- PIŠE: Pakrački List
- 1066
Oko 170 mladih vatrogasaca s područja Pakraca i Lipika, dječaci i djevojčice u starosti od 6 do 12 godina, te mladeži (M, Ž) u starosti od 12 do 16 godina natjecalo se jučer na Gradskom stadionu u dvije discipline: gađanju meta pomoću brentača te savladavanju različitih fizičkih prepreka.
Kod pomlatka u muškoj konkurenciji najbolja je bila ekipa DVD Veliki Banovac ispred pakračke ekipe, a kod djevojčica su Gajanke bile uspješnije od predstavnica DVD Donja Obrijež.
U konkurenciji mladeži ponovo su bili najuspješniji mladi vatrogasci iz Velikog Banovca ispred susjeda iz Donje Obriježi.
Mlade vatrogasce je na svečanosti otvaranja natjecanja prva pozdravila, zahvalila im što su u svom mladom životu pretrpanom obvezama izabrali još i vatrogasnu aktivnost te im poželjela uspjeha na natjecanju gradonačelnica Anamarija Blažević, potom i Josip Ugrin, zapovjednik Vatrogasne zajednice županije, Tomislav Stokić predsjednik Vatrogasne zajednice Pakrac-Lipik kao organizator i Ilija Turković stariji, predsjednik DVD Pakrac, društva domaćina ovog natjecanja.
Najuspješnije ekipe idu na županijsko natjecanje koje će biti održano u rujnu.
- PIŠE: Pakrački List
- 1031
Polaganjem vijenca na spomen-kosturnicu na Trgu bana Josipa Jelačića u organizaciji Udruge antifašista i antifašističkih boraca Pakrac-Lipik jutros je obilježen i u Pakracu Dan antifašizma.
Obraćajući se desetini prisutnih građana, među kojima je bilo i nekoliko gradskih vijećnika, predsjednica Udruge Mirjana Bilopavlović zahvalila je svim prijašnjim generacijama koje su boreći se na strani antifašizma omogućili da danas živimo u mirnoj i neovisnoj Hrvatskoj, a današnjim generacijama što se sjećaju te žrtve prethodnih.
Dogradonačelnik Nikola Ivanović je pozdravio prisutne u ime Grada i gradonačelnice, pojasnio zašto se danas polaže vijenac pred postamentom na kojem trenutno nije Radaušeov spomenik „Palom borcu“ te izrazio nadu da će on za tri mjeseca nakon restauracije biti vraćen. Istaknuo je zadovoljstvo što će i nakon preuređenja trga spomenik ostati, mada malo južnije, u središtu grada, dok se za spomen-kosturnicu još traži adekvatno rješenje, rekao je Ivanović.
Prije Pakraca u organizaciji iste Udruge vijenac je položen kod spomen ploče u Ulici Marije Terezije u Lipiku, nakon toga i u Kusonjama kod spomenika Prve partijske konferencije, a zatim u Kamenskoj.
- PIŠE: Pakrački List
- 1071
Arheološka iskapanja u potrazi za ostacima starog grada Pakraca iz srednjovjekovnog razdoblja jučer su dala prve rezultate. Kako nam je rekao voditelj iskapanja dr. sci. Juraj Belaj, na iskopini između zgrada „općine“ i policijske postaje na dubini nešto većoj od jednog metra, otkrivene su kamene strukture, a sada se mora dešifrirati čemu su služile.
„Prema georadarskim istraživanjima ovdje se nalazila crkva ili neki drugi dvobrodni objekt. Otkrili smo nekoliko ulomaka poput dovratnika ili doprozornika, jedan manji ulomak gotičkog rebra. Ovo su uglavnom razne zapune, ali još nismo došli do pravih netaknutih slojeva od prijašnjih stanovnika. Pretpostavljamo da smo sada na površini po kojoj su hodali prijašnji stanovnici ili malo iznad nje, kaže dr. Belaj.
Arheolozi i danas nastavljaju čistiti prve nalaze, a cilj je otkriti tlocrt. Također se istražuje u cilju pronalaženja pokretnih nalaza.
Arheološka ekipa je sve brojnija jer pored voditelja dr. Belaja, naše Tee Lokner, španjolska arheologinja Candela Martinez Barrio i arheologinja Nikolina Vrančić pridružila im se i Milica Radišić iz Arheološkog instituta iz Beograda te kao volonter naš profesor povijesti Stjepan Benković.
U iskopavanju pomaže i pet osoba iz gradskog komunalnog pogona koji kada je to moguće koriste i bager.
Istraživanje će potrajati do polovine srpnja, a daljnja sudbina istraživanja i cijelog tog prostora ovisit će o rezultatima.
- PIŠE: Pakrački List
- 987
Osobe zaposlene kroz program javnih radova u Pakracu se priključuju vlastitom komunalnom pogonu koji djeluje već 15 godina. Sve to vrijeme na njegovom čelu je Almir Delihodžić.
Dojam je nas koji pratimo događanja u Gradu da broj zelenih površina koje održava komunalni pogon je iz godine u godinu sve veći. Gdje je tome kraj?
Ja kraja ne vidim. Ljudi je sve manje, a površina sve više i mi smo bili već ovog proljeća na izmaku snaga. Ne možemo koristiti godišnji odmor, slobodne dane. Nije problem samo da ima ljudi, a ove godine je program javnih radova u odnosu na prošlih sezona kasnije oko dva mjeseca. A nama je svaki čovjek dragocjen jer su to većinom takvi poslovi da ih može odraditi samo čovjek. Međutim nisu to samo zelene površine. Mi smo na raspolaganju svima, za sva događanja u Gradu, od petlje do Koturića, bilo da je riječ o komemoracijama, bilo koji sajam, svečanostima, aktivnostima udruga tipa natjecanja ili bilo što drugo. Sada će petero ljudi mjesec dana raditi za potrebe arheoloških iskapanja.
Kada neka udruga ili netko drugi treba pomoć komunalnog pogona, što je prvi korak?
Odlazak u tajništvo Grada. U principu kao što postoji kalendar radova, tako postoji i kalendar aktivnosti pa mi unaprijed znamo naše obveze kroz cijelu godinu. Naravno uvijek ima iskakanja i dodatnog posla tako da iz godine u godinu potreba za komunalnim pogonom je sve veća.
Kažeš da su ključni ljudi. No važna je mehanizacija. Što imate od nje na raspolaganja?
Dobro opremljeni mehanizacijom
Imamo bager, kamion, traktor s malčerom, dva mala traktora s kosilicama, šest trimera i naravno puno ručnog alata. Imamo automobil i kombi. Alata dakle ima, samo treba ljudi da ima tko s njime raditi. Što se tiče ljudi koji rade sa strojevima, to smo u stalnom pogonu ekipirani. Treba nam samo ljudi koji će opsluživati ovaj udarni strojni val. S ovih 20 što smo dobili ovog tjedna imamo i tu ljudsku podršku i uvjeren sam da će se za desetak dana to na gradskim ulicama vidjeti. Mi ovog proljeća još nismo naprosto stigli na rundele s cvijeće, Sada smo među ovih dvadeseta osoba iz javnih radova dobili petero žene i mislim da će do kraja tjedna već biti zasađeno cvijeće.
Unazad dvije ili tri godine redovito nas je u ovo vrijeme pogađali jaki pljuskovi i poplave što je vama danima zadavao dodatne poslove. Postoji li strah da će se to dogoditi i ove godine?
Nema tu nekog straha tim više što smo u odnosu na prošlu godinu bogatiji za jedan kamion i bager, dakle tehnički osposobljeniji.
Pomaže vam i ljudi koji na rad dolaze zato što primaju socijalnu naknadu?
Njih koristimo za razna metenje i druge manje zahtjevne poslove jer oni nisu osposobljeni za rad sa strojevima, rade povremeno, samo četiri sata dnevno, u pravilu ne više od 10 dana mjesečno, ali pomažu.
Koje je za komunalni pogon nagore razdoblje u godini?
Teško je reći. Ljeti je više posla na zelenim površinama, ali imamo i više ljudi. Zimi, ovisno o snijegu ima posla oko zimske službe i to obavljamo sa znatno manjem brojem izvršitelja.
Građani bi mogli više pomoći
Po pitanju urednosti grada mogli bi puno pomoći i građani?
Mogli bi. Nažalost sve je manje onoga što je nekada bilo normalno, da ljude kose javne površine ispred svoje kuće. O čišćenju putnih kanala da i ne pričam. Ljudi sve više čekaju da pred njihovu kuću dođe komunalni pogon. Nije problem, za to i postojimo. No problem je premali broj izvršitelja, a takvih površina je sve više. Posebno je problem kada kao ovog proljeća se ne ničijom krivnjom u Pakracu kasni s javnim radovima pa se onda oni još smanje umjesto uobičajenih šest mjeseci traju četiri.
Imamo niz primjera da građani, ne da pomažu, nego odmažu. Primjerice kada na zelenoj površini ostave parkiran automobil pa mi moramo kositi oko njega i pri tom se nadati da mu trimer neće baciti kamen na staklo kakvih je slučajeva bilo što je srećom pokriveno osiguranjem.
Komunalni pogon upravlja i kombijem kojeg koriste udruge. Ima li tu problema?
Ne, utvrdili smo pravila upotrebe. Najam kombija se plaća 100 kuna dnevno. Taj novca se troši na registraciju, redovne servise i održavanje. Svatko preuzme kombi čist i pun goriva i dužan ga je tako i vratiti. Udruge potrebu za kombijem upisuju u gradskoj upravi. Sve je uhodano, sve funkcionira i nitko se više ne buni. Naravno uvijek ima iznimaka.
- PIŠE: Pakrački List
- 996
Od 12. listopada pakrački komunalni pogon je po pitanju ljudstva bogatiji za 20 zaposlenika koji su u njega došli raditi na četiri mjeseca kroz Vladin program sufinanciranja javnih radova. Ovo je nastavak dugogodišnje prakse koji ima za cilj dva efekta: s jedne strane vratiti dugotrajne nezaposlene osobe, ili osobe s raznim hendikepom po pitanju zapošljavanja u sustav rada, a s druge strane pomoći jedinicama lokalne samouprave u održavanju javnih površina. Što se tiče ovogodišnjih javnih radova dvostruki je problem u odnosu na ranije godine. Jedan je to što kasne oko dva mjeseca što je vidljivo i po pitanju sadašnje urednosti javnih površina, a druge je što, bar kada je Pakrac u pitanju, traje dva mjeseca krače nego prijašnjih godina, umjesto nekadašnjih šest, samo četiri mjeseca.
Koliki je značaj javnih radova za bar privremeno zapošljavanje dovoljno govori podatak da je za 20 ovogodišnjih radnih mjesta u javnim radovima Grada Pakraca pristigle 51 zamolba pri čemu postoji mnogi ograničavajući faktori, a najvažniji je da je riječ o dugotrajno nezaposlenim osobama pri čemu, uz nekoliko izuzetaka, je mala vjerojatnost da netko može dvije godine za redom raditi u javnim radovima.
Svake godine kompliciranije
Mada gradske službe odabiru osobe koje će raditi u javnim radovima konačnu riječ ipak ima Zavoda za zapošljavanje koji prema svake godine razrađenijim i kompliciranijim kriterijima odobrava svakog zaposlenika pojedinačno. Ovo godine su uveli cjelokupni sustav bodovanja što je i od ranije komplicirani sustav učinio još kompliciranijim što je jedan od razloga zašto program kasni. No veća je vjerojatnost da je problem u osiguravanja sredstava za njegovo financiranje što radi Vlada kroz državni proračun.
Iako Zavod nije poslodavac oni imaju pravo odabira stoga jer, bar kada su u pitanju program javnih radova koje koriste jedinice lokalne samouprave, što je tek jedna od desetak mjera javnih radova, oni u potpunosti financiraju plaću zaposlenika u javnim radovima u bruto iznosu mjesečno od ove godine 3.839,47 kuna, odnosno neto 2.600 do 2.700 kuna uvećanu za stvarne putne troškove u visini od 0,75 kn po prijeđenom kilometru do propisane visine od najviše 1.200 kn.
Grad Pakrac je ove godine kandidirao dva programa: jedan pod nazivom Revitalizacija javnih površina pod čime se podrazumijeva uređenje sada zapuštenih zelenih javnih površina poput onih u dvorištu stare bolnice, na gradskim obodima i slično. U njemu će raditi 10 zaposlenika. Drugi program nazvan je revitalizacija pakračke Aleje kestena koja podrazumijeva uređenje te gradske ulice, odnosno šetnice koja ide alejom. I traj program zapošljava deset ljudi i svaki od njih je financijski težak oko 230.000 kuna pri čemu Zavod za plaće ovih 20 zaposlenika u naredna 4 mjeseca će u Pakrac upumpati 321.000 kuna pri čemu će naravno oko trećina otići na mirovinski i zdravstveni fond, dok će Grad Pakrac financirati materijalne troškove (zaštitna oprema, gorivo, alati i slično). No ipak u gradu ostaje 80 plaća pa će pakračke novčane tokove kronično gladne svježeg novca ipak naredna četiri mjeseca uči više od 200.000 kuna. Naravno, kako je riječ dugotrajno nezaposlenim osobama tih nešto više od 10.000 kuna neto koliko će naredna četiri mjeseca zaraditi svaki od zaposlenika javnih radova bit će značajna financijska injekcija njihovim obiteljima u preživljavanju.
Kako je riječ o identičnim poslovima u obadva programa, ljudi, osim na papiru neće biti u praksi odijeljeni već će raditi paralelno shodno organizaciji rada. Manje više sve je to uhodano kroz dugogodišnju povijest (vidi okvir) provođenja javnih radova u Pakracu i upravo se stoga u gradskoj upravi s nestrpljenjem čekalo da se program najprije raspiše, a potom i odobri. Uslijed tog kašnjenja gradske zelene površine ove godine izgledaju lošije nego prijašnjih godina u ovo doba proljeća jer se, primjerice sa sadnjom cvijeća krenulo tek ovaj tjedan.
Deveta godina javnih radova
Ovo je deveta godina kako Grad Pakrac koristi program javnih radova. Počelo je 1999. godine s 12 osoba; pa 2000. godine – 20 osoba, 2001. godine također 20 osoba da bi kao takva mjera bila ukinuta sve do 2011. godine kada Grad ponovo zapošljava 10 osoba, 2012. godine rekordnih 25 osoba, 2013. godine 7 osoba, 2014. godine 5 osoba, 2015. godine 15 osoba kao i lani.
Koliko će osoba zaposliti odlučuje Zavod koji plaća njihove plaća, pri čemu Gradu nitko ne brani da zapošljava više ali o svom trošku.
Ono što je dobro i bez čega program javnih radova ne bi mogao funkcionirati je postojanje vlastitog komunalnog pogona koji u Pakracu djeluje unazad 15 godina.
Vlastiti komunalni pogon
Pakrački komunalni pogon ima sada stalno šest zaposlenih osobe pri čemu jedna uvijek radi na kontroli naplate parkirališta na za to obilježenim površinama u središtu grada. Pored toga, dvije dodatne osobe su o trošku proračuna zaposlene na određeno vrijeme na rok od 6 mjeseci počevši od polovine ožujka. Ono što je bitno svi ovi zaposleni imaju potrebnu kvalifikaciju za rad sa strojevima bilo da je u pitanju (nitko za nešto) bager, kamion, traktor, trimer, motorna pila što nije slučaj sa osobama zaposlenim iz programa javnih radova. Naime malo je poznato da na javnim površinama nitko čak niti kosilicom ne smije raditi ako nema potvrdu o osposobljenosti za rad s takvim strojevima pa zaposlenici komunalnog pogona rade strojno, a zaposlenici javnih radova ručno, pojašnjava Almir Delihodžić voditelj Vlastitog komunalnog pogona Grada Pakraca kako se službeno zove ova radna jedinica.
Rad za opće dobro
Osim vlastitih zaposlenika i zaposlenika iz programa javnih radova gradski komunalni pogon tijekom godine koristi, mada u manjoj mjeri, i treću vrstu zaposlenika, takozvani rad za opće dobro.
Naime zakonodavac je omogućio lokalnim upravama da povremeno (do 80 sati mjesečno) na rad za javno dobro poziva osobe koje primaju socijalnu pomoć, a imaju radnu sposobnost, dakle zdravi su.
U pakračkoj gradskoj upravi su rekli da su u nepuno prvoj polovine ove godine uputili 102 poziva takvim osobama i sklopili 33 ugovora toj vrsti rada pri čemu s nekim osobama više puta, dok se neke nisu odazvale za što bi trebale snositi posljedice tipa prestanka primanja socijalne pomoći o čemu za sada nemamo saznanja.
Kako ističu u upravi nikada nisu koristili maksimalnu mogućnost mjesečnog opterećenja od 80 sati već je praksa da pozivaju te osobe na desetodnevni rad u trajanju od 4 sata dnevno.
Dobro utrošeni proračunski novci
Kroz ovih desetak godina postojanja vlastiti komunalni pogon je rastao postupno kako brojem zaposlenika i njihovom stručnom osposobljenošću tako i opremom koja je najaviše skupljena kroz donacije, posebice iz austrijskog Tirola, ali i programima EU, vlastitom kupnjom, odnosno na sve načine, kao prava sirotinja. Prije nekoliko godina su dobili i pristojnu lokaciju unajmljenu od Hrvatskih cesta na križanju Tomislavove i Gajeve ulice.
Kako su rasli tako su im se i širili poslovi koji su im dodjeljivani pa je danas gradski život bez njih nezamisliv. Osim održavanja javnih zelenih površina jako su značajni prilikom održavanja gotovo svih manifestacija bilo da je riječ o komemoracijama, kulturnim smotrama i manifestacijama kao i sportskim natjecanjima. Na svim tim događanjima su prisutni najviše kroz prethodni i naknadni prijevoz potrebnih tehničkih sredstava poput šatora, klupa, razglasa, bine, postolja, prethodnog i naknadnog uređenja prostora te osiguravanja prometa i drugih vidova sigurnosti. Naročito su zajedno s vatrogascima došli do izražaja prilikom poplava koje smo imali unazad tri godine. Pored toga preuzimaju sve više poslova iz domena rada zimske službe, najprije nogostupa, a otkako su donacijama i programima EU nabavljena mehanizacija (traktor i bager) pomalo od koncesionara preuzimaju i poslove održavanja cesta u zimskim uvjetima. Zbog svega toga investicija u komunalni pogon je jedna od boljih proračunskih potrošnji, mada bi društveni kritičari mogli zamjeriti gradskim službama da razvijajući i dodjeljujući poslove vlastitom komunalnom pogonu guše tržište ta privatne poslodavce, svoje proračunske platiše, što bi mogla biti jedina zamjerka sustavu vlastitog komunalnog pogona koji je zakonodavac mudro pred desetak tak godina dozvolio jedinicama lokalne samouprave omogućivši im time sigurno znatno uredniji životni prostor, ali i lagodniji rad udrugama i svim ostalim organizacijama.
- PIŠE: Pakrački List
- 1526
U tradicionalnoj manifestaciji “Zlatne grive Zlatne doline” u organizaciji Konjogojstvene udruge “Vallis Aurea” Požega koja je nedavno održana u Mihaljevcima uzgajivač konja hladnokrvnjaka iz Prekopkare Dalibor Marošević (na slici sa sinom Ivanom) se vrati s dva vrijedna priznanja: u kategoriji „omica“ (mlade kobile do 3 godine starosti koje se još nisu ždrebile): njegova omica 14-to mjesečna Šara osvojila je prvu nagradu. U kategoriji kobila sa ždrebadi treću nagradu osvojila je Cvijeta sa ženskim ždrebetom.
Daliboru, koji je šest godina član ove požeške udruge uzgajivača konja, ovo je treći nastup na ovoj manifestaciji i nije se nikada vratio bez nagrade. Kobila Cvijeta je prethodne dvije godine osvojila prvo mjesto u kategoriji kobila sa ždrebetom pri čemu je lani to ostvarila u paru sa ždrebetom Šarom koja je ove godine, slijedom odrastanja, pobijedila u kategoriji omica. Trenutno ima 6 konja sve pasmine hrvatskog hladnokrvnjaka, dijelom iz vlastitog uzgoja, a dijelom kupljenih jer ne drži pastuhe pa na taj način pravi selekciju.
Ovaj 50-ogodišnji umirovljenik iz Prekopakre u društvu je konja oduvijek jer su oni bili tradicija njegove obitelji, kao i u većini tadašnjih prekopakranskih obitelji, a danas, koliko mu je poznato, konja u Prekopakri ima jedino u njegovom dvorištu.
Naravno da su se promijenile i prilike za konja, od nekadašnje vrlo bitne radne snage konji su postali kućni ljubimci pa on i njegova obitelj, supruga Daliborka, kćer Ana (21) i sin Ivan (19) doslovno svi u njima uživaju i brinu se o njima. Dalibor je tek iz zabave i radi podsjećanja na neka druga vremena pokušao malo raditi s konjima na zemlji.
Za konje je tijekom godine potrebno pripremiti oko tisuću bala sijena, a zbog njih obrađuje oko pet jutara zemlje s kojih dobiva značajan dio hrane u zrnu: kukuruza i zobi. Država uzgajanje konja pomaže godišnje s 1.500 kuna poticaja, ali samo za odraslu kobilu, pa je osim puno ljubavi za uzgoj konja potrebno i novca. Oni mu to vraćaju na način kućnih ljubimaca svakodnevnim uzvraćanjem ljubavi i ponekom nagradom na ovakvim priredbama kao dokaz da radi dobro, ako ne i pomalo bolje od drugih. Istovremeno, nagrade su mu, ali i njegovoj obitelji, tek motivacija i ohrabrenje za nastavak rada na uzgoju ovih plemenitih životinja, kaže Dalibor.
Svoje konje Dalibor na raznim gradskim priredbama, koje su posvećene tradicionalnim načinima življenja i folkloru, pokazuje i susjedima i sugrađanima sudjelujući u defileima i izlaganjima.
