Geocaching je naziv za igru u kojoj se traži „blago“ odnosno „(geo)cache“ skriven u prirodi ili u gradu. Zapravo se radi o kutijicama smještenima na određenim mjestima do kojih se dolazi prateći zadane koordinate pomoću GPS-a ili karte u kojima se nalazi knjiga posjeta, a često i druge sitnice za razmjenu  poput igračkaka, narukvica, ili školjki. Ova vrsta igre je svjetski trend koji je započeo 2000. godine, a „cachevi“ odnosno kutije s predmetima koje su sakrivene na nekoj najčešće zanimljivoj lokaciji, mogu se pronaći i u Pakracu. Zahvaljujući upravo Pakračaninu Robertu Martinoviću i njegovoj supruzi Maji tajanstvene kutijice raspoređene su na dvadesetak mjesta, a svaka od njih priča neku pakračku priču. Ovaj mladi bračni par geocachingom se bavi već šest godina, a upravo ovaj hobi spojio je ljubav prema putovanjima u jedinstvenu cjelinu. U Hrvatskoj se oformila i udruga geocachera čiji je predsjednik upravo naš Robert, a ima oko četrdesetak aktivnih članova.

„Kutijica je svaki put drugačija, neke su veličine sanduka, a neke male poput nokta, no, važno je da u svakoj bude papirić na koji će se upisati tragač koji kutijicu nađe. Jedne su kutijice do kojih vode upute i koordinate, pa se na licu mjesta treba otkriti gdje su, druge su kao zagonetke koje je potrebno riješiti, a zadnje su one do kojih se dolazi u više koraka. Kutijice postavljaju sami igrači, a obično su na zanimljivim lokacijama koje vrijedi posjetiti, poput kulturnih znamenitosti ili prirodnih ljepota“, rekao nam je Robert. Iza cijele ove priče nema komercijalne zarade i igra je besplatna, a cilj je, kako kaže, gušt u traženju gdje je svaki pronalazak neka osobna pobjeda. „Cachevi“ se postavljaju iz dva razloga, da te odvedu na neka zanimljiva mjesta, pa su i nas odveli na mjesta za koja nismo niti znali da postoje, ili za to što ti žele ispričati neku priču o povijesti, događanju ili nekom osobnom iskustvu“, dodaje Robert.

„Cacheve“ najčešće skrivaju lokalni „geocacheri“, a nakon što je skriveni njihove lokacije odnosno samo zemljopisna dužina i širina, objavljuju se na „geocaching“ web stranicama kako bi ga drugi igrači mogli pronaći. Pravila igre nalažu igranje u strogoj tajnosti, daleko od očiju javnosti kako kutijica ne bi bila izgubljena ili ukradena. Robert i Maja „cacheve“ opisuju kao svojevrsne turističke karte jer u inozemstvu turističke zajednice tome pridaju važnost upravo u promociji grada i organiziraju ih po svojem mjestu, a  turisti geocacheri ih redovito obilaze.

Za pronalazak dvadesetak „cacheva“ koje su Robert i Maja postavili kroz par godina po Pakracu uz pomoć Muzeja grada Pakraca potrebno je u prosjeku više od pola dana, stoga je i cijeli event zamišljen kao druženje u prirodi jer je ponekad kutiju jako teško naći. Može biti skrivena u panju u šumi, u šahtu ili na nekom drvetu na koje se treba popeti, a najmanja udaljenost između dva „cachea“ ne smije biti manja od 160 metara.

Pakračani će imati prilike okušati se u ovoj vrlo zanimljivoj igri, u kojoj može sudjelovati svatko, već 18. svibnja povodom Međunarodnog dana muzeja i 760 godina grada kada će u suradnji s pakračkom gradskom knjižnicom biti postavljeno nekoliko novih „cacheva“. Veći event možemo očekivati 4. lipnja na ovogodišnjem Multipaku gdje će sudjelovati geocacheri i iz inozemstva, a oni iz Hrvatske sudjeluju već treću godinu.

Svatko tko voli avanturu, prirodu i neformalno druženje uz poneku mozgalicu i onaj tko bude htio sudjelovati na ovom pakračkom eventu po prvi put, Robert i Maja pozivaju da se slobodno uključe, a prve informacije mogu dobiti na web stranici  www.geocaching.com, Facebook stranici Geocaching Croatia kao i njihovom forumu. Time ćete, kako kažu, biti na dobrom putu postati ovisnik. Baš kao i šest milijuna ljudi koji se na svijetu bave ovom aktivnošću.