Piše: Jozo Zorić, pakrački župnik
Promatrajući sadašnji trenutak naše stvarnosti nema sumnje da živimo nažalost u vrijeme podjela i straha uzrokovanih pandemijom trenutne bolesti. Žalosti svakog dobronamjernog čovjeka kada vidi silnu napetost unutar obitelji, rođaka i prijatelja. Iz svega možemo potencirati pitanje dovodi li nas strah i napetost na rub psihičke izdržljivosti? Nedostaje li nam kultura normalnog dijaloga koja nužno uključuje kulturu slušanja? Neće nam pomoći nikakva podijeljenost na tabore ili ideologije u trenutnim okolnostima. Ako je moja tvrdoglavost važnija od ljubavi i vjere onda ja nemam problema sa virusom nego sam sa sobom. U vremenima kaosa važno je biti priseban u vremenima podijeljenosti važno je biti
zajedno u svijetu bolesti ćemo liječiti jedni druge u svijetu nevjere biti ćemo oni koji vjeruju u svijetu koji dijeli mi ćemo biti oni koji skupljaju.
U takvim i tim okolnostima slavimo ovogodišnji Božić. Božić nam iznova jasno govori da Bog nikada ne diže ruke od čovjeka kojega toliko ljubi i ide toliko daleko pa odluči sam postati čovjekom. Zauvijek se vezao za ljudski rod, iskusio vrlo bolno što znači biti čovjek. „Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima u prorocima; konačno u ove dane progovori nama u Sinu.“ Upravo ta božićna istina izvor je našeg najdubljeg dostojanstva i snaga Božje neizmjerne brige za čovjeka.
Nemojte maknuti Isusa od Božića
Ipak ta snaga obavezuje. Kako biti čovjek pa da sve bude dobro? Evanđelja koja slušamo i razmatramo u božićnom vremenu nam govore da je sam Bog postaje čovjekom da čovjeku otkrije kako biti čovjek. Ušao je ovaj svijet toliko duboko i riskirao da ga čovjek može i ne prepoznati. Veliki kršćanski mistik Meister Eckhart je rekao: „Kakva je korist od toga što se Krist rodio prije 2000 godina ako se sada ne rađa u našem srcu“. Prostor proslave Boga je konkretan svijet, konkretan život, konkretan čovjek. Shvatiti posebno u ovom vremenu da svađa i razdor uporno ponavljaju onu bolnu rečenicu koja odzvanja božićnim događajem: “K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da uistinu postanu djeca Božja“, djeca istoga Oca koji su jedni drugima pozvani biti ne vukovi nego ljudi.
Zato Božić nije romantika lijepe jelke s kuglicama s adventskog sajma gdje je već Božić već nešto puno dublje i snažnije kako je to lijepo formulirao naš papa Franjo kada je rekao „Ako maknemo Isusa, što ostaje od Božića? Prazna zabava. Nemojte maknuti Isusa od Božića, Isus je središte Božića, Isus je pravi Božić!“ Zato Božić nije samo praznik kako nam kroz svoje dokumente žele nametnuti neki iz Europske komisije u duhu nekakve tolerancije i poštovanja različitosti nego uvijek i prvenstveno blagdan duše. Božić je poruka i pouka da njegove vrijednosti traju i imaju cilj koji vodi prema vječnosti koji nadilazi ljudske obzire i kratkotrajne ciljeve. Božićni anđeo je pastirima u poljima ispred grada Betlehema rekao „Ne bojte se.“ Kaže to i nama i svima koji se žele otvoriti Božićnom događaju i poruci.
Uslijed trenutnih životnih okolnosti, strahova i buke mišljenja i stavova neka Vam univerzalna Božja poruka u događaju Božića bude trajna snaga i izvor životnih nadahnuća. Svima želim sretan Božić i Božjim blagoslovom i mirom ispunjenu novu 2022. godinu.