„Igrao sam godinama stolni tenis i na kraju se priključio STK LiPi 2015 godine, u ljeto 2018. godine nisam niti slutio koliko će me snažno privući pravi tenis. Osvojio me „bijeli sport“ od prvog dana kad sam zakoračio na tek otvorene pakračke teniske terene u društvu ponajvećeg sportskog entuzijaste u Pakracu – Zlatka Ivanića – Šljive“, započinje svoju sportsku storiju 36-godišnji Dario Perković iz Pakraca, jedini pakrački tenisač koji je svoju sportsku rekreaciju odlučio podignuti na višu razinu i sada se u okviru Hrvatske unije tenisača natječe za status najboljeg teniskog amatera u kategoriji 35 plus godina.

Šljivo je “kriv” za sve
„Istina, doveo me Šljivo na tenis, ispočetka kao svoju mušteriju i da bi na meni vježbao i usavršavao svoje male teniske trikove, no ja sam učio i usvajao pa ga je to ubrzo koštalo bolnih poraza u međusobnim mečevima na kojima je, uglavnom, sam inzistirao. Malo se šalimo, ali Šljivo je moj dragi prijatelj i veliki sportaš i slobodno mogu reći da ga smatram svojim teniskim mentorom“, prisjeća se Dario prvih večeri uz tenis koji će uskoro iz povremenog hobija prerasti u svakodnevnu okupaciju.
Vlastitu tenisku konkurentnost je uvidio kroz prve mečeve odigrane 2019. godine u okviru pakračke Teniske lige koja se igrala u ljetnim mjesecima. „Prvu sezonu krenuo sam iz druge jakosne skupine, a pobjedama sam se probio u prvu među pet najboljih igrača. Tamo sam se zadržao i naredne godine, gdje sam nakon odigranog play-offa završio kao 3. igrač lige u ukupnom poretku. Odmah iza mog prijatelja i odličnog tenisača Jure Rosića koji je bio drugi“.
Podsjetimo, osim igrača s pakračko-lipičkog područja, te je godine Teniska liga okupila i tenisače iz Daruvara i Kutine. Ukupno njih 32 bili su raspoređeni u pet jakosnih skupina, a natjecali su se od početka lipnja do sredine listopada. Tijekom ljetnih mjeseci odigrana su tri ligaška kruga. Dobar rezultat Perkovića na lokalnoj razini potaknuo ga je na još jači trening pa i na testiranja van lokalnih granica po okolnim ligama i turnirima.
„Možda i najveći teniski napredak mi se dogodio jer sam igrao izuzetno kvalitetnu Tenis ligu Nove Gradiške koja je okupila više od 70 natjecatelja i trajala je tri mjeseca. Tamo sam ušao u 1. jakosnu skupinu i bio ravnopravan najboljima. Ispao sam u 1/8 finala mastersa , ali sam realno bio među tri-četiri najbolja igrača“, ocijenio je Perković.
Ipak, onaj pravi sportski podražaj i odličan okvir za dokazivanje, Dario je pronašao unutar asocijacije Hrvatske teniske unije, koja je kategorizirala tenisače prema starosti.
„Sve je započelo ove godine na poziv prijatelja iz Novske. Kao rekreativci idemo po HUT-ovim turnirima koji su organizirani po gradovima širom Hrvatske. Igra se primjerice u Novalji, Rijeci, Novoj Gradišci, Požegi, Zadru, Biogradu, Zagrebu i slično“, objašnjava i kaže da igra kategoriju 35+ gdje se u konkurenciji 39 igrača trenutno nalazi na sjajnom 2. mjestu s 3595 bodova skupljenih kroz sedam odigranih turnira. Najveći uspjesi, kaže, su osvajanje Požege za što je dobio 1000 bodova, finale Zadra te polufinala u Zagrebu i Rijeci. Priznaje da mu je mala pomoć što je sa svojih 36 godina zapravo ulazno godište, iako tvrdi da je konkurencija izuzetno fizički moćna i spremna neovisno o „godini proizvodnje“.

Rezultati se prate kroz pojedinačne rang liste načinjene na osnovu osvojenih bodova na pojedinačnim turnirima iz kalendara HUT-a (kao i u teniskim ligama koje se nalaze u kalendaru HUT-a ).
„Ja sam u svojoj kategoriji trenutno na drugom mjestu, skupio sam bodove kroz sezonu, a trenutnim plasmanom sam faktički osigurao završni Masters sa šest najboljih tenisača u skupini što se igra 6. studenog u zagrebačkom SC Prince. Igrač koji osvoji je pobjednik te kategorije za cijelu Hrvatsku. Mislim da imam mogućnost to uzeti. Tehnički sam ravnopravan, zbog ozljede fizički malo zaostajem, ali ako ozdravim bit ću opasan“, optimističan je Dario koji će formu do Mastersa podizati na pakračkim teniskim terenima u društvu braće Rosić, Ramića i ostalih lokalnih španera…
Osim sportske, dotakli smo se i civilne strane Perkovića. Dario je zaposlen u Bakrotisku iz Garešnice, oženjen je Pakračankom Kornelijom i roditelji su blizanaca Korine i Mateja. Iako je sada u ranim veteranskim godinama, lokalna sportska javnost Darija poznaje od ranije.
„Brat blizanac Mario i ja smo uoči fakulteta četiri godine igrali nogomet u NK Lipiku, kao i mali nogomet za Stragatrans. Kasnije sam igrao već spomenuti stolni tenis u STK LiPa - i to vrlo uspješno. I danas kao najveći sportski uspjeh držim ulazak iz 4. u 3. ligu, pri čemu sam ja pobijedio odlučujući meč što mi je jedno od najdražih sportskih postignuća.“

Bezrezervna podrška obitelji
Kako je organizirana obiteljska satnica obzirom na brojne teniske treninge koji su gotovo svakodnevni, upitali smo Perkovića.
„Moram odmah reći da pola zasluga pripada supruzi Korneliji jer me u svemu bezrezervno podržava. Uz to smo sretni da imamo ekonomsku mogućnost da sve to možemo izgurati i stoga cijela obitelj uživa. Mi smo zapravo mala sportska obitelj. Svatko ima svoje termine za treninge. Korina ide na ples, nažalost je odustala od odbojke. Matej trenira nogomet u Školi nogometa Hajduk Pakrac, a supruga ima svoje klasične ženske rekreacije tako da smo rasprodani tijekom tjedna“, objašnjava i kaže da unutar Hrvatske unije tenisača plaća godišnju članarinu temeljem koje ima razne pogodnosti. Među njima su i razni značajni popusti na obiteljski smještaj po hotelima širom Hrvatske što koriste da zajedno idu na HUT-ove teniske turnire.

„To ispadne gotovo kao obiteljski izlet po povoljnoj cijeni, jedino što ja odradim usput svoje teniske obveze. To su moji navijači“, kaže Dario pokazujući fotografije s nedavnog boravka u Zadru gdje su bili smješteni u zadarskom hotelu Falkensteiner.
Koliko će ovaj simpatični momak iz Pakraca daleko dogurati u ostvarenju svojih sportskih ciljeva, teško je reći. Masters turnir tek slijedi. Iako, kako se vidi iz napisanog, na privatnom planu svoj je Masters Dario već odradio – na obostrano zadovoljstvo uskladio je sportsku i obiteljsku priču i sada poput kakvog iskusnog sportskog šmekera, samo čeka da u studenom podigne pehar za najboljeg amaterskog tenisača u Hrvatskoj u konkurenciji 35+, čisto da bi užitak bio potpun, ali i da razveseli svog starog frenda Šljivu, koji nestrpljivo čeka dobre vijesti i slavi „Perkijeve“ pobjede gotovo kao svoje.