poziv gradonačelnika Kutine Andrije Rudića da se pridruži ekipi u gradskoj upravi gdje je prihvatila ponuđeno mjesto pročelnice Upravnog odjela za društvene djelatnosti. „Iako obožavam djecu i rad u školi, on je ipak na neki način ograničen u svoju konačnu rutinu, a ja sam tip osobe koji uvijek želi naprijed. Težim inovacijama, želim uvijek više, drugačije, bolje i procijenila sam da ću prihvatiti novo radno mjesto i potruditi se savladati nove izazove.“
Kao pročelnica je upravljala s gotovo pola kutinskog gradskog proračuna, oko 45 milijuna kuna „to je odjel kroz koji prolazi najviše novca, a ujedno ima i najmanje zaposlenih pa je bilo dosta stresno. Pod našom kapom je bilo šest osnovnih škola i šest ustanova. Osim toga surađivali smo, bili potpora i raspoređivali sredstva udrugama iz socijale, za mlade, u području kulture, sporta, braniteljskim udrugama.
Bilo je teško raditi s malo raspoloživih ljudi posao koji ne trpi površnost. Imam tu „falingu“ da sve mora biti urađeno maksimalno odgovorno i produktivno pa kad to i nije bio slučaj, stres bih ponijela kući…“
Nezadovoljstvo obitelji, zdravstveni problemi i splet okolnosti naveli su je da prepusti mjesto i usmjeri se na organizaciju manifestacija, rada s udrugama, pripremu i provedbu nekoliko projekata, a početkom studenog prošle godine počinje raditi u Pučkom otvorenom učilištu Kutina kao ravnateljica čime POU postaje nositelj organizacije kutinskog ljeta i zime te sve bogatijeg kulturnog života grada. Danas osjeća da je na pravom mjestu - kreativnom i raznovrsnom. „Uz dosta interakcije s mladima, školama i udrugama, naravno da obavljamo i temeljnu djelatnost osposobljavanja polaznika kroz razne programe, sve kroz odličnu suradnju sa Zavodom za zapošljavanje, Gradom Kutina, razvojnom agencijom te nekim udrugama i poduzetnicima s kojima prijavljuju projekte. Imamo i veliku kino dvoranu, projekcije su dobro posjećene, aktualizirali smo filmsku ponudu pa Kutinčani mogu među prvima u Hrvatskoj pogledati najnovije filmove po povoljnim cijenama ulaznica. Dobar odabir programa, reklama i plasiranje ponude je jako bitna za konačnu posjetu pa imamo dnevno ažurnu web i Facebook stranicu na kojoj se može pronaći naš program. Posjetioci do karata mogu doći i preko Radio Moslavine, Quirinusa te portala Dunja.in gdje ulaznice dijelimo kroz nagradne igre.
Spomenula je vrlo dobru suradnju sa školama i udrugama, a posljednji veći projekt bila je predstava Srca oceana~Titanik koju je Jasminka potpisala kao producent i režiser, a zajednički je obuhvatila čak 130 sudionika iz vrtića, osnovnih i srednjih škola, udruga, ali i profesionalnih klubova. Posebnost predstave je u zasebno uvježbanim segmentima raznih grupa izvođača koji su spretnom koordinacijom ukomponirani u odličnu predstavu. Odličnom dojmu svjedoče i pozivi da predstavom Titanik gostuje na raznim kulturnim manifestacijama u regiji.


Slobodno vrijeme provodi uglavnom kod kuće uređujući veliku okućnicu s puno cvijeća i vrtom na koji je ponosna, mjesto je udaljeno pet kilometara od centra grada, nudi mir, prekrasan pogled i punjenje baterija. Suprug Alen brine da trava bude pokošena i grmlje podšišano, a ponekad pomogne i u vrtu, uvjeren da paradajz kojeg on posadi najbolje rodi. Osim što pomognu oko kuće, djeca se često privuku u kuhinju, osobito Mineo, koji često i sam pripremi ukusno jelo neobičnih kombinacija i izgleda. Jasminka dodaje da obožava plesne treninge u Brazilian grupi i ženska druženja koja su nešto najvrednije.



Vremena uvijek pronađu za obiteljska okupljanja s bakama Maricom i Nenom, dedama Mijom i Ivom, ostalom rodbinom te prijateljska druženja kada rado priprema finu klopu, a najviše uživa u pripremi juha, salata i raznih okusa kruha pod pekom.
Kontakte s Pakracom je svela na posjete roditeljima – djedovima i bakama. Njeguju odlične obiteljske relacije na što su posebno ponosni. Društvenim mrežama i povremenim susretima održava i poznanstva s bivšim školskim kolegama, a kuma Maja, kolegica iz srednjoškolskih dana, kasnije i cimerica u studentskoj sobi 406 na Savi postala je i Mineova krsna kuma.

Odrasla djeca

Djeca su već ljudi pa je 22 godišnji Mineo odličan student treće godine strojarstva u Zagrebu, dok mlađa Noemi pohađa 3. razred ekonomskog smjera u Kutini. „Djeca su već velika i oni su naša najveća pobjeda – vidjeti ih u kakve su osobe izrasli kod nas roditelja, a i djedova i baka, izaziva samo ponos. Uz njih smo provodili dosta vremena u djetinjstvu i pratili ih na sportskim natjecanjima, uz Minea koji je s devet godina bio svjetski prvak u kickboxingu u svom uzrastu proputovali smo pola Europe a kasnije je duže godina trenirao u NK Moslavini, a voli i atletske treninge. Danas se vrlo disciplinirano bavi rekreativnim sportom i kombinira razne sportske aktivnosti. Noemi je pohađala glazbenu školu i još uvijek rado zasvira pijanino, osobito na note Beatlesa, a prije dvije godine je samouko počela svirati i flautu te s društvom iz udruge zasvira subotom u malom bendu. Aktivna je i plesačica jazz-dance i hip hopa u plesnoj grupi M18, a treninge obožava. Nekoliko je godina Noemi trenirala s kutinskim mažoretkinjama, a zbog silne želje da što bolje savlada tehniku mažoret - plesa dolazila je i na treninge u Lipik.


Danas kad djeca ne traže toliku pažnju, Jasminka zadovoljstvo pronalazi u dodatnim usavršavanjima znanja i aktivnostima za zajednicu pa tako vodi tajničke poslove Gradskog saveza KUD-ova koji ima bogatu tradiciju održavanja smotri, potpredsjednica je Moslavačke udruge žena i predsjednica Školskog sportskog saveza Kutine osnovanog na njezinu inicijativu prije godinu i pol. Ističe odličnu ideju koju je prepoznalo i Ministarstvo znanosti i obrazovanja, a tiče se obuke neplivača: 280 učenika trećih razreda svih osnovnih škola i svi uzrasti djece s posebnim potrebama škole Franka organizirano odlaze na sisački zatvoreni bazen. Kvaka je u tome da putem u autobusu s učiteljicama održe sat glazbenog odgoja, na bazenu dva sata tjelesnog gdje obuku vode stručnjaci kineziolozi, a u povratku busom i sat razredne nastave. Projekt je od strane ministarstva ocijenjen najvišim ocjenama i financiran s 80.000 kuna. Upravo su prije nekoliko dana poslali prijavu za ovu kalendarsku godinu i nada se ponovno maksimalnom sufinanciranju jer su projekt ocijenili iznimno dobrim i roditelji, učenici i nastavnici. Vrijednost projekta tim je veća jer neka djeca, pored ovog organiziranog odlaska, na žalost nikada prije nisu plivali u bazenu, a kamoli u moru.
Jasminka nabraja niz aktivnosti koje ih očekuju u svibnju, a u lipnju počine i kutinsko ljeto koje će, tvrdi, biti vrlo zanimljivo.
Uspjeh je potvrda kvalitetnog rada, jer među toliko školaraca, udruga i svih ostalih voljnih da obogate društveni život jednog grada nije osobito teško dobiti povratnu informaciju o zadovoljstvu u radu i učinjenom, ali – ono važnije - i aplauz vlastite društvene zajednice, naročito ako imaš dobrih ideja. A Jasminka ih ima.

Sudjelovanjem na kvalifikacijskom plesnom natjecanju „Internacional Dance Open Zagreb 2017.“, koje se održalo 6. svibnja u Sportskoj dvorani „Sutinska vrela“ u zagrebačkoj četvrti Podsused, članice Plesnog kluba Dolce Pakrac-Lipik izravno su se plasirale na Svjetsko prvenstvo u plesu koje će se u listopadu ove godine održati u Rimu. O ozbiljnosti i veličini natjecanja najbolje govore brojke; sudjelovalo je 4.500 plesača, 500 klubova i 27 država.

„Koreografije je osmislila i istrenirala dugogodišnja trenerica Kluba, Marijana Verčej iz Požege, tako da velike zasluge idu njoj, kao i djeci koja su posljednja dva tjedna prije natjecanja  trenirala gotovo svaki dan. Tu, naravno, ne smijemo izostaviti roditelje bez čije bi pomoći, podrške i pratnje sve ovo bilo teško ostvarivo. Ponosni smo što su naše plesačice bile dio jednog velikog natjecanja i predstavljale naše male gradove u tolikoj konkurenciji“, rekla nam je Kristina Colosetti, tajnica Kluba.

Na natjecanje je išlo 14 plesačica koje su sudjelovale u kategoriji djece i juniora, a cure su nastupile s tri koreografije. U srednjoj grupi, u kategoriji djece, s koreografijom suvremenog plesa, nastupile su Emili Papić, Tea Orzes, Nika Biondić, Marita Barać, Ema Kozić, Anja Gurdon i Marijana Prhal. Osvojile su prvo mjesto i izravno se kvalificirale na Svjetsko prvenstvo. Zlatne su bile i juniorke Kluba; Tara Dašek, Hana Papić, Barbara Krejči, Gea Zandona, Ana Pierobon, Nikol Vacek i Lucija Colosetti. Odstupanja od najboljeg rezultata nije bilo ni u duu, u kategoriji djece, gdje su nastupile Marita Barać i Nika Biondić.

 

Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju od jučer ima 15 moderno opremljenih i namještenih  dvokrevetnih soba koja su unazad nekoliko mjeseci adaptirane  u jednom krilu  smještajnog objekta Fontane. Radi instalacija na svakom od tri etaže modernizirane su po pet soba pri čemu je obnovljeno, kako je to istaknuo ravnatelj Darko Kelemen,  „gotovo sve: od struje, vodovoda, podova, kupaonica, vrata, radijatora, do opreme novim i modernim namještajem požeškog Spin valisa. Vrijednost cijele investicije iznosi oko 1,1 milijun kuna, a sva sredstva su naša, vlastita. Već na godinu planiramo nastaviti s ovim radovima i opremiti i urediti još 9 soba“ poručio je ravnatelj  na jučerašnjoj svečanosti na kojoj su prisustvovali i dožupan Ferdinand Troha, gradonačelnik Vinko Kasana, dr. Stjepan Šarac, predsjednik Upravnog vijeća, dio zaposlenika.

Objašnjavajući potrebu za ovom investicijom Kelemen je istaknuo: “svjesni da za potpunu prilagođenost tržištu i novim trendovima trebamo  u obnovu ključnog objekta za zdravstveni turizam, a to je Fontana, uložiti najmanje 50 milijuna kuna, ciljano smo, uz ulaganje u obnovu, skupljali kapital kako bismo bili spremni financijski i u većem opsegu izvršiti radove na ovom objektu. Naime,  u ovaj objekt, iako hotelskog tipa, još  od 1979. nisu ulagana značajnija sredstva, osim najnužnije poslijeratne obnove. Tako je gotovo  sav namještaj  star skoro  40 godina, što dovoljno govori o niskoj smještajnoj kvaliteti.  Nažalost, unatoč solidnom vlastitom kapitalu, unatoč tome što smo u glavni projekt potpune obnove i dogradnje Fontane s bazenom uložili skoro 1,5 milijuna kuna, zbog raznih fiskalnih i financijskih propisa, nismo bili u mogućnosti dobiti kredit i isfinancirati obnovu Fontane iako smo dokazali da uredno možemo vraćati kreditne anuitete iz vlastitog poslovanja. Zbog toga smo se odlučili za  alternativni plan i vlastita, akumulirana sredstava utrošiti  kroz više manjih, ali jednako važnih projekata“.

Investiciju je pozdravio lipički gradonačelnik Vinko Kasana, ali naglasivši „ništa bez ljudi“ ističući ponovo da je kvalitetno osoblje i dalje ponajveća prepoznatljivost toplica. On je naglasio da su investicije jako potrebne lipičkom turizmu, naročito u nedostatne smještajne kapacitete  čija jezgra su toplice. Njegov cilj je da Lipik izgradnjom novog hotela te obnovom predratnih prepoznatljivosti kao što su Wandelban i Kursalon dosegne dnevno 500 noćenja. Radi toga gradske vlasti intenzivno obilaze gradove po Hrvatskoj  nastojeći izvući Lipik iz zaborava, a uskoro će, prema Kasaninim najavama krenuti  s marketinškim aktivnostima i u inozemstvo. Čestitajući vodstvu bolnice, Kasana je rekao da Lipik ima  svjetlu budućnost.

Dožupan Ferdinand Troha, uz pohvale bolničkom vodstvu se je prisjetio razdoblja od prije 8 godina i početka obnašanja svog mandata kada je, iako  ratom oštećen,  Lipik svejedno imao šarm. Danas je stanje puno drugačije, a osim predratnog šarma sada ima i privlačne sadržaje za goste u čemu prednjači upravo bolnica. „Županija je sve to vrijeme s ponosom pratila vaš rad i narastanje i uz takve rezultate uvijek ćete imati našu podršku“, poručio je dožupan Troha.

Otvaranje je uveličao glazbeni nastup Dine Josipovića, učenika Osnovne glazbene škole u Pakracu, u pratnji profesorice Teje Silađi.

Prvi pacijenti su već od jučer u novim sobama, a slijedeća bolnička investicija koja je u tijeku je uređenje dvorišta ispred Quele koje će biti dovršeno idućeg mjeseca.