- PIŠE: Domagoj Ajman
- 1734
Pod pokroviteljstvom Grada Pakraca i Turističke zajednica Grada Pakraca ove godine će 6. rujna biti održan 3. tradicionalni ispraćaj ljeta „Ne moš omanut na Omanovcu“ 655 metara iznad Pakraca kod Planinarskog doma Omanovac, a glavna zvijezda večeri uz osebujan plesni arsenal domaćina Dekija bit će i Damir Urban.
U okrilju pejsažnog ambijenta našeg najpoznatijeg brda domaćini u suorganizaciji s Davorom Nigovićem, Pakračaninom s višegodišnjom adresom u Zagrebu, najavljuju opskrbljenost ukusnim domaćim jelima te osvježavajućim pićima, a zainteresiranima će kao i na dosadašnjim izdanjima biti omogućeno i kampiranje na prostoru kod Doma po cijeni od 10 eura po osobi.
Za red glazbe i slavlje pod zvijezdama zaduženi će biti Sakupljači Perja i Baby Babilon te već poviše spomenuti Damir Urban - bend URBAN&4 s između ostalih, hitom iz 1993. „Budi moja voda“.
Sakupljači Perja - bend sačinjen od vrhunskih glazbenika koji sviraju širok spektar glazbenih žanrova, a između ostalog i romsku glazbu u koju uspješno ugrađuju jazz, starogradski prizvuk, francuske šansone te svjetsku glazbu, a baziraju se na glazbi Šabana Bajramovića, kralja romske glazbe.
Baby Babilon - svježi autorski bend čiju glazbu krase žestoki ritmovi, funky groove i zarazna energija. Sastav predvodi Klara Fiolić, a uz nju puls benda čine Dorian Pritchard Scholz na bubnjevima, Tin Rašpolić na gitari, Borna Ivezić na basu i Gabriel Marić na saksofonu. Na scenu donose autentičnost, snažnu liriku i glazbeni stil koji se ne da lako svrstati u ladice.
Prošlogodišnji festival „Ne moš omanut na Omanovcu“ okupio je oko 2000 posjetitelja i sudionika programa, a može li se ove godine ta brojka nadmašiti, preostaje za posvjedočiti u subotu 6. rujna.
Foto: Facebook Omanovac
- PIŠE: Pakrački list
- 2749
Iz današnjeg policijskog izvješća Policijske uprave požeško-slavonske zaprimili smo čak tri kaznena djela počinjena u Pakracu koja prenosimo u cijelosti.
28-godišnjak s područja Pakraca osumnjičen za kazneno djelo prijevare
Policijski službenici su dovršili kriminalističko istraživanje nad 28-godišnjim hrvatskim državljaninom s područja Pakraca kojeg se sumnjiči da je počinio kazneno djelo Prijevara. Naime, on je tijekom svibnja 2025. godine sa 66-godišnjakinjom s područja Pakraca dogovorio radove za novčani iznos od preko 1.500,00 eura, a koje nije obavio niti vratio novac te slijedi posebno izvješće nadležnom državnom odvjetništvu.
Provala u kuću u Pakracu: Oštećeni reflektori i otuđen akumulator
U razdoblju od 20. travnja do 17. svibnja 2025. godine u Pakracu u Ulici Ivana Gundulića, nepoznati počinitelj je ušao u dvorište obiteljske kuće u vlasništvu 65-godišnjeg muškarca. Tom prilikom oštetio je solarne reflektore, a zatim je provalio u kuću iz koje nije ništa otuđio. Nakon toga je iz garaže otuđio akumulator. Policijski službenici tragaju za nepoznatim počiniteljem protiv kojeg slijedi kaznena prijava, a tijekom protekla 24 sata na području Policijske uprave požeško-slavonske također se dogodio i bijeg s mjesta prometne nesreće u Pakracu u Ulici Krndija.
Foto: ilustracija
- PIŠE: Pakrački list
- 921
Grad Pakrac završio je izradu „Strategije zelene urbane obnove“ Grada Pakraca za razdoblje 2025.–2030. godine, ključnog dokumenta koji definira smjernice za održivi razvoj urbanih prostora i unapređenje kvalitete života stanovnika.
Vrijednost projekta izrade Strategije iznosila je 25.283,71 eura te je financiran u 100 % iznosu od strane Europske unije.
Strategija zelene urbane obnove je strateška podloga od značaja za Grad Pakrac izrađena u svrhu ostvarenja ciljeva razvoja zelene infrastrukture, integracije NBS rješenja (engl. Nature Based Solutions), unapređenja kružnog gospodarenja prostorom i zgradama, ostvarenja ciljeva energetske učinkovitosti, prilagodbe klimatskim promjenama i jačanja otpornosti na rizike.
Usvojena Strategija zelene urbane obnove Grada Pakraca dostupna je na službenoj web-stranici grada Pakraca.
Usvajanjem Strategije od strane Gradskog vijeća Grada Pakraca završena je provedba EU projekta te se ovim strateškim aktom otvaraju brojne mogućnosti za naredno razdoblje.
„Financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Ni Europska unija ni Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.“
- PIŠE: Franjo Delač
- 4052
Hrvatsku je jučer potresla vijest o brutalnom ubojstvu koje se dogodilo u Pierottijevoj ulici u središtu Zagreba, u prostoru Autonomnog kulturnog centra Medika. Ono što izvještaje o svirepom ubojstvu oštrim predmetom čini dodatno zaprepašćujućima jest to što svi domaći mediji pišu o 36-godišnjoj ženi koja je usmrtila 43-godišnjeg muškarca, što je posve netočno. Naime, prava je istina da je 43-godišnjeg muškarca usmrtio 36-godišnji muškarac.
Tko je Njec Hranjec?
Iz poštovanja prema svim pravim ženama, govoreći o našem ubojici koristit ću se imenom pod kojim je bio poznat prije nego što se odlučio početi lažno predstavljati kao žena, a to je – Njec. Njec je bio društveni aktivist, glazbenik, književni autor, pa čak i koautor video-igre Super Vili. Bio je i natjecatelj u popularnom kvizu Potjera u kojemu je pokazao zavidno znanje. Uglavnom, očigledno je kako se radi o svestranom i inteligentnom pojedincu.
Ono što je u čitavoj priči problematično, osim toga što je jučer usmrtio čovjeka, činjenica je s kojom su spremnošću mediji poduprli deluziju očigledno psihološki izmučene ličnosti koja je odlučila da više neće biti muškarac, već će postati žena.
Međutim, žena se ne može postati naknadno. Žene mogu postati isključivo djevojčice. A Njec nikad nije bio djevojčica. Pa samim time nije mogao postati žena.
Čitav hrvatski novinarski prostor ovdje je pao na ispitu i to na tri razine. Prvo, oslovljavajući Njeca kao ženu, pokazali su kako u ime neke izvitoperene političke korektnosti podupiru njegovu deluziju, čime i njemu i društvu čine medvjeđu uslugu. Drugo, priznajući Njeca kao ženu, pokazali su nepoštovanje prema svim pravim ženama, prema svojim kćerima, suprugama, majkama, bakama. I treće, a možda i najbolnije, propustili su nazvati stvari pravim imenom, a upravo to je jedna od glavnih novinarskih zadaća.
Osobno nemam problem s transrodnim osobama niti s osobama homoseksualnih sklonosti. Ipak, očigledno je nužno jasno reći ono što je svim generacijama ljudi u povijesti čovječanstva bilo posve jasno – muškarac ne može postati žena. Ono što me zabrinjava je što smo kao društvo oguglali na tu ideju te smo odlučili prihvatiti da je s nekoliko medicinskih zahvata moguće promijeniti spol.
Nije. Njec nikada neće biti Sonja, koliko god puta to izrekao, koliko god puta se to napisalo i koliko god puta da je otišao „pod nož“. Zato, u ime javnosti, u ime svih svojih kolega novinara koji su to propustili učiniti, imam dužnost napisati istinu – jučer je u Zagrebu 36-godišnji muškarac prerušen u ženu osumnjičen da je oštrim predmetom usmrtio drugog 43-godišnjeg muškarca.
Foto: index.hr
- PIŠE: Pakrački list
- 864
Zbirku knjižnice Muzeja vojne i ratne povijesti obogatila je nova knjiga „Hrvatska tanka plava linija“, autora Nevena Materljana, objavljena u vlastitoj nakladi ove godine. „Na 178 stranica autor donosi snažno i emotivno svjedočanstvo o počecima stvaranja hrvatske države, s posebnim naglaskom na presudnu ulogu policijskih postrojbi u prvim danima Domovinskog rata. Iako se podnaslov knjige odnosi na razdoblje 1990. i 1991. godine, autor širi vremenski okvir te donosi i vrijedne osvrte na ključne vojno-redarstvene operacije u razdoblju od 1992. do 1995. godine. Poseban doprinos u stvaranju ove knjige dao je naš dugogodišnji suradnik i kolekcionar Damir Batistić, koji je publikaciju i darovao muzeju. Ovo je već peta knjiga Nevena Materljana, autora koji ustrajno i predano dokumentira povijesno-političke teme hrvatske, ali i svjetske povijesti te s nestrpljenjem iščekujemo njegove buduće naslove“, poručuju iz muzeja, pozivajući sve zainteresirane da knjigu prelistaju u njihovoj muzejskoj knjižnici.
Tko je Neven Materljan?
Dr. Neven Materljan član je Hrvatskog časničkog zbora PGŽ, inače dragovoljac Domovinskog rata, od 20. svibnja 1991. u pričuvnom sastavu MUP-a kao prvi liječnik na području Hrvatskog primorja. U MUP-u ostaje do 2. srpnja kada prelazi u 111. brigadu ZNG-a. U 111. brigadi ZNG/HV je bio godinu dana kao načelnik sanitetske službe. U čin pričuvnog satnika promaknut je 27. svibnja 1992.g. Do kraja Domovinskog rata bio je načelnik zdravstvene struke 305. Logističke baze. Sudjelovao je u operaciji „Oluja“. U poraću Domovinskog rata završio je Višu časničku školu u Zagrebu, specijalizirao epidemiologiju i magistrirao te završio tečaj za podvodnu medicinu i hiperbaričnu oksigenaciju u Institutu pomorske medicine Hrvatske ratne mornarice u Splitu. Neven Materljan časno je otpušten iz Hrvatske vojske i umirovljen 2004. godine. Autor je nekoliko radova i knjiga iz povijesti medicine i povijesti ratovanja.
- PIŠE: Pakrački list
- 1060
piše: Marijan Lukić - Luky
... ponekad se pitam: Što je ovo meni trebalo. Ok, nekoliko sam puta u uvodima svojih opisa navodio kako mi je neki lokalitet bio želja duže vrijeme. Tako je i sa ovom utvrdom plemenita imena: Dobra kuća. No gotovo da i nije bila tako dobra prema meni. Put sam onako letimično kartografski proučio znajući kako ću kao i nekoliko puta do sada dojezditi do neke pozicije motorom, a potom na noge lagane. Krenuh prema Daruvaru, a prvo mini odredište selo je Vukovije.
... od Vukovija se spuštam prema kamenolomu, krajcajući se sa nekoliko traktora koji na uskoj asfaltnoj cesti ostavljaju svoje opasne blatne tragove. Istu ne široku prometnicu gaze i teški kamioni, neki prazni, a neki pretovareni kamenom, agregatom kamena, pa skoro i granitnim šljunkom iz kamenoloma. Kamiondžije su prema meni obazriviji nego traktoristi. Neki su i zastali kako bih prošao pored njih u što manjem oblaku prašine što ih njihovi veliki kotači podižu. Sada slijedi R&R koji ne volim, govorim samome sebi u kacigu. Strmi spust polu makadamom kamenoloma prema nastavku makadamske prašnjave staze što vodi kroz šumu do utvrde. Nakon dva tri kilometra ostavljam prašnjavog ljubimca na sigurnoj osami te nastavljam pješice polu blatnom stazom izrovanom traktorskom i kamionskom mehanizacijom. Vrijeme je i šumskih radova. Traju dok još možemo ponuditi drvno blago svojih šuma domaćim i stranim pohlepnicima. Nisam pozorno pratio cipelcug kilometražu. No uživam u mirisima šume, žuboru potoka, cvrkutu ptica i "lovljenju" kukaca fotoaparatom. Približavam se lokalitetu. Evo me na šumskom raskrižju gdje GPS koordinate govore: Stigli ste! Ma gdje sam to stigao? Nema tu nikakvog signala osim osjećaja! Šumetina kojoj je jedini civilizacijski znak ovaj makadam iza mene te putevi lijevo i desno ispred moga nosa. Brdovito šumovit pogled u svih 360 stupnjeva.
... no evo mi Dobre kuće! Naciljao sam je intuicijom na visokom brdu lijevo od račvanja ceste. Nigdje staze, nigdje markera. Potok nepristupačan, visoka trava i drač, a dosta širok, bez mostića. Njuškam desetine metara gore-dolje gdje ga prijeći. Ipak nađoh prijelaz bez da sam smočio čizme. No sad mi prijeti gustiš šumetine.
Iz ove donje perspektive ne može se steći dojam velike uzbrdice. Penjući se sve sam češće osim štapova tražio pomoć prirode loveći se za jače korijenje te mlado drveće. Odmarao sam sjedeći u bočnom položaju, koljena su mi blatnija od čizama. Puzim prema gore na sve četiri. Pomišljam na vodu koju sam ostavio u koferu motora. Uh što ću je slatko ispiti kada se vratim. Ukoliko se vratim. U tim trenutcima već pomišljam i na spust. Najteži i najklizaviji mi uspon do sada. Nema naznake nikakvoj prastaroj stazi koja je vodila prema utvrdi. Toliko o održavanju staza pojedinih planinarskih društava i turističkih zajednica kulturnoj baštini. Izuzetno je naporno. Istinski se bojim pada i otklizavanja u neku bukvu. GPS-a ovdje nema!
... velika kamena gromada negdje na pola puta ohrabrila me da sam na dobrom tragu naći povijesni lokalitet. Gdje ima ogromnog kamena, ima i utvrda. Opet bacam žedni pogled prema makadamu na kome sam ostavio motor i vodu u njemu. No negdje na pola brda eto nagrade. Čini mi se kako kroz vegetaciju vidim utvrdu. Još pedeset metara i gore sam! Uspon od ceste do vrha je nekih tristotinjak iscrpljujućih metara. Sada je još strmije, na tridesetak metara do utvrde. O Bože kud sam zašo, krik (bol) me snađe u divljini!!! Na vrhu sam! Ostatci zidina glavne kule, djeluju i danas kao dvije sestre iz legende o nastanku utvrde. Dva šumska krila!
... konačno trebam napisati i pokoju riječ o ovoj srednjevjekovnoj utvrdi iznad rijeke Toplice, svega 8 km od Daruvara komu je utvrda nekada pripadala. Sagrađena je nakon sestrinske utvrde Stupčanica u današnjoj općini Bastaji. Nju tek trebam posjetiti.
* Grad Dobra Kuća spominje se prvi puta godine 1335. i on je tada u vlasništvu ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika. Nakon njega Dobru Kuću nakratko drže plemići bosanski- Hrvatinići, a kasnije ga kupuju Nelipići, koji su ujedno i najznačajniji vlasnici grada. Oni se nazivaju Nelipići od Dobre Kuće. Benedikt Nelipić dao je sagraditi 1412. godine pavlinski samostan Sv. Ane u Maslenjači. Turci su 1542. zauzeli grad.Dobra Kuća je kao gradina imala veoma visoke zidove, iako se nalazi na samom vrhu uzvišenja sa veoma strmim prilazom.
Bile su tu tri prostorije za stanovanje, branič kula, ulazna vrata, te u središtu grada cisterna. Poslije turskog povlačenja grad je ostao zapušten i više nikada nije naseljen. Utvrda je brzo propala jer je građena od kamenih oblutaka. Sada se jedva vide njezini tragovi u gustoj šumi. Inače zabilježena je jedna legenda o nastanku Dobre Kuće i susjedne Stupčanice. Navodno su dvije sestre plemenita roda odlučile da svaka sebi podignu grad. Kad su se nakon dugo vremena srele, samo se jedna uspjela pohvaliti da je uspjela izgraditi „dobru kuću“. I tako je utvrda dobila ime. Druga je za to vrijeme izgradila samo kulu koja je izgledala kao stup, pa se nazvala Stupčanica. No bez obzira na legendu činjenica je da su vladari Dobre Kuće i Stupčanice bili u velikim svađama, koje su nerijetko rezultirale i krvavim sukobima.
Na Wikipediji sam ovo našao o lokalitetu: prvi put se Dobra kuća spominje 1335. godine, kada je kralj Karlo I. Robert razmijenio kraljevski posjed Čabradský Vrbovok u Slovačkoj za Dobru kuću. Dobra kuća je pravo utočište, na osamljenom brežuljku okružena planinama sa svake strane. Vidi se samo iz blizine. Poslije je hrvatsko-ugarski kralj Ludovik I. dao Dobru Kuću dao Nelipićima (bos. grani Hrvatinića) u zamjenu za Greben-grad. Dobra kuća, kao mjesto trgovine, spominje se i 1510.-ih, a pripadala je Bjelovarsko-križevačkoj županiji. Procvat naselja i regije završio je, zbog osmanskih osvajanja. Osmanski vojnici osvojili su Dobru kuću 1542. godine i postavili stražu od 30 vojnika. Nakon odlaska Osmanlija, Dobra kuća je propadala i više se nije koristila. Prenosim i dio pronađena opisa ovog lokaliteta sa još jedne stranice: ** U dvorištu grada bila je cisterna čiji se ostaci još vide. U grad se ulazilo sa sjeverne strane preko pokretnog mosta koji je bio iznad prokopa. Grad je, prema jugu, proširen novim i nižim obrambenim zidom, ali nije utvrđeno kada. Dobra Kuća je zidana od neobrađenog i lomljenog kamena, a kao vezivno sredstvo upotrebljavalo se vapno i pijesak.
... označih klupskom zastavicom osvajanje ovog vrha kao pravi kvazi planinar pa krenuh kroz gustiš obići okolo ostatake zidina. Strmo, totalno nepristupačno, da sam barem mačetu ponio!? Htjedoh naći hvatište na jednom drvetu - no puče. Nije mi djelovalo suho. Dobro da nisam prebacio težište tijela. No slijedi iznenađenje. Gnijezdo u duplji drveta!!!
... slijedi spust, odabirem drugu stranu nadajući se lakšem silasku od uspona. Kadriram fotićem nametnike gube na drvetu i radove na stablima vrijednica iz porodice djetlića. Radim spomen fotku za predah nakon prvih sto metara spusta. Nekako se dočepah potoka, ali jedno stotinjak metara dalje od mjesta gdje sam prešao potok u početku uspona. Ajme totalno sam promašio! Ovdje izlaska na čistinu nema! No ima papkara, samo mi još veprići trebaju. Trag je prilično svjež! Slijedi foto susret sa skupinom malih veprića. Gdje ima mladeži - ima i odraslih!? Nadam se da ih nema!Nastavljam povratak vračajući se stotinjak metara nazad do ispod utvrde te do dijela kojim sam se uspinjao. Konačno, spustih se sretno i zdravo. Blatan no neoštećen. Sretan i žedan! Žurim prema motoru, vodi, makadamu i spasu iz šumetine!
