Piše: župnik Jozo Zorić
Ima jedna lijepa i poticajna priča koju ste možda negdje pročitali: Jednog dana pauk je razgledao svoju novu mrežu, obišao ju uzduž i poprijeko te nakon dužeg i detaljnog razgledavanja ustanovio kako je za nju potrošio previše materijala. Smišljao je kako uštedjeti da bi mu život bio ljepši i ugodniji. Danas bismo rekli, u duhu novih, često puta konfuznih riječi, racionalizirati i poboljšati proizvodnju. Gledao pauk ima li što suvišno i ustanovio da ima jedna nit koja vodi izravno gore. Pauk gleda i razmišlja kako mu ova nit prema gore nije toliko važna i od nje nema nikakve koristi te je odluči ukloniti. Pauk je to i učinio, prekinuo je tu okomitu nit prema gore, ali u tom trenutku raspadne se cijela mreža.
Živimo u vremenu u kojem se preferira ovaj paukov stil življenja da se nit prema gore prema Bogu drži suvišnom te se ona kida, a posljedica tog čina je odbacivanje svega što oblikuje čovjekovu savjest i dimenzije duha svjesnosti prolaznosti u putu prema vječnosti. Slavimo Uskrs, najslavniji i najveći dan za svakoga od nas tko vjeruje u Krista, najsnažniju nit prema vječnosti, prema Bogu. Ta nit poveznice između neba i zemlje raskrižje je prošlosti i budućnosti, kamen zaglavni na granici onoga što je prošlo i onoga što nikada neće proći, kako je u jednoj uskrsnoj poruci kazao naš papa Franjo.
Zapitajmo se ovog Uskrsa ima li taj događaj vjere ikakvo značenje i sadržaj za moju egzistenciju i moj pogled na čovjeka i svijet ili smo ga sveli na folklor šarenih jaja i kuhane šunke? Izgradimo svoj vjernički stav i opredjeljenje koje je nadahnjivalo vjernike tolikih stoljeća da u događaju Uskrsa obnove i žive svoju vjeru u stvaran događaj Uskrsnuća. Razmišljamo li o riječima koje ćemo jedni drugima uputiti ovih dana: Sretan Uskrs? Kratka rečenica i čestitka, ali njome se svjedoči vjera u Isusovo uskrsnuće, a njome se i drugima želi da postignu uskrsnuće, da jednom po uskrsnuću mrtvih budu spašeni.
Zato nam to tako lijepo objašnjava pokojni kardinal Franjo Kuharić: Koliko puta ponovljena čestitka! Nebrojeno puta u prošlosti, sadašnjosti , a bit će i u budućnosti, dok on ne dođe (1. Kor 11,26). Izgovarajući tako bogate i sadržajne riječi Sretan Uskrs svjesni smo te niti i poveznice prema Bogu. Radi se o najvećem događaju koji je sam Bog izveo nadpovijesno u ljudskoj povijesti!
Toliki događaji ljudske povijesti su nestali, a događaj Uskrsnuća je pečat Božji na puninu Božje objave, Božjeg djelovanja i Božjeg razgovora s čovjekom kroz povijest spasenja koja je iznad svih ljudskih prolaznih povijesti. Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje nego uskrsnu! (Lk 24, 5). Tim riječima povjerujmo i čuvajmo ih te ne kidajmo svoju životnu i vjerničku nit prema gore u snazi, dimenziji i radosti Uskrsnuća.
Slaveći na Uskrs Kristovo Uskrsnuće slavimo i dan našeg uskrsnuća kojime smo postali sugovornici sa svojim Spasiteljem s kojim osobno razgovaramo i u vjeri životne niti prema njemu rastemo. Slaveći Uskrs obnovimo svoju vjeru i budimo istinski svjedoci vlastitog duhovnog uskrsnuća, jer nismo djeca smrti i prolaznosti nego djeca života i vječnosti. Neka nas radosna vijest Uskrsnuća istinski zahvati kao životna nit i neka se osjeti i vidi u našem životu i načinu kako se ophodimo jedni prema drugima.
U ovom vremenu straha i nespokoja neka nam Uskrsli osvijetli naše životne staze. U tom duhu svim župljanima župe Pakrac i svim ljudima dobre volje želim sretan i blagoslovljen Uskrs!