- PIŠE: Pakrački List
- 1077
Muzej grada Pakraca je na ovogodišnjoj Noći muzeja proslavio 10 godina rada i postojanja ove pakračke kulturne ustanove koja je do danas postala jedna od vodećih u kulturnom životu grada i prva u očuvanju pakračke baštine. Što se sve napravilo u deset godina, koji su trenutni i budući projekti, razgovarali smo s Jelenom Hihlik, koja je na mjestu ravnateljice od prvog dana od kako je muzej počeo s radom.
Muzej grada Pakraca prošle godine je napunio 10 godina postojanja od kada je službeno registriran. Prije toga, Muzej je djelovao u sklopu nekadašnjeg Pučkog učilišta. Kakvi su bili počeci u odnosu na današnju situaciju?
Svaki početak je težak, pa ni naš nije bio lagan. Muzej se ustvari razvio iz Pučkog otvorenog učilišta Pakrac, ustanove koja je obuhvaćala široku djelatnost. Moj prvi ured kada sam počela raditi 2004. godine bilo je potkrovlje Osnovne glazbene škole Pakrac gdje je bilo smješteno Pučko učilište. Ideja je bila da se muzej ustanovi u sadašnjem prostoru, zgradi Malog dvora Janković, koja je tada bila u obnovi i 2005. godine Grad Pakrac je kao osnivač donio odluku o osnivanju Muzeja kao samostalne ustanove i djelatnosti, no zbog raznih administrativnih problema kod formalizacije, Muzej grada Pakraca službeno je registriran tek 2009. godine. Imali smo problema zbog neadekvatnog prostora, nedostatka muzejske građe, stručnih djelatnika jer smo muzej započeli s jednim zaposlenim, no kroz dugogodišnju komunikaciju s Ministarstvom kulture i Muzejskim dokumentacijskim centrom uspjeli smo dokazati da imamo sve uvjete za osnivanje muzeja. Muzej je tada bio poprilična novost. Pakrac je imao stari muzej koji je djelovao nekoliko godina, no to je bila statična ustanova u staroj gradskoj vijećnici, bio je nekakav postav za koji ne znamo gdje je završio. Mi smo kretali od nule i trebalo je prvo građane upoznati što je gradski muzej, trebalo je steći povjerenje sugrađana od kojih smo prikupljali predmete koji su nam bili potrebni za formiranje muzejskih zbirki. Moram reći da je i sama odluka Grada za osnivanjem muzeja bila vrlo hrabra jer je Pakrac mali grad, no postojala je svijest da je pakračka baština dugo godina bila zanemarena i da je gradu potrebna jedna ustanova koja će tu baštinu sačuvati i prezentirati. Kad krećete ispočetka i sami stvarno je teško, a otežavajuća okolnost je bila i ta što nisam rođena Pakračanka nego netko tko je došao sa strane, no nikad neću zaboraviti podršku koju sam dobila od ljudi koji su bili svjesni važnosti osnivanja muzeja i koji su mi prvi došli u posjet, a to su, sada nažalost pokojni, profesor Gojko Bosanac i Rudolf Cišper. Oni su zaista bili sretni što se muzej osnovao i odmah došli s knjigama za koje su smatrali da bi bile korisne, što je bilo jako vrijedno jer je u tom trenutku bilo jako malo literature od koje biste uopće krenuli istraživati o Pakracu.
Otvorenost prema zajednici
Kako biste ocijenili desetogodišnji rad Muzeja?
Teško se osvrtati na vlastiti rad i donositi ocjenu o tome zaista je nezahvalno. Međutim, kad pogledam što se sve uspjelo napraviti; od stola, stolice i starog računala s kojim smo krenuli do današnjeg izgleda muzeja ne smijemo biti nezadovoljni. Uspjeli smo opremiti uredske i izložbene prostore, kao i prostorije čuvaonice koji su jako važni muzejski prostori, opremili smo čak prostor i za dječje radionice i igraonice za edukativnu djelatnost koju provodimo. Ono što smatram važnim jest da smo u zajednici postali prepoznatljivi što nam je od početka našeg rada bilo prioritetno, pokazali smo što je to što radimo u muzeju i zašto je to važno i pokazali smo, nadam se, da smo ustanova koja pripada svim stanovnicima grada. I upravo nam ta naša muzejska publika pokazuje koliko smo u nečem uspješni, a koliko nismo. U deset godina rada postavili smo oko 180 izložbi, 200-njak edukativnih programa, radionica, stručnih predavanja pa i promocija knjiga, radimo kontinuirano na jačanju svijesti o važnosti zavičajne baštine. Uz sve to, pokrenuli smo i neke nove manifestacije kao što su Multipak i projekt oživljene povijesti Tragom Jankovića u suradnji s Knjižnicom i Glazbenom školom, doživjeli smo i pokretanje arheoloških istraživanja Starog grada, sve su to postignuća kojima se kao muzej ponosimo. Mislim da smo došli prilično daleko jer smo postali generator kulturnih događanja u Pakracu, zajedno s drugim kulturnim ustanovama. Posebno sam ponosna na to što smo otvoreni za suradnju za svim ustanovama, udrugama i pojedincima i ono što je uvijek bio cilj jest da nismo statični nego otvoreni i pristupačni za sve projekte i suradnje.
U deset godina postojanja i rada, a otkako ste u današnjem prostoru, kroz muzej je prošlo velik broj gostujućih izložbi, edukacija, radionica, predavača. Što je ono što pakrački gradski muzej čini specifičnim u odnosu na ostale u okruženju?
Rekla bih da je to upravo otvorenost muzeja, suradnja u prvom redu sa gradskim kulturnim ustanovama, a onda s nizom drugih udruga i pojedinaca. Mislim da smo uspjeli u muzeju stvoriti dinamično okruženje, sve sa željom da budemo što dostupniji našim građanima i da na kraju muzej bude mjesto susreta, mjesto gdje se rado dolazi, a ne mjesto samo za specifičnu publiku. Zadnjih nekoliko godina sve više muzeji i rade na takav način jer se davno napustila ideja da su muzeji spremišta za predmete koja skupljaju prašinu. Muzeji su zapravo čuvari baštine, ali tu baštinu moraju približiti svojoj publici, pogotovo lokalnoj zajednici, a onda i svim drugim posjetiteljima.
Najviše interesa izaziva lokalna baština
U muzeju imate često tematske izložbe. Prema vašoj procjeni koja je tema izazvala ponajviše interesa posjetitelja?
Najviše interesa izazivaju sve izložbe vezane uz povijest grada i lokalnu baštinu. Zavičajnu povijest još uvijek izučavamo i uvijek se iznova začudimo oko nekih činjenica do kojih naiđemo. Upravo izložba o slavonskom banovcu „Od banovca do kune“ postavljena prije otprilike dvije godine bila je izuzetno posjećena ili izložba o prvoj električnoj centrali u Pakracu, poznatoj „Munjari“ zatim izložba posvećena 200. obljetnici osnivanja Majstorskog ceha u Pakracu „Majstori, alati i stari zanati“, prošlogodišnja izložba o razvoju školstva u Pakracu „Školske priče“ kao i izložbe posvećene planinarstvu i razvoju tehnike u Pakracu. Sve te izložbe o lokalnoj baštini su zapravo priprema za budući stalni postav.
Najpoznatiji pakrački brend i jedno od najznačajnijih pakračkih povijesnih znamenitosti nedvojbeno je slavonski banovac. Čini nam se da je ova povijesna činjenica sve više prihvaćena i među znanstvenim krugovima kao i među sugrađanima. Doživljava li slavonski banovac zadnjih godina kulturni, znanstveni, promidžbeni i turistički procvat?
Mislim da se oko promoviranja slavonskog banovca kao pakračkog brenda već dosta napravilo. Ako se uzme situacija od prije nekoliko godina ili kad smo počinjali raditi kao muzej, činjenica o pakračkoj kovnici novca kao prvoj hrvatskoj kovnici je bila apsolutno neprepoznata ili se u znanstvenim krugovima uzimala kao nesigurna tvrdnja. No kroz različita istraživanja, posebno našeg Povijesnog društva i profesora Branka Križana koji je upravo našao točnu povelju u kojoj se spominje kovnica novca u Pakracu, do marketinških aktivnosti poput suvenira slavonskog banovca koji je Grad Pakrac uspostavio, sve do današnjih arheoloških istraživanja koja će dovesti, sigurna sam, do novih spoznaja, slavonski banovac postao je pakračka prepoznatljivost i doživljava svoj zasluženi procvat. Dosta posjetitelja koji dolaze u muzej već su čuli za slavonski banovac, htjeli bi ga vidjeli, saznati sve o njemu i iskovati ga. Taj ugled koji slavonski banovac ima je apsolutno zaslužen i moramo biti ponosni na tu činjenicu i još više je iskoristiti u smislu kulturnog turizma. Kroz darovanja i otkupe stvorili smo zbirku slavonskih banovaca koja se stalno povećava. Sada ih imamo dvadesetak, no tendencija je da se i ta zbirka poveća.
Pozicioniranju slavonskog banovca kao pakračkog brenda zaslužna su i arheološka istraživanja starog grada Pakraca koja se provode treću godinu za redom. Postoje li konkretni planovi za, javnosti već spominjani arheološki park, ili neki drugi način konzerviranja same sonde kao turističke atrakcije?
Sigurno je da će se u nekom trenutku iz sadašnje arheološke sonde nastati arheološki park, no moramo biti svjesni da su inače arheološka istraživanja dugogodišnja, a istraživanja Starog grada Pakraca su tek započela i istražen je tek jedan mali dio utvrde. Prostor utvrde je daleko veći i nadamo se da će se cijeli prostor s vremenom istražiti. Arheološka istraživanja već su dosad pokazala fantastične rezultate. Pronađeni su ostaci gotičke kapele, a znamo da su unutar utvrde postojale i druge zidane zgrade različite namjene. Zaista bi bila prevelika šteta kada bi se sve ovo otkriveno jednog dana ponovno prekrilo zemljom i postalo građanima nevidljivo. Posjetiteljima pričamo o slavonskom banovcu koje danas mogu vidjeti u muzeju, no Stari grad Pakrac, srednjovjekovnu utvrdu u kojoj je vjerojatno djelovala i kovnica novca, mogu vidjeti jedino na slikama. Ideja je da se na kraju istraživanja formira arheološki park koji bi predstavio razvoj ovog grada od samih njegovih početaka što također predstavlja opsežan posao u koji treba uključiti arheologe, konzervatore i arhitekte. Ako se napravi dobar projekt ovaj park bi trebao biti prava pakračka atrakcija za posjetitelje u samom centru grada, a našim sugrađanima na ponos.
Sve više muzejskih eksponata
Mora li se muzejska građa (eksponati) uvijek otkupiti ili ih dobivate na poklon od građana, institucija i slično?
Predmete uglavnom dobivamo na poklon i ovom prilikom pozivam građane da nam doniraju predmete za koje bi htjeli da se čuvaju u muzeju, uvijek smo otvoreni za takve donacije. Otkupljivali smo predmete koji su nam bili izuzetno vrijedni, a koji se ne mogu baš naći na nečijem tavanu i podrumu i na drugi način ih nismo mogli dobiti. Uvijek postoji problem sredstava kojih nemate dovoljno za otkupe, naravno da nam je onda draže i lakše kada nam predmeti budu darovani. Do velikog broja predmeta došli smo i terenskim istraživanjima, primjerice arheološkim istraživanjima Starog grada Pakraca nađeno je mnogo pokretnog materijala koji ostaje u vlasništvu muzeja. Do sad imamo oko 2000 prikupljenih predmeta pa tako imamo zbirke fotografija, razglednica, kulturno-povijesnu zbirku, školsku, etnografsku, likovnu i arheološku u koje predmeti neprestano pristižu. Pet od sedam zbirki su službeno registrirane kao pokretna materijalna kulturna dobra pri Ministarstvu kulture, a preostale dvije (arheološka i likovna) ćemo prijaviti ove godine za registraciju u Ministarstvo kulture.
Što je to što građani možda imaju u svojim kućama, na tavanima i drugim spremištima, a što je muzeju interesantno kao eksponat?
Predmeti su zaista različiti, od starih razglednica i fotografija koje su vrijedne kao dokument jednog vremena do predmeta koji su se koristili u svakodnevnom životu poput obrtničkog alata, predmeta vezanih uz tradicijski život na selu ili predmeta iz Domovinskog rata. Ono što je važno jest da taj predmet koji želite darovati ima priču o svom podrijetlu jer je ponekad ta priča vezana uz predmet vrjednija od samog predmeta. Na primjer, ako imate stari gramofon i želite ga pokloniti muzeju, rado ćemo ga prihvatiti, no ukoliko je taj gramofon bio primjerice u vlasništvu neke poznate osobe iz Pakraca onda su to daleko veće vrijednosti. Vrijedne su nam jako i narodne nošnje, a to je građa koju je danas jako teško pronaći.
Osim što eksponate deponirate, na koji se oni još način konzerviraju?
Svaki predmet koji dođe u muzej je najčešće u lošem stanju, tako da ih prvo očistimo i fotografiramo te zatim dokumentiramo odnosno svaki predmet postaje dio muzejske baze podataka koja se vodi u službenom muzejskom računalnom programu. Svaki predmet mora biti označen i dobije svoj inventarni broj i zatim se sprema ili na trajnu pohranu pa se povremeno vadi za potrebe izložbi i prezentacija, ili ako je u jako lošem stanju tada taj predmet čeka restauraciju i odlazi u ovlaštene restauratorske radionice jer su to postupci za koje naš muzej nije osposobljen.
Očekivanje novog stalnog postava
Projektom „Svijet graševine“ previđena je obnova Spahijskog podruma čime bi se omogućio novi prostor za pakračku gradsku knjižnicu, ali i mogućnost novog interpretacijskog stalnog postava pakračkog gradskog muzeja. U kojoj je fazi projekt, kako bi izgledao i što sve sadržavao stalni postav?
Projekt „Svijet graševine“ je prijavljen na natječaj Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU i uskoro bi trebali biti objavljeni rezultati. Projektom je, između ostalog, predviđena obnova Spahijskog podruma, jedne od svakako najljepših povijesnih pakračkih zgrada, a uz to i novi prostor za Gradsku knjižnicu Pakrac te interpretacijski prostor stalnog postava Muzeja grada Pakraca. Dosad nismo mogli uopće oformiti stalni postav u sadašnjem prostoru muzeja, iako predmeta imamo, jer bismo izgubili prostorije za povremene izložbe što je nama nenadoknadivo jer s tim izložbama komuniciramo s javnosti. Iznašlo se rješenje da se stalni postav izmjesti u Spahijski podrum i cijeli taj projekt je odlično zamišljen kao sinergija knjižnice i muzeja jer su upravo te dvije ustanove srodne, a i dosada smo odlično surađivali. Ovo bi trebao biti pionirski projekt u Hrvatskoj iako takvih projekata u inozemstvu ima popriličan broj. Tako bi se i kroz postav knjižnice trebali prožimati dijelovi muzeja, ali jedan veći dio ipak je predviđan za stalni postav. Muzeološki i interpretacijski koncept samog postava napravila je tvrtka Muze d.o.o. u koji smo bili i mi uključeni, a prijedlozima koje su nam prezentirali ostali smo oduševljeni. Postav bi trebao biti suvremen, multimedijalan i interaktivan i trebao bi biti atrakcija u Spahijskom podrumu u koje će posjetitelji rado doći i platiti na kraju ulaznicu da bi vidjeli zanimljivo prezentiranu povijest grada. Svi programi su napravljeni na način da budu edukativni i usmjereni za sve generacije tako da će u tom postavu i naši sugrađani puno toga saznati o Pakracu. Jako se veselimo ukoliko projekt bude pozitivno ocijenjen jer bi time dobili sadržaj koji će predstaviti grad i Pakračane, a opet biti zanimljiv i gostima grada. U sklopu tog projekta predviđeni su i prostori za predavanja i radionice koje se moći koristiti institucije, škole i udruge za sve aktivnosti. Treba naglasiti da naš muzej tada neće seliti iz sadašnjeg prostora nego će se ovaj koristiti, kao i do sada, za povremene izložbe, službene urede i čuvaonice.
S obzirom na sve veći fond muzejskih primjeraka, predstavlja li vam problem sve manjeg prostornog kapaciteta predviđenog za čuvaonice muzejske građe?
Da, to nam postaje problem i imamo potrebe za dodatnim prostorom. Zgrada u kojoj muzej radi je prekrasna i ima svoju povijesnu vrijednost, međutim ona nije prikladna za potrebe muzeja. Zbog svih programa koje provodimo od izložbi, radionica, edukacija, konstantnog prikupljanja građe, nama zgrada muzeja postaje pretijesna. Već smo neke prostore koji su zamišljeni kao izložbeni, pretvorili u čuvaonice tako da se u skoroj budućnosti moramo pozabaviti i s tim problemom.
Porast broja posjetitelja
Pakrački gradski muzej je jedna od ustanova koju redovito posjećuju gosti iz drugih gradova, dolaze vam najavljene turističke grupe. Koliko ste u prošloj godini zabilježili posjeta i kako se kreće ta brojka u odnosu na prethodne godine?
Posjećuju nas različiti profili posjetitelja svih generacija, od vrtićanaca, osnovnoškolaca do planinara ili umirovljenika. To su grupe koje organizirano dolaze u Pakrac, ali naravno da nas redovito posjećuju i naše obrazovne institucije i građani. Na samom početku našeg rada naravno da je broj posjetitelja bio vrlo slab, ali s vremenom kako se razvijala i naša djelatnost onda se i broj posjetitelja povećavao. U prošloj godini bilježimo oko 8.000 posjetitelja i ta brojka svake godine raste. Veselimo se kada nam dolaze grupe jer uvijek dobiju stručno vodstvo kroz muzej, točnu informaciju o povijesti grada i njegovima znamenitostima i najbolje je kada obilazak započnu upravo u muzeju. Dojam koji posjetitelji steknu o gradu uvelike ovisi o tome na koji način im se prezentira upravo njegova vrlo zanimljiva povijest i razvoj i mogu reći da gosti zaista redom ostanu oduševljeni kada čuju dotada im uglavnom nepoznate činjenice o Pakracu.
Muzej financijski prati Grad Pakrac te u značajnoj mjeri i Ministarstvo kulture. Jesu li ta sredstva dostatna za razvoj i programe koje provodite?
Grad Pakrac kao naš osnivač nas stvarno prati u svim našim programima jer bez njega ne bismo niti mogli funkcionirati. Grad nam pokriva plaće zaposlenika i sve materijalne troškove i tu nemamo nikakvih problema što je veliko olakšanje u radu. Što se tiče drugih izvora sredstava, svake godine se prijavljujemo na natječaje Ministarstva kulture i po određenim programima dobijemo određena sredstva. Ti iznosi su svake godine različiti. Naravno da se nikad ne dobije koliko se traži, ali tim sredstvima smo uspjeli opremiti muzej, pokrenuti arheološka istraživanja, financirana su različita događanja, edukativni programi, projekt digitalizacije građe zavičajne povijesti tako da ne možemo biti nezadovoljni jer i Ministarstvo kulture prepoznaje vrijednost rada i prema tome i financira određene projekte. Jedino što bismo voljeli da dobijemo više sredstava za restauraciju naših muzejskih predmeta. To su inače zahvati koji su jako skupi i tu nas Ministarstvo nije puno pratilo, pa se za taj dio još moramo nekako izboriti.
S čim će vas Ministarstvo kulture financijski pratiti u ovoj godini?
U sklopu investicijskog programa opremanja dobili smo 50.000 kuna, a planiramo i izložbu starih pakračkih razglednica kojom bismo po prvi put javnosti predstavili tu našu vrijednu zbirku i za koju smo dobili 15.000 kuna. Objavit ćemo i prvu muzejsku slikovnicu za što smo dobili 5.000 kuna, ove godine nam nije prošao projekt digitalizacije zavičajne zbirke iako ga Ministarstvo prati već četiri godine, a još uvijek čekamo neke rezultate, između ostalog, i nastavak arheoloških istraživanja koje svake godine prijavljuje Grad Pakrac.
Možemo li reći da je muzej kroz godine isprofilirao svoju publiku, da je kultura ipak našla mjesto u društvenom životu grada?
Iskreno mislim da je. Puno naših nama srodnih ustanova se tuži na posjećenost određenih događanja, no naša otvorenja su dosta posjećena i na sve što organizirano u muzeju naši građani dođu, u većem ili manjem broju. Muzejska publika se isprofilirala, ali stalno radimo na animaciji nove publike, zato i jesmo u velikom broju usmjereni edukaciji djece, osmišljavanju novih manifestacija što sami, a što u suradnji s drugim gradskim kulturnim institucijama.
Koji su vam budući planovi?
Budući planovi su naravno vezani uz ono što muzej i inače radi. Još više terenskih istraživanja i skupljanja muzejske građe, a jedan od većih planova je arheološko terensko rekognisciranje u okolici Pakraca. U pripremi imamo više izložbi koje će biti opsežne i zahtjevne, te nastavak rada na već tradicionalnim manifestacijama u kojima sudjelujemo, širenje edukativne i izdavačke djelatnosti. Naravno, postavljanje stalnog postava ukoliko spomenuti projekt prođe, bit će jedan od najvažnijih poslova koje nas očekuju.
- PIŠE: Pakrački List
- 779
Muzej grada Pakraca i Muzej vojne i ratne povijesti sinoć su bili mjesta gdje se povodom nacionalne manifestacije Noć muzeja okupio velik broj sugrađana kojima je pripremljen zanimljiv, edukativan i raznovrstan program.
Pakrački gradski muzej manifestaciju je otvorio prigodnom izložbom kojom je proslavio deset godina postojanja i rada. „Naš muzej kroz deset godina postojanja može pokazati određene rezultate, razne projekte, niz izložbi koje smo organizirali, edukativne akcije kojima i djeci i odraslima pokušavamo približiti što to muzej radi, manifestacije kojie smo pokrenuli u suradnji s drugim kulturnim ustanovama, te arheološka istraživanja koja su napokon započela u Pakracu i okolici. Sve su dijelovi rada koje smo vam htjeli prikazati kroz ovu izložbu“, rekla je sinoć Jelena Hihlik, ravnateljica Muzeja grada Pakraca. Uz to, izložbom su prikazane i one visoke obljetnice pakračkih udruga i institucija koje su obilježene upravo u muzeju.
Anamarija Blažević, pakračka gradonačelnica, istaknula je ponos na ustanovu kao što je pakrački gradski muzej te naglasila kako je na Gradu osigurati veći i bolji prostor kakav muzej zaslužuje, kako je posebno veseli obnova Spahijskog podruma tako da je velik posao tek pred njima.
Glazbenom uvodu u otvaranju izložbe pridonijeli su učenici Osnovne glazbene škole Pakrac Lovro Zednik, Petra Martinović, Dorian Žunić i Jakov Švajghart, dok je Andrija Runje s posjetiteljima podijelio i autorsku pjesmu o Noći muzeja koju je za tu priliku napisao.
Bila je to prilika zahvaliti svim prijateljima i volonterima Muzeja stoga su dodijeljena priznanja te zahvale svima onima koji su na neki način doprinijeli uspješnosti rada i djelovanja muzeja u njegovih prvih deset godina postojanja pa je tako ravnateljica Jelena Hihlik uručila prigodne poklon pakete Josipu Buljanu, Božidaru Saviju, Siniši Njegovanu Stareku, Hrvoju Šebiću, Stevi Nagyju, Davoru Huški, Zlatku Grčeviću, Marku Barčanu, Goranu Arbanasu, Borislavu (Bori) Černiju, Stjepanu Benkoviću, Mariu Sariću, Marijanu Pinhaku, Vlastitom pogonu Grada Pakraca, Antunu Bariću, Anamariji Blažević, Otu Kramlu, OŠ "Braće Radić", OGŠ Pakrac, Gradskoj knjižnici Pakrac, Josipi Pepici Kordić, Daneli Vujanić te udruzi "Hrvatski pleter", čije su članice i ovom prilikom prezentirale svoj rad.
Povodom pete obljetnice projekta, prezentiran je i redizajnirani portal Digi Pakrac na kojem se nalaze digitalizirani materijali vezani za povijest našeg kraja, a ove godine obilježava se 200. godišnjica rođenja grofa Julija Jankovića, rođenog upravo u Pakracu, pa je program bio posvećen i ovoj obljetnici koju su obilježili učitelji Osnovne glazbene škole Pakrac te Pivovara Slavonica, čije prvo pivo "Grof" nosi naziv upravo prema Juliju Jankoviću.
Tijekom večeri za najmlađe bile su organizirane radionice i obilasci svih muzejskih prostorija koje su inače zatvorene za javnost, a posjetitelji su mogli saznati sve o 3D printanju koje je prezentirao Goran Arbanas, ali i isprobati pravu pakračku deliciju, „Amaris“ čokolade koje proizvode Pakračani Stevo Nagy i Dijana Pijuko.
Velika prezentacija vojnog zrakoplovstva
Muzej vojne i ratne povijesti profesora Marija Tušeka i ove godine pripremio je bogat program koji se odvijao na dvije lokacije. U samom muzeju u Staroj gradskoj vijećnici do 1 sat iza po noći bio je otvoren stalni postav, a istovremeno u gradskoj vijećnici kurije Janković održana je velika prezentacija vezana za ratno zrakoplovstvo.
Zanimljiv program okupio je i velike i male. Osim izložbi fotografija, arhive vezane za zrakoplovstvo sa nekoliko stotina knjiga, časopisa, dokumenata i fotografija posjetiteljima je prezentirana i zrakoplovna oprema koju su predstavili članovi Udruge za očuvanje hrvatske zrakoplovne baštine, Klub za plastično maketarstvo MAKOS iz Osijeka predstavilo se sa svojim maketama zrakoplova i na licu mjesta prikazalo neke od tehnika sastavljanja, Marko Malnar iz Prezida predstavio se s možda najvećom kolekcijom oznaka Hrvatskog ratnog zrakoplovstva u Hrvatskoj dok su pripadnici HGSS stanice Požega prikazali rad sa svojim dronovima.
Oni najmlađi najviše su okupirali simulator letenja koji su predstavili članovi Zajednice tehničke kulture grada Požege.
- PIŠE: Pakrački List
- 893
"Riječi nam se pozlatile" naslov je dramskog programa kojim je Kulturno prosvjetno društvo „Sloga“ Pakrac ostvarilo pravo na sufinanciranje lokalnih organizacija gostovanja kazališta putem javnog poziva Ministarstva kulture u 2020. godini, što im olakšava provedbu njihove dugogodišnje težnje: povratka gledatelja u kazalište, dostupnost kazališta svima, kazalište kao jedno od „jako dobrih stvari“ za djecu i mlade, rekla je Dubravka Špančić, tajnica KPD „Sloga“.
„Kazalište ne postoji bez publike, publika se razvija i odgaja i taj postupak treba biti kontinuiran. Tu smo kao udruga uvjetovani na neki način jer kontinuitet ima i svoju cijenu, a mi nemamo stalne prihode ni zaposlene djelatnike. Usprkos tome, uz podršku Grada Pakraca koju očekujemo i ove godine kroz programe u kulturi, nastavljamo u našem gradu osigurati gostovanje dobrih, popularnih, edukativnih predstava razne tematike i žanra, u suradnji s vrtićima i školama Pakraca, Lipika i Poljane čime se dopunjuje nastavni sadržaj medijska kultura. Cijene ulaznica ni ove godine nećemo mijenjati, a s programom ćemo pokušati biti raznovrsni", dodala je Špančić.
Stoga će u sljedeća dva mjeseca ljubitelji kazališta imati priliku pogledati (bez organiziranih gostovanja i termina za vrtiće i škole) sljedeći program:
KAZALIŠTE
Veljača 2020.
Četvrtak, 6. veljače 2020. u 18 sati (3 – 10 godina i stariji)
SNJEGULJICA – PRINCEZA OD DARUVARA, Malo amatersko kazalište MASKA Daruvar
Mjesto radnje ove poznate bajke smješteno je u naš susjedni grad Daruvar i okolna mjesta. Zla kraljica iz ove bajke sada se liječi od zloće zajedno s još nekim zločestim likovima iz drugih priča. Kako je Princ od Sirača uz pomoć patuljaka spasio Snjeguljicu od magije Zle kraljice. Kako su ona i mnogi drugi zli likovi postali dobri i kako je ljubav pobijedila? Pogledajte u ovoj veseloj i zanimljivoj predstavi koju su pripremili članovi malog amaterskog kazališta MASKA iz Daruvara.
ULAZ: 10,00 kn!
Obiteljski popust: mama I tata = 10,00, svako dijete po 5,00 kn.
Srijeda 12. veljače 2020. u 19 sati (za malo veće)
ŽIVOT JE ČUDO, Teatar Rugantino Zagreb
Topla i duhovita predstava koja slavi život i životno veselje. Izvrstan tekst Ivice Ivaniševića, hvaljena režija Gordane Gadžić, glazba – uvijek sjajni Darko Rundek! Prostodušnog i vremešnog, ali itekako životnog, splitskog klesara Fabijana, punog srca i u svoj svojoj glumačkoj veličini, donosi na scenu Siniša Popović, nacionalni prvak zagrebačkog HNK. U predstavi su majstorski okrenute brige na veselje. Duhovito je i dirljivo kako Fabijan iz svojih teških životnih situacija izvlači one lijepe i pozitivne dijelove i prepričava ih sa sjetom vjerujući da, usprkos svim nedaćama – život je čudo!
ULAZ: 40,00 kn
Četvrtak 27. veljače 2020. u 19 sati
JEZIČNE VARIJACIJE, Binocular teatar Zagreb
U ovoj je predstavi riječ je o glumačkoj igri u paru koji se poigrava narječjima, što je samo jedna od karakteristika ove nesvakidašnje scenske prikazbe. Varijacije u njoj nisu samo bazirane na različitosti govora, već su tu i stilovi. Predstava obuhvaća 12 različitih dijalekata kojima otkriva bogatstvo hrvatskog jezika. Upravo je ta ljubav prema jeziku i pokretač predstave, tj. pokušaj kroz jezik doći do istinske predodžbe jednog specifičnog zemljopisnog, karakternog i duhovnog krajolika koji stvara osjećaj različitosti, što veseli.
ULAZ: 40,00 kn, učenici 30,00 kn.
Ožujak 2020.
Četvrtak 19. ožujka 2020. u 20 sati
DISFUNKCIJA GLAVE, Scena Gorica u suradnji s Gradom Pakracom, program Dana grada
Posjete trojice muškaraca psihijatrici i njihovo suočavanje sa seksualnim disfunkcijama te pokušajima da pronađu rješenje. Sva tri dramska lica imaju onu vrstu impotencije koju uzrokuje neka psihička blokada. Mogli bismo reći da je komedija woodyallenovska jer opisuje psihoze suvremenog urbanog muškarca koji se u današnjem društvu, suočava s pritiscima patrijarhalnog odgoja te inflacije seksualne ponude. (Dis)funkcija glave je komedija istaknutog makedonskog komediografa Bratislava Dimitrova, koja na suptilan i vrlo duhovit način tematizira seksualne probleme kod muškaraca. Sve je više pornografije i fetišizma, a sve manje bliskosti. U tom tjesnacu između očekivanja vječne seksualne spremnosti i frustrirajuće nemogućnosti muškarca da ispuni tu misiju, nalaze se životi naših protagonista. Naravno, neki to nazivaju i krizom srednjih godina. Komedija tematizira i strah od starenja, taj veliki tabu u današnjem ultimatumu mladosti koje forsira mainstream kultura takozvane Zapadne civilizacije, glume:Barbara Vicković, Ranko Zidarić, Alen Šalinović I Mladen Kovačić
SVJETSKI DAN KAZALIŠTA obilježit će se u četvrtak 26. ožujka 2020. sljedećim programom:
KNJIGA O DŽUNGLI (6+) – termin objavljujemo naknadno i MINSKA POSLA u 19 sati
Gotovo kao istinita priča, a autorica Kristina Kegljen govori kako je u nastajanju teksta razgovarala s pirotehničarima koji su radni vijek proveli na minskim poljima Hrvatske. I zapravo u sat vremena tekst, režija i nadasve suvisla i uvjerljiva karakterizacija likova mladih glumaca, publiku dovodi u seriju raspoloženja. Prije svega, ipak je to komedija. I to specifična vrsta komedije koja smijeh izaziva zapravo jezom. Jer, ipak igra se razvija oko slučajnih stajanja obojice pirotehničara na mine u neistraženom dijelu minskoga polja. Sve daljnje situacije, od neurotičnoga smijeha i nekontroliranih reakcija, do beskrajne tuge odlaska iz ovozemaljskoga života, zapravo su čudan komični izazov.
ULAZ: 40 kn
- PIŠE: Pakrački List
- 905
Gradski pjevački zbor Lipik poziva građane Lipika i Pakraca (mlade i one koji to nisu više) na audiciju koja će se održati u Multikulturalnom centru u Lipiku, ponedjeljkom, 3.veljače i 10. veljače 2020. godine u vremenu od 19 do 20 sati.
Od srca se radujemo vašem dolasku.
Upravni odbor GPZ Lipik
- PIŠE: Pakrački List
- 903
Muzej grada Pakraca i Muzej vojne i ratne povijesti i ove godine povodom Noći muzeja 31. siječnja pripremili su bogat i zanimljiv program koji će započeti u 18 sati i trajati do 1 sat iza ponoći. Stoga nikako ne propustite ovogodišnju Noć muzeja u Pakracu.
Pakrački gradski muzej gdje će prvih deset godina postojanja i rada proslaviti prigodnom izložbom koja će biti otvorena u 18 sati. Na programu je i prezentacija redizajniranog portala DigiPakrac, gdje su digitalizirani i prezentirani najvažniji i najzanimljiviji materijali vezani uz zavičajnu pakračku povijest, a koji ove godine navršava pet godina od njegovog osnutka. Uz to, ove godine obilježava se i 200. godišnjica rođenja grofa Julija Jankovića, političara i vlasnika pakračkog vlastelinstva rođenog upravo u Pakracu, stoga će se program posvetiti i ovoj za pakračku povijest važnoj obljetnici. Za najmlađe posjetitelje bit će organizirane zabavne radionice, neće nedostajati niti dobre glazbe, a najavljena je i radionica izrade pakračke čokolade.
Muzej vojne i ratne povijesti pripremio je bogat program koji će se odvijati na dvije lokacije čije je službeno otvorenje u 18,30 sati. U samom muzeju bit će otvoren stalni postav dok će se u gradskoj vijećnici kurije Janković održati velika prezentacija vezana za ratno zrakoplovstvo. Između ostalog, moći će se vidjeti dvije izložbe fotografija, prezentacija zrakoplovne opreme koju će prezentirati Udruga za očuvanje hrvatske zrakoplovne baštine, a Muzej vojne i ratne povijesti predstavit će svoju arhivu vezano za zrakoplovstvo sa nekoliko stotina knjiga, časopisa, dokumenata i fotografija. Klub za plastično maketarstvo MAKOS iz Osijeka predstavit će se sa svojim maketama zrakoplova i na licu mjesta prikazati neke od tehnika sastavljanja. Marko Malnar iz Prezida predstavit će se s možda najvećom kolekcijom oznaka Hrvatskog ratnog zrakoplovstva u Hrvatskoj, HGSS stanica Požega prikazat će rad sa svojim dronovima, a za najmlađe će biti postavljen simulator letenja koji će predstaviti članovi Zajednice tehničke kulture grada Požege. Bit će tu i naši piloti Ivandić, Ninić i Jagodić s kojima će građani moći iz prve ruke moći saznati sve što ih zanima o ovom segmentu naših oružanih snaga, a tijekom večeri prikazivat će se i odlični dokumentarni filmovi na video zidu.
- PIŠE: Pakrački List
- 1259
Povodom stote obljetnice rođenja maestra Milana Horvata, jednog od najistaknutijih hrvatskih glazbenika, dirigenta, pijanista i pedagoga, jučer je na njegovoj rodnoj kući u Ulici braće Radića na kućnom broju 6 u Pakracu otkrivena spomen – ploča čije su postavljanje, potaknuti idejom dr. Meri Bujanović, inicirali i organizirali Grad Pakrac i Osnovna glazbena škola Pakrac.
Na simboličnoj svečanosti otkrivanja spomen - ploče, uz gradonačelnicu Anamariju Blažević i Alfredu Petani Grafina, ravnateljicu Osnovne glazbene škole Pakrac, predstavnika drugih pakračkih kulturnih ustanova te Vinka i Dragice Širac iz Pakraca koji su vlasnici kuće, prisustvovali su i maestrova supruga gospođa Nevenka Horvat, Zvjezdana Bardun Knežević, producentica, te Ivan Lozić, voditelj marketinga Zagrebačke filharmonije kojem je maestro Milan Horvat bio dugogodišnji ravnatelj s kojim je orkestar pisao svoju povijest, gradio međunarodni ugled, glazbeni karakter i prepoznatljivost.
U krakom obraćanju gradonačelnica Blažević istaknula je čast i ponos na činjenicu da je glazbenik ovakvog profila rođen u Pakracu te je postavljanje spomen – ploče simboličan čin odavanja počasti i zahvale na doprinosu i naslijeđu koje je ostavio ne samo hrvatskoj glazbi nego i rodnom gradu.
O suradnji maestra Horvata i Zagrebačke filharmonije govorila je producentica Zvjezdana Bardun Knežević istaknuvši kako maestro nije imao niti 30 godina kada je došao u orkestar, s nepunih 38 godina postao već šef dirigent, te s 39 godina ravnatelj. Filharmonija je u maestrovo vrijeme gostovala u svim europskim zemljama i u Americi, a kasnije se bavio pedagoškim radom. Dodala je kako je maestro bio strog i temeljit, ali je imao veliko srce i dušu te je kao svaki umjetnik tu dobrotu širio oko sebe.
Maestrova supruga Nevenka Horvat istaknula je zahvalnost Pakračanima rekavši kako je njezin pokojni suprug uvijek isticao činjenicu da je rođen u Pakracu.
Nakon svečanog čina otkrivanja spomen ploče, u koncertnoj dvorani Osnovne glazbene škole Pakrac održan je koncert Kvarteta trombona Zagrebačke filharmonije i učenika Osnovne glazbene škole Pakrac.
Dirigent svjetskog glasa, maestro Milan Horvat bio je jedan od najistaknutijih hrvatskih glazbenika. Punih šezdeset godina radio je sa Zagrebačkom filharmonijom. Bio je šef-dirigent, direktor, stalni gost-dirigent, a od 1985. doživotni počasni šef-dirigent ovoga orkestra. Njegova izvanredna karijera vodila ga je na sve krajeve svijeta i pred brojne svjetske orkestre. Pet je godina bio šef-dirigent Nacionalnog simfonijskog orkestra u Dublinu. Od 1969. do 1975. vodio je i novoosnovani Simfonijski orkestar ORF-a u Beču. Bio je počasni dirigent Komornog orkestra Lausanne, a od 1981. stalni gost dirigent i počasni član Slovenske filharmonije. Vodio je orkestar Zagrebačke filharmonije u nekim od njegovih najsjajnijih trenutaka u Salzburgu, Veneciji, Marseilleu, Ženevi, Beču, SAD-u, a surađivao je i s nizom poznatih solista poput Rostropoviča, Ojstraha, Menuhina i mnogih drugih.
Još za života primio je niz međunarodnih i domaćih nagrada od kojih ističemo nagradu „Milka Trnina“ 1958., nagradu „Vladimir Nazor“ 1961., nagradu Grada Zagreba 1999. te diskografsku nagradu Porin za životno djelo 2005. godine.
