Vijesti

: PIŠE: Domagoj Ajman; 29. listopada 2024; 1817

Polaganjem vijenaca povodom 33. godišnjice ustroja 76. samostalnog bataljuna Hrvatske vojske jučer je u organizaciji Udruge Hrvatskog časničkog zbora Pakrac - Lipik odana počast svim poginulim hrvatskim braniteljima i poginulim pripadnicima 76. samostalnog bataljuna HV-a koji su branili domovinu na pakračko-lipičkoj bojišnici.

Na lipičkom gradskom groblju i kod Spomen-obilježja poginulim hrvatskim braniteljima na središnjem gradskom trgu u Pakracu, počast su odala izaslanstva gradova Pakraca i Lipika predvođeni pakračkom gradonačelnicom i saborskom zastupnicom, Anamarijom Blažević, Marijanom Čapekom, predsjednikom Udruge Hrvatskog časničkog zbora Pakrac-Lipik, Miroslavom Ivančićem, predsjednikom pakračkog Gradskog vijeća te dopredsjednikom Udruge i Vinkom Kasanom, gradonačelnikom Lipika, zatim predstavnici Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata Pakrac - Lipik te 1. mehanizirane gardijske brigade "Tigrovi" utemeljene u vojnoj bazi Rakitje.

U obraćanju prisutnima, Božidar Lujanac, dopredsjednik Udruge Hrvatskog časničkog zbora Pakrac - Lipik, je istaknuo kako je 76. samostalni bataljun nastao iz Zbora narodne garde, a njihova je zadaća, osim vođenja borbi, bila prihvat i raspoređivanje ostalih postrojbi koje su dolazile na ovo područje sa raznih strana Hrvatske. „U samom formiranju Zbora narodne garde sudjelovao je i Vladimir Delač, povjerenik Vlade, sve je moralo biti uvedeno po zakonu u Ministarstvo unutarnjih poslova. Imali smo tri samostalne satnije iz kojih je nastao Zbor narodne garde, badljevačku, prekopakransku i dobrovačku, a nakon čega se oformio i 76. samostalni bataljun Hrvatske vojske. Ovdje smo zaustavili banjalučki korpus i obranili pakračko područje i Grad Pakrac koji nikada nije pao u ruke neprijatelja“, rekao je Lujanac.

Pakračka gradonačelnica Anamarija Blažević je izrazila ponos na sve naše sugrađane, susjede, članove obitelji, kumove, poznanike koji su bili članovi 76. bataljuna. „Vojnici 76. bataljuna su oni s kojima se mi Pakračani i Lipičani ponosimo, skupa sa svim vojnicima koji su pristigli obraniti naš grad i iz ostalih sredina, a ovdje se nije branio samo Pakrac i Lipik, nego i Hrvatska, od Bjelovara, Virovitice nadaleko i naširoko. Voljela bih i da se svake godine okupimo u još većem broju s još više vaših herojskih priča, koje će dodatno upotpuniti buduće izdanje knjige Branka Križana, profesora povijesti u pakračkoj srednjoj školi, koja će obuhvatiti ustrojstvo 76. samostalnog bataljuna HV-a, povijesnu i znanstvenu stranu Domovinskog rata i prikazati sve činjenice o događajima na našem području tijekom istog, s ciljem kako sa svakom sljedećom generacijom vaša priča ostati zapisana i nikad zaboravljena. Također sam ponosna na ovo Spomen-obilježje, na simbol mjesta početka Domovinskog rata kojeg će svi posjetioci našeg grada moći pogledati i pročitati što se ovdje događalo, a veliku ulogu u tom dijelu ima i Udruga djece branitelja Domovinskog rata Pakrac - Lipik koja je postavila razne ploče s QR kodom na našem području posvećene hrvatskim braniteljima, kako bi približili mlađoj generaciji sav značaj koji su imali u stvaranju samostalne Hrvatske“, izjavila je gradonačelnica Blažević.

Komemoracija je završena molitvom i blagoslovom koju je predvodio pakrački župnik Jozo Zorić.

: PIŠE: Pakrački list; 29. listopada 2024; 622

U prostorijama Udruge slijepih Pakrac - Lipik danas je održana završna konferencija programa “ODGOVORNO: RURALNE ŽENE ZNAJU KAKO” koji financijski podržava CERANEO - Centar za razvoj neprofitnih organizacija kroz sredstva Europske unije.

Na konferenciji su predstavljeni rezultati projekta. Nazočni sudionici su imali priliku još jednom iskazati svoje zadovoljstvo sudjelovanjem u projektu s posebnim naglaskom na odabir tema i mogućnost osobnog sudjelovanja. U provedbi projekta je sudjelovalo 57 osoba, od toga 47 žena te 10 muškaraca. Od ukupnog broja sudionika, četiri osobe su osobe s invaliditetom. Održane su četiri radionice, tri partnerska sastanka i jedan sastanak s predstavnicima lokalnih institucija.

U okviru provedbe projekta predstavnice CERANEA su bile u terenskoj posjeti. Napravljena je i završna pismena evaluacija iz koje se vidi visoko zadovoljstvo sudjelovanjem u provedbi projekta te potreba za nastavkom rada sa istim sudionicima uz uključivanje još nekih udruga s lokalne razine.

Izvor: Centar za podršku i razvoj civilnog društva "DELFIN"

: PIŠE: Franjo Delač; 27. listopada 2024; 1132

Iskoristili smo početak nove školske godine kao povod za razgovor s ravnateljicom pakračke osnovne škole, Sanjom Delač.

U pakračkim osnovnim školama radite već preko 30 godina. Kad se prisjetite svojih početaka kao nastavnice razredne nastave, koliko se rad učiteljica i učiteljica od tad promijenio? Jesu li zahtjevi koji su danas postavljeni pred učitelje veći?

Slobodno mogu reći da sam dijete ove škole, budući da sam u njoj završila osmogodišnje školovanje te od prvog dana radim u školi, od 1992. godine, najprije u PŠ Donja Obrijež, PŠ Badljevina, u matičnoj školi u Pakracu i deset godina kao ravnateljica škole. Od mojih početaka rada u razredu rad učitelja se značajno promijenio. Danas je učiteljima lakše uz mogućnost korištenja digitalnih alata, dostupnost različitih izvora znanja, ali su pred učiteljima novi izazovi u smislu da su generacije učenika koje dolaze sve zahtjevnije. Suvremeni način života i previše tehnologije ima i negativne posljedice. Djeca se zabavljaju mobitelima i ekranima, umjesto da trče, igraju se, kreću se, što je iznimno važno za učenje. Manje se s djecom razgovara, čitaju slikovnice, pričaju priče, igraju razne zabavne igre. U mojim početcima rada u nastavi nije bilo puno priručnika za učitelje koji bi služili kao pomoć te smo maksimalno koristili svoju kreativnost i maštu kako bi nastavu učinili zanimljivijom. Nikada neću zaboraviti kako sam nastavne listiće za učenike izrađivala pišući preko nekoliko indigo papira kako bi svatko imao svoj zadatak za rad. U radu sam koristila puno igre, a to u nižim razredima i danas treba biti tako, učiti kroz igru, kretanje, aktivnost, boravak u prirodi.

Ravnateljica ste u svom drugom mandatu. Otkad ste preuzeli ovu odgovornu ulogu, na što ste se najviše fokusirali i što biste istaknuli kao svoje najvažnije rezultate?

Naša škola jedina je osnovna škola na području grada Pakraca i pripadajućih mjesta te zato ima veliku odgovornost u stvaranju kvalitetnog okružja za svoje učenike, kao i obogaćivanju života grada i županije. Svoj rad usmjerila sam razvoju i jačanju materijalnih, prostornih, stručnih i organizacijskih kapaciteta. Najvidljiviji su oni materijalni, kao što su energetski obnovljene zgrade matične škole u Pakracu i Područne škole Badljevina; učionice obnovljene podovima, opremljene namještajem, klimatizacijskim sustavima, štednom rasvjetom, zavjesama, projektorima i interaktivnim ekranima; asfaltirano igralište u PŠ Prekopakra i parkiralište u matičnoj školi; nabavljen novi kombi za prijevoz učenika; obnovljena školska kuhinja, blagovaonica i sanitarni čvorovi u matičnoj i područnim školama; uređenje okoliša škole. Još me više vesele naša postignuća u organizaciji rada te obrazovnim i odgojnim postignućima. U organizaciji rada značajno postignuće je jednosmjenski rad za sve učenike, omogućavanje učenicima s većim teškoćama da se školuju u svome mjestu uvođenjem posebnih razrednih odjela kojih je trenutno dva, cjelodnevna briga za učenike uvođenjem produženog boravka. Naravno, sve to ne bi bilo moguće bez pomoći i podrške našeg osnivača Požeško-slavonske županije, Grada Pakraca i prijavljivanja naših projekta na različite natječaje.

Stvorili smo suvremeni identitet škole: škola bez zvona, škola bez mobitela, imamo logo i himnu naše škole te jasnu viziju i misiju škole. Puno smo napredovali u stvaranju poticajnog okružja za učenike, obogatili smo ponudu izvannastavnih aktivnosti te tijekom školske godine učenicima nudimo brojne aktivnosti u kojima mogu pokazati svoje znanje, razvijati talente i kreativnost, a koje su ujedno i zanimljive i zabavne. Spomenut ću samo neke: Matematički dvojac, Natjecanje u čitanju naglas, Natjecanje u brzom pisanju iz informatike, Najljepša ljubavna pjesma, kviz Volim svoj grad, Smotra pripovijedanja, Smotra lijepog pisanja i Smotra školskih bendova, Mjesec darovitih učenika, Vrtni festival, Sajam dječjeg poduzetništva. Slobodno mogu reći da smo veoma „jaki“ u dobivanju sredstava iz Erasmus programa te smo i dobili Erasmus akreditaciju do 2027. godine, kao i oznaku eTwinnig škole.

Kad biste usporedili svoj rad kao nastavnice razredne nastave i ravnateljice, što vam je draže? Gdje ste osjetili da možete najviše dati?

Uvijek sam željela biti učiteljica i jako sam voljela svoj rad u razredu, smatram da sam bila dobra i uspješna učiteljica, za svoj sam rad dobila i Ministrovo priznanje, a i napredovala sam u zvanje učiteljice savjetnice. Ljubav prema školi i želja za stvaranjem novih mogućnosti za sve učenike potaknula me da se javim i za mjesto ravnateljice. I na ovom poslu napredovala sam u zvanje ravnatelj-mentor.Ne mogu reći što mi je draže, volim raditi, volim posao i posvećujem se maksimalno svemu što radim. Osobno, doista iskreno volim školu, volim svoj posao i uživam u njemu, najviše bi me radovalo da je u školi što više učenika i djelatnika koji gaje takav osjećaj. Lijepo je dolaziti na posao, tj. u školu sretan, a isto tako i otići sretan i zadovoljan postignutim rezultatima tijekom dana. A svakoga dana ih bude, i onih najsitnijih, uz naravno, dosta problema i poteškoća, ali oni se rješavaju, a pamte samo dobri i lijepi događaji, a takvih je u našoj školi mnogo.

Postoje određene predrasude prema „malim“ školama, međutim pakrački učenici iz godine u godinu postižu izvrsne rezultate na raznim natjecanjima, od županijske, pa sve do europske razine, upisima u srednje škole… Koja je tajna vrhunskih rezultata učenika iz, uvjetno rečeno, male škole?

Da, naša škola baš i nije mala, ali se nalazi u manjem gradu kao što je Pakrac. Zaista svake godine naši učenici postižu dobre rezultate na natjecanjima i smotrama, a to znači da učenici posjeduju sposobnosti, da žele učiti i širiti svoje spoznaje, ali isto tako da u tome imaju kvalitetnu pomoć i podršku učitelja, jer bez rada i mentorstva učitelja ne bi bilo ni dobrih rezultata. Osim dobrog znanja i snalaženja na sljedećem stupnju obrazovanja koje pokazuju naši učenici, veoma nam je važno da su komunikativni, pristojni, vrijedni i uzornog vladanja, što je također izuzetno važan dio uspjeha u školovanju mladog čovjeka i budućih građana.

Kako biste ocijenili suradnju između nastavnika, učenika i roditelja i razinu angažiranosti roditelja u školovanju njihove djece? Koliko je ona po vama bitna za uspjeh učenika?

Obiteljski odgoj ishodište je na kojem škola gradi svoje aktivnosti u odgoju i obrazovanju djece. U ostvarivanju naših ciljeva nužna je pomoć i suradnja roditelja, njihovo uključivanje u život škole u svim njezinim dijelovima, ne samo uključivanjem u roditeljske sastanke i individualne razgovore, već i pedagoške radionice kao i uključivanje u uređenje okoliša škole. Škola je svima nama drugi dom, svi smo mi njezini graditelji i na nama je samima da učinimo sve kako bi nam život u njoj bio što ugodniji. Roditelji bi trebali njegovati takav odnos ljubavi i privrženost prema školi i kod svoje djece, dakle, razvijati svijest o tome kako i oni samo pridonose boljem i ljepšem životu u školi. Zadovoljni smo suradnjom s roditeljima, uglavnom su roditelji učenika nižih razreda više uključeni u život škole, a onda kako djeca prelaze u više razrede ta je uključenost manja. Važno je da roditelji znaju da smo na istoj strani, da su nam ciljevi isti, uspješan i sretan učenik, pa i onda kada se možda nekada ne slažu s nekim našim postupcima i odlukama, uglavnom je to kada se donose odluke o pedagoškim mjerama. Ali, njih je u našoj školi zaista minimalno.

Vrt kao učionica na otvorenome

Vaša škola poznata je i po svom školskom vrtu u koji učiteljice i učenici ulažu velik trud te koji je već osvojio nekoliko priznanja. Kako je došlo do ideje za tako impresivan vrt, koji je već pomalo postao prepoznatljiv „zaštitni znak“ škole?

Projekt intenzivnog uređivanja školskog vrta i okoliša pod nazivom Školski vrt – učionica na otvorenome započeli smo prije deset godina i u njemu sudjeluju zaista svi, učenici, učitelji, spremači, domari. Naša učiteljica Daliborka Duchač kreatorica je cjelokupnog izgleda našeg okoliša, puna je ideja, entuzijazma, ali uz to što nam je poklonila svoje ideje poklonila je školi i brojno bilje iz svojeg vrta. Zaista ulažemo puno truda te i dalje nastavljamo s oplemenjivanjem okoliša i prostora koji je zaista postao jedna velika učionica na otvorenome i sastoji se od arboretuma, vodenog vrta, vrta u sjeni, tematskih gredica, atrija. Cilj je omogućiti učenje u prirodi, ali i boravak u slobodno vrijeme te osim učenika i djelatnika škole, školski vrt mogu posjetiti i u njemu uživati i djeca iz dječjeg vrtića te naši sugrađani. Tako ujedno podižemo svijest o ljepoti okoliša i potrebi za čuvanjem prirode u lokalnoj zajednici.

Ponosni smo na osvojeno 2. mjesto za Najljepši školski vrt u RH, Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih i Hrvatske radiotelevizije. Ali smo isto tako ponosni što organiziramo događaj u kojem svi uživamo, a to je Vrtni festival. To je zaista izniman događaj u koji je utkano puno rada i truda svih učenika i djelatnika naše škole, a vidljivi su i pozitivni učinci ovog događaja, a to je prije svega manje uništavanja našeg školskog okoliša te veći interes i naših učenika i sugrađana za rad i brigu o školskom vrtu. Sreća je imati školu okruženo tako lijepim i velikim prostorom i prirodom. Na tome nam mnogi i zavide. Posjetila sam dosta škola u Europi, škola koje su okružene betonom, visokim ogradama, bez zelenila i kada se vratim vidim koliko nam je lijepo i koliko smo sretni što imamo ovako prekrasan školski okoliš.

Godinama svjedočimo odlascima obitelji iz grada, a samim time i djece. Osjeti li se to i na broju školske djece i veličini razreda? Postoje li i neke povratničke priče?

Upravo nam je ova školska godina posebna po tome što smo na početku školske godine upisali 16 novih učenika. I to ne samo učenika iz naše okolice i Hrvatske, već i stranaca iz Makedonije, Nizozemske, Irske. Neki od njih su doseljenici, a ima i povratnika. To nas jako veseli, upravo zbog toga nemamo neko veće smanjenje broja učenika te smo zadržali jednak broj razrednih odjela kao i prošle školske godine, 37.

Slušali smo posljednjih godina priče o vršnjačkom nasilju koje predstavlja velik problem u mnogim školama. Kako naša škola stoji po tom pitanju i kako se eventualni incidenti rješavaju?

Da, vršnjačko nasilje je zaista veliki problem i nažalost, ne mogu reći da ga u našoj školi uopće nema. Uz fizičko nasilje koje je nekada bilo najzastupljenije, sada se susrećemo s nasiljem na internetu, psihičkim nasiljem tako da zaista ima jako puno posla za našu stručnu službu, prvenstveno psihologinju i pedagoginju . U školi provodimo brojne preventivne programe čiji je cilj smanjiti broj i intenzitet međuvršnjačkih sukoba, razvijati samopouzdanje, emocionalnu stabilnosti i komunikacijske vještine, potaknuti učenike na stvaranje grupne kohezije te spriječiti rizična ponašanja. Spomenut ću samo neke preventivne programe: Bolje formuliraj frazu, Znam što osjećam, Zdrav za 5, Abeceda prevencije, Sigurnost i zaštita djece na internetu, Reci mi kako si. Najvažniji cilj svih naših aktivnosti i razrednika i stručne službe je osnaživanje učenika i razvoj odgovornog ponašanja prema sebi i drugima.

Važnost suradnje

Koliko ste zadovoljni stručnim školskim suradnicama, psihologinjom, logopedinjom, pedagoginjom? Koliko su njihove usluge često potrebne?

Izuzetno je važno da škola ima stručne suradnike, a mi evo imamo i psihologinju, logopedinju, pedagoginju, knjižničarku. One su moje prve suradnice i suradnja s njima je kvalitetna i uspješna, sve su iznimno stručne i profesionalne u svome području rada. Izuzetno sam zadovoljna njihovim radom. Knjižničarka je aktivna u području poticanja čitanja, provodi brojne projekte, održava nastavne sate vezane uz lektiru i poticanje čitanja. Zajedno s logopedinjom provodi iznimno vrijednu izvannastavnu aktivnost ČIPI – čitanje i pisanje gdje uz igru i pokrete pomažu djeci koja imaju poteškoća u početnom čitanju i pisanju. Uz to, logopedinja provodi i individualne vježbe s učenicima, a potrebu za njima ima sve veći broj učenika. Psihologinja i pedagoginja uključene su u rad s učenicima, individualne razgovore, provode preventivne programe, radionice na satovima razrednika, a isto tako s temama iz svog područja uključuju se u roditeljske sastanke. Otvorene su za suradnju sa svim učiteljima te zaista mogu samo hvaliti naš tim stručnih suradnica.

Škola i školska dvorana nedavno su energetski obnovljene. Koliko je to utjecalo na kvalitetu korištenja školskih objekata i na smanjenje troškova, prvenstveno što se tiče grijanja?

Do sada smo proveli dvije energetske obnove, matične škole u Pakracu i Područne škole Badljevina. Projekt energetske obnove veoma je značajan za našu školu, uopće za sve škole, jer ne znam na koji bi način uredili školu bez tih sredstava. Uštede su znatne, najviše na grijanju, ali i općenito, stvoreni su bolji uvjeti za rad, škole su postale prave ljepotice, pri tome posebno mislim na školu u Badljevini koja je bila u veoma lošem stanju. Pred nama je energetska obnova Područne škole Prekopakra, tako da će i u njoj biti još bolji uvjeti za rad. Na nama je da svoju školu čuvamo, brinemo o njoj i nadalje poboljšavamo uvjete rada, da svojim uspjesima i postignućima svjedočimo ljepoti njezinog ozračja.

Škola sudjeluje u raznim projektima, ostvaruje suradnje s brojnim udrugama i provodi različite programe. Tu je i Erasmus+. Koje biste suradnje s obzirom na njihov značaj najviše istaknuli?

Zaista smo otvoreni za sve suradnje sa svim ustanovama i udrugama u gradu i šire. Svojim programima i aktivnostima nastojimo oplemeniti i obogatiti život zajednice u kojoj djelujemo. U suradnji s Centrom za poduzetništvo Osijek i Udruženjem obrtnika Pakrac –Lipik provodili smo projekt Poduzetništvo, učenike upoznavali s poduzetništvom i obrtničkim zanimanjima te povodom Dana grada organizirali Sajam dječjeg poduzetništva. U suradnji s Turističkom zajednicom grada Pakraca na gradskoj šetnici organiziramo Dječji sajam zanimanja. Izvrsnu suradnju ostvarujemo s Gradskom knjižnicom Pakrac i Muzejom grada Pakraca, ne samo posjetima naših učenika, već i zajedničkim projektima. Iznimno smo aktivni i mogu reći uspješni u Erasmus projektima. Provodili smo dva Erasmus projekta Postani matematički šampion i Spretne ruke-sretna djeca.

Kroz te projekte u našoj školi ugostili smo 60 učenika i učitelja iz šest europskih zemalja te smo im pokazali projekte i aktivnosti koje provodimo, a svi gosti bili su oduševljeni našom otvorenošću, vedrim i pozitivnim ozračjem koje se osjeti na samom ulazu u školu. Upravo na to sam veoma ponosna, jer svatko tko boravi u našoj školi osjeti zajedništvo, vedro i radno ozračje. Tim smo projektima i našim učenicima omogućili putovanja u europske škole, razmjenu znanja, upoznavanje drugih kultura i običaja i naravno, stjecanje novih prijateljstava. Posebno smo ponosni i na dva priznanja: dobivanje Erasmus akreditacije za razdoblje od 2023. do 2027. godine i oznaku eTwinning škole , a u samoj oznaci se navodi „ da smo prepoznati kao inspirativni model drugim školama te pridonosimo nastojanju da iz naše škole izađu bolji učenici, bolji ljudi, bolji i aktivniji građani“.

Čitanjem do uspjeha

U posljednje vrijeme velik se naglasak stavlja na važnost čitanja kod učenika. S obzirom na prodiranje tehnologije i pametnih telefona u svakodnevicu učenika, koliko je tu čitanje „stradalo“? Smatrate li da se intenzivnijom promocijom važnosti čitanja mogu napraviti pozitivni iskoraci?

Smatram da je čitanje izuzetno važno, ne samo za uspjeh u školi već i u životu. Bez čitanja nema učenja i napretka te se upravo na čitanje nadograđuju sve ostale sposobnosti. Upravo smo u našoj školi prije dvije godine prepoznali potrebu poticanja čitalačkih vještina i povećanja motivacije za čitanje. Knjižničarka i logopedinja provele su istraživanje čitalačkih vještina učenika drugih i petih razreda i utvrdile da su kod većine učenika ispod razine koja se od njih očekuje. S obzirom na to da je čitanje vještina nužna za savladavanje sadržaja svih predmeta i za opći uspjeh učenika, smatrali smo da je nužno aktivirati sve potencijale u školi i izraditi strateški plan škole za poticanje čitanja i jačanja motivacije za čitanje kod naših učenika.

Smatrali smo da uz vrtić i roditelje, škola ima važnu ulogu i obvezu stvaranja poticajnog okruženja za razvoj čitatelja. Dvije godine provodili smo projekt Čitanjem do uspjeha koji je uključivao brojne čitalačke aktivnosti koje pridonose razvijanju svijesti o potrebi i smislu čitanja te smo ih provodili na više razina, od europskog projekta, školskog projekta do rada u razrednim odjelima. Na kraju prošle godine knjižničarka i logopedinja ponovo su ispitale vještinu čitanja kod učenika i veseli nas da su se dogodili pozitivni pomaci i napredak. Stoga i vjerujem da ustrajan i kontinuiran rad na poticanju čitanja može dati rezultate, a to bi trebala biti razvijena navika i potreba za čitanjem. Za postizanje rezultata iznimno je važno da i roditelji okružuju djecu govornim i pisanim sadržajima, a škola i učitelji koriste sve svoje potencijale, ideje i kompetencije. Škola je dužna osigurati aktivnosti u kojima će djeca poboljšati sposobnosti i uspješnije savladavati vještine čitanja.

Namjeravate li se kandidirati i za novi mandat ravnateljice? Postoje li još neki ciljevi koje ste si zadali i koje biste u budućnosti voljeli ostvariti?

Uskoro završava moj drugi mandat i namjeravam se kandidirati za novi mandat ravnateljice. Energije, entuzijazma, ideja i ljubavi prema školi još uvijek imam. Potreba, planova i ciljeva u našoj školi ima uvijek, misao vodilja naše škole je „Uvijek korak naprijed“. I sama sam po prirodi osoba za koju vrijedi ona izreka: „.. čim jednu želju ostvari, tri se nove rode.“ Nastojim osluškivati potrebe učenika i učitelja, slijediti njihove ideje, ono što predlože nastojim u što kraćem roku i realizirati. Planova ima puno, čeka nas energetska obnova PŠ Prekopakra, u planu je izgradanja školske sportske dvorane, proširivanje prostora školske kuhinje i blagovaonice i daljnji rad na jačanju naših stručnih kapaciteta.

Kada jedno dijete dođe u prvi razred vaše škole, što biste istaknuli kao neku svoju najveću i najvažniju misiju tijekom tog dugog školskog putovanja od osam godina? Što biste najviše voljeli da po izlasku iz vaše škole ponese sa sobom?

Zaista je zadovoljstvo i ponos osam godina brinuti o djeci i gledati kako rastu i napreduju te vidjeti rezultate našeg rada. Nastojimo našim učenicima prenijeti naše znanje, naučiti ih kako učiti, kako stjecati znanje, naučiti ih mnogim životnim vještinama te biti dobar putokaz, pokazati smjer kojim trebaju ići, jer ono najvažnije što želimo postići je odgojiti čovjeka u njima, čovjeka koji će slijediti svoj put. Voljela bih da učenici imaju lijepe uspomene iz naše škole, da se sjećaju svih tih „posebnih“ dana i aktivnosti koje su im bile zabavne i zanimljive, da se sjećaju svojih učitelja i s ponosom kažu „Ovo je bila moja škola.“

: PIŠE: Franjo Delač; 26. listopada 2024; 1059

Danas je u Donjem Čagliću, ispred spomen-obilježja posvećenog pripadnicima 1. gardijske brigade Hrvatske vojske „Tigrovi“ organizirano prisjećanje na sve one koji su svoje živote utkali u temelje slobodne i suverene Hrvatske. Okupljeni su se prisjetili poginulih i nestalih suboraca, kao i nevinih civilnih žrtava.

„Prisjećamo se naših poginulih i nestalih hrvatskih branitelja te nevinih civilnih žrtava. Njihove žrtve i odricanja ne smijemo i nećemo nikada zaboraviti. U svakoj lijepoj riječi, u plamenu upaljenih svijeća i u našim srcima, oni zauvijek žive. Brane Maran, Danijel Mavrin, Ivan Ljubić, Ivica Šoštarić, Ivica Osmanović, Jasna Jakovljević, Mladen Jurišić, Mario Štivin, Marko Marić, Miro Marić, Silvestar Šimić, Vladimir Brcković, Željko Glešić – bili su pripadnici 1. gardijske brigade HV „Tigrovi“ koji su položili svoje živote na oltar Domovine na lipičkom bojištu i kojima je posvećeno ovo Spomen obilježje“, pobrojao je poginule borce voditelj programa, Matija Kulhavi.

„Tigrovi su prošli sva ratišta, od najistočnijeg dijela Iloka do najjužnijeg dijela Hrvatske, Konavala. Ova postrojba sastojala se od pripadnika iz svih dijelova Republike Hrvatske. Nema županije iz koje nema Tigrova, a nažalost, nema ni županije koja nema poginule Tigrove, uključujući Hercegovinu i cijelu dijasporu“, rekao je predsjednik županijske podružnice Udruge „Tigrovi“, Zoran Josipović. Pridodao je i kako je kroz torture neprijateljskih logora prošao 201 pripadnik Tigrova. U borbama je ranjeno 1711 pripadnika, od čega je 27 njih postalo stopostotnim invalidima, a 367 pripadnika je poginulo, među kojima su bile i četiri Tigrice, pri čemu je sudbina njih šestorice još uvijek nepoznata.

„U to vrijeme zlo je krenulo s istoka i rušilo sve pred sobom. Među prvima su stradali oni najnemoćniji, koji nikome nisu bili krivi, civili, starci“, rekao je lipički gradonačelnik Vinko Kasana, podcrtavši još jednom kako su pripadnici Tigrova uvijek bili ondje gdje je bilo najteže.

Okupljanje je uveličala mlada vokalna solistica Nika Pastuović koja je na početku izvela hrvatsku himnu, a potom još dvije pjesme, Zemlja dide mog i Dajem ti srce. Niki i njenoj majci Tigrovi su uručili prigodne poklone i cvijeće, a skup u Donjem Čagliću zaokružen je druženjem uzvanika uz zakusku.

: PIŠE: Franjo Delač; 25. listopada 2024; 793

Feručo Lazarić, istarski planinar i spisatelj rođen 1955. godine koji je vid izgubio u dobi od 40 godina, večeras je u prostorima Gradske knjižnice Pakrac predstavio svoju putopisnu knjigu „Planinarenje na slijepo“, pritom podijelivši dio svog životnog puta s publikom na čija je pitanja rado i spremno odgovarao. U prvim redovima sjedili su članovi Udruge slijepih Pakrac-Lipik, a njihov predsjednik Stanko Kovačić uputio je Feruču nekoliko riječi.

„Posebno mi je drago što je naš prijatelj iz Istre, gospodin Feručo s nama, koji je kao slijepa osoba obišao brojne vrhove svijeta, čime razbija predrasude o nama kao slijepim osobama“, rekao je Kovačić, izrazivši nadu da ovo nije posljednje druženje s Feručom u Pakracu.

Svoja planinarska iskustva, svoj nevidljivi svijet pun slika i pjesme Lazarić je pretočio u knjigu domišljatog naslova „Planinarenje na slijepo“. Jedan je od tek dvadesetak planinara koji se mogu pohvaliti da su prehodali 1100 kilometara duž hrvatske obale, od Rta Kamenjak do Dubrovnika i upisali stazu Via Adriaticu u svoje osobne podvige.

U svojem obraćanju pakračkoj publici govorio je o gubitku vida, posvjedočivši kako ga to u životu niti najmanje nije sputalo, već dapače, potaknulo ga je da vodi bogatiji život prožet putovanjima, planinarenjem i upoznavanjem novih ljudi i naroda, predjela, zemalja i kontinenata, što ga je u konačnici učinio sretnijim čovjekom.

„To što sa svojim hendikepom mogu savladati uspone i osvojiti planinske vrhove, to mi je nagrada. Uvjeren sam kako ne bih bio sretniji čovjek da vidim. Potpuno sam sretan čovjek, putujem, kao slijep upoznao sam puno ljudi s kojima sam zaista prijatelj, tako da danas gotovo u svakom gradu imam nekog poznatog“, rekao je Feručo koji svojim životom svjedoči kako nas određeni osobni hendikepi u životu ne moraju nužno sputavati već nas, paradoksalno, mogu dovesti do sretnijeg i ispunjenijeg života.

: PIŠE: Pakrački list; 25. listopada 2024; 1067

Dan dobrovoljnih darivatelja krvi u Republici Hrvatskoj se obilježava na današnji dan, 25. listopada, a tim povodom čestitku im je uputila Danijela Kiš, ravnateljica Gradskog društva Crvenog križa Pakrac:

„Dragi darivatelji krvi, na ovaj dan odajemo priznanje svim humanim ljudima – darivateljima krvi koji nesebično daruju dio sebe. Budite ponosni jer ste svojim humanim davanjem spasili mnoge živote i mnogima vratili osmjeh na lice. Dan dobrovoljnih darivatelja krvi ujedno je prigoda za poticaj novim, a osobito mladim da se odazovu na akcije darivanja krvi. Hvala Vam što svojim činom spašavate tuđe živote i od srca Vam čestitamo 25. listopad, Dan dobrovoljnih darivatelja krvi!“

Dodjela priznanja i zahvalnica jubilarnim darivateljima krvi u 2023. godini bit će održana 25. studenoga, tijekom zadnje ovogodišnje akcije darivanja krvi u prostorima DVD-a Lipik, o čemu će darivatelji biti naknadno obaviješteni, obavještavaju iz pakračkog Crvenog križa.

Ovom ćemo prigodom istaknuti četvero jubilaraca s najvećim brojem darovanih doza krvi. Do 50. darivanja dogurao je Danijel Tomić, 75 su zaokružili Dario Cavalli i Franjo Tutić, dok je ove godine prvi među jednakima Zdravko Šimunović, koji je krv darovao čak 100 puta.

Čestitku svim darivateljima krvi uputili su i predsjednik HCK-a Josip Jelić te izvršni predsjednik HCK-a Robert Markt, a koju prenosimo u cijelosti.