- PIŠE: Pakrački list
- 1128
Piše: Krešimir Vacek
Intenzivnim arheološkim istraživanjima i terenskim pregledima Muzeja grada Pakraca od 2020. do 2023. potvrđen je i pronađen velik broj arheoloških lokaliteta fortifikacijskog karaktera. Od 2020. do 2022. godine potvrđeno je postojanje 4 gradišta, a otkrivena su i 3 nova. Sa dostupnosti naprednije terenske opreme prošle godine otkriveno je 18 novih fortifikacijskih lokaliteta samo na području Grada Pakraca, a jedan dio njih ima i zidane karakteristike kojih ćemo se dotaknuti u ovome tekstu. Pored otkrića novih fortifikacijskih lokaliteta, na onima otprije poznatima pronađene su brojne nove karakteristike. Osim arheoloških lokaliteta zabilježen je velik broj lokacija iznimne prirodne ljepote koje svakako mogu obogatiti turističku ponudu grada Pakraca.
Intenzivna graditeljska djelatnost viteških redova od 13. stoljeća kao i lokalnog plemstva od 14. stoljeća uvjetovala je izgradnju velikog broja zemljanih, drvenih te kamenih utvrda na području Grada Pakraca. Posljednjim terenskim pregledima utvrđene su nove karakteristike na svima nam znanoj utvrdi Čaklovac, ali utvrđeno je i postojanje slične utvrde na Psunju, odnosno unutar administrativne jedinice naselja Tisovac. Nažalost, danas su obje utvrde izrazito oštećene, ali pojedini očuvani elementi i analogije iz literature pomažu nam smjestiti spomenute lokalitete u povijesni kontekst. O gradu Čaklovcu već je napisano nekoliko tekstova i svi se slažu oko podatka da lokalitet postoji od kraja 13. odnosno početka 14. stoljeća, ali očuvani graditeljski elementi te otkrića dva nova srednjovjekovna lokaliteta u blizini utvrde ukazuju na potrebu proširenja prijašnjih teza.
Naime, očuvani elementi na kuli, odnosno palasu utvrde govore da su građeni u jednom periodu (nisu dograđivani-iako su gornji katovi građeni od drugačijeg materijala, ali u istoj tehnici), kamena plastika pripada kasnoj gotici, način zidanja 15. stoljeću, a fortifikacijski elementi (trokutasto pojačanje i puškarnice) kasnom 15. stoljeću. Pojava topničkog naoružanja sa prodorom Turaka na naše područje pokazuje kako se palas na Čaklovcu gradi sa u trokutastom presjeku zidanim „šiljkom“ (jednako kao palas na utvrdi Ružica) okrenutim prema Šumetličkom gaju, zaravni na kojoj je postavljena artiljerija prilikom opsade mogla prouzročiti najviše štete. Krajem 15. stoljeća dograđen je i bedemski vijenac sa puškarnicama oko središnjeg palasa, a njegov nepravilni izgled govori nam o najvjerojatnijim pravcima s kojih se očekivao napad neprijatelja.
Na rekonstrukciji je prikazana i manja građevina iza palasa koja je najvjerojatnije bila gospodarske namjene, ali više o njezinim karakteristikama trebalo bi utvrditi arheološkim istraživanjima. Upravo izneseno ne opovrgava raniju dataciju lokaliteta (prijelaz 13. na 14. stoljeće) već ukazuje na postojanje ranije utvrde na istome mjestu, koja je bila znatno drugačije građena. Vjerojatno je bila vrlo slična utvrdi Bukovik na području naselja Tisovac.[1] Ondje je na kamenoj hridi sagrađena pravokutna zidana građevina, branjena dubokim opkopom i strmom padinom. Dimenzije su joj približno 16x12 m, a na južnom dijelu ostao je očuvan dio ulaznog hodnika u čiji se prostor preko dubokog opkopa ulazilo drvenim mostom. Kula je građena ujedno kao i palas pa je u prizemlju bio ulaz i skladišni prostor kao i ulaz u cisternu (danas očuvana), na prvom katu najvjerojatnije je bila smještena posada, dok je na najvišem bio plemić i njegova obitelj, odnosno stambeni prostor. Iako o utvrdi ne postoji povijesnih izvora, gotovo je identična onoj u obližnjem Orljavcu koja se u više navrata spominje prije Tatarske provale 1242, odnosno ista je uništena prilikom invazije.
__________________________
Gradište- srednjovjekovna utvrda izrađena od drveta na dominantnoj uzvisini ili unutar močvarnog područja. Za gradnju se koristi većinom drvo, ponekad opeka i rijetko kamen. Opasava se obrambenim opkopom. Na području Pakraca najučestalije su u razdoblju od 14. do 16. stoljeća.
Kula-obrambena srednjovjekovna građevina, tipovi i funkcija kula mijenjali su se kroz srednji vijek. Najprije su četvrtaste sa kruništem, pa kružne te stožaste. S vremenom postaju niže i dodaju im se krovišta i platforme sa puškarnicama.
Palas- stambena utvrđena građevina u srednjem vijeku-palača. Krajem srednjeg vijeka mnoge kule postaju palasi ili se tako grade. Palas je dominatno građen kao stambeni prostor, zaštićen je kao kula te sadrži naoružanje slično kuli. Spoj kule i palače.
Slika 1. Idejna rekonstrukcija utvrde Čaklovac - 15. stoljeće
Slika 2. Idejna rekonstrukcija utvrde Bukovik - 13. stoljeće
[1] Posebne zahvale planinaru M. Stuparu koji je ukazao na postojanje utvrde.
Slike izradio i uredio K. Vacek
- PIŠE: Silvia Feltrin
- 2276
Zapažene rezultate na nedavno održana dva međunarodna i jednom međužupanijskom natjecanju ostvarili su učenici Osnovne glazbene škole Pakrac, doznajemo od tajnice škole Jelene Ugrica.
Sredinom veljače u Osnovnoj školi Novi Marof održano je međunarodno natjecanje učenika osnovnih glazbenih škola „Mladi Padovec 2024”, koje je okupilo više od 300 glazbenih osnovnih škola iz Hrvatske, Austrije, Slovenije i BiH, a III. nagradu u svojoj kategoriji osvojio je Joel Manavski (4.r. klavira) pod mentorstvom učitelja Karla Baričevića mag.mus.
Zbor OGŠ Pakrac, pod dirigentskom palicom učiteljice Tee Silađi, prof. i korepetitora učitelja Karla Baričevića, mag.mus., na IX. međunarodnom natjecanju dječjih zborova Vallis Aurea Cantat koje je održano 16. ožujka u Požegi osvojio je srebrnu nagradu u svojoj kategoriji. Natjecanje je okupilo 30 zborova dječjeg uzrasta iz svih krajeva Hrvatske i četiri zbora iz susjedne Slovenije, a natjecali su se u kategorijama klasične, folklorne, popularne i mješovite glazbe.
Silvano Katalinić (2.r. harmonike) je pod mentorstvom učiteljice Anamarije Nerad, prof. savjetnik, na 62. Međužupanijskom natjecanju Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga (HDGPP) održanom 17. ožujka u Zagrebu osvojio I. nagradu na harmonici u svojoj kategoriji te je time osigurao državno natjecanje koje će biti održano za mjesec dana.
U utorak, 26. ožujka Osnovna glazbena škola bit će domaćin Županijske smotre zborova, dok će dan kasnije, 27. ožujka biti održan koncert za Dan škole, koji će uveličati gosti iz Cseprega, doznajemo od tajnice škole.
- PIŠE: Silvia Feltrin
- 1318
U Muzeju Grada Pakraca sinoć je održana svečanost otvorenja dviju izložbi povodom Dana Grada. Izložbom naziva "Pozdrav iz Pakraca" je po prvi puta predstavljena Zbirka razglednica koje muzej skuplja od svojeg osnutka 2005. godine, dok je druga, „Moj Pakrac“, nastala u suradnji s Dječjim vrtićem Maslačak, a predstavlja niz dječjih radova kojima su mališani dali svoj likovni doprinos obilježavanju Dana Grada.
Jelena Hihlik, ravnateljica gradskog muzeja, istaknula je kako su razglednice vrlo važni i vrijedni muzejski predmeti. „Kad vidite tu razglednicu ona je jako mala, ali je vrlo reprezentativna i zaista ima sjajnih motiva s kraja 19. stoljeća pa sve do danas putem kojih možemo naučiti o povijesti grada i njegovom razvoju te kako se živjelo kroz to dugo razdoblje. Možemo i vidjeti koliko je baštinski Pakrac ustvari stradao u drugoj polovici 20. stoljeća, koliko je urbanih dijelova grada u tom periodu nestalo, koliko ih se poružnilo… I s te strane su razglednice vrlo važni povijesni dokumenti“, naglasila je ravnateljica i dodala kako je cilj izložbe potaknuti ljude da šalju razglednice, jer se one danas vrlo rijetko šalju. „Pomalo ironično u našem slučaju je da je Internet najvećim dijelom umanjio slanje razglednica putem pošte no upravo Internetom smo i došli do većine tih starih razglednica“, rekla je Hihlik i pozvala sve okupljene da ispune nove muzejske razglednice i ubace ih u izloženi poštanski sandučić, a muzej će ih poslati za njih.
Ravnateljica vrtića Katarina Lahovsky Kobetić je zahvalila muzeju na suradnji i pojasnila kako su nastali izloženi dječji radovi. „Svake godine povodom Dana Grada provodimo aktivnosti koje su vezane za Pakrac i razvijamo dječju empatiju prema gradu u kojem žive, jer želimo da ovdje i ostanu. Radovi su izrađeni raznim tehnikama od recikliranih materijala i veseli su, jer je upravo to dječja vizija njihovog grada“, naglasila je ravnateljica.
Predsjednik Gradskog vijeća Miroslav Ivančić je pozdravio okupljene u ime gradonačelnice Anamarije Blažević i istaknuo kako je ova izložba spojila prošlost i budućnost. "Prošlost predstavljaju ove razglednice, a budućnost naša djeca i mislim da je to nešto jako vrijedno. Veseli me da na razglednicama možemo vidjeti naš stari Pakrac, ali i da kroz dječje radove saznamo na koji način oni vide Grad“, rekao je Ivančić i podržao suradnju dviju gradskih ustanova, muzeja i vrtića.
Prigodnim recitacijama izložbu su otvorili vrtićarci Beata i Mihael i pozvali sve Pakračane da posjete muzej, pogledaju njihove radove, kao i izložene razglednice. Izložba će biti otvorena do 15. travnja.
- PIŠE: Silvia Feltrin
- 1568
„Arheološko istraživanje Starog grada Pakraca prošle je godine bilo najdulje dosad, trajalo je od lipnja do prosinca, a proširili smo sondu u svim smjerovima što je obuhvaćalo površinu od 180 kvadratnih metara raspoređenu u više sektora. Znatan dio posvećen je i konzervaciji odnosno restauraciji prijašnjih nalaza,“ rekao je sinoć Krešimir Vacek, voditelj arheoloških istraživanja Starog grada Pakraca, na prezentaciji prošlogodišnjih nalaza održanoj u gradskoj vijećnici kurije Janković.
Ručnim izbacivanjem čak 384 tone materijala, uglavnom kamenja i zemlje, i ovoga puta došlo se do mnoštva novih otkrića. U sloju koji datira oko 1800. godine pronašli su mnogo pećnjaka, odnosno keramičkih predmeta koji su bili sastavni dijelovi srednjovjekovnih i novovjekovnih kaljevih peći, a funkcija im je bila akumulacija i odašiljanje topline. Pronađeno je lani i dosta keramike s urezanim pečatima, novčića nepoznatog porijekla, lula, vrhova strijela, ostatke kremena puške… „Zanimljiv je pronalazak keramičke pločice koja vjerojatno prikazuje Krista, a postavljena je bila na masovni grob, kosturnicu u kojoj je bilo najmanje 23 kostura, vjerojatno vojnika. Vjerske simbole pronašli smo i uklesane na zidu, a također na jednom ulomku liturgijskog predmeta našli smo prikaz Agnus Deia - jaganjca Božjeg, koji svojom ikonografijom upućuje na simbol crkvenog viteškog reda“, pojasnio je Vacek.
Ovom prigodom zahvalio je svim institucijama, pogotovo gradonačelnici na podršci te napomenuo kako je prošle godine ovo nalazište imalo oko 15.000 posjetitelja, što učenika, što organiziranih posjeta, čime se radi na popularizaciji Starog grada. Također, pakrački arheolozi 2023. godine su obišli velika područja Psunja i Papuka u potrazi za novim lokalitetima. Planinar Mirko Stupar im je ukazao na postojanje nekih novih srednjovjekovnih utvrda, potencijalnih gradišta, a terenskim pregledima utvrđene su i nove karakteristike na poznatoj utvrdi Čaklovac.
Jelena Hihlik, ravnateljica Muzeja grada Pakraca naglasila je na početku da je ovo predavanje dio obilježavanja Dana Grada što svakako i zaslužuje, jer se „naš Pakrac razvio iz Starog grada i to je srce grada, ishodišna točka njegovog urbanog razvoja. Stari grad se istražuje od 2017. godine, uz podršku Grada Pakraca i Ministarstva kulture i medija, a istraživanja koja svake godine traju po nekoliko mjeseci su kompleksna, fizički vrlo naporna zato što se odvijaju uglavnom u ljetnim mjesecima“, rekla je Hihlik i pohvalila angažiranost pakračkih srednjoškolaca, studenata i volontera koji se redovito priključuju radovima.
U ime županice Antonije Jozić okupljenima se obratila dr.sc. Marijana Lukačević iz Regionalnog koordinatora razvoja Požeško-slavonske županije – Panore, koja je ujedno i arheolog, čestitavši pakračkim kolegama na sedam godina istraživanja. „Pohvalno je da su udružene lokalne snage u ovo istraživanje kako bi se pokazalo što kulturna baština nama znači. To je naš identitet koji je i pokretač ekonomskog i gospodarskog razvoja, samo ga treba znati dobro iskoristiti i prezentirati“, rekla je Lukačević i poželjela da ovaj prekrasan lokalitet bude snažnije prezentiran cjelokupnoj javnosti.
- PIŠE: Silvia Feltrin
- 2012
Dvadesetak učenika osnovnih škola iz Zagreba, Dugog sela, Kutjeva, Daruvara, Pakraca i Lipika nastupilo je na 5. Dječjem festivalu domoljubne pjesme „Croatio iz duše te ljubim“ održanom sinoć u Hrvatskom domu dr. Franjo Tuđman u Pakracu, koji je organiziran u sklopu obilježavanja 33. obljetnice početka Domovinskog rata u Hrvatskoj. Festival je bio natjecateljskog karaktera, a prvu nagradu osvojila je Leona Milić iz Daruvara uz klavirsku pratnju tate Tomislava, sa skladbom „Volim Hrvatsku pjesmom“ čija je autorica njena baka Ruža Milić.
Nakon himne koju je otpjevala Nikolina Rogić u pratnji pakračkog tamburaškog orkestra, voditelj programa Mario Barać u uvodnom izlaganju iznio je nekoliko povijesnih činjenica o početku Domovinskog rata u Pakracu s napomenom „kako ih nikad ne bi zaboravili i kako ne bi dozvolili da se tako nešto ikada više dogodi“.
Festival nosi ime „Croatio iz duše te ljubim“ po istoimenoj pjesmi autora Ante Sikirića Krivina koji je jučer po prvi puta došao u Pakrac te zahvalio svima na gostoprimstvu jer se osjećao kao kod kuće, u svojim rodnim Bibinjama. „Sritan sam i prisritan, sritan jer sam večeras ovdje, a prisritan zato što se ovaj mali veliki festival zove baš po mojoj najdražoj i najjačoj pismi Croatio iz duše te ljubim“, rekao je Sikirić.
Ravnateljica Osnovne glazbene škole Alfreda Petani Grafina, zahvalila je svima na dolasku i izrazila zadovoljstvo što festival svakom godinom sve više raste i što škole iskazuju sve veći interes da njeguju domoljublje kroz pjesmu.
Miroslav Ivančić, predsjednik Udruge hrvatske policije branitelja Pakraca i Lipika i predsjednik pakračkog gradskog vijeća izjavio je da mu je ovaj festival jedan od najdražih projekata Grada i njegove udruge „gdje naša mladost, naša djeca iskazuju ljubav prema domovini. Nije to više ono domoljublje kao 90-ih godina, ali svaki vaš postupak, lijepa riječ, sastavak u školi.. to je domoljublje“, rekao je Ivančić i poručio roditeljima da će im se svaka minuta uložena u njihovu djecu stostruko vratiti i to je ono najvrijednije. Također, u svom se obraćanju dotaknuo rata u Ukrajini izjavivši da gaji veliko suosjećanje s ukrajinskim narodom, „jer znamo što znači trpiti agresiju i patiti.“
Dožupan Požeško-slavonske županije Ferdinand Troha, čestitao je organizatorima na petom festivalu, a gostima poželio dobrodošlicu u našu županiju i u Pakrac, gdje je počeo Domovinski rat i gdje se svjedočilo ljubavi prema domovini na osobit način. „Politički i vojni prvaci našeg naroda dali su svoje živote na ovom svetom mjestu i tako platili svoju ljubav za domovinu. I zato djeco, pjevajte na ovom festivalu, jer imate zašto voljeti svoju domovinu, i kao što kaže pjesma, iz duše je ljubite, volite i ne dajte ju nikome. Svakog poštujte, sve uvažavajte, ali jedna je Hrvatska“, zaključio je Troha.
Stručni žiri u sastavu: Ante Sikirić, Tea Silađi, učiteljica teoretskih predmeta i zbora te korepetitorica u Osnovnoj glazbenoj školi Pakrac, Marta Filipović i Ivana Brkašić, studentice glazbene pedagogije iz Pakraca i Marija Martinelli, predstavnica Grada Pakraca, dodijelio je drugo mjesto Loti Knežević iz Zagreba, dok je treće mjesto pripalo Pakračanki Lauri Blažević. Uz prigodne statue, najbolje pjevačice su nagrađene novčanim nagradama, u vrijednosti 200 eura za prvo mjesto, 150 eura za drugo te 100 eura za treće.
Osim nagrađenih, u natjecateljskom djelu programa još su nastupili Ivona Završak iz Dugog sela, Tena Prpić iz Kutjeva, Amela Demirović i Ana Adžijević iz Lipika, Trio dječjeg zbora „Zagrebački anđeli“, Sofia Makar i Marta Deur iz Zagreba, Stjepan Kiš, Korina Frajfogel i Daria Blažević iz Pakraca te Dječja skupina Češke besede iz Prekopakre.
Prije proglašenja pobjednika posjetiteljima su se svojim izvedbama predstavili i gosti: Igor Frajfogel, pakrački glazbenik i kantautor, Tamburaški orkestar Pakrac uz solista Gorana Plavčeka te Leona Doknjaš iz Tovarnika, sudionica showa Superstar koja posebno njeguje pjevanje domoljubnih pjesama.
Ovaj festival organizirali su Udruga hrvatske policije branitelja Pakraca i Lipika, Osnovna glazbena škola Pakrac, Tamburaški orkestar Pakrac i Grad Pakrac, a program obilježavanja 33. godišnjice početka Domovinskog rata nastavlja se u četvrtak, 29. veljače projekcijom dokumentarnog filma 1991.: Početak, obrat i pobjeda – Pakrac uz predavanje scenarista filma Borne Marinića te narednih dana paljenjem baklji ispred pakračke župne crkve, „Mimohodom pobjednika“ i prigodnim programom.
- PIŠE: Pakrački list
- 1067
Kurija Janković, stara razglednica, poč.20.st.
Piše: Jelena Hihlik
U Muzeju grada Pakraca 26. siječnja otvorena je jedna zaista posebna povijesna izložba pod nazivom Obitelj Janković u Slavoniji - od prvog do posljednje. Izložba je povijesna iz više razloga, najprije tematikom, a zatim i time što je javnost po prvi put imala priliku vidjeti originalne predmete iz izuzetno vrijedne i jedine ostavštine ove obitelji u Hrvatskoj koja se čuva u Gradskom muzeju u Požegi. Često smo naglašavali značaj obitelji Janković za Pakrac, a pokušavajući približiti povijest obitelji i njihovo nasljeđe već pet godina održavamo i manifestaciju Tragom Jankovića kojom oživljavamo povijest razdoblja u kojem su Jankovići bili vlasnici pakračkog vlastelinstva. Pokrenuli smo i istoimeni stručni skup kako bismo zainteresirali stručnu i znanstvenu javnost na proučavanje povijesti obitelji Janković, povijesti koja je predugo bila zanemarena u stručnim povijesnim krugovima. Zašto je tome tako - ne znamo, možda zato što je ovaj kraj općenito bio zanemaren u svim povijesnim i sličnim istraživanjima pa je i sudbina ove obitelji ostala prekrivena slojevima prašine vremena koje ih je jednostavno pregazilo. Postavljanje povijesne izložbe predstavlja nastavak naših napora da se prepozna povijesni značaj obitelji i nasljeđe koje su nam ostavili, a rezultat je međumuzejske suradnje našeg muzeja i Gradskog muzeja u Požegi, potpomognute sredstvima Ministarstva kulture i medija RH.
U ovoj ćemo povijesnoj crtici ukratko iznijeti neke od zanimljivijih činjenica iz stogodišnje povijesti kojom su Jankovići bili vezani i za svoje pakračko vlastelinstvo. Pakračko vlastelinstvo 1760. godine kupio je Antun Janković, a u njegovo se vrijeme vlastelinski kompleks, uključujući i staru gradsku vijećnicu, dograđivao. Manje je poznata činjenica kako je riječ o jedinom ovakvom kompleksu u Slavoniji koji se može pohvaliti sačuvanim gospodarskim zgradama, uz zgrade za stanovanje i upravu. U vrijeme kada Antun postaje vlasnikom pakračkog vlastelinstva južni dio Pakraca bio je zapušteno močvarno područje. U tom predjelu grada, nazivanom majur, grof na većem ograđenom prostoru gradi velika skladišta i vlastelinske zgrade te po svoj prilici još jedan stambeni objekt. Na taj način razdvaja gospodarski od stambenog dijela, vjerojatno potaknut skučenim stambenim kompleksom u središtu grada. U jednom putopisu navodi se kako se na ovom mjestu nalaze mnoge zgrade potrebne za zemljoradnju, npr. žitni magacini i ambari, muljače za grožđe, podrumi, pecare za rakiju, pecare za šljivovicu, vodenice. Putopisci Piller i Mitterpacher navode kako ih je grof Janković Daruvarski ugostio u vrtu za kojeg pišu: Tu smo se osvježili ugodnošću izvrsno uređenog mjesta i večernjim zrakom, koji je vrlo ugodno mirisao po citronskim i zlatnim jabukama. Zbog čuvanja drveća, kojeg ima čudesno mnogo, podignuta je vrlo prostrana zgrada u koji se pod zimski staklenik unose biljke radi zaštite. Danas je teško i zamisliti ove pitoreskne opise prostora na kojemu se u današnje vrijeme nalaze osnovna i srednja škola Pakrac.
Kompleks Janković, stara razglednica, 1910.
Na mjestu na kojem danas stoji stara pakračka bolnica, inače sagrađena godine 1898., Antun Janković zasadio je veliki dudovnjak koji je 1798. brojio ravno 12 006 starijih stabala duda. Danas se dud ponovno hvali i sadi kao supervoće, ali u Antunovo vrijeme dudova stabla služila su za uzgoj dudovih svilaca i izradu svile koju je posebno poticala Marija Terezija. Antun Janković bio je i veliki donator gradnje župne katoličke crkve UBDM. Crkvi je darovao bočni oltar sa slikom sv. Josipa, posvećen upravo ovom svecu. Malo je poznata činjenica kako su ispod župne crkve sagrađene i tri grobnice, jedna ispod svetišta gdje su se pokapali svećenici, drugu je na svoj trošak dala podići obitelj Janković za svoje članove ali je nikad nije koristila, dok je treća grobnica služila za župljane koji su plaćali određenu pristojbu. Antun Janković umro je bez potomaka pa je njegova imanja u Slavoniji naslijedio brat Ivan Janković koji se ženio dva puta. Ivanu je u ranoj dobi umrlo čak osmero djece, pa su tako iz prvog braka jedini preživjeli ostali Katarina i Izidor Janković. Upravo Ivanu možemo zahvaliti status Trgovišta koji Pakrac dobiva na Ivanovu molbu koju upućuje caru Franji II. (1792. – 1835.). Car Franjo II. proglasio je 5. kolovoza 1796. godine Pakrac trgovištem s pravom održavanja godišnjih sajmova na Svijećnicu, Duhove, Veliku Gospu i na Malu Gospu s pripadajućim im stočnim sajmovima te velikim stočnim sajmom dan uoči godišnjeg sajma. Tjedni sajmovi održavali su se na glavnom pakračkom trgu, ali uskoro se zbog skučenog prostora stočni dio sajma počeo održavati na tzv. malom sajmištu uz pravoslavnu crkvu. Požega je bila jedino mjesto u široj okolici koje je imalo ovu povlasticu, a dobilo ju je sa statusom slobodnog kraljevskog grada 1765. godine.
Ivanova druga žena Alojzija Janković dugo se sporila s njegovim jedinim preživjelim sinom Izidorom Jankovićem, koji će ostati zapamćen po svojoj ne baš blagoj naravi. Alojzija se prilično mlada udala za već postarijeg Ivana Jankovića, ali je bila žena iznimnog duha i pokretačica mnogih društvenih i kulturnih događanja, ali i graditeljskih pothvata. Njezinom inicijativom sagrađen je nadgrobni spomenik ove obitelji u crkvi sv. Mihovila u Stražemanu, a uredila je i kuriju Janković u Pakracu te je njenom zaslugom sagrađena i crkva sv. Katarine u Gaju. Zahvaljujući putopiscima koji su ovdje boravili znamo da je u kuriji Janković Alojzija dala urediti i malo kazalište, poticala izvođenje predstava i koncerata, a najdražu zabavu predstavljale su joj tombole ili Lov na sreću koje su za nju bile izvor beskrajne zabave. Izidor Janković, njezin posinak, dugo se sporio s maćehom oko imanja koja im je otac ostavio, zaslužan je za nastanak Ergele u Lipiku ali i za daljnje ulaganje u svoja vlastelinstva kao i za završetak Spahijskog podruma. Godine 1811. vjenčao se sa Eleonorom groficom Pejačević-Virovitičkom. Ovim vjenčanjem došlo je do zanimljive situacije u kojoj je sestra Katarina, inače Eleonorina pomajka, postala punica vlastitom bratu. Zanimljivo je da će Eleonora biti kuma barjaka Ceha majstora, osnovanog 1818. godine, a jedno vrijeme će zaštitnik ovog ceha biti sv. Izidor.
Posljednja, naslovnica dnevnika Ane Elizabete Janković, 1933.
Jedini pripadnik obitelji rođen u Pakracu 1820. godine bio je ujedno i jedini Izidorov sin Julije. Julije Janković posebne je zasluge stekao kao dobrotvor i donator, a ostao je zapamćen i po svojoj političkoj karijeri. 1. travnja 1848. otvara skupštinu Požeške županije povijesnim govorom na hrvatskom jeziku. Julije je posljednji muški potomak obitelji Janković koji će prodati njihova vlastelinstva (pakračko 1861.) u Slavoniji i preseliti s obitelji u Austriju. Posljednji potomak obitelji Janković je Ana Elizabeta koja će napisati i svoj dnevnik znakovitog naziva Posljednja… u kojem će opisati svoj život, ali i život svojih predaka. Ovaj dnevnik objavljen je u Požegi 1933., napisan je na njemačkom jeziku, a na hrvatski ga je preveo Julije Kempf, požeški učitelj, pisac, gradonačelnik i osnivač muzeja. Upravo zbog suradnje Ane Elizabete i Julija Kempfa povodom tiskanja ovog dnevnika dolazi i do značajne donacije kojom je zadnja pripadnica ove obitelji poklonila obiteljski arhiv i neke od obiteljskih predmeta požeškom muzeju.
Zahvaljujući tome, Gradski muzej u Požegi preko stotinu godina čuva ostavštinu ove obitelji čiji dio imate priliku vidjeti na izložbi koja ostaje otvorena do 1. ožujka.