- PIŠE: Franjo Delač
- 3947
Iz OKC-a Policijske uprave požeško-slavonske obavještavaju kako je jutros oko 9.30 potvrđena dojava o požaru na obiteljskoj kući u Badljevini u ulici Joze Odobašića 2.
Vatrogasci su požar stavili pod nadzor, ali materijalna šteta je značajna.
Naknadno smo iz policijskog izvješća doznali kako je do požara u drvenoj ostavi u vlasništvu 39-godišnjaka došlo uslijed neispravnosti žarulje. Nakon toga požar se proširio na ostatak ostave i krovište kuće te dvorišnih prostorija. U požaru je djelomično izgorjela i drvena ostava u vlasništvu 84-godišnjaka.
Fotografije ustupio čitatelj
- PIŠE: Pakrački list
- 522
Posljednje događanje u ovogodišnjem Mjesecu hrvatske knjige u Gradskoj knjižnici Pakrac očekuje vas u četvrtak, 14. studenoga 18 sati, a riječ je o predstavljanju zbirke poezije „Čuvarica nade“ čija je autorica naša sugrađanka, Andrea Bervida, možda većini poznatija pod djevojačkim prezimenom Krejči.
Ova zbirka poezije Andrein je pjesnički prvijenac, a objavljena je ove godine u izdavačkoj kući Diligo Liber. Kroz 55 pjesama okupljenih u zbirci, podijeljenih u dvije tematske cjeline nazvane Čuvarica svijeta i Čuvarica vjere, Andrea progovara o brojnim motivima koji zaokupljaju njezino pjesničko biće i na neki način „traže“ da se njima bavi. U predstavljanju zbirke pridružit će nam se Kristina Koren Kudelić (urednica, izdavačka kuća Diligo Liber), Mihajla Marčetić i Danela Vujanić (naše Pakračanke čije zbirke poezije smo prethodnih godina predstavili), Lucia Lasić (prof. hrvatskog jezika), Andreja Sekereš (učiteljica) i Sara Čar (učenica OŠ Banova Jaruga), a za glazbenu podlogu svojim nastupima pobrinut će se učenici i učitelji Osnovne glazbene škole Pakrac.
O autorici
Andrea Bervida (Krejči) rođena je 1996. u Virovitici. Po struci je učiteljica razredne nastave i engleskog jezika. Trenutno radi, ali još uvijek je u potrazi za stalnim radnim mjestom. Pisanje voli otkad zna za sebe, a ozbiljnije je pisati počela u petom razredu, upijajući moć poezije i rime i pretačući svoje osjećaje u stihove. Za vrijeme studija bila je članica Društva pjesnika Antuna Ivanošića, objavljujući tako pjesme u zajedničkim zbirkama. Objavljivati je nastavila i u zajedničkim zbirkama izdavačke kuće Diligo Liber, te na FB stranici Pisci i književnost.
Radeći kao učiteljica, često koristi poeziju u razredu, a okušala se i u pisanju igrokaza za djecu. Djeca su joj velika inspiracija te se u budućnosti želi okrenuti i pisanju za njih i o njima.
Važnu ulogu u njezinu životu ima vjera - u pjesmama i u životu čvrsto vjeruje da joj Netko gore čuva leđa i prati sve uspjehe i neuspjehe. Osim Boga, leđa joj, kako kaže, čuvaju muž, majka i brat kojima je zbirku Čuvarica nade i posvetila.
- PIŠE: Pakrački list
- 542
Grad Pakrac i Zajednica žena „Katarina Zrinski“ Pakrac već tradicionalno organiziraju paljenje lampiona ulicama Pakraca u znak odavanja počasti gradovima Vukovaru i Škabrnji te njegovim žrtvama, svim poginulim i nestalim braniteljima i civilima Domovinskog rata povodom Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje koje će se održati u nedjelju, 17. studenoga.
Obilježavanje započinje u 18 sati paljenjem lampiona na vrhu stubišta ispred Crkve UBDM i nastavlja se ulicama grada do Spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima gdje će prigodnu molitvu upriličiti vlč. Jozo Zorić.
„Pozivamo da se nam se u što većem broj pridružite kako bismo zajedno odali počast svim poginulim, nestalim, ubijenim i umrlim hrvatskim braniteljima Vukovara i Škabrnje“, poručuju organizatori.
Dan sjećanja obilježit će i Udruga djece branitelja Domovinskog rata Pakrac u suradnji s učenicima OŠ braće Radića Pakrac, u petak, 15. studenoga u 10 sati ispred spomenika poginulim hrvatskim braniteljima.
- PIŠE: Pakrački list
- 449
Izložba fotografija „Poruke s neba i zemlje“ u sklopu projekta „Gea oprosti-2024“ bit će održana u srijedu, 13. studenoga od 17 sati u Pakracu, Ulica hrvatskih velikana 3, prvi kat (prostor iznad Turističke zajednice).
Na izložbi će biti uručene prigodne nagrade najboljima, a svi zainteresirani moći će kupiti željenu fotografiju. „Ulaz je slobodan i svi ste dobrodošli, veselimo se Vašem dolasku“, poručuju iz Palijativnog tima LiPa.
- PIŠE: Pakrački list
- 728
piše: Marijan Lukić – Luky
... o legendama i mitovima, raznim junacima nekada se djeci najčešće pričalo uvečer uz pucketavu vatru starih peći i kamina. Većinom su to bile nestvarne, izmišljene priče. Oni stvarni likovi i događaji u pričama naših djedova i baka s koljena na koljeno dobivali su usmenom predajom riječi i pridjeve kojima je rasla neka legenda. Gotovo svaki kraj ima svoje legende. Ovaj gorskokotarski brdski kraj, velike šumovitosti s prosječnom n/v između 700 i 900 metara njeguje spomen na Petra Klepca, stvarnu narodnu legendu čabarskog kraja. Nedavna subotnja vožnja podarila mi je ovu priču.
... nekoliko kilometara nakon Delnica kod putokaza za Čabar dajem desni žmigavac i nastavljam prema tom gradiću zavojitom, suhom i preglednom cestom. Prometa je malo. Vožnja ujednačena, stignem razgledati okolinu. Nakon ugodne petnaestominutne vožnje zastajem u selu Mali Lug. Tu je postavljen kip (45.532 N, 14.656 E) izrađen iz drveta ovom goransko-čabarskom junaku. Zanimljivo je stati ispod tog velikog kipa s osjećajem: malen ispod zvijezda. Moraš osjetiti respekt i divljenje ovoj skulpturi koja na ramenu nosi gredu od četiri i pol metara. Legenda o Klepcu njeguje se negdje od polovice 18. stoljeća. U jednom mjesnom bircu raspitao sam se o njihovu junaku te čuo da ga domaći nazivaju Pitr Kljepc. Poznat je Čabar po svom čudnom, zanimljivom i nama nerazumljivom dijalektu.
... Petar Klepac živio je prema sačuvanim podacima do osamdeset i pete godine. Smrt ga zatiče u Budimu/Mađarskoj gdje je često odlazio posjećivati nekog tamošnjeg trgovca. Rođen je 1660. godine od roditelja Jure i Ane Klepac. U njegovu "životopisu" stoji i podatak o zaljubljenosti u jednu Jagicu od koje je bio razdvojen desetak godina poradi borbi sa Turcima. O njihovim potomcima nisam našao podataka.
*Legenda prva: Petar Klepac bio je iz siromašne obitelji, slabašno dijete, kojeg su sumještani s kojima je vodio krave i ovce na ispašu kod Malog Luga, uvijek maltretirali. Jednog dana otišao je na Svetu Goru (794 m/n/v) gdje je u crkvi molio Majku Božju da mu podari snagu. Ona mu je uslišila molbe i podarila mu nadnaravnu snagu. Tako je zapisana prva priča.
* Od tada je Petar Klepac imao takvu snagu da je sumještane, koji su ga zadirkivali, samo taknuo prstom, a oni su od siline dodira padali na pod. Bez obzira na dobivenu snagu, Petar je i dalje ostao skroman i dobar čovjek koji je pomagao i štitio sumještane u nevolji.
**Na pojasu skulpture visi zvonce kojim posjetitelji mogu dozvati za sebe malo snage i dobrote koju je posjedovao ovaj snažni Goranin. Spomenik je napravio drvorezbar iz obližnjeg Gerova Marijan Leš.
* Najčešće poznate priče koje svjedoče o Klepčevoj snazi kada je:
- devet potkova za redom rukama razlomio
- na Grobničkom polju digao kamen veličine 1,5 metar (danas zvan Klepčevkamen)
- otjerao deset Turaka na koje je naišao između Svete Gore i Hriba
- donio 4.5 metra veliku gredu sa Svete Gore
** Za njega i njegovu snagu pročulo po cijelom čabarskom kraju, diljem Gorskog kotara, na Kvarneru sve do Rijeke te u susjednoj Sloveniji. Petar Klepac postaje istinski junak i legenda kako na hrvatskoj tako i na slovenskoj strani, tj. na prostoru Kupsko-čabarske doline, gdje se stoljećima prožimaju slovenska i hrvatska povijest, kultura i tradicija (Slovenci ga zovu Peter Klepec). Narod ovoga kraja sve više mu se divi i počinju ga nazivati divom, iako je Petar Klepac bio čovjek srednjeg rasta. Postao je simbol snage, div-junak kojem su ljudi predajom dali najbolje vrline goranskog čovjeka kao što su hrabrost, upornost, plemenitost, bistar um, empatija prema bližnjima i razvijen smisao za humor. Važio je, a i danas važi, za narodnog junaka i borca za obespravljeni narod. Goranima je postao simbol nepokolebljive snage, volje i vjere u pobjedu nad svim nedaćama koje mogu snaći čovjeka ovoga kraja, u kojem je život sve samo ne lagan i jednostavan.
** Legenda druga: Pomalo je bajkovita. Govori kako Petar zarana ostaje bez oca, pa kako bi pomogao svojoj siromašnoj majci odmalena je počeo susjedima čuvati stoku. Zbog njegovog siromaštva, slabašne tjelesne građe i plahe naravi zadirkivali su ga drugi pastiri. Provodeći najveći dio vremena u prirodi čuvajući blago mali je Pitr/Petar smišljao kako doskočiti njihovim zlim smicalicama. Sanjario je kako bi sve probleme lako riješio kada bi stekao nadljudsku snagu. Jednoga dana, kada se naš Pitr već zamomčio, pošao je s ovcama u goru i tamo, na jednom proplanku ugledao planinske vile kako spavaju u travi na suncu. Pitr im je od grana napravio zaklon kako bi od sunca zaštitio njihovu nježnu bijelu put. Zauzvrat su mu vile, znajući njegovu najveću želju, a uvjerivši se da ima dobro srce, podarile čudesnu snagu. Postao je tako snažan da je mogao iščupati stablo s korijenom iz zemlje i njime vitlati okolo sebe bez pol muke.
** Od toga je dana Pitr svaki dan donosio u selo jednu veliku drvenu gredu kako bi majci napravio veliku i lijepu kuću. Prema pričanju mještana ta je kuća postojala u Malom Lugu sve dok nije izgorjela (zapaljena u vrijeme II. svjetskog rata). Stariji su se mještani sjećali da je na jednoj kućnoj gredi iznad prozora bila urezana 1712. godina.
... jedna prilično neprovjerena priča govori kako mu je sam Car Leopold dodijelio plemstvo za njegovo junaštvo u borbi protiv Turaka. Narod ga je nakon toga zvao Plemeniti Petar Klepac.
** Često se čabarski kraj naziva i Zavičajem Petra Klepca, a njegovo ime nosi i mjesni auto karting klub. Na podzidu jedne od serpentina prema Čabru postoji grafit (prilično) dotrajao posvećen tom klubu.
... nastavljam vožnju prema Čabru, ostavljam drvenu legendu i za oproštaj fotkam pomalo dotrajalu info pločo o junaku Petru koja notira:
* https://www.pilard-nekretnine.com/gorskikotar/info/cabar/sveta-gora/legenda-o-petru-klepcu/
** https://abcgeografija.com/nepoznata-hrvatska/klepac/
- PIŠE: Pakrački list
- 2503
Jedanaest učenika pakračke srednje škole, među kojima su fizioterapeuti, medicinske sestre i tehničari, u sklopu Erasmus + projekta „Care4Unity“ Srednje škole Pakrac, idućih će dva tjedna boraviti u slovenskom gradiću Škofjoj Loki. Grupa učenika, s nastavnicama Anom Relotom i Anom Debeljak De Martini u pratnji, u Škofji Loki će obavljati stručnu praksu, tijekom kojih će se usmjeriti na specifične metode i tehnike rada sa slijepim i slabovidnim osobama. Ova praksa pruža im priliku da unaprijede svoje dosadašnje kompetencije, steknu nova znanja i bolje razumiju izazove s kojima se suočavaju osobe s oštećenjem vida, a sve pod vodstvom iskusnih stručnjaka u tom specifičnom području.
Učenici će naučiti kako pružiti podršku i pomoć korisnicima u svakodnevnim aktivnostima, koristeći specijalizirane tehnike koje olakšavaju njihov život. Osim toga, učit će i o pristupu, komunikaciji te važnosti emocionalne podrške, koja je ključna za kvalitetu života slijepih i slabovidnih osoba. Po povratku u Hrvatsku, učenici će svoje stečeno znanje i iskustvo podijeliti s kolegama i lokalnom zajednicom. Kroz različite aktivnosti i prezentacije, planiraju predstaviti javnosti važnost integracije osoba s invaliditetom u društvo, kao i izazove s kojima se susreću stručnjaci u radu s tom populacijom. Također, učenici će imati priliku podijeliti svoja iskustva i refleksije na stručnu praksu, čime će nastaviti razvijati svoje profesionalne i socijalne vještine.
Ovaj međunarodni projekt sufinanciran sredstvima iz Europske unije ne samo da omogućuje učenicima Srednje škole Pakrac stjecanje važnih kompetencija u specifičnom području, već i jača suradnju i međusobno razumijevanje zdravstvenih djelatnika iz različitih zemalja, što je ujedno i prilika za osobni i profesionalni rast svih sudionika. Koordinatorica projekta je Jelena Ivanović koja je i sama već sudjelovala u projektu mobilnosti.
Sretan put i puno sreće u radu poželjeli su im ravnatelj Srednje škole Pakrac Dario Čilić i voditeljica smjene Ljiljana Rupena - Kelemen.
Foto: Srednja škola Pakrac