Još jedno vruće i sušno ljeto kalendarski polako ostaje za nama iako su vrućine još uvijek aktualne i žestoke. Kao i gotovo svake godine, i ovo ljeto ponovno je ogolio jedna od najvećih infrastrukturnih i komunalnih problema s kojim se suočavaju stanovnici cijelog našeg kraja, a to je problem vodoopskrbe.

U foto reportaži koju smo radili 6. kolovoza za potrebe našeg portala, napravili smo 20 fotografija Pakre koja je na mjestima praktički u cijelosti presušila. Istu sudbinu doživjeli su i njene pritoke, odnosno manji, lokalni potoci. Tu prije svih mislimo na potok Šumetlica iz kojeg se vodom snabdijeva Pakrac i Lipik. Stoga su u „Tekiji“ bili prisiljeni aktivirati i crpilište Gaj koje je omogućilo snabdijevanje vodom za lipički kraj. Da nije bilo toga, teško bi se izvukli ovo ljeto bez redukcija, tvrdi Marijan Pierobon, direktor pakračko-lipičke podružnice „Tekije“.

Vodozahvat Šumetlica je ovog ljeta gotovo presušio

Jedino rješenje
Ponovno smo se uvjerili da je jedino rješenje tog problema za cijeli ovaj kraj izgradnja akumulacije Šumetlica i to rješenje nema alternativu.
„Mi sada za cijeli sustav vodoopskrbe zahvaćamo oko milijun kubika vode godišnje. Predviđen kapacitet akumulacija Šumetlica je oko 2 milijuna kubika. Mi ovisimo o vodozahvatu Šumetlica, tu dnevno balansiramo ovisno o tome koliko vode uspijemo zahvatiti i spremiti u 1800 kubika koje imamo u vodospremi“, pojašnjava Pierobon i dodaje: „Da bi sustav funkcionirao, moramo raditi na 30 litara u sekundi, a jednu noć nam je proizvodnja na Šumetlici pala ispod 15 litara. Akumulacija bi nam omogućila spremanje vode kada je ima viška da je možemo trošiti kada nam je fali“, kaže Pierobon.

Presušio je i potok Šumetlica

Priča o izgradnji akumulacije posljednji put je bila „živa“ prije osam godina. U veljači 2017. godine su „Hrvatske vode“ kao investitor i zajednica izvođača službeno u pakračkoj gradskoj vijećnici potpisali ugovor o izgradnji akumulacije vrijedan 92 milijuna kuna.

Ovako bi prema projektnoj dokumentaciji trebala izlgedati buduća akumulacija Šumetlica oko koje se već 8 godina ništa ne događa

Propast „Viadukta“
Za vodećeg izvođača radova i potpisnika ugovora odabrana je tvrtka „Viadukt“ d.d. Međutim problemi su krenuli već u ožujku kada je račun „Viadukta“ po prvi put blokiran zbog nagomilanih dugova i problema s projektom gradnje mosta za otok Čiovo. Početkom rujna iznos neizvršenih obaveza popeo se na 148 milijuna kuna, a 18. rujna, neposredno prije proglašenja stečaja, račun je bio u blokadi neprekidno 173 dana, s blokadom od 161 milijuna kuna. Zbog svih tih problema stvarni građevinski radovi na terenu tijekom 2017. godine nisu započeti. U našem Listu smo objavili da je povodom Dana Grada 19. ožujka 2018. Davor Vukmirić, zamjenik generalnog direktora Hrvatskih voda, najavio da su teškoće izazvane stečajem „Viadukta“ premošćene zakonitim ugovorom s novim izvođačem i tom prilikom je kao izvođača predstavio vlasnika tvrtke „Bagerkop Roberto“ iz Novog Marofa koji je na gradilište trebao doći do kraja mjeseca, što se na kraju nije dogodilo.
Nakon višemjesečnih pravnih usuglašavanja i ugovornih obveza proizašlih iz stečaja, u rujnu 2018. preostale partnerske tvrtke iz zajednice ponuditelja „Brodska Posavina“d.d, „Lonja Struga“ d.d i „Vodoprivreda Zagorje“ d.o.o. samostalno su uvele strojeve na gradilište i započele s krčenjem šume i pripremom terena.
Najveći problem prekida bila je nemogućnost nastavka gradnje bez novog javnog natječaja za ključne, visokospecijalizirane građevinske radove. Tvrtka „Viadukt“ bila je jedini nositelj konzorcija koji je imao specifične tehničke reference, strojeve i iskustvo za izgradnju same masivne rasute brane visoke 40 metara. Preostale partnerske tvrtke zakonski i stručno nisu smjele niti mogle graditi tako zahtjevan hidrotehnički objekt.

Krajem 90 tih izgrađen je temeljni ispust koji je postao vidljiv nakon radova krčenja 2018. kada je i snimljena ova fotografija

Jedini zakoniti izlaz bio je da preostale tvrtke odrade ono što mogu (krčenje i priprema), nakon čega se ugovor raskida, a „Hrvatske vode“ raspisuju potpuno novi javni natječaj za izbor novog glavnog izvođača brane. No novi natječaj za izgradnju same brane nakon propasti „Viadukta“ nije raspisan. Kao razlozi službeno su navedeni „rast troškova građevinskog sektora, potreba za potpunim redefiniranjem projekta u nadležnosti „Hrvatskih voda“. Problem je bio i pravni presedan u vođenju projekta odnosno odluka da su se, umjesto trenutnog raskida ugovora i raspisivanja novog natječaja za branu, „Hrvatske vode“ odlučile iskoristiti preostale partnerske tvrtke iz konzorcija formirajući Zajednicu ponuditelja kako bi izvukle maksimum iz postojećeg ugovora.
Taj proces i pravno premošćivanje ugovornih obveza nakon stečaja „Viadukta“ trajalo je sve do kraja 2018. i dijela 2019. godine, što je odgodilo bilo kakvu novu javnu nabavu.

Zašto nije raskinut ugovor?
Jedno od ključnih i vjerojatno najvažnije pitanje je zašto „Hrvatske vode“ nakon što je „Vijadukt“ zapao u probleme nisu odmah raskinule ugovor i raspisale novi natječaj za izbor novog izvođača radova? To, ali i još nekoliko pitanja postavili smo u službenom upitu kojeg smo 12. kolovoza direktno poslali u „Hrvatske vode“. Zanimalo nas je i na koji je način pravno i financijski zaključen ugovor iz 2017. godine sa Zajednicom ponuditelja nakon obavljenih pripremnih radova krajem 2018. godine, u kojoj se točno fazi investicija nalazi danas, kada „Hrvatske vode“ planiraju raspisivanje novog javnog natječaja za odabir glavnog izvođača radova na izgradnji same brane, kolika je trenutačna procijenjena vrijednost cjelokupne investicije, uzimajući u obzir porast cijena u građevinskom sektoru u proteklim godinama, iz kojih se izvora planira financiranje dovršetka projekta i koji je okvirni, planirani rok za dovršetak svih radova i puštanje akumulacije Šumetlica u puni pogon?
Do objave ovog teksta nismo dobili nikakav odgovor.

Oglasna ploča iz rujna 2018. godine

Marijan Pierobon nema nikakve konkretne informacije ni odgovore na gore postavljena pitanja, ali se slaže da je akumulacija Šumetlica na neki način „ukleto gradilište“.
Podsjetio je da je do kraja 2010. godine investitor za izgradnju akumulaciju Šumetlica je bio tadašnji „Komunalac“. Pošto nije postojala realna perspektiva i mogućnost da to „Komunalac“ zajedno s gradovima Pakracom i Lipikom realizira, prije svega zbog financijskih nemogućnosti, pojavila se ideja da se cijeli projekt preda „Hrvatskim vodama“ što je i provedeno.

Priča koja traje 52 godine
Ideja o izgradnji brane koja bi stvorila ogromno akumulacijsko jezero datira iz sredine sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada su obavljena prva ispitivanja tla i mjerenje izdašnosti vode. U travnju 1974. tadašnja Općina Pakrac donijela je Odluku o izgradnji vodovoda Pakrac – Lipik s privremenim vodozahvatom i kasnijom izgradnjom akumulacije u Šumetlici. Pierobon nam je ustupio fotografiju te odluke kao i dio izvještaja koje je Povjerenstvo zaduženo za realizaciju projekta vodoopskrbe podnijelo Općinskoj Skupštini. Argumentirajući potrebu izgradnje akumulacije pod točkom d) gotovo proročanski naglašavaju da „ukoliko se privremenim zahvatom privremeno riješi vodoopskrba, onda će se godinama krpariti ovakvim rješenjem, a definitivno rješenje odgađati“.

U osamdesetima se pristupilo izradi prvih planskih dokumenata koje je krajem tog desetljeća rezultirala prvom građevinskom dozvolom. Godine 1989. potpisan je ugovor s tvrtkom „Konstruktor“ Pakrac koja je odabrana za izvođača radova, gradilište je otvoreno, radovi su počeli, na gradilište je bilo dovezeno stotine tona armature. Sve je 1991. zaustavio rat.

Potom su krajem devedesetih građevinska mehanizacija i radnici Kamen-Ingrada odradili prve betonske radove. Izgrađen je temeljni ispust i dvoetažni kanal što je koštalo više od desetak milijuna kuna. Kako je predratna projektna dokumentacija zastarjela, još milijuni kuna su utrošeni na preprojektiranje, nove građevinske dozvole i brojne druge suglasnosti i elaborate.
Zatišje po pitanju konkretnih građevinskih aktivnosti na akumulaciji trajalo je do 2012., a onda je te i sljedeće godine izgrađen kolnički most nizvodno od buduće akumulacije, te obilazni djelomično asfaltirani šumski put u dužini od 800 metara (asfaltirano) i cca. 4 km novo probijeni makadamski šumski put koji će služiti kao nadomjestak (obilaznica) za sadašnju cestu koju će potopiti akumulacija ukupne vrijednosti 4,8 milijuna kuna.

Putokaz prema brani koja ne postoji i danas vidljiv na križanju u Donjoj Šumetlici

Godine 2013. je objavljen natječaj za izvođača radova za fazu izgradnje vrijednu 103 milijuna kuna, ali je ubrzo poništen što je izazvalo negativne reakcije pakračkih gradskih vlasti nakon čega je otpočela politička borba za povratak ovog projekta u planove investicija „Hrvatskih voda“. Uspjeh je uslijedio 2015. godine kada je objavljen novi natječaj, a sve je rezultiralo ranije spomenutim potpisom ugovora u veljači 2017. godine. I umjesto u Šumetlici, „Viaduktovi“ bageri su završili u stečaju.
Također je nejasno kako se i zašto za izvođača ovako vrijednog projekta koji se planira puno unaprijed, izabrana tvrtka koja nije preko noći upala u probleme i za koju se znalo da sve teže poštuje ugovorene obaveze iz drugih infrastrukturnih projekata? Dodajmo tome da su se za ovaj posao natjecale još dvije tvrtke koje su po završetku natječaja podnijele žalbe, koje su im u konačnici odbijene.
„Zakon o javnoj nabavi je propisao da u trenutku raspisivanja natječaja tvrtka koja se natječe predaje i određenu dokumentaciju iz koje je vidljivo da je solventna i da nije u blokadi. „Vijadukt“ u tom trenutku nije bio u blokadi i imao je urednu dokumetaciju“, pojašnjava Pierobon. Činjenica je također da je u blokadu upao samo tri tjedna kasnije.

Marijan Pierobon

Ništa bez (političkog) pritiska
Koliko će bajka o izgradnji akumulacije trajati, teško je prognozirati. S druge strane je jasno da će bez političkog, javnog, društvenog i svakog drugog pritiska, ovaj projekt i dalje biti „na aparatima“ i tavoriti u nekoj ladici. Da je tome tako uvjerili smo se 2013. godine kada je natječaj najprije objavljen pa poništen. Oživljen je tek nakon pritiska. Nema garancija da bi i ovog puta uspjelo, ali je to minimum koji se može i mora napraviti. Ako ni zbog čega drugoga, onda zbog svega što su u Domovinskom ratu pretrpjela ova dva grada, njihovi stanovnici nisu zaslužili da ih se više od tri desetljeća ovako vuče za nos i uskraćuje im se voda kao prirodno dobro.
Novaca za ovakve projekte uvijek ima, kako tvrdi i sam Pierobon koji dodaje da je u svemu pozitivno što je građevinska dozvola za izgradnju akumulacije Šumetlica još važeća. Često se volimo hvaliti fondovima i povlačenjem sredstava, ali smo svjedoci da živimo u nestabilnom vremenu obilježenom krizama i ratovima. Zato zaključimo da treba djelovati brzo i konkretno kako nam se ne bi dogodilo da nam i fondovi presuše, kao što je ovo ljeto presušila Pakra i njene pritoke.