Ivica Tutić prije sedam godina je osnovao građevinski obrt Davona Bau, a ime su mu „skovali“ sin David i kćer Ivona koristeći kratice od svojih imena. Krenuo je sam, a danas ima 17 zaposlenih s čime je najveći građevinar na području Pakraca. Kako radi danas i kakva su mu iskustva kroz tih sedam godina pokušali smo saznati kroz ovaj razgovor.

Kada smo lani razgovarali, rekli ste nam da vam se oko 30 građana javilo, zainteresirani da im budete izvođač radova na energetskoj obnovi obiteljskih kuća sufinanciranoj od Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Koliko vam se do sada javilo s pozitivnim odgovorom Fonda?

Dobio sam 10 kuća uglavnom na području Pakraca i pojedinačno u Kusonjima i Badljevini te dio na području Bjelovarske županije. Dvije su već gotove. Iz energetske obnove, ali po drugom natječaju i programu, radim i dvije škole, po jednu u Velikim Zdencima i Doljanima.

Znači li to da posla ima?

Posla ima za još deset zaposlenih, ali nemam koga. Na području Pakraca ima puno građevinara. No mislim da sam ja jedini koju kuću radim iz temelja pa do krova, po sistemu ključ u ruke. To mi je najdraži posao. Drugi se baziraju netko na nešto; fasade, krovove, a ja sve. Upravo jedno takvo gradilište imam u Kalvariji, budući starački dom s pomoćnim zgradama.     

Unatoč tome što posla ima, radite i izvan Pakraca?

Radi i izvan Pakraca

Radim i izvan Pakraca, sada jednu fasadu u Zagrebu, a za ovu jesen imamo dogovorenu i jednu fasadu u Austriji. Iako mi je najbolje raditi u Pakracu, makar i za manje novce.

Isplati li se iz Pakraca ići raditi fasadu u Austriji, jer to podrazumijeva da morate voziti radnike, materijal, alat, opremu?

Isplati se i meni i vlasniku. Tamo su takve fasade po 25.000 eura. Najveći problem je što su cijene građevinskog materijala kod nas sada podivljale. I to sve vrste. Evo samo primjerice OSB ploče su bile 60 kuna, sada su 120, dakle poskupljenje od 100 posto. Energetsku obnovu ove dvije škole sam lani ugovorio za 4,5 do pet milijuna kuna. Zbog poskupljenja materijala ću izgubiti 200.000 kuna. Već imam ugovorena dva veća posla za iduću godinu. No sada sam ugovorio da u slučaju povećanja cijene materijala, s cijenom idemo i mi gore. Stvarno ne znam nikoga tko je mogao pretpostaviti ovo divljanje cijena materijala. I nije to samo u Hrvatskoj. Nedavno sam bio u Austriji. I tamo se događa isto.

Gdje vi nabavljate materijal?

Sve što mogu, gotovo 100 posto u Pakracu, najviše kod Metalka.  

Kakva je naplata kod tih većih projekata?

Sada je dobro.

Za takve projekte koje kažete da traju po šest ili čak i više mjeseci, mora li izvođač imati zalihe materijala i novaca?

Novaca nešto imam. Što se tiče materijala, imamo neku vrstu partnerskih odnosa s dobavljačima, naročito Metalkom. Oni daju robu na poček, a ja plaćam kada naplatim od investitora. Radi toga sam znao za gradilište u Zagrebu voziti materijal iz Pakraca. Nitko od naših građevinara drugačije ne bi financijski izdržao.

Koristite li na većim gradilištima kooperante?

Meni bolje ne treba

Naravno. Od nas manjih nitko ne može imati sve, primjerice parketara, instalatera za struju, centralno grijanje i slično. S Trim-projektom surađujem na stolariji. Dobra je okolnost što u Pakracu imamo obrtnike za gotovo sve vrste radova. Što se toga tiče, samo da ovako ostane, meni bolje i ne treba.

Što imate od mehanizacije?

Tri kombija i caddyja, 2000 četvornih metara skele. Bager nemam i ne treba mi, jer ga imaju drugi.

Da li bi se mogli natjecati na nekom građevinskom projektu vrijednosti 10 milijuna kuna?

Mislim da mogu. Ako ne sam, onda zajedno s nekim od naših obrtnika, ali najviše jednim. Ove godine očekujem promet od 7 do 8 milijuna kuna, dakle sposoban sam i za veće projekte.

Da li ste bili podizvođač nekome i kakav su iskustva?

Jesam, na školi u Lipiku i dobra su iskustva. Ne treba kukati nego raditi i onda su svi odnosi prihvatljivi. Ja sam krenuo prije sedam godina doslovno od nule, bez ičega. A evo gdje sam sada, samo zahvaljujući radu.

S obzirom da imate 17 zaposlenih, stignete li osobno i dalje na skelu?

Nemam vremena, bavim se organizacijom, nabavom, dostavom, ugovaranjem, pri čemu mi je u tim poslovima velika pomoć, naročito u papirima, supruga Božica.

Ispunjavate li uredno obveze prema radnicima, porezima?

Mogu reći za plaće i PDV u minutu. Radnici dobivaju i božićnicu i uskrsnicu i, bar mislim; dobru plaću. Plaća bi mogla biti za radnike i veća da su doprinosi manji.

Radite li ljeti po 10 i 12 sati dnevno, a zimi je pauza?

Kod nas pauza nije nikada. Ljeti idu na godišnji po tjedan dana, zimi po tri tjedna i još kroz godinu koji dan, ako im treba za neke privatne obveze.

Bilo je u posljednje vrijeme puno natječaja za poticaje, bilo s porijeklom iz Europske unije, bilo domaćih ili gradskih fondova. Jeste li sudjelovali u tome?

Nisam, osim ovih gradskih poticaja kroz koje sam ove godine sufinancirao kupnju kombija, a lani na isti način dizalo za krov. Planiram uz pomoć gradskih mjera sada zaposliti još dva radnika.

Da li su vam zaposlenici s područja Pakraca?

Uglavnom, iako imam nešto malo i s rubnih područja susjedne Bjelovarske županije.

Volite li više privatne investitore ili javne natječaje?

Bolji su mi privatni investitori. Brže se odvija naplata, iako su sada i državni izvori financiranja brži, ali još uvijek nedovoljno brzi. Stoga izvođač na takvim projektima mora imati određenu zalihu sredstava kako bi mogao nekoliko mjeseci plaćati radnike. Kroz ovih sedam godina ja sam to postigao i sada mi je lakše čekati rokove naplate.