Kao i većina gradova u Hrvatskoj, Pakrac je također između dva popisa stanovništva (2011.-2021.) izgubio znatan dio, gotovo 15 posto, svoje populacije pa se nameće pitanje što treba učiniti kako bi se prvenstveno mlade stanovnike zadržalo ili odvratilo od iseljavanja. Ispitali smo nekoliko naših mladih sugrađana o njihovom doživljaju grada, o tome što je u Pakracu dobro, a što bi moglo biti bolje, s kojim dimenzijama kvalitete života su zadovoljni, a s kojima nezadovoljni… Odnosno, može li Pakrac postati (ili to već je) grad po mjeri mladih ljudi? 

Za ovu priču odabrali smo nekoliko mladih Pakračana, Ana Mariju, Lorenu, Karla, Rufija i Severinu, koji su različitog zvanja, zanimanja, dobi (između 20 i 30 godina), spola, a zajedničko im je da su u ovom trenutku Pakrac odabrali kao mjesto za život. Iako se često čita i sluša u medijima kako veliki broj mladih nije zadovoljno životom u manjim sredinama pa svoju budućnost vide  u metropoli, a nerijetko i u inozemstvu, svi naši sugovornici su se izjasnili da definitivno žele ostati u Pakracu. Neki od njih su ovdje proveli cijeli svoj život i želja im je da i njihova djeca ovdje odrastaju, drugi smatraju da nije ni život negdje drugdje, a osobito u inozemstvu, lagan, pogotovo onima fakultetski obrazovanima kojima je teško i komplicirano verificirati diplomu kako bi mogli tamo raditi u struci. „Imam rodbinu koja je otišla živjeti i raditi u inozemstvo, ali ja to ne bih mogao. Srce me vuče ovom kraju, tu su mi obitelj i prijatelji, a falila bi mi i druženja. „Vani“ se radi od jutra do sutra, i po nekoliko poslova, a pojedini čak odrade i neki „mini job“ preko vikenda samo da bi preživjeli. Plaće možda jesu veće, ali su i troškovi života veći. Smatram da i ovdje tko želi raditi će uspjeti, bez obzira radio na građevini ili kao liječnik“, rekao je Karlo Rek, 23-godišnji građevinski tehničar iz Gornje Obriježi, koji je zaposlen kao portir u Toplicama Lipik. 

Manje u kafiće, više na društvene mreže

Život u Pakracu svi su ocijenili zadovoljavajućim, iako smatraju da ima mjesta poboljšanju.  Jednima nedostaje sadržaja za mlade u vidu pub kvizova, koncerata i nekih događanja preko ljeta, drugi bi ovdje rado vidjeli veći trgovački centar ili objekte brze prehrane, dok su se za sportske aktivnosti svi naši sugovornici složili da ih ima dovoljno i svatko može pronaći nešto za sebe. Severina Popov, 28-godišnja psihologinja koja je u Pakrac doselila u potrazi za poslom i trenutno radi u pakračkom vrtiću, prilično je aktivna i u životu Grada. “Učlanila sam se u KPD Sloga gdje smo s našim mjuziklom nastupali širom Hrvatske, išla sam na jogu, planinarenje, radionicu tradicionalnog nakita. Super mi je što Pakrac ima Multipak, ali i različita događanja koja organiziraju kolegice iz knjižnice i muzeja, pogotovo Noć muzeja i Noć knjige na kojoj sam ove godine nastupala”, kaže Severina i dodaje da joj fali ples, plesna skupina za odrasle, pole dance, ali i okupljanje šire strukture mladih ljudi koji su željni i voljni angažirati se u raznorazne aktivnosti, kao što su planinarenje, biciklizam, pa i čak i najobičniji odlazak u prirodu gdje bi uživali u svirki, pjesmi i opuštanju.

Prije deset, dvadeset godina, bilo je nezamislivo da mladi vikend provedu kod kuće, ali i ne samo vikend. Svaki slobodni trenutak često se koristio za kavu s društvom u omiljenom kafiću. Danas su očito došla neka drukčija vremena, jer većina naših sugovornika ne voli izlaske ili tek ponekad izađu u grad. Možda je tome kumovala nesretna epidemija koja je otuđila ionako već otuđeno društvo, a svaku interakciju među ljudima svela na najmanju moguću mjeru. No, vjerojatno razlog možemo tražiti i u poskupljenjima cijena po kafićima, pogotovo nakon uvođenja eura. Sad mladi preferiraju kućna druženja, intimniju atmosferu, ali i komunikaciju putem sveprisutnih društvenih mreža, bez kojih danas ne mogu zamisliti svoj život. Većina ih ima Facebook i Instagram profile, a visoko kotira i Tik Tok aplikacija na kojoj se prikazuju kratki videosadržaji. „Imam profile na društvenim mrežama, no stvarno minimalno vremena provodim na njima, nisam se ni blizu “navukao” na takve stvari te bih vrlo lako mogao funkcionirati i bez njih“, kaže Rufi Demiri, 22-godišnjak koji radi u obiteljskom ugostiteljskom objektu, popularnom Zdravljaku, i dodaje da slobodno vrijeme provede vježbajući u teretani, šest puta tjedno, a prije je igrao i nogomet, no morao je prestati zbog poslovnih obaveza.

Ono što mladi stanovnici našeg grada ističu kao veći nedostatak je loša prometna povezanost, što nimalo ne čudi. Ono malo vlakova ili najčešće zamjenskih autobusa, koji prevoze putnike na relaciji Banova Jaruga – Virovitica, često su prazni jer prometuju u neadekvatno vrijeme da bi se stiglo na posao ili fakultet, a i njihova sporost, odnosno kašnjenje su prije pravilo, nego iznimka. Zato oni koji posjeduju vozačku dozvolu najčešće koriste automobil, no ukoliko nemaju vlastiti, moraju se snalaziti. Lorena Demartini, 25-godišnja studentica predškolskog odgoja, zaposlena u vrtiću u Lipiku, smatra da nedostaju autobusi i vlakovi koji bi povezali Pakrac s ostalim okolnim gradovima. „U Daruvaru je sada otvoren shopping centar pa bi dobro došla neka povezanost da se ne mora ovisiti o autu. Također, nedostaju veze sa Zagrebom i Lipikom.“

Nedostaje posla i sigurnosti

Za kraj smo ostavili pitanje, kako zadržati mlade u Pakracu? Ana Marija Ević, 30-godišnja psihologinja odgovara kratko i jasno „trebamo radna mjesta i pristojne plaće, ostalo sve imamo!“ Istog su stava Lorena i Rufi koji još smatra da bi se svakako moglo probati organizirati skupove, zabave i manifestacije koje bi privukle i okupile mlade. Karlo kaže da su, kao i u većini Hrvatske, problem male plaće, ali i da u Pakracu fali obrazovanih ljudi, s tim da se ne otvara puno radnih mjesta. „Imam prijatelje koji rade u drugim mjestima i kad bi našli posao ovdje, sigurno bi ga prihvatili“, kaže Karlo. Svoje viđenje dala je i Severina rekavši kako u Pakracu nedostaje stručnog osoblja, nedostaju dobre plaće i posao na puno radno vrijeme. „Bez toga se ne mogu privući mladi. Njih se može privući na način da im se pruži određena sigurnost. Problem s Pakracom je što je jako stradao u ratu i teško se diže na noge. Izvlači se preko EU projekata i to je odlična osnova za početak, ali se treba kroz projekte stvoriti nešto dugoročno, prvenstveno za postojeće stanovnike, kako bi spriječili odlazak mladih. Mlađi ljudi žele širiti krila i osjećati se ispunjenim raznoraznim sadržajima“, zaključuje jedina sugovornica doseljenica i dodaje da joj je želja ostati u Pakracu, jer joj ideja i planova za budućnost u ovom gradu ne nedostaje.

Možemo zaključiti da mirniji život u manjem gradu bez buke i gužve, a uz dovoljno sadržaja i zanimacija, većina mladih Pakračana ne bi mijenjala nizašto. Reklo bi se da je grad zaista po mjeri mladih, no mladi su pokretačka snaga svakog društva, stoga je iznimno bitno raditi na njihovom zadržavanju, jer smo uvjereni da oni još puno toga mogu dati svome gradu.

SAVJET MLADIH GRADA PAKRACA Glavni cilj aktivirati mlade

S ciljem promicanja i zagovaranja prava, potreba i interesa mladih na lokalnoj razini, u Pakracu djeluje Savjet mladih kao savjetodavno tijelo Grada, a predsjednik mu je u ovom, trogodišnjem, mandatu upravo Karlo Rek. Savjet ima 5 članova, a zadatak im je poslušati glas mladih i njihove probleme prenijeti gradonačelnici, odnosno gradskoj vlasti. „Pozivamo sve mlade da nam se obrate i predlože što bi trebalo promijeniti u gradu, jer bilo koja dobra ideja nikad nije uzaludna, svaka će se sigurno razmotriti, a ona dobre će se i realizirati“, rekao je Rek i dodao da se Savjet financira iz gradskog proračuna s oko dosadašnjih 8000 kuna, s tim da postoji mogućnost iznalaženja i dodatnih sredstava u slučaju potrebe. Savjet je prošle godine organizirao edukativnu prezentaciju APN-ovih subvencioniranih kredita za mlade bez riješenog stambenog pitanja, sudjelovali su u akciji ozelenjivanja grada, čišćenju okoliša stare gimnazije, također, svake godine aktivno sudjeluju na manifestaciji Slavonski banovac, a Rek ističe i dobru suradnju sa Udrugom djece branitelja Domovinskog rata Pakrac – Lipik kojima su nedavno pomogli pripremiti i očistiti teren i zidove za oslikavanje nekadašnje skretničarske kućice na starom željezničkom kolodvoru u Pakracu. Najveći problem je, kaže Rek, pasivnost mladih, nepostojanje volje i poticaja da se aktivnije uključe u život grada, no smatra da to nije problem samo u Pakracu, nego je tako i u cijeloj Hrvatskoj.

UDRUGA MLADIH MALI MOST Još uvijek aktivni, ali s drukčijim aktivnostima

U Pakracu od 2010. godine djeluje i Udruga mladih Mali most, kao nepolitička i neprofitna organizacija osnovana s ciljem poticanja mladih na aktivno sudjelovanje i poboljšanje života na području Grada. Udruga se prvih godina djelovanja istaknula u organizacijama ljetnih malonogometnih turnira, a bili su i inicijatori izgradnje teniskih terena pokraj gradskog stadiona. Iako je Udruga i dalje aktivna, zadnjih nekoliko godina aktivnosti provode kao partneri i nositelji raznih europskih projekata s različitim partnerima s našeg područja i šire, doznajemo od predsjednika Udruge Svena Zerdina. „Upravo su završena dva projekta "Ne gubi dah, pobijedi strah", nositelja Gradskog društva Crvenog križa Pakrac gdje smo partneri zajedno s Udrugom socijalnih usluga "Pomoć u kući starijim i nemoćnim osobama" Lipik. Drugi završeni projekt je MI-MODE, nositelja projekta Centra za poduzetništvo iz Osijeka te nas kao partnera uz Centar za mlade Dalj, a zasad nemamo velikih planova za tekuću godinu“, kaže Zerdin i dodaje da je mali broj članova ostao u Pakracu, a oni imaju sve veće obiteljske, odnosno privatne i poslovne obveze. U počecima djelovanja Udruge, odaziv mladih je bio odličan, no kako su aktivnosti uzimale relativno puno vremena i zahtijevale dosta truda, tako je bilo sve teže motivirati mlade da im se pridruže u istima. „S vremenom je nastajao sve veći generacijski jaz prema srednjoškolcima i studentima koji, u pravilu, imaju najviše vremena za volonterski rad. U našim malim sredinama aktivnosti se većinom svode na kritičnu masu koja pokreće svoju generaciju“, kaže Zerdin i zaključuje da je potrebna što ranija edukacija mladih i djece o koristima i potrebama volontiranja i društveno korisnog rada, odnosno da bismo kao društvo trebali promicati altruizam i volonterstvo kao temelje zajednice.