15. listopada obilježava se kao Međunarodni dan bijelog štapa, tim povodom posjetili smo Stanka Kovačića, predsjednika Udruge slijepih Pakrac-Lipik.

„Dan bijelog štapa obilježava se već 61 godinu, a ustanovljen je u SAD-u 1963. godine, kad ga je proglasom ustanovio tadašnji predsjednik Lyndon Johnson. Mnogi od američkih vojnika koji su u to vrijeme ratovali u Vijetnamu iz rata su se vraćali bez očiju, bez ekstremiteta i dijelova tijela te je u to vrijeme bilo puno invalida kojima su stradale upravo oči. U Hrvatskoj ovaj dan obilježavamo 28 godina, jer Hrvatski sabor proglasio ga je 1996. godine“, pojasnio je za početak Stanko, dodavši kako se ovaj dan u Udruzi slijepih Pakrac-Lipik obilježava svake godine, kroz brojne aktivnosti.

Lokalna udruga slijepih i slabovidnih osoba broji 36 članova. Od ove godine slijepe i slabovidne osobe, kao i općenito osobe s invaliditetom dišu nešto punijim plućima s obzirom na to da su doneseni novi zakoni, od kojih je prvi stupio na snagu 1. siječnja ove godine, a njime je propisan inkluzivni doplatak, dok je 1. srpnja krenula primjena zakona o osobnoj asistenciji. To je osobama s invaliditetom pomoglo da se ravnopravnije uključe u život lokalne zajednice. „Nastojimo svijest o osobama s invaliditetom podići na razinu lokalne zajednice, tako da i drugi vide kako i mi želimo biti jednaki“, kaže naš sugovornik.

Videći pratitelji i asistenti

Kovačić dodaje kako njihova udruga pruža uslugu osobne asistencije u vidu videćeg pratitelja, a imaju i osobne asistente. Da bi mogli pružati te usluge, morali su dobiti odgovarajuću licencu. „Nakon dobivene licence, postali smo jedina udruga koja se bavi pružanjem usluga osobne asistencije i videćih pratitelja. Momentalno u Udruzi slijepih Pakrac-Lipik imamo šest zaposlenih, od čega dva osobna asistenta, tri videća pratitelja, od čega jedan na pola radnog vremena radi kao videći pratitelj, a na pola radnog vremena kao voditelj ureda, imamo još jednu osobu za pisanje i provođenje projekata“, kaže Stanko, dodajući kako su potrebe velike, jer na području Pakraca i Lipika registrirano je preko 2000 osoba s invaliditetom, koji su velikim dijelom „nevidljivi“.

Razlika između osobnog asistenta i videćeg pratitelja u tome je što videći pratitelj osobi s invaliditetom pomaže u svakodnevnim aktivnostima, npr. u odlasku liječniku, odlasku u banku, pri plaćanju računa, u sportskim i kulturnim aktivnostima. S druge strane, osobni asistent uslugu pruža jedan-na-jedan osobama čije su potrebe veće, a to uključuje aktivnosti poput kuhanja, spremanja, peglanja i slično.

Da bi osoba s invaliditetom dobila uslugu, prvo mora otići u Centar za socijalnu skrb i ondje podnijeti zahtjev za videćim pratiteljem ili osobnim asistentom. Nakon provedbe socijalne anamneze, komisija određuje broj sati dodijeljene usluge. Nakon toga, dobiveno se rješenje podnosi Udruzi slijepih, koja potom pristupa pružanju te usluge. „Zasad imamo 21 korisnika o kojima brinemo. Na našem području ima dosta osoba koje imaju problema s vidom, ali i ostalih zdravstvenih potreba, uključujući primjerice oboljele od šećerne bolesti. Broj ljudi koji slabije vide je velik. Iako je u Republici Hrvatskoj registrirano oko 5000 slijepih i visokoslabovidnih osoba, uvjeren sam kako to nije realan broj. Vjerujem da takvih ljudi ima preko 10, a možda i 15 tisuća“, kaže Stanko.

Važnost redovnih oftalmoloških pregleda

Kovačić ovim putem apelira na sve građane da barem jednom godišnje odu na pregled kod oftalmologa, jer upravo je prevencija najbitnija. „Sljepoća nije bolest, već zatečeno stanje do kojega može doći u jednoj minuti. Nekim ljudima koji su pretrpjeli srčani ili moždani udar istovremeno je stradao i očni živac te su tako oslijepili“, kaže. Udruga radi na mobilnosti svojih članova i na njihovoj uključenosti u društvo, a predsjednik kaže kako je zadovoljan odazivom i potrebama koje ljudi svakodnevno iskazuju, a koje oni kao pružatelji usluga nastoje podmiriti.

Dodaje kako slijepi mogu biti zadovoljni jer novim zakonom dobili su puno. Ova je Vlada napravila velik pomak upravo u odnosu prema osobama s invaliditetom, a borba za ovakav zakon kojim bi se osigurali videći pratitelji traje već preko 20 godina. „Dosad su se potrebe nastojale rješavati projektno, ali projektno se radnici nisu mogli zapošljavati na duže vrijeme, a sad je taj problem riješen sustavno. Slijepe i slabovidne osobe ovim zakonom mogu biti prezadovoljne sa svojim statusom“, smatra Kovačić.

Nije sve tako ružičasto, postoje i određeni problemi. Jedan od njih je i taj što videći pratitelji nisu adekvatno plaćeni, jer satnica od 11 eura, nije dovoljno motivirajuća, zbog čega brojne udruge teško pronalaze radnike. Drugi je problem prilagodba. „Naše članove ne viđa se često s bijelim štapom. Puno se kopa, radi, pa ljudi i ne vole izlaziti ni hodati sa štapom, bojeći se kako ne bi upali u neku rupu“, kaže Kovačić. Novi zakon zahtijeva i prilagodbu prilaza prema institucijama, uključujući pješačke staze. Udruga je dobila dva parkirna mjesta za svoje automobile i još dva za radnike, kao i semafor za pješački prijelaz. „To je ipak jedan pomak i pokazuje veliko razumijevanje lokalne uprave prema nama, slijepim i slabovidnim osobama“, zaključuje predsjednik u pozitivnom tonu.

Osim što je predsjednik udruge, Kovačić je i koordinator usluga osobne asistencije te upravo u tom svojstvu sve koji trebaju uslugu osobnog asistenta ili videćeg pratitelja poziva neka mu se jave u Udrugu slijepih, na broj mobitela 091/212-2170, kako bi im mogli dati upute i osigurati dodatnu podršku u cilju što bržeg i učinkovitijeg ispunjavanja njihovih specifičnih potreba, bile one za videćim pratiteljem, asistentom ili neke druge naravi.