piše: Marijan Lukić – Luky
... o legendama i mitovima, raznim junacima nekada se djeci najčešće pričalo uvečer uz pucketavu vatru starih peći i kamina. Većinom su to bile nestvarne, izmišljene priče. Oni stvarni likovi i događaji u pričama naših djedova i baka s koljena na koljeno dobivali su usmenom predajom riječi i pridjeve kojima je rasla neka legenda. Gotovo svaki kraj ima svoje legende. Ovaj gorskokotarski brdski kraj, velike šumovitosti s prosječnom n/v između 700 i 900 metara njeguje spomen na Petra Klepca, stvarnu narodnu legendu čabarskog kraja. Nedavna subotnja vožnja podarila mi je ovu priču.
... nekoliko kilometara nakon Delnica kod putokaza za Čabar dajem desni žmigavac i nastavljam prema tom gradiću zavojitom, suhom i preglednom cestom. Prometa je malo. Vožnja ujednačena, stignem razgledati okolinu. Nakon ugodne petnaestominutne vožnje zastajem u selu Mali Lug. Tu je postavljen kip (45.532 N, 14.656 E) izrađen iz drveta ovom goransko-čabarskom junaku. Zanimljivo je stati ispod tog velikog kipa s osjećajem: malen ispod zvijezda. Moraš osjetiti respekt i divljenje ovoj skulpturi koja na ramenu nosi gredu od četiri i pol metara. Legenda o Klepcu njeguje se negdje od polovice 18. stoljeća. U jednom mjesnom bircu raspitao sam se o njihovu junaku te čuo da ga domaći nazivaju Pitr Kljepc. Poznat je Čabar po svom čudnom, zanimljivom i nama nerazumljivom dijalektu.
... Petar Klepac živio je prema sačuvanim podacima do osamdeset i pete godine. Smrt ga zatiče u Budimu/Mađarskoj gdje je često odlazio posjećivati nekog tamošnjeg trgovca. Rođen je 1660. godine od roditelja Jure i Ane Klepac. U njegovu "životopisu" stoji i podatak o zaljubljenosti u jednu Jagicu od koje je bio razdvojen desetak godina poradi borbi sa Turcima. O njihovim potomcima nisam našao podataka.
*Legenda prva: Petar Klepac bio je iz siromašne obitelji, slabašno dijete, kojeg su sumještani s kojima je vodio krave i ovce na ispašu kod Malog Luga, uvijek maltretirali. Jednog dana otišao je na Svetu Goru (794 m/n/v) gdje je u crkvi molio Majku Božju da mu podari snagu. Ona mu je uslišila molbe i podarila mu nadnaravnu snagu. Tako je zapisana prva priča.
* Od tada je Petar Klepac imao takvu snagu da je sumještane, koji su ga zadirkivali, samo taknuo prstom, a oni su od siline dodira padali na pod. Bez obzira na dobivenu snagu, Petar je i dalje ostao skroman i dobar čovjek koji je pomagao i štitio sumještane u nevolji.
**Na pojasu skulpture visi zvonce kojim posjetitelji mogu dozvati za sebe malo snage i dobrote koju je posjedovao ovaj snažni Goranin. Spomenik je napravio drvorezbar iz obližnjeg Gerova Marijan Leš.
* Najčešće poznate priče koje svjedoče o Klepčevoj snazi kada je:
- devet potkova za redom rukama razlomio
- na Grobničkom polju digao kamen veličine 1,5 metar (danas zvan Klepčevkamen)
- otjerao deset Turaka na koje je naišao između Svete Gore i Hriba
- donio 4.5 metra veliku gredu sa Svete Gore
** Za njega i njegovu snagu pročulo po cijelom čabarskom kraju, diljem Gorskog kotara, na Kvarneru sve do Rijeke te u susjednoj Sloveniji. Petar Klepac postaje istinski junak i legenda kako na hrvatskoj tako i na slovenskoj strani, tj. na prostoru Kupsko-čabarske doline, gdje se stoljećima prožimaju slovenska i hrvatska povijest, kultura i tradicija (Slovenci ga zovu Peter Klepec). Narod ovoga kraja sve više mu se divi i počinju ga nazivati divom, iako je Petar Klepac bio čovjek srednjeg rasta. Postao je simbol snage, div-junak kojem su ljudi predajom dali najbolje vrline goranskog čovjeka kao što su hrabrost, upornost, plemenitost, bistar um, empatija prema bližnjima i razvijen smisao za humor. Važio je, a i danas važi, za narodnog junaka i borca za obespravljeni narod. Goranima je postao simbol nepokolebljive snage, volje i vjere u pobjedu nad svim nedaćama koje mogu snaći čovjeka ovoga kraja, u kojem je život sve samo ne lagan i jednostavan.
** Legenda druga: Pomalo je bajkovita. Govori kako Petar zarana ostaje bez oca, pa kako bi pomogao svojoj siromašnoj majci odmalena je počeo susjedima čuvati stoku. Zbog njegovog siromaštva, slabašne tjelesne građe i plahe naravi zadirkivali su ga drugi pastiri. Provodeći najveći dio vremena u prirodi čuvajući blago mali je Pitr/Petar smišljao kako doskočiti njihovim zlim smicalicama. Sanjario je kako bi sve probleme lako riješio kada bi stekao nadljudsku snagu. Jednoga dana, kada se naš Pitr već zamomčio, pošao je s ovcama u goru i tamo, na jednom proplanku ugledao planinske vile kako spavaju u travi na suncu. Pitr im je od grana napravio zaklon kako bi od sunca zaštitio njihovu nježnu bijelu put. Zauzvrat su mu vile, znajući njegovu najveću želju, a uvjerivši se da ima dobro srce, podarile čudesnu snagu. Postao je tako snažan da je mogao iščupati stablo s korijenom iz zemlje i njime vitlati okolo sebe bez pol muke.
** Od toga je dana Pitr svaki dan donosio u selo jednu veliku drvenu gredu kako bi majci napravio veliku i lijepu kuću. Prema pričanju mještana ta je kuća postojala u Malom Lugu sve dok nije izgorjela (zapaljena u vrijeme II. svjetskog rata). Stariji su se mještani sjećali da je na jednoj kućnoj gredi iznad prozora bila urezana 1712. godina.
... jedna prilično neprovjerena priča govori kako mu je sam Car Leopold dodijelio plemstvo za njegovo junaštvo u borbi protiv Turaka. Narod ga je nakon toga zvao Plemeniti Petar Klepac.
** Često se čabarski kraj naziva i Zavičajem Petra Klepca, a njegovo ime nosi i mjesni auto karting klub. Na podzidu jedne od serpentina prema Čabru postoji grafit (prilično) dotrajao posvećen tom klubu.
... nastavljam vožnju prema Čabru, ostavljam drvenu legendu i za oproštaj fotkam pomalo dotrajalu info pločo o junaku Petru koja notira:
