- PIŠE: Silvia Feltrin
- 1337
U Kusonjama će u petak 8. rujna biti održana komemoracija u znak sjećanja na dvadesetoricu hrvatskih branitelja koji su poginuli toga dana 1991. godine, i trojicu njihovih suboraca koji su dvije godine kasnije, na istom mjestu, došavši položiti vijence i zapaliti svijeće, poginuli od kukavički postavljene neprijateljske mine.
Program obilježavanja kojeg organiziraju Bjelovarsko-bilogorska županija i Udruga obitelji poginulih branitelja Domovinskog rata RH Kusonje 91-93 započinje u 14 sati okupljanjem uzvanika na spomen obilježju Rakov Potok gdje će u 14:30 biti položeni vijenci.
Potom će sudionici, u „Mimohodu istine“ krenuti prema kapelici Male Gospe u Kusonjama gdje će od 16 sati biti održana središnja komemoracija nakon koje će od 17 sati biti služena sveta misa zadušnica.
- PIŠE: Domagoj Ajman
- 1547
48-godišnjak s područja Pakraca je policijskim službenicima u ponedjeljak 4. rujna prijavio da je u kolovozu 2023. na društvenoj mreži objavio oglas o prodaji obuće nakon čega mu se javila nepoznata osoba s kojom je dogovorio prodaju. Potom je 48-godišnjak dao podatke svog tekućeg računa kako bi nepoznata osoba izvršila uplatu, no umjesto uplate, nepoznata osoba mu je s računa skinula novčani iznos, javljaju jutros u dnevnoj informaciji iz Policijske uprave Požeško-slavonske.
Slijedi daljnje kriminalističko istraživanje dok će zaprimljena kaznena prijava biti proslijeđena nadležnom državnom odvjetništvu.
- PIŠE: Pakrački List
- 1799
piše: Duško Kliček
Još nekoliko dana, točnije, 7. rujna i posljednja će grupa građana napustiti objekt Dječjeg odmarališta „Cvrčak“ na otoku Viru čime završava, vjerojatno, uspješna sezona i za djelatnike Gradskog društva Crvenog križa Pakrac koji na Viru nisu ljetovali, nego radili.
Kako nam je rekla Danijela Kiš, ravnateljica, ove godine će zaposlenici pakračkog Crvenog križa odraditi cijelu sezonu, bez zapošljavanja „izvana“, a to znači da će s širiti dobre vibracije domaće kuhinje, smještaja i općeg ugođaja.
Autor ovih redaka i bivši ravnatelj GDCK Pakrac je još početkom 2017. godine zbog odlaska u mirovinu bio posljednji puta na Viru, pa je i mjerodavan da ocijeni što je i kakvo je današnje odmaralište sedam godina kasnije.
Promjena i pomaka na bolje ima dosta. Završena je fasada cijelog objekta; prostor odmarališta je ograđen; postavljeni su novi suvremeni vanjski tuševi; sve sobe imaju klimu, a dio novi drveni namještaj. Sve to doprinosi ljepšem i ugodnijem ljetovanju, a popunjenost ukupnih kapaciteta, posebno starijim osobama, dokaz je da je Vir i dalje najpovoljnija opcija mnogim građanima slabijih platežnih mogućnosti. Dio korisnika dolazi i iz skupina korisnika različitih socijalnih programa, kao i pakrački sportaši.
Filovana paprika, riža, umaci…
Manji dio ženske populacije i muške znatno manje, će sigurno, što je i razumljivo, pronaći manjkavosti u pojedinim obrocima, okusima i slično, ali gladnih nije bilo. Na jelovniku su bile ćufte, riža, krompir, grah, riba, pohani šnicli, pečena vratina… u ne baš uvijek najuspješnijim izvedbama po svačijem ukusu. Može se reći da je kvaliteta ishrane najmanje napredovala na Viru, ali je ostala na zadovoljavajućoj i očekivanoj razini i sigurno je da zaslužuje prolaznu ocjenu. „Često ovisimo o dobavljačima pa o jelovniku odlučujemo tek kada namirnice stignu“, kaže ravnateljica Kiš.
Samo pet djelatnika je skrbilo o pedesetak gostiju u sedmoj ovogodišnjoj grupi od 8. – do 17. kolovoza. Bili su to kuhari Domagoj Bukvić i Ruža Josipović, spremačica Suzana Buhin, domar Hrvoje Galko i ravnateljica Danijela Kiš. „Mi, zapravo, svi sve radimo (kuhare ipak nitko ne mijenja), ništa nije sramota raditi“, kaže ravnateljica.
stoje s lijeva: Suzana Buhin, Domagoj Bukvić, Hrvoje Galko, Danijela Kiš i Ruža Jozipović
Iduće godine i pitka voda
Konačni zaključak o uspješnosti ove ljetne sezone u Dječjem odmaralištu na Viru bit će poznat nakon pristizanja svih računa i konačne analize. Ravnateljica najavljuje novine za iduću godinu u vidu dodatne količine drvenih kreveta i ormara, ali, svakako će najvažniji događaj u postojanju dvadesetak godina postojanja – dolazak pitke vode i kanalizacije kroz mrežu koja je već stigla u Prezide, područje u kojem se nalazi i odmarališe. „Mi smo se nadali, a imali smo i takve najave, da će pitka voda već ove godine biti u odmaralištu, ali radovi su morali biti prekinuti zbog početka turističke sezone“, rekla je ravateljica Kiš.
U planu je i izgradnja igrališta s umjetnom podlogom, što bi posebno bilo dobro za djecu, koja gotovo svako veče imaju po programu i različite igre, a šljunčana podloga cijeli prostor prekrije prašinom, a i moguće su češće i jače ozljede.
O dobroj budućnosti odmarališta i, vjerojatno, pomacima prema naprijed najbolje svjedoče podaci da su među današnjim gostima i nekadašnja djeca, prvi korisnici odmarališta koji danas dolaze sa svojim obiteljima. Tu su i mještani Pakraca i Lipika koji su gosti odmarališta već punih dvadeset godina.
U analizama ovogodišnje sezone vjerojatno će se razmisliti, između ostaloga, i o ideji kupovine još jednog zajedničkog televizora i organizacija barem jednog izleta autobusom u Zadar.
Sve ovo navedeno nije razlog da se ljetovanje na Viru proglasi ili doživi kao promašeno, jer sve ponuđeno i doživljeno, čistoća mora, smještaj i hrana - u potpunosti odgovaraju sadržajima i cijeni, posebno u ovo današnje vrijeme kada zbog inflacije i pada životnog standarda mnogi more neće ni vidjeti.
obitelji Čelec, Šebić i Kliček ponovo zajedno na Viru
- PIŠE: Pakrački List
- 4104
Piše: Duško Kliček
Ovogodišnji malonogometni turnir kod Srednje škole u Pakracu, koji je početkom srpnja kroz desetak večeri pratilo oko 3.000 gledalaca, i definitivno je naznačio oproštaj od „dobrog starog“ igrališta „Partizan“ kod gimnazije, koji je desetljećima bio središte sportskog života Pakraca, pa i Lipika, tijekom početaka svih proteklih ljeta.
Nema sumnje da je novi stadion malih sportova po svemu bolji od „Partizana“ koji nema ni prostor ni svlačionice i tuševe, nema parkiralište niti neke elemente sigurnosti zbog blizine glavne gradske prometnice.
Međutim, i takav je „Partizan“ trajao punih 60 godina, imao je dušu, svoje poklonike ne samo s područja naša dva grada nego i s područja cijele bivše države iz čijih su republika i pokrajina (iz Skoplja, Niša, Kragujevca, Titograda - Podgorice, Zenice, Tuzle, Ljubljane, Pule, Osijeka, Zagreba…) godinama dolazile ekipe u Pakrac na Revijalni kup u malom nogometu (YURK).
Igralište je, među prvima u Hrvatskoj, asfaltirano 1962. godine i odmah nakon toga odigran je prvi turnir u malom nogometu na male (80 x 80 cm) golove. Prvi igrači su bili Vlado Juraček, Slavko Jirasek, braća Marković, Pavlović, Milaković, Senci, Petković, Žiha, Krajnović (Čiko), Nagy …
Već 1964. godine odigran je prvi turnir pod noćnom rasvjetom (sijalice razvučene na žicama preko igrališta), a potom su turniri uz reflektore postali sportska tradicija kakvu nije imao niti jedan grad u susjedstvu. Turnir nije igran samo dva puta u 60-godišnjoj povijesti: 1991. godine zbog agresije na Hrvatsku i 2019. radi nemara ljudi zaduženih za sport.
Na asfaltu kod gimnazije, ili na tom našem „Partizanu“ rodile su se, igrale i odrasle nogometne veličine koje su ostavile trag na malonogometnoj karti bivše države i Hrvatske. Na „Partizanu su, tako, naučili igrati nogomet nogometaši „Dudovog bureta“, pobjednici turnira u Parizu 1989. godine, viceprvaci Jugoslavije 1987., sudionici „Kutije šibica“, malonogometni prvoligaši Hrvatske. Pobjednici mnogih turnira širom Hrvatske i Bosne i Hercegovine. „Dudovo bure“, čiji su igrači prohodali na asfaltu „Partizana“ je, neka se i to zna, bio prvi registrirani malonogometni klub u bivšoj državi. Malonogometnu povijest pisali su Prohaska, Krpan, Nigović, Popadić, Kelemen, Tomčić, Popović, Sudar, Lucić, Kovačić… i mnogi drugi, ali i veterani „Dinama“: Lamza, Belin, Rora, Dautbegović … koji su slavu zagrebačkog velikana pronosili širom Hrvatske i Europe.
Uz malonogometaše, „Partizan“ je bio godinama domaćin rukometašima i rukometašicama „Papuka“, „Jedinstva“ i LiPe. Rukometnu povijest ispisivali su Argay, Brkljačić, Terer, Bosić, Barta, Orozović, Pavlović, Kliček, Marinić, Jugović, Vučetić, Karačić… a asfaltom „Partizana“ kročili su i igrači bjelovarskog „Partizana“, prvaci Europe i olimpijski pobjednici: Horvat, Pribanić, Vidović, braća Jandroković, Serdarušić…
Osim sporta, „Partizan „ je bio i sastajalište starih i mladih posebno nedjeljom, koju bi stari započinjali jutarnjom kavom u hotelu „Pakrac“, nakon čega bi s novinama pod rukom svratili na utakmicu prije obiteljskog ručka. Za mnoge mlade, „Partizan“ je bio mjesto druženja, večeri provedenih uz gitaru, ali i početak tinejđerskih ljubavi od kojih su neke završile i brakom.
Nema sumnje da će dio tradicije i događanja nastaviti i novo igralište kod Srednje škole, što želimo svim srcem. Na novom stadionu malih sportova odrastat će, sigurno je, nove malonogometne zvijezde, a s „Partizanom“ polako odlaze u zaborav i generacije koje su s njim nastajale i koje s njim polako nestaju. Zato, svima njima možemo reći „zbogom“. Ostat će zapisani u pakračkoj povijesti u knjigama i novinama kao jedno lijepo vrijeme mnogih života, a novom stadionu tek predstoji ispisivanje nove povijesti koju će vjerojatno pisati Matijašević, Grubišić… i neki novi klinci.
Možda će oni koji dolaze udahnuti jednoga dana sada već starom igralištu kod gimnazije novi život kao i samom Dvoru baruna Trenka, u čijem se dvorištu nalazi, na koji čeka već godinama.
- 971
Radovi na sanaciji pročelja zgrade Muzeja grada Pakraca počeli su prošli tjedan, ukupnog iznosa 180 tisuća kuna od kojih je 150 tisuća kuna pokriveno iz natječaja Programa ulaganja u zajednicu Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU, a ostatkom od 30 tisuća kuna od Grada Pakraca.
„Planova za dodatna ulaganja uvijek ima i zgrade naravno treba održavati tijekom godina, a posebno ovakve koje su i zbog svoje povijesne vrijednosti zaštićene pri Ministarstvu kulture RH i iziskuju posebnu pažnju. Zgrada Mali dvor Janković je nastala u prvoj polovici 18. stoljeća, a za potrebe muzeja se koristi od 2005. godine kada je kompletno obnovljena nakon Domovinskog rata. U budućnosti ćemo sigurno morati računati i na uređenje i izmjenu krova“, doznajemo od Jelene Hihlik, ravnateljice gradskog muzeja.
Radove na sanaciji pročelja izvodi Obrt Visković, a očekuje se da će biti gotovi do kraja rujna.
izvor fotografije: Muzej grada Pakraca
- PIŠE: Silvia Feltrin
- 2209
Udruga žena oboljelih i liječenih od raka „Nismo same“, u sklopu svog projekta „Nisi sama – educiraj se uz zdravu kavu s nama“, organizirala je 31. kolovoza u pakračkom Caffe baru Elixir neformalno druženje liječnika, stručnjaka i članica Udruge sa zainteresiranim ženama s područja našeg grada i šire. Pakrac je 15. po redu, ujedno i posljednji grad u kojem se održalo ovakvo druženje, s ciljem pružanja ključnih informacija, edukacije, ali i povećanja svijesti žena o važnosti prevencije kao ključu zdravijeg života.
Voditeljica inicijative u Pakracu bila je prim. doc. dr. sc. Vesna Ramljak, dr. med., voditeljica Odjela za onkološku patologiju i kliničku citologiju Klinike za tumore Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice, a uz nju, na pakračkoj „kavi“ sudjelovale su i Ivana Kalogjera, predsjednica Udruge „Nismo same“ te članice Udruge Irena Čurčić i Goranka Perc koje su iznijele osobna iskustva i probleme prilikom dijagnostike i liječenja svojih malignih bolesti. Pakračku bolnicu predstavljale su Marina Major, ravnateljica, Kristina Milek, dr. med. spec. radiologije, zamjenica ravnateljice te Đurđica Stokić, glavna sestra bolnice.
„Na našim prostorima se i dalje o bolesti ne priča, jer je to „sramota“. Nemojte se sramiti pričati o svojoj bolesti, o karcinomu. Pričajte, tražite informacije, potražite pomoć, educirajte se, jer je znanje najveća moć koju možete imate“, rekla je dr. Ramljak koja je i sama bila onkološki pacijent i dodala „ svoj karcinom smatram darom jer mi je otvorio oči i jako puno sam u životu spoznala o sebi i o ljudima oko sebe.“ Najčešće se karcinom događa između 50-e i 70-e godine, no nitko ne obraća pažnju na mlađe žene. Već s 20 godina treba krenuti s inicijalnim ultrazvukom, kojeg treba raditi svake godine. Sa 38-40 godina kreće inicijalna mamografija, koja se ponavlja svake dvije godine, a kad žene napune 50 godina dobivaju pozive na mamografije putem Nacionalnog programa. Nakon 55-60 godine bi trebalo svake godine raditi mamografiju, a postoji i magnetska rezonanca kao metoda dijagnostike, rekla je dr. Ramljak i navela da je biologija tumora različita, ali dokle god je pacijentica u nekoj redovnoj proceduri, šanse za izlječenje su vrlo velike.
„Ovakve inicijative puno znače, prvenstveno pacijentima, koji kad dobiju dijagnozu imaju puno pitanja i nedoumica, ne samo o tijeku liječenja, već i pravima iz drugih sustava, prilagodbe života. Iznimno je bitna psihološka pomoć, samo saznanje da u svemu tome niste sami te vidjeti i čuti pacijente koji su svoju bitku uspješno izborili“, rekla je ravnateljica Major o ovoj inicijativi i dodala da joj je drago što je Udruga odabrala Pakrac, ali i druge manje gradove za organizaciju „Zdravih kava“ jer je bitno da se upoznaju sa specifičnostima koje se odnose na liječenje u manjim sredinama. „Općenito smatram da je nužna standardizacija dijagnostičke opreme na razini države te određivanje centara izvrsnosti. Najvažniji problem s kojim se susrećemo je nedostatak liječničkog kadra. Postoji i potreba za nabavom nove dijagnostičke opreme, kada govorimo o raku dojke, tu govorimo prvenstveno o mamografu. Što se same Bolnice Pakrac tiče, trudimo se stajati na raspolaganju, naravno sukladno dijagnostičkim mogućnostima. Termine za onkološke pacijente unutar našeg sustava pronalazimo u što kraćim rokovima, a imenovali smo i onkološke koordinatore kako bi pacijentima olakšali snalaženje unutar naše bolnice“, poručila je ravnateljica.
Na pakračkoj „Zdravoj kavi“ nisu sudjelovale samo Pakračanke i Lipičanke, nego i žene iz okolnih gradova koje su iznosile svoja iskustva o tome kako je biti pacijent iz malih sredina, s kojim problemima se suočavaju prilikom odlaska na liječenje, o prometnoj izoliranosti, potrebi psihološke pomoći, ali i brige o starijim bolesnicama koje su najčešće neupućene u svoja prava kako tijekom liječenja, tako i kasnije.
„Došla sam na ovo okupljanje jer smatram da smo mi u malim sredinama uvijek negdje na marginama i na neki način sam ljubomorna na Zagreb jer smatram da se tamo puno brže i jednostavnije dođe do liječnika i do pravih informacija. Najave za „Zdravu kavu“ sam vidjela na društvenim mrežama i s obzirom da nam je blizu, željela sam čuti riječi stručnjaka, kao i iskustva drugih žena“, rekla je Snježana Jurišić iz Novske koja je u Pakrac dovela majku koja vodi bitku s karcinomom. „Znate, moja mama se boji istupiti i masa žena starije dobi smatra liječnike kao bogomdane, ne žele im se zamjeriti. Mislim da se u ovom sistemu neće ništa drastično promijeniti i da će s vremenom biti samo teže, jer se neće više vratiti ono vrijeme od prije 20 godina kad su svi imali pravo na liječenje. U budućnosti će nažalost liječenje biti privilegija samo onih koji si to mogu priuštiti“, pomalo s gorčinom izjavila je gospođa Snježana, ali joj je drago da je došla na ovo okupljanje, izbacila iz sebe sve ono što ju je mučilo pa možda na taj način pomogne nekome da se isto odvaži i pusti svoj glas za veća prava i bolji položaj oboljelih osoba.
