Piše: pakrački župnik Jozo Zorić
Svako malo čitamo ili slušamo: zaštitite svoju imovinu, zaštitite svoj identitet, zaštite svoj mobitel ili računalo, zaštite svoju obitelj. Pa onda tražimo razne lozinke, banke i sigurnosne kuće kako ne bismo ostali bez vrijednih stvari. Tražimo sigurnost na radu, očekujemo sigurnost u prometu, želimo sigurnost na internetu…Tko će nabrojati sve zaštite odnosno sigurnosti koje nam se nude. Osjećaj sigurnosti, to je nešto što svi potajice želimo. Drugim riječima, čovjek traži sigurnost zbog toga što je u dubini svoje duše nesiguran. Velike promjene koje se događaju oko nas pokazuju da se čovjek ni na što ne može osloniti. Svakodnevno smo svjedoci da su krize, kakve god one bile, znak da u svijetu nema potpune sigurnosti. Ništa nije sigurno: ni zdravlje, koliko god zdravo živjeli; ni radno mjesto koliko god dobro radili; ni putovanja bilo kojim prometalima, koliko god ona sigurna bila.
Ako želiš nekoga spriječiti da napreduje u životu na bilo kojem području, samo mu „provuci kroz uši„ pojam ili ideju o nesigurnosti toga čime se želi baviti. I uspjet ćeš, nažalost. Zašto ja ovo pišem? Svaki je čovjek hodočasnik na ovoj zemlji čiji su koraci usmjereni prema vječnosti. Odjeveni smo u prolaznu zaštitu i sigurnost. Nedavno je u jednom našem crkvenom mjesečniku objavljena jedna divna misao kako je neki čovjek pronašao u svom poštanskom sandučiću promidžbeni letak osiguravajućeg društva s porukom: „S nama ste na sigurnoj strani života“. Promislimo koliki bi rado uplatili takvo osiguranje koje bi nas oslobodilo svih nevolja života, pa i od smrti koja neminovno dolazi.
Svetkovina Božića koju slavimo jasno govori da je samo s Bogom sigurna strana života. Koliko samo zaštite i sigurnosti s Neba dolazi k nama. Bog je uvijek tu, nekada u prvom, nekada u zadnjem vagonu našega života. Ali je tu - ta sigurnost pruža nam jamstvo sigurnosti i zaštite na putu života. Isus je došao na ovaj svijet nezaštićen i nesiguran. Nezaštićen, jer se rodio u štalici. Nesiguran, jer mu se radilo o glavi. Mogu li ga ja zaštiti u svom srcu? Može li tu makar biti siguran? Njegovo prebivanje? Ono što nam Bog želi pokloniti svojim dolaskom među nas ne može se mjeriti s ljudskim mjerilima sigurnosti. To nije garantno pismo ili neko osiguranje od štete koje može nastati svakog trena. On je obećao da će uvijek biti s nama: „Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta„ (Mt 28,20). S Božićem Bog ljudskom biću izravno pokazuje da se s njime može graditi životna sigurnost i zaštita. Isusovo rođenje nije neko sentimentalno raspoloženje već odluka da se na životnom putu bude uz Boga, putem kojim je Isus išao u svom životu. Ljudi iz svih stoljetnih pokoljenja nebrojeno su puta posvjedočili da je Dijete u jaslama snaga njihova života, smisao postojanja i odgovor na životna pitanja.
Kaže lijepo papa Franjo u jaslama je položen ključ sve povijesti svijeta. „Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima miljenicima Njegovim“. Na ulazu u baziliku rođenja Gospodnjeg u Betlehemu postoje niska ulazna vrata. Unutra se ne može ući, a da se ne sagne. Kršćani su to namjerno učinili u najezdi Turaka koji su jašući na konjima ulazili u crkvu. Danas to simbolički govori da je za prihvaćanje „Istine i Života„ doista potrebno saginjanje, pa i poklecanje, da bi u nama zaživjelo otajstvo Isusova rođenja.
Svim čitateljima Pakračkog lista želim sretan Božić i Novu Godinu uz obilje Božjeg blagoslova i milosti.