Pišu: Domagoj Ajman, Franjo Delač i Silvia Feltrin

Već tradicionalno, uoči nove godine odlučili smo anketno ispitati sugrađane po čemu će pamtiti staru, 2023. godinu. Što smo stariji, čini nam se kako život brže prolazi. U mladosti skupljamo nova iskustva, radujemo se avanturama i svaka nam nova godina djeluje kao novi, neostvareni izazov koji čeka da ga savladamo. Kako godine prolaze, prioriteti se mijenjaju, a s njima i naša perspektiva. Stoga smo pokušali okupiti nekoliko sugrađana različitih profila i životne dobi te prikupiti njihove dojmove o godini koju se pripremamo napustiti.

LARA JOZIPOVIĆ: Putovanja, snimanje filma i upis fakulteta

Budući da je napokon prestala korona i sve zabrane vezane uz nju, a kako volim putovati, ove godine sam proputovala više no ikad. Bila sam u s prijateljicom u Veneciji na karnevalu u veljači, pa u Sloveniji, gdje smo išli s razredom, bili smo na Jelenovom grebenu, gdje smo mogli hraniti jelene. Osim toga, ljetos sam posjetila Rovinj i Bale u Istri gdje sam bila s kolegicama vizažisticama, ali i s profesoricom, koja je ondje povela nekoliko nas koje smo imale najbolje ocjene.

Ove sam godine bila maturantica i profesorica me pozvala sa sobom na filmski set. Radi se o novom hrvatskom filmu Hunting Tesla, odnosno Loveći Teslu, koji izlazi iduće godine, a moja je uloga bila šminkati glumce i pomagati profesorici kao vizažistica. Tako sam upoznala neke glumce, a na kraju sam završila i kao statist u filmu. Trenutno se online može pogledati trailer, u kojemu se čak može vidjeti i nas, snimljene iza scene. Mene i još par kolegica vizažistica fotografirali su na filmskom setu i objavili na stranici kao službene vizažistice filma, što mi puno znači, jer time su pokazali da cijene naš rad. Film se snimao na više lokacija; osim Zagreba, gdje smo mi bile uključene, snimao se još i u Londonu, New Yorku i Dubrovniku. Još jedna pozitivna strana toga što sam radila na filmskom setu bila je i ta što sam se izvukla s nastave, dodaje uz smijeh.

Najbolja stvar koja mi se ove godine dogodila ipak bi bila upis željene škole – Učiteljskog fakulteta u Slavonskom Brodu. Osim toga, ne smijem zaboraviti spomenuti i kako je teta rodila prije dva dana, zaključuje Lara opis svoje dojmljive godine.

MARKO LUJANAC: Nikad skuplja sjetva i nikad jeftinija žetva

Ovu godinu pamtit ću po tome što sam uredio prošle godine kupljenu obiteljsku kuću u koju sam i uselio sa suprugom i sinom. Osim toga, kupio sam traktor, John Deere 6520 i pripadajući plug, a s obzirom da obrađujem oko 40 hektara zemlje, s ove dvije investicije mogu reći da sam osigurao potrebnu opremu i sad sam miran do groba, kaže kroz smijeh.

Bio sam na ljetovanju sa suprugom, sinom i bratom, bili smo na Rabu tjedan dana. Tom smo prilikom u sklopu turističkog obilaska posjetili i Goli otok, što mi je bila davna želja. Ondje ima sedam zatvora, odnosno šest, pri čemu je sedmi zatvor u zatvoru.

Ovom godinom nisam zadovoljan, kaže, jer bila je nikad skuplja sjetva i nikad jeftinija žetva, tako da mogu reći kako nije bilo dobiti. Otkrio nam je i ekskluzivu, a to je da sa suprugom planira drugo dijete, tako da im samo možemo poželjeti sreću, pa osim jeftinije sjetve i skuplje žetve poželjeti i da im obitelj u ovo doba iduće godine bude bogatija za još jednog člana.

DAVOR HUŠKA: Obitelj i zdravlje su najvažniji

Najvažnija je obitelj, koja se iz godine u godinu povećava, Bogu hvala. Osim četvero djece, tu su i dvije unuke i to je zapravo najzanimljiviji i najvažniji dio života. Uz svakodnevnu jurnjavu na posao i s posla u Zagreb, na funkciju u ministarstvu koju obnašam već osam godina, sve više razmišljam o tome kako se bliži vrijeme mirovine i okrećem misli nekim drugim stvarima. Pri kraju sam s programom postdiplomskog obrazovanja, nakon čega se planiram aktivirati na dva sveučilišta, a to su Libertas i Fakultet turizma i regionalnog razvoja u Požegi koji se od prije godinu dana spojio sa sveučilištem Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

Uz sve te aktivnosti treba ostati živ, zdrav, pa i normalan u ovim ludim vremenima i sve to skupa posložiti. Usput se već 29 godina bavim božićnim drvcima, što mislim da je najduži staž u toj branši u Pakracu, dok sin uzgaja jelene lopatare, što je opet jedinstven „hobi“ kakvim se ne bavi nitko drugi u našem kraju. U posao s božićnim drvcima ušao sam neplanski, jer prvotni plan bio je posaditi hektar smreke ili jele i čekati dok one ne narastu dovoljno da se mogu prodati u građu, kad vrijede puno više te smo namjeravali na taj način školovati djecu. Međutim, kuća se gradila, došla su djeca, novca je trebalo odmah, tako da smreke nisu dočekale da postanu grede, već smo ih sjekli i prodavali kao božićna drvca i tako se to spontano nastavilo sve do danas.

Ove smo godine bili na jednom dobrom putovanju, Rim – Vatikan – Napulj, u rano proljeće, jedno izvanredno putovanje i to je bio lijep doživljaj. Na putovanje sam išao sa suprugom i dvoje mlađe djece i bilo je krasno. Najviše me se dojmilo koliko je Napulj i dalje u znaku Diega Maradone, koji je prisutan na svakom uglu u vidu dresova, majica, grafita, slika, zastava…

DINO GALIJAŠ: Uvođenje eura bilo je bolno

Kao teniski trener i veliki zaljubljenik u bijeli sport ovu godinu ću pamtiti po uspješnosti u svom radu i po velikom broju zadovoljne djece, ali i njihovih roditelja. Budući da je u ovom poslu potrebno neprekidno usavršavanje i usvajanje najsuvremenijih smjernica rada u području tenisa, pohađao sam nekoliko edukacija kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu. Obiteljski odnosi su bili skladni, a priuštili smo si i više kratkih vikend putovanja u Rijeku, po Dalmaciji, Sloveniji… Ne mogu se sjetiti da je ove godine bilo nekakvih događanja koje bih želio zaboraviti, uglavnom je sve bilo uspješno i pozitivno. Možda jedino uvođenje eura - to je bilo bolno!

DUBRAVKA MAZZONI: Sretna sam zbog kćeri, veselim se unuku

Godinu na izmaku pamtit ću po tome što je starija kćer kupila stan i skućila se u Zagrebu, s čim sam jako zadovoljna, a mlađa je završila fakultet, vratila se u Pakrac i zaposlila u struci, u dječjem vrtiću. Što se tiče posla, odbrojavam još dvije, tri godine do mirovine, no uglavnom sam zadovoljna. Nama koji radimo u državnoj službi plaća je doduše nešto manja jer su nam ukinuli neke dodatke, ali najavili su od nove godine podizanje koeficijenta pa se nadam povećanju plaće. Većinu godišnjeg odmora provela sam čuvajući unuka u čemu sam uživala jer se ne viđamo često, no uspjeli smo suprug i ja otići na ljetovanje te četiri dana u Firencu. Napokon smo stari auto zamijenili novijim i mogu reći da se primijetila razlika u cijeni, od vremena prije uvođenja eura kad smo ga gledali i sad kad smo ga kupili. No, inače nisam osjetila neko znatnije poskupljenje primjerice po pitanju hrane ili kućanskih potrepština, jer uvijek kupujem samo ono nužno, pratim akcije i tako. U idućoj godini priželjkujem zdravlja i još unučadi!

ROBERT KLOBUČAREVIĆ: Napokon radim ono što najviše volim

Otvaranje vlastitog obrta je ono što mi je obilježilo cijelu 2023. godinu. Naime, do lipnja sam radio kao zdravstveni djelatnik u dječjem vrtiću Kockica u Lipiku gdje sam stekao jedno super iskustvo u radu s djecom. Nakon isteka ugovora odlučio sam podnijeti zahtjev za dodjelu Potpore za samozapošljavanje, jer iako sam po struci prvostupnik fizioterapije, tjelovježba je oduvijek bila moja strast koju prakticiram petnaestak godina i dosta sam uložio u obrazovanje u tom smjeru, stoga sam odlučio i profesionalno se time baviti. Projekt je prošao te sam otvorio Obrt za sportsku poduku Tempus meum. Moram priznati da je to bio iznimno naporan period, kako onaj dok sam radio dva posla, tako i ovaj kod otvaranja samog obrta. Radio sam po cijele dane, a svaki slobodni trenutak koristio za čuvanje kćerkice koja je još malena i ne ide u vrtić. No, sada napokon radim ono što najviše volim i u tome uživam, a vjerujem da ćemo u narednoj godini pronaći i malo vremena za putovanja koja nam ove godine baš i nisu bila opcija.

BILJANA SUDAR: Fokus na sportskom obrazovanju

Biljani Sudar, 20-godišnjoj studentici sportskog menadžmenta, 2023. godina ostat će u lijepom sjećanju. Među upečatljivijim događajima izdvojila je nova prijateljstva i preseljenje s obitelji na drugu lokaciju u gradu. Iako živi i studira u Zagrebu, Pakrac joj ima veliki značaj - ovdje je završila svoje srednjoškolsko obrazovanje, nastupala za odbojkaški klub Volley Li-Pa, a studentske dane obilježila su joj predavanja velikih sportaša značajnih za hrvatski sport, poput Zorana Zekića, Mirka Filipovića i mnogih drugih čiji je utjecaj izrazito važan za napredovanje sporta u Hrvatskoj. 

Obrazovanje smatra jako bitnim faktorom u svom životu pa tako paralelnim studiranjem i radom u Zagrebu osigurava financiranje smještaja i ostalih troškova koji su ove godine u Hrvatskoj izrazito porasli. „Krivac tomu je naravno uvođenje eura kao valute s kojom sam se izrazito brzo snašla, ali i izgubila osjećaj potrošnje što zapravo negativno utječe na raspodjelu mjesečnih troškova. Neprežaljene kune vjerujem da svima nedostaju i to je također jedan od događaja po kojemu ću pamtiti ovu godinu. Ovu godinu ocijenila bih čistom peticom jer sa sigurnošću mogu reći da je po pitanju zdravlja i mira u svijetu bolja od prethodne koju su obilježili COVID - 19, potresi i rat“, navela je između ostalog.

Želja za nadolazeću godinu joj je promocija svih grana sporta na području Pakraca i iskazivanje vrhunskih sportaša koji svojim trudom i zalaganjem utječu na postizanje vrhunskih rezultata krenuvši od nogometaša, odbojkašica, tenisača, trkača, rukometaša i svih ostalih velikih i malih koji svakodnevno doprinose svome gradu.

IVAN NOŽARIĆ: Rođenje blizanaca obilježilo život, a ne samo godinu

Zaposlenik obiteljskog Ugostiteljskog obrta i cateringa „Grill“, 34-godišnji Ivan Nožarić, ove godine je doživio jedan od najvećih trenutaka svog života. Početkom 2023. godine njegova obitelj obogaćena je za blizance Saru i Davida kada su ponosom ispunili dom u kojemu živi sa suprugom Marijom. „Stvarno neopisiv osjećaj, a još više nas je obradovalo što smo odmah dobili i djevojčicu i dječaka. Tako smo po prvi puta ove godine imali prilike doživjeti ljetovanje s prinovama pa smo se odlučili godišnji odmor provesti u kući za odmor s bazenom u Velikoj Gorici i iako je more - more, bilo je jako lijepo“, rekao je. 

Ove godine završeni su i radovi na kućnoj fasadi, a uvođenje eura nije baš doživio kao ugodnu promjenu, budući da radi kao konobar. Kaže kako se kao i svi brzo privikao na novu valutu te da su na početku gosti preokretali po dva puta svaki novčić, no s vremenom su postali izdašnije ruke kada je riječ o „bakši“.

Veseli ga i znatno odsustvo restrikcija koje su bile na snazi tijekom pandemije koronavirusa jer su ta vremena okrenula naopačke sve grane industrije. Uz rođendane i vjenčanja koja su obišli ove godine, zaključit će ju također u krugu prijatelja zajedničkom proslavom u požeškom restoranu. Za 2024. godinu nema prevelikih očekivanja te bi ga zadovoljilo ako će proći bez potresa i pandemija, a svima je poželio ono najbitnije - optimalno zdravstveno stanje.