- PIŠE: Pakrački List
- 1008
Ako je noćas nekome čizmica slučajno ostala prazna ili je za sv. Nikolu dobio tek šibu, ovaj dječji zaštitnik osobno je danas, barem djelomično, popravio štetu. Prijepodne je sv. Nikola posjetio učenike OŠ braće Radić i mališane Dječjeg vrtića Maslačak iz Pakraca na njihovom radnom mjestu i tom ih prilikom skromno darivao. Jest da je u pitanju bio tek bombončić, no iznenadni susret, zajednička fotografija pa pitanje ili dva također nešto vrijede. Vrtićarci s Kalvarije i iz Pakraca su susret dodatno obogatili prigodnim pjesmicama i plesom, a na upit sv. Nikole je l' je netko od njih umjesto pune čizmice pronašao šibu nisu se željeli izjašnjavati.
Današnji dan cijeli je u znaku sv. Nikole pa je posjet školi i vrtiću svojevrsna najava za večernja događanja koje počinju podjelom darova u crkvi UBDM u Pakracu koje počinje u 17 sati te večernjim koncertom učenika OGŠ Pakrac sat kasnije.
FOTOGALERIJA
- PIŠE: Pakrački List
- 1035
Tvrtka Niskogradnja Jurčak iz Požege ovih dana na kraju Bolničke ulice sadi drvored od 50-tak stabala likvidambara (listopadno brzorastuće stablo), isto kakvo je pred dvije godine posađeno u gornjem dijelu ove prometnice. Time se završava ovogodišnji program modernizacije dijela ove prometnice od Vukovarske ulice do petlje koja je izvela ova tvrtka ljetos kada je izgrađena pješačka i biciklistička staza te uređen zeleni pojas između njih i kolnika.
Vrijednost ovih radova je iznosi 451.000 kuna, od čega 351.000 je osigurao MUP iz Programa sigurnost u prometu, a oko 100.000 gradski proračun.
- PIŠE: Pakrački List
- 941
Sveti Nikola, svetac katoličke i pravoslavne crkve, biskup, zaštitnik moreplovaca, ribara, pekara, zatvorenika, putnika, brodova, trgovaca, djece, i studenata sutra će tradicionalno pohoditi pakračku župu Uznesenja Blažene Djevice Marije i prosvjetne pakračke ustanove.
U župnoj crkvi s početkom u 17 sati okupit će se djeca i roditelji koji su unaprijed osigurali poklone koje će podijeliti ovaj svetac.
U sklopu sutrašnjeg slavljenja Sv. Nikolu u Osnovnoj glazbenoj školi Pakrac će biti održan s početkom u 18 sati tradicionalni koncert na kojem će nastupiti najmlađi polaznici: dječji vrtić, predškolska grupa, te učenici od prvog do trećeg razreda. U sklopu program na svim instrumentima koje uče izvest će 22 kraće točke, a na programu će biti prigodna i klasične glazbena djela, najavljuje ravnateljica Alfreda Petani Grafina.
Za razliku od ranijih godina polaznici Dječjeg vrtića „Maslačak“ će svetog Nikolu obilježiti programom unutar svojih zgrada pri čemu će mališani biti simbolično darivani, rekla je ravnateljica Višnja Klobučar.
- PIŠE: Pakrački List
- 933
Pakrački Komunalac nastavlja s odvozom papira i kartona na području Grada Pakraca. Donosimo točan raspored odvoza:
6.12. – naselje Kraguj + Grad Pakrac i to ulice:
- Križnog puta, M.Krleže, Šeovački put, Kragujski put, Sedlar, Slavonska, Bijeli put, Veberov sokak, Vukovarska, Osječka, K.Branimira, N.Oršanića, Pepe Polaka, 103. i 105. Brigade, Vinogradska, Bljesak, 30.Svibnja, trg bana J.J.Jelačića, B.Radića, S.Grabrića, A.Hebranga, M.Hrvatske, Bolnička, Prolaz baruna Trenka, Prilaz na Mali most, Hrv.velikana, G.Šuška, Obala P.Krešimira IV,trg 76. Bataljuna, A.Cesarca, V.Lisinskog, LJ.Gaja, K.Tomislava, J.J. Strossmayera, Kalvarija (dio ulice)
7.12. – naselje Klisa +Prekopakra + Grad Pakrac i to ulice:
- M.Gupca, V.Rehaka, I.G. Kovačića, K.Domagoja, A.Stepinca, A.Cesarca, Aleja Kestenova, Frankopanska, Z.N.G, Basaričekova, M.Držića, N.Tesle, T.Ujevića, Zvonimirova, N.Š.Zrinskog, M.Lovraka, Grigora Viteza, R.Boškovića, Krndija, Marinkovac, I.Meštrovića, Pilanski put, R.Sindikata, Kranjčevićeva, Radničko naselje, Leptirovo brdo, I.B.Mažuranić
8.12. – naselja Omanovac, Novi i Stari Majur, Kusonje, Španovica, Dragović, Grahovljani, Šumetlica + Grad Pakrac i to ulice: - I.Gundulića, Psunjska, J.Žiške, Sv.Roka,
Sve po rasporedu iz kalendara ranije podijeljenih letaka.
- PIŠE: Pakrački List
- 1031
Pakračka gradska uprava uočila je da pojedine pravne i fizičke osobe svakodnevno ostavljaju svoje automobile na parkirnim mjestima u središtu Pakraca gdje je predviđena naplata parkiranja, a da pri tom ne plaćaju parkirnu kartu kako je to predviđeno Odlukom o organizaciji i načinu naplate parkiranja na području Grada Pakraca i Odluci o cijeni parkiranja.
Stoga na službenoj gradskoj stranici pozivaju sve koji svoje automobile na ovaj način parkiraju u prvoj i drugoj zoni parkiranja, da iskoriste svoje pravo kupovine dnevnih, mjesečnih ili godišnjih karata i na taj način izbjegnu plaćanje sankcija.
U protivnom, Grad Pakrac će od 1. siječnja bez upozorenja početi s prisilnom naplatom svojih potraživanja, piše na spomenutoj stranici.
Da podsjetimo, u središtu grada od 2008. godine parkiranje se naplaćuje kroz cjenovno dvije zone po cijeni od tri kn/h u prvoj i dvije kn/h u drugoj zoni.
Građanima koji tu uslugu radi stanovanja ili posla koriste svakodnevno ostavljena je mogućnost da si olakšaju reguliranje te obveze kroz kupnju mjesečna i godišnje karte pri čemu godišnja parkirna karta u prvoj zoni za stanare košta skromnih 600 kuna, dok za ostale fizičke osobe ona košta 1500 kuna, a za pravne 2.000 kuna, a rezervacije mjesta što podrazumijeva zabranu parkiranja za sva vozila osim onoga čija registarska oznaka je ispisana na rezerviranom parkirnom mjestu koja godišnje košta 2.500 kuna.
Kada smo u rujnu analizirali financijske pokazatelja naplate parkiranje u prvih osam mjeseci ove godine na ime toga na obilježenim parkirnim mjestima u Pakracu naplaćeno je 28.582 kunu, što je bilo čak i za oko pet tisuća kuna više (23.367 kn) nego lani u istom razdoblju. Pri tome je od ovogodišnjih naplaćenih 28.582 kuna,20.122 kune je naplaćeno u kovanicama na parkirnim aparatima (lani 18.092 kn), 5.940 kn SMS-om (lani 4.316), 2.320 kn su priskrbile kazne (lani 960 kn), ali je tek jedan građanin ove godine kupio pet mjesečnih karata (40 kn – druga zona, 150 kn – prva zona) što ga je koštalo 200 kuna, dok lani nitko nije uzeo mjesečnu kartu.
Iz toga se navodi zaključak da odluku gradskih vlasti o naplati parkiranja znatno urednije poštuju dnevni posjetitelji našeg grada, ali ne i domicilno stanovništvo koje bi radi tehničke manje zahtjevnosti i financijske povoljnosti trebalo biti orijentirano na mjesečne ili godišnje karte koje se mogu kupiti u gradskoj upravi.
Na slabu naplatu parkirališta utječe i činjenica da osim ovih službenih parkirnih mjesta u tom dijelu grada postoje i ona neobilježena koja se nalaze uglavnom na privatnim parcelama (preko puta suda, ispred robne kuće, kod Malog mosta, a posljednje vrijeme sve više i na očišćenoj parceli na Trgu dr. Franje Tuđmana) i ona su u vrijeme naplate parkiranja često popunjenija od službenih. Naravno za njih zna domaće stanovništvo, ali ne i povremeni gosti našeg grada.
- PIŠE: Pakrački List
- 1684
Svatko od nas poznaje barem jednog klinca koji na pitanje „što želi postati kad odraste“ odgovori – nogometaš. Malo nas, međutim, poznaje one koji su u tom naumu i uspjeli. Kad prostor suzimo pa istu priču dovedemo u naše lokalno okruženje, shvatimo da nitko s ovih prostora nije svojim igrama uspio zaludjeti kakvog europskog ligaša da ozbiljnije otvori novčanik i obasipa ga hrpom novčanica neke stabilne valute. A nogomet se, konkretno u Pakracu, igra već stotinu godina. Naravno da je bilo dječačkih maštanja, ima ih i danas. Talenata koji su obećavali, također. Ispunjenih snova? - Ne. Škola nogometa koja posljednjih desetak godina djeluje u Pakracu možda (p)okrene i takve stvari. Neki talenti već su plasirani u NK Osijek, neki su odjenuli i dres reprezentacije Hrvatske, znači da su na dobrom tragu, no put do konačnog cilja,biti nogometaš sa velikim N, još je uvijek dalek.
Nemilosrdna selekcija kroz gusti filtar propušta tek rijetke koji eventualni uspjeh (pod tim mislimo na osiguranu egzistenciju), osim vlastitom talentu, moraju zahvaliti i sreći. Iz mase istih, izdvojit ćemo ipak jednog momka. Nije igrao u ligama Petice, doduše još stigne, ali je dogurao najdalje od svih naših lokalnih nogometaša. Jedan od onih koji su okusili dobru i lošu stranu nogometnog profesionalizma, a u svemu tome sreću i nesreću je Elvis Kokalović.
“Slovenac” u Badljevini
Iako je rođen u slovenskom Novom Mestu, Elvis je naš, domaći dečko iz Badljevine. Porijeklo vuče iz Dobretića, odakle su roditelji Ruža i Marko otišli za poslom u Sloveniju pa od tamo 1989. doselili u Badljevinu. Majka je rođena Šugić. Ujake Stipu, Iliju i Mirka, odmah će prepoznati zaljubljenici u nogomet, jer su poznati bivši nogometaši lokalnog ligaša Dinama.
Elvisova nogometna priča ne počinje u danas popularnim i raširenim školama nogometa, počinje ustvari na običnoj badljevačkoj ledini gdje se, najčešće sâm družio s loptom. Društvo za nogomet nije birao iz prostog razloga što previše izbora i nije bilo. Sa svojih deset godina, nerijetko je igrao s 5, 6 godina starijim dječacima pa je s badljevačke livade ubrzo utrčao u dres badljevačkih juniora. Iako uvjerljivo najmlađi, nije odustajao. Ludu želju za nogometom roditelji su morali uvažiti pa su malog najprije odlučili dati u daruvarsku privatnu školu nogometa u vlasništvu Velimira Kudelića, a godinu dana kasnije i u NK Lipik koji je mladog i perspektivnog igrača doveo u svoje redove u generaciju Marija Komljenovića i Adriana Baškiere.
Od tada počinje organiziran i sustavan rad koji će ga, nakon Lipika preko Daruvara u koji se vratio 2002. godine, dovesti do Koprivnice. Ozbiljan nogometni potencijal, sad već ekstra talentiranog badljevačkog mladića prvi su prepoznali Varaždin i Koprivnica. Prvi su se javili Branko Janžek i Branko Ivanković, uvjerljiviji je bio drugi „Varaždinec“, ali u ime koprivničkog Slaven Belupa pa je Elvis prvi razred srednje škole 2003. godine upisao u Koprivnici. Obrtničku školu, smjer elektroinstalater, odrađivao je redovito kao i treninge. No, kako to obično biva, sve više je bivao nogometaš, a sve manje „strujić“.
Srednjoškolski život proživio je sportski. Mali stan u vlasništvu koprivničkog sportskog novinara Zlatka Vedriša dijelio je s prijateljima iz Belupa - Jajalom, Rodićem, Gregurinom, Delićem, pokojnim Remenarom. Klub je, naravno, snosio sve troškove, plus što je dečkima podario i nešto džeparca. Dovoljan motiv da momci u tom periodu života vide samo trening i loptu.
U cijeloj priči Elvis je imao punu podršku roditelja. Iako su odlazak u veću sredinu i postupna socijalizacija bili relativno bolni, razloge za roditeljsku brigu brzo je otklonio stalnim usponom na sportskom planu i tako potvrdio dobru zajedničku, obiteljsku procjenu.
Postupno iz juniora Slavena ulazi u seniorsku ekipu, najprije kroz prijateljske utakmice. U razdoblju od 2007. do 2009. godine postaje i reprezentativac pa u selekcijama U-19, 20 i 21 pod vodstvom Ivice Grnje upisuje ukupno 12 nastupa.
Za nagradu kao povremenog prvotimca tadašnji trener Belupa imenjak Scoria vodi ga na pripreme u Tursku. Tih se godina sjeća kao trnovitog puta ulaska u prvu momčad tada europski respektabilnog Belupa. Kroz godine i vrijeme ustaljuje se u prvom timu Slavena, kroz Intertoto kup igra europske utakmice protiv CSKA iz Moskve, Atletica iz Bilbaa, Deportiva iz La Corune, a mediji 2013. godine kapetana Slaven Belupa Elvisa Kokalovića prepoznaju i kao potencijalnog reprezentativca Hrvatske. Kako put do najdražeg dresa najbrže vodi preko zagrebačkog Dinama, priupitali smo je li bilo kakve ponude „tate“ Mamića? „Bilo je medijskih priča, navodno i kontakata na klupskoj razini, no doznao sam da je cijena koju je Dinamo punudio bila 750 tisuća eura, dok je Slaven želio više od milijuna. I danas mislim da smo mogli profitirati i ja i klub.“ Nije se dogodilo, no mediji su ubrzo ponudili novu senzaciju kroz naslov: DOBAR ZA BERLUSCONIJA, LOŠ ZA ŠTIMCA Slavenov stoper Elvis Kokalović potpisuje za AC Milan?“ Niti to se nije ostvarilo no medijska je pažnja uvijek dobra pa se i Elvisovo ime zavrtjelo u svijetu menadžerskih notesa, zainteresiranih klubova i otvorenih mogućnosti.
Odlazak u Tursku
U to vrijeme još bez menadžera, unatoč odličnim partijama i dobrim kritikama, teško je bilo probiti se do inozemstva. „Tad nisam imao menadžera, ali sam imao sportskog direktora Roberta Markulina koji je brinuo o meni. Nakon propalog interesa Beitar Jeruzalema iz Izraela, upalila je službena ponuda turskog Konyaspora, novog člana elitnog turskog nogometnog razreda. Tadašnji trener Belupa Ivan Katalinić me pustio i sa svojih 25 godina prvi sam put otišao u inozemstvo“, prisjeća se Elvis dodavši da je pristao na izvanredne uvjete financijski moćnog novog člana turske Superlige.
Otići u Tursku mladiću od 25 godina nije problem. Naročito ako je dobra lova u pitanju – a ova je bila. I ako nemaš djevojku – a Elvis je imao. Ne samo djevojku, već suprugu Anu i sina Roka. Čvrsta srednjoškolska ljubav s Anom započeta još u školskim klupama, okrunjena je vjenčanjem sredinom 2012. godine. Rukometašica euroligaša Podravke Ana Kalajžić, rodom Solinjanka, i Elvis u kolovozu iste godine postaju roditelji malog Roka. Mlada obitelj ubrzo odlazi u milijunski turski grad. Ugovor s Konyasporom potpisao je na tri godine, od kojih je odradio dvije. „U drugoj sezoni, 2015. godine, ispali smo iz lige i u takvom slučaju klub se rješava svakog financijskog tereta. Rekli su mi da sam slobodan, no ja sam imao još godinu garantiranog ugovora. Bio sam miran i ustrajan u namjeri da ugovor odradim do kraja. Međutim, pojavio se ambiciozni Karabukspor, koji nudi bogat ugovor te bonuse za ulazak u elitni rang natjecanja. Prihvatio sam i ostvario dobar ugovor, izborio s njima Superligu i zaradio obećane bonuse“. Dodaje da su Turci kod plaćanja vrlo korektni, nije plaća baš prvog u mjesecu, ali sve je u normalnim okvirima i pošteno. S Karabukom je bilo sve bajno i krasno. Stigao je uskoro i hrvatski trener Igor Tudor, koji je posebno cijenio sunarodnjaka Kokalovića…
„Sâm život u Turskoj malo je drugačiji, nisam ispočetka imao nikog svog, čak niti s Balkana. U Konyiji sam bio među prvim strancima koji su došli, tek kasnije je došao jedan Čeh. Vjerske razlike nisam nikad osjetio, prihvaćen sam odlično kako od strane suigrača tako i navijača. Sportski dojmovi su strašni, stadion stalno rasprodan. Debitirao sam protiv Fenerbahčea, bilo je 20.000 ljudi. U gradu sam, kao i svi prvotimci, imao status klupske zvijezde, slikanje i to, možda poneki kebab badava. Život nogometaša u pripremnom periodu je zahtjevan – ujutro trening u 7 sati, pa trening u 10 sati, sastanak, odmor, popodne trening. Tek navečer si poslije zajedničke večere slobodan. Kući dođem uvečer. Kad krene prvenstvo, nešto je lakše, trenira se jednom dnevno pa ima vremena i za obitelj i za obiteljski izlazak“.
Ozljede sve okrenule
I kad je sve izgledalo savršeno - dogodilo se! Ozljeda. Sudar sa suigračem koljeno o koljeno bacilo ga je u „aut“ na dva mjeseca. Kako u profesionalizmu nema sentimenta, u tom ga razdoblju klub odlučuje posuditi u 2. ligu, što Elvisu nije odgovaralo i dogovorno postaje slobodan igrač. Trenirao je s drugom momčadi te oporavljen i spreman dočekuje ponudu poljskog Lecha iz Poznana kojeg je upravo preuzeo Hrvat Nenad Bjelica. Uspio je čak dogovoriti određenu isplatu od Karabukspora, a s Lechom je potpisao na šest mjeseci + 3 godine ukoliko zadovolji, što je trebala biti samo formalnost. I onda se ponovilo! Nakon 10 dana teška ozljeda drugog koljena s kojim do danas ima problema. Patela, tetiva, svašta nešto…
Danas je u statusu slobodnog igrača, liječi koljeno koje je već triput operirao. Ne trenira od veljače, no ne predaje se, kad se oporavi pokušat će novi igrački uzlet. Ima 29 godina, obitelj se povećala, mali Roko dobio je sestru Klaru rođenu 2015. godine. Trenutno su u Badljevini u novosagrađenoj kući. Što kaže supruga na Badljevinu? Ipak je žena iz Solina, susreli su se u Koprivnici, oboje su vrhunski sportaši koji su se nagledali svijeta. „Malo mjesto ne nudi možda izobilje, ali nudi mir. To je ono oko čega smo se oboje složili pa izbor nije bio težak. Osim toga, blizina roditelja Marka i Ruže, kao i brata Marka također je odigrala ulogu“. Osim brata, Elvis ima dvije sestre Anu i Kristinu.
Kako nije pristojno pitati čovjeka koliko je novca u karijeri zaradio, malo smo preformulirali pitanje. Je li dovoljno zaradio da ostatak života uživa, recimo, u miru Badljevine? „Na neki način jesam, ali neki imaju i više pa propadnu. Treba biti pametan. Imam sigurnost, mirnoću… Ma, samo da se nisam povrijedio, sad bismo pričali drugačiju priču…“.
Možda i bi, mada… sve ovo najprije podsjeća na unaprijed izbalansiranu igru sreće i nesreće, priču lišenu pustih nogometnih milijuna, ali opet dovoljno motivirajuću, jer osim sportskog profesionalizma i višegodišnjeg odricanja, financijska strana svega zauzvrat nudi dovoljno za mirnu i sigurnu budućnost.
