Ovih dana dugogodišnji projekt aglomeracije Pakraca i Lipika, vrijedan oko 200 milijuna kuna, privodi se kraju. Vidljivo je to i na pakračkim ulicama gdje je  bagera i iskopa sve manje. Kako je protekao tako veliki projekt, hoće li sve biti napravljena u skladu s planiranim i s kakvim dojmovima će otići iz Pakraca pitali smo Zorana Bućana koji unazad nešto manje od godinu dana vodi projekt u ime izvođača, slovenske tvrtke Gorenjska gradbena družba iz Kranja. 

Približava nam se rok kada je previđen ugovorom završetak radova na ovom projektu aglomeracije. Koliko je to realno?

Svi će radovi biti gotovi u predviđenom roku, do 27. lipnja,  njih 98 posto. Međutim,  rok će se produžiti  za onih dva mjeseca kada tvrtka nije mogla 2020. godine početi raditi zbog epidemioloških ograničenja. Znači ostat će nešto papirologije, manjio dio tehničkih pregleda i, ono što moram napomenuti, mi ne napuštamo gradilišta dok se sve ne završi. Znači, dok se ne obave svih 15 tehničkih pregleda što je predviđeno projektom, ne odlazimo s vašeg područja. Moram to naglasiti jer su nam se stanovnici žalili i uplašili da će posao ostati nedovršen. To nikako neće biti slučaj i trenutno smo fokusirani da s mehanizacijom i ljudstvom završimo sve ugovorene radove koje imamo prema investitoru. Svakodnevno obilazimo stanovnike koji šalju upite i prijavljuju oštećenja i to će sve biti sanirano.

Laički, mi koji nismo građevinari koji svakodnevno prolazimo gradom primjećujemo da je unazad mjesec dana slina mehanizacija s naših ulica uglavnom nestala.  Jesi li svi rovovi iskopani i položeni svi cjevovodi?

Sav vodovod i kanalizacija su odrađeni prije mjesec i pol dana. Trenutno se radi na završnim radovima što se vidi u samom centru Pakraca. Gotove su Bolnička ulica, Ulica braće Radića, Ulica Vatroslava Lisinskog, Obala Petra Krešimira, Strossmayerova, što znači da je sami centar grada završene i postavljen je asfaltni sloj. Ljudi obično vide samo asfalt, znakove, rubnjake, a nitko ne vidi što je ispod.  Svi kanali i sustavi su ispitani i sva prateća dokumentacija je završena. Kao firma imamo rok i obvezu na svim dionicama koje ne predamo neprestano popravljati štetu na naš trošak, a to su primjerice dani kada su bile obilne kiše i tu smo gubili i vrijeme i mehanizaciju za saniranje štete nastale velikim količinama vode. Tu mi nećemo dobiti nikakvo obeštećenje, nego to pokriva naša tvrtka.

Vama pakračko-lipička aglomeracija vjerojatno nije prvi takav građevinski zahvat. Možete li usporediti kroz ove dvije godine što je bilo to što je u Pakracu specifično i drugačije od drugih aglomeracija?

Problemi nepotpuna dokumentacija, epidemija i poskupljenja

Završili smo aglomeraciju na Krku, veličine  i jednako vrijedno kao ove, no u Pakracu je veliki problem bio što puno instalacija koje su bile ucrtane na projektu nisu bile na danoj površini. Svi znamo da je na ovom području bio Domovinski rat, puno papirologije je tada uništeno, nisu ni projektanti znali što projektiraju tako da smo tijekom izvođenja svašta vidjeli. Primjerice, instalacija je ucrtana na metar i pol, a na terenu nije bilo baš tako, do T-COM ovih instalacija koji su ulazile u postojeće cijevi vode i struje. Tu se zbog dosta kasnilo u radovima u nekim segmentima. Druga posebnost koju ću pamtiti je epidemija korone jer smo unatoč svim mogućim tadašnjim ograničenjima radove uspjeli završiti u roku. Ljudi nisu svjesni da smo znali isporuku cijevi čekati i po 4 do 5 mjeseci, a sada je problem što je tržištu nestalo građevinske robe i materijala. Primjerice, nama su cijevi od siječnja poskupile 84 posto, armatura 30 posto, beton 20 posto ili asfalt 40 posto.

Unatoč tome što smo raskopali dva grada uzduž i popreko, ljudi su ovdje normalni. Da smo to radili u bilo kojem drugom gradu, stanovništvo to ne bi toliko trpjelo. Stalno to govorim svojim direktorima. Vjerojatno tamo gdje je prošao rat ljudi vide da mi nešto radimo, obnavljamo, pa to tako i prihvate. Ljudi su bili i skeptični prema tome što kao Hrvat radim za slovensku tvrtku, no to možda bilo lakše u približavanju ljudima i konverzaciji.

Općenito, na što su se građani Pakraca i Lipika prilikom izvođenja radova najviše žalili?

Kada smo radili kućne priključke za kanalizaciju  i vodovod, to ne određujemo mi gdje će se postaviti nego investitor Vode Lipik i tu smo na početku imali dosta problema jer mi kao izvođači radova nismo mogli stavljati priključke mimo projekta. Imali smo problema s onima koji nisu bili spojeni na infrastrukturu prije aglomeracije, mi nismo ti koji ih mogu spojiti, postoji za to pravna procedura. Ljudi su se pokušavali „na crno„ spojiti na kanalizaciju i vodovod i to smo spriječili. Također bilo je prigovora oko kopanja rovova, odnosno kada su prilikom loših vremenskih prilika, tu rovovi propadali. No, svakodnevno smo te prokope rješavali. Također, bilo je problema u užem centru grada, posebno ujutro kada su ljudi išli na posao, kada je bilo zastoja u prometu ili četvrtkom kada je bila tržnica i tada nismo radili poslove asfaltiranja upravo zbog velikog priljeva ljudi u grad.

Bilo je vremena kada smo imali puno bagera i kopanja u središnjim gradskim ulicama, vozili smo po gradilištima. Je li bilo većih prometnih incidenata?

U proteklom razdoblju bilo je tri takva slučaja, oštećenje felge i gume u Ulici Ivana Gundulića, prilikom kopanja u Bolničkoj ulici kamen je udario u vjetrobransko staklo osobnog automobila i u istoj ulici je bilo još neko veće oštećenje na osobnom automobilu što je sve troškove saniranja podmirila tvrtka GGD. Što se objekata, svim građanima kojima je oštećeno pročelje, okućnica, ograda također je naša tvrtka pomirila troškove saniranja ili će podmiriti.

Kada je projekt aglomeracije trebao početi kod nas, i mi smo kao medij puno o tome izvještavali i pripremali možda građane na zastoje u opskrbi vodom. Međutim, ti zastoji su zaista bili minimalni, lokalizirani, pojedinačni i svedeni svega na nekoliko sati. Kako ste to uspjeli?

Uspjeli smo tako odraditi jer je sve rađeno planirano i u dogovoru s investitorom te gradovima Pakracem i Lipikom. Svi radovi su planirani barem 15 dana unaprijed, što znači koje će se ulice zatvarati i na koji način će Vode Lipik preusmjeriti vodu prema potrošačima. Najavljivali smo radove uredno prema investitoru, a investitor je obavještavao medije i građani su bili obaviješteni o budućim radovima i vremenskim prekidima opskrbe vode.

Najviše smo se bojali trenutka kada smo spajali pakračku bolnicu na transportni vodovod, no u dogovoru s čelnicima bolnice i investitorom, taj zahvat se radio po noći i čak i tada se nije dogodilo da ljudi nisu imali vode više od par sati. Moram ponoviti, sve to je uspjelo je se svaka radnja pomno planirala unaprijed.

Kakva je bila suradnja s gradskim upravama Pakraca i Lipika te s investitorom Vodama Lipik?

Ključna je bila suradnja svih

Suradnja nije bila odlična već savršena zato je projekt ovako i uspio. Suradnja s Vodama Lipik, od direktora, inženjera do svih koji su bili uključeni u projekt, je bila odlična kao i s gradovima Pakracem i Lipikom. Suradnja je bila takva da sam s nekim ljudima postao i prijatelj. Poslije aglomeracije ću sa zadovoljstvom opet doći u Pakrac i Lipik. U svakom poslu ima, pa i u ovom je bilo problema i nervoze, ali u dogovoru i sinergiji sa svim sudionicima u projektu dalo je ponos i zadovoljstvo što je projekt uspješno doveden kraju.

U tijeku su poslovi tehničkih prijema. No postoji strah kod građana hoće li sustav funkcionirati ili će biti „iskakanja“ kad ljudstvo i mehanizacija odu?

Svaka dionica ima tehnički pregled, a za tehnički pregled postoji obavezna papirologija koju moramo ispuniti. Svaki zahvat prođe tehnički pregled i dobije uporabnu dozvolu što ne znači ni tada da smo gotovi s poslom. Kada prođemo svih 14 tehničkih pregleda, kada pregledamo svu dokumentaciju prema investitoru Vodama Lipik, mi dajemo garanciju za dobro izvršenje posla. A svim izvođačima radova, pa tako ni našoj tvrtki, nije u interesu da nas za pola godine zovu natrag. Sustav odvodnje i kanalizacije funkcionira u svim dionicama koje su već aktivne i tu neće biti nikakvih problema.  

Ostaju li zaposlenici u Vodama Lipik obučeni da dalje upravljaju ipak većim i složenijim sustavom?

Svi inženjeri i zaposlenici u Vodama Lipik koji rade na sustavu su već prije nas bili obučeni, u dosta situacija su nam i pomogli, jer oni to već rade. Iz aglomeracije dolazi novi europski sustav očitavanja potrošnje vode odnosno više nema otvaranja šahti za očitavanje nego se to radi digitalno. Naša tvrtka je napravila sustav gdje će zaposlenici Voda Lipik dobiti bazu podataka koji je nadograđen novim softverom kojim će se očitavati svi krajnji potrošači. Na transportnom vodovodu Pakrac-Lipik koji smo napravili je također postavljeno digitalno očitavanje i svakodnevno se iz ureda može pratiti da li se u vodoopskrbi nešto događa. Prošle godine se znalo u sekundi koliko vode ide u smjeru Lipika, znalo se da nije pala kiša, koliko se kubika vode treba obustaviti i slično.

Prema vašim mjesečnim izvješćima, vi ste dnevno imali angažirano između 90 i 150 zaposlenih. Dio njih, najmanje dvadesetak, bilo je domaće radne snage. Jeste li imali problema s pronalaženjem radnika?

Tu smo imali velikih problema. U našoj firmi je u jednom trenutku radilo 36 ljudi iz Pakraca, Lipika, Badljevine, Novske, Lipovljana, Kutine, Daruvara. Bilo je tu problema zbog česte fluktuacije radnika, nekih što su sami otišli, neke smo morali otpustiti. Tu moram naglasiti, ali i demantirati neke priče, svi zaposlenici koji su radili za GGD imali su natprosječna primanja, svakodnevno plaćen gablec, pravo na godišnji odmor te odjeću i obuću primjerenu za fizički rad kao i liječnički pregled.

Je li vam bio problem naći smještaj i prehranu za vaše ostale radnike koji su došli s vama?

Bahato poskupljenje podstanarstva

Kada  smo tu došli prije dvije godine, bilo je na raspolaganju puno smještaja po razumnim cijenama za oko 300 do 400 kuna po osobi. Zadnja plaćanja po osobi su oko 1300 kuna znači ljudi su postali bahati i s cijenama bezobrazni jer za taj novac se može spavati u Dubrovniku, a ne u Pakracu. I te probleme smo morali rješavati svakodnevno. Hrana je dogovorena s restoranom KTC-a, a najgore razdoblje je bilo kada se nije smjelo ići u restorane zbog epidemioloških ograničenja.

Kakav je bio odnos s lokalnim kooperantima?

Sa svim našim kooperantima smo surađivali uspješno i nije bilo problema. Ljudi su radili i bili svakodnevno na terenu.

Iz vaših mjesečnih izvještaja bilo je vidljivo da su se brzo pojavili problemi s dobavom materijala, a drugo što je prisutno je i enormno poskupljenje. Ipak gradovi Pakrac i Lipik snose 2 do 3 posto ukupnih troškova. Hoće li biti „repova“ oko tog  financijskog dijela jednom kad stvarno pokupite stvari i odete?

Od listopada prošle godine počele su enormno rasti cijene i dobava sirovine je postala problem. Bilo je dana kad nismo mogli financijski zatvoriti konstrukciju, bilo je problema kada investitor nije uredno plaćao, kada su kamioni s materijalima kasnili po 20 dana, no to se nije nikad odrazilo na gradilištu.

Sva poskupljenja će najviše osjetiti moja firma. Primjerice, cijevi su poskupile 82 posto u odnosu na ugovorene cijene i trenutno ne možemo pokriti stavku iz troškovnika koju smo ugovorili prije dvije godine. To ne mora zanimati i opterećivati građane Pakraca i Lipika jer tvrtka GGD ni u jednom trenutku nije stala s radovima i mi ćemo ispoštovati naš ugovor bez obzira na krizu koja je oko nas.

S kakvim ćete dojmovima otići iz Pakraca?

Osobno, kao i svi radnici koji su radili, otići će pozitivno, još jedno iskustvo i još jedna završena aglomeracija. Dva mala grada su nas lijepo primila bez obzira na probleme kojih je uvijek bilo i bit će. Kad sve završi, ja osobno zadnji odlazim iz Pakraca.