Uskoro će dvije godine od kako radi tvrtka „Linteo“ o čemu smo već pisali. Htjeli smo vidjeti što je drugačije nego u listopadu 2018. godine kada su počeli s radom, kako se nose u vrijeme epidemiološke situacije? O tome, ali i o novom aktualnom proizvodu –zaštitnim maskama, razgovarali smo s direktorom i vlasnikom Srećkom Žuljom.

Definitivno je drugačija epidemiološka slika u svijetu i u Hrvatskoj što se odražava i na naše poslovanje u vidu smanjivanja posla. Naša primarna djelatnost je šivanje promotivnih materijala od tekstila. Epidemija je uvelike promijenila ponašanje ljudi i tvrtki. Smanjena je gospodarska aktivnost i svi su uveli neke mjere štednje, odriču se onog bez čega mogu. Na našu žalost među prvim troškovima koje tvrtke u tim uvjetima smanjuju su promotivne aktivnosti i izrada promotivnih materijala. Što se tiče epidemije mi nekih tehničkih problema i prepreka za rad nismo imali. Problem je jedino u padu narudžbi.

Ako zanemarimo ovu trenutnu situaciju na tržištu, u odnosu na naš početka u listopadu 2018. godine drugačiji je i broj zaposlenika i strojni park. U prvoj godini rada početnih pet zaposlenica smo dodali još pet, uvelike smo uvećali strojni park, proširili asortiman, stekli nove kupce i sve je išlo u pravcu kako smo zamislili. Imamo pouzdane i sigurne ugovorne partnere i projekte pa smo svoje proizvode na taj način planirali lako iz Pakraca plasirati širom Europe. No, proljetos se pojavio virus koji je u većem dijelu gospodarstva smanjio aktivnosti i prihode što ni mi nismo mogli izbjeći. Teško je, ali trudimo se zadržati sve zaposlenike i isplatiti sve obveze prema njima. Smatram da imam kvalitetnu ekipu zaposlenika s izuzetno korektnim i ozbiljnim odnosom kako prema tvrtki, tako i međusobno  i želja mi je zadržati ih. Stalo je i njima da tvrtka uspije. Ipak je to prihod za 10 obitelji i zbog toga bi se našao u jako neugodnoj situaciji da moram birati tko će ostati, a tko će otići. To svakako želim izbjeći, a to je moguće samo ako „iskopamo“ dovoljno posla.

Da li je uslijed toga bilo otpuštanja zaposlenika?

Primaran bio kadar

Ne i dalje rade svih deset zaposlenica i ja. Sve plaće su isplaćene. Ne isplaćujemo minimalce jer čovjek od minimalca ne može živjeti. Isto tako su sve plaće isplaćene do 15. u mjesecu.

Naš knjigovodstveni servis u Zagrebu je koristio one mjere koje je mogao po pitanju državnih potpora gospodarstvu. Na nekima smo prošli, na nekima ne i do sada smo preživjeli. Sada još imamo neke narudžbe za odraditi. No strah me je jeseni. Naši ugovorni partneri iz Zagreba najavili su pad promotivnih aktivnosti što će neminovno utjecati i na naš posao.

Što je bilo presudno da se uhodan posao širi u Pakracu, a ne u Zagrebu gdje je sve bliže i lakše? Ili u Koprivnici, Varaždinu…..?

Nakon završetka moga rada u Termi morao sam se opredijeliti za svoj daljnji put. Kroz razgovore sa firmama koje se bave promo materijalima i proizvodnjom tekstilnih promo materijala u Zagrebu uvidio sam koliko je u Zagrebu teško pronaći adekvatan kadar u tekstilnoj industriji. U tome sam pronašao svoju priliku i priliku za Pakrac. Obzirom na našu povijest tekstilne industrije (Moderna i druge tvornice koje su redom zatvorene) te kroz istraživanje tržišta uvidio sam da bi se na našem području – području Grada Pakraca mogao pronaći adekvatan kadar koji je u tom trenutku bio zaposlen u drugim branšama. U paralelnom kontaktu sa firmama iz Zagreba gdje im se ideja proizvodnje u Pakracu jako svidjela te smo sklopili ugovore o suradnji te s druge strane Poduzetničkim centrom Pakrac uspio sam pod povoljnim uvjetima pronaći adekvatan i kvalitetan radni prostor.

I tako smo počeli.

Smatram da u ovom kraju ima jako puno radno aktivnih žena koje imaju znanja i iskustva koje su stekla bilo radom u velikim propalim gigantima poput Moderne bilo u manjim radionama gdje je pogotovo bilo potrebno imati široki spektar znanja jer u manjim pogonima, kao što je naš, svaka žena mora znati raditi na svakom stroju kako bi projekti mogli izlaziti u traženoj kvaliteti.

Krenula proizvodnja maski

Zahvaljujući spomenutoj epidemiji usvojili ste jedan novi proizvod. Riječ je o šivanju pamučnih višekratnih maski koje proizvodite odnedavno. Što to znači?

Tako je. U nedostatku vlastitih narudžbi te u nedostatku medicinskih zaštitnih maski naši partneri krenuli su u dizajniranje pamučnih višekratnih maski. Stvorila se potreba na tržištu i mi smo se pridružili mogu reći svima koji su ih proizvodili. Nismo htjeli svoje maske prodavati da bismo na njima zaradili – pokrili smo troškove proizvodnje što pokazuju i cijene po kojima smo ih prodavali. Svima je ovo situacija bez presedana u kojoj se trenutno nalazimo i cilj nam je bio pomoći ljudima u trenutku kad im je pomoć bila potrebna. Stekli smo nekoliko kvalitetnih kupaca – ljekarni između ostalog – na čemu smo jako zahvalni, jer je lokalni kupac - ljekarne u Pakracu, jedan od naših kupaca maski.

U drugoj fazi proizvodnje maski naši partneri su se opet okrenuli maski kao promotivnom artiklu – sa logom klijenta. Tržišta su se zasitila, pa smo opet korak ispred drugih počeli raditi maske – personalizirane i drugačije – nosive i moderne. Materijali naših maski kao i gume – osim što su drugačiji izgledom i kvalitetom imaju i OekoTek 100 certifikate.

Trenutno radimo uglavnom za izvoz, a u pripremi je i maska s lokalnim prepoznatljivim logotipom.

Da li su se kao naručitelji drugih proizvoda pojavljivale lokalne tvrtke?

Jako malo. Većina posla nam dolazi od naših partnera iz Zagreba. No svi oni su smanjili potražnju za propagandnim materijalima. Dio posla pronalazimo sami, ali jako malo među lokalnim tvrtkama. Između tvrtki koje su nam kupac možemo izdvojiti Grad Pakrac koji nam pruža potporu koliko god su u mogućnosti.

Surađujete li u proizvodnji s drugim pakračkim ili lipičkim tvrtkama?

Mi se bavimo uslugom šivanja proizvoda. Kao takvi mi dobijemo materijale izvana već otisnute koje krojimo, šivamo i završavamo.

Lokalne narudžbe kupaca koje smo imali tijekom prošlih godina su stvarno zanemarive te su odrađene od strane partnerskih firmi u Zagrebu koji imaju jako puno iskustva s različitim bojama i materijalima. Ukoliko bi se desila veća suradnja ili ugovor s lokalnim kupcem za promo materijale naravno da bismo bili otvoreni krenuti i u lokalnu izvedbu cjelokupnog projekta.

Što je to uopće promidžbeni materijal na bazi tekstila koji bi tvrtke kod vas mogle naručiti?

Kvaliteta na prvom mjestu

Uopćeno možemo govoriti o dvije vrste ponude. Jedna je ona kataloška, rekao bih uobičajena kao što su rokovnici, olovke, majice, kape, razni ruksaci, jastuci, platnene torbe i vrećice kišobrani i slično. Druga vrsta proizvoda je ona koju osmisli sam naručitelj, odnosno on izrazi želju, a mi je, uz pomoć partnera iz Zagreba, doradimo, učinimo ljepšom i simpatičnijom. Mislim da, ako je u pitanju šivanje i dotisak loga tvrtke ili promidžbene poruke nema što se ne može napraviti. Usudio bih se reći da kod nas u Pakracu od promidžbenih materijala smo još uvijek na razini kemijske olovke i upaljača. Ove veće tvrtke ipak u tome traže više, sada je in kroz promidžbeni materijal poslati ekološku poruku pa su umjesto plastičnih artikala sve traženiji razgradivi poput tekstila pri čemu se puno razmišlja o funkcionalnosti i estetici. Naravno da sve to ima i svoju cijenu. Naša dosadašnja iskustva su takva da kada kupac vidi da je proizvod stvarno kvalitetan i da će kao takav odraditi svoju promidžbenu svrhu, onda mu nije žao niti platiti i vraća nam se. Možda je tu i odgovor zašto imamo malo posla na lokalnoj razini. Malo je proizvoda, malo potrošača pa vjerojatno i malo novaca, ali i promidžbene potrebe.

Krenuli ste 2018. godine s pet strojeva. Koliko je to koštalo i odakle početni kapital – kredit, državne potpore, subvencije, partnerstvo ili nešto drugo?

U startu sam uložio za početni strojni pogon oko 200.000 kuna. Nakon otkaza koji sam dao u Studencu gdje sam radio kao kemijski tehničar i gdje, kada je došao novi vlasnik nisam mogao pristati na smanjenje plaće, koja bi došla na podcjenjivačku nisku razinu, sam završio na Zavodu za zapošljavanje. Tamo sam dobio potporu za samozapošljavanje, koristio sam poticajna sredstva Grada za nabavku strojeva, ali i zapošljavanje radnika, nešto preko Hamag-Bicra. U tom dijelu mi je jako u susret izašao Poduzetnički centar Pakrac jer tu papirologiju nekome tko to nije radio je jako teško napraviti, a oni su to napravili stvarno u kratkom roku pri čemu niti jedan dokument nisam morao dopunjavati ili popravljati. Bilo je i kreditnih sredstava.

Spomenuli ste da ste radili kao kemijski tehničar. Je li bilo teško preći iz te struke u posve drugu branšu koja nema veze niti s izvornim obrazovanjem, niti dotadašnjim radnim vijekom? 

Nije. Vodim se onim „što jedan čovjek zna – drugi može naučiti“. Naravno ako ima volje i kod onog tko treba naučiti i kod onog tko treba pokazati. Bitna je volja, a u današnje vrijeme internet nam omogućuje pristup bilo kakvim informacijama.

Postoji li u toj proizvodnji u pogledu veličine serije (broja komada) gornji i donji limiti?

Zavisi o čemu se radi. Naglašavam da nam je kvaliteta primarna, a opseg sekundarna stvar. U tome je naravno bitan i rok koji nam naručitelj daje za isporuku. Ako znam da smo s nekim proizvodom limitirani u dnevnoj proizvodnji s 300 komada ja radije računam s 280 nego da mi kupac poslije prigovara. Radi kvalitete, moje zaposlenice ne rade u normi. Norma donosi nervozu, borbu s vremenom i količinom i tu dolazi do grešaka ili površnosti, a to svakako želim izbjeći. Danas u vrijeme interneta i facebooka nezadovoljan kupac je jako opasan za budućnost tvrtke jer za čas proširi glas da je nezadovoljan uslugom ili robom koju je kod nas kupio. S druge pak strane jednako brzo se istim kanalima proširi i dobar glas, mada su takvi komentari općenito rjeđi jer dobra vijest danas nije vijest.

Naravno da je kataloška narudžba putem interneta jeftinija od našeg proizvoda. No razlika je u kvaliteti. Mi nikada nećemo napraviti ono što rade veliki i jeftini proizvođači iz Azije, primjerice radi smanjenja otpada iz bale tekstila, kroj majice okrenuti naopako kako bi ona bila jeftinija. Mi majice izrezujemo uvijek u smjeru tkanja platna. Jest da se tako često troši više materijala, ali ta majica se ne rastegne ili ne skupi nakon prvog pranja, sačuva svoju izvornu formu. Isto tako ne proizvodimo majice od lakšeg platna od 170 grama pa na više. Uvijek nam je kvaliteta na prvom mjestu.

Imate li zaposlenog kontrolora kvalitete?

Imam zaposlenicu na glačalu što je završna faza proizvodnje. Izuzetno je pedantna i izuzetno ima dobro oko za uočiti nešto što nije napravljeno dovoljno kvalitetno i to nakon kontakta sa mnom ide na doradu ili je škart.

Imate vrlo širok raspon artikala različitih upotrebnih mogućnosti, materijala, boja, veličina i slično. Traži li to velike zalihe sirovine ili predproizvoda?

U pravilu zalihe uopće ne radimo. Najprije bi to zahtijevalo veliki skladišni prostor, angažman financijskog kapitala. Uz današnje mogućnosti komunikacije i dostave za to više nema potrebe. Kada kupac naruči robu i količine, izračuna se potreban materijal i naruči. On je za dan ili dva u našoj proizvodnji. Ako su u pitanju veće količine, kupac obično ostavlja dovoljno vremena za sve te radnje. Kod manjih količina, koje u pravilu naručitelju trebaju hitno, za dva ili tri dana, primjerice 50 majica, uvijek toliko imamo na zalihi. Naravno ako je naša proizvodnja. Ako je u pitanju tuđa proizvodnja koju mi dorađujemo, onda ovisi o čemu se radi, odnosno tko je prvi proizvođač. Trudimo se kod naših dobavljača ostaviti dobar utisak kako u pogledu rokova plaćanja tako i u svemu ostalom. To nam omogućuje da on ima razumijevanja i kada nam roba hitno treba često se zahvaljujući dobrim odnosima u traženom roku rješavaju i takve hitne narudžbe.

Kada dođe laik poput mene u ovaj proizvodni pogon ostane iznenađen različitostima i brojnosti strojnog parka za naizgled jednostavan posao kao što je šivanje. Kvari li se taj strojni park i s obzirom da nema u blizini servisera kako to rješavate?

Za sada nema problema jer je sve kupljeno novo. Strojevi su u startu morali biti novi radi pokrića računa za sredstva koja sam povukao, ali i zato jer znam da su stari strojevi skloni kvarenju što znači i zastoje u proizvodnji za što nema vremena. Što se tiče popravaka, neke sitnije zastoje rješavam sam. Svaki stroj ima uputstva za takve stvari i čovjek s vremenom savlada takve probleme. Sve to postoji zorno prikazano i na internetu. Uvoznik tih strojeva za Hrvatsku ima obvezu servisiranja i popravaka. U dogovoru s njima približno svake pola godine dođe njihov serviser i obavi neophodni servis na potrošnim dijelovima kao i kod automobila.

Ako bar privremeno zaboravimo na epidemiološku situaciju, kako vidite ovu tvrtku u budućnosti?

Sada cilj da svi opstanemo

Najprije vidim rujan i listopad koji su, inače lošiji mjeseci u godini, a sada još opterećeni i prisutnošću virusa. Tu će biti velika borba s ciljem da svi ostanemo u tvrtki. Mislim da ćemo se provući, ali ne s dobitkom i već sada računam na gubitak. Ako se ovo nastavi i iduće godine, nemam odgovora. Posao je stvarno lijepo krenuo, rasli smo, planirali smo u ovoj godini zaposliti još petero ljudi i pokrenuti drugu smjenu. Odustali smo i čekamo da se ovo smiri, ali i dalje kao opcija ostaje rad u dvije smjene.

Znači li to da do pojave virusa niste požalili što ste se upustili u ove poduzetničke vode?

Ne, nisam. Upozorili su me da je u poduzetništvu potrebno dvije-tri godine za stjecanje iskustva, upoznavanje s dobavljačima i naručiteljima i svim ostalim. No ja sam u odnosu na mnoge druge bio u prednosti jer nisam kretao od nule. Zahvaljujući podršci partnera iz Zagreba kojima je trebala pomoć u proizvodnji, trenutna pomoć za već dogovorene projekte, ova tvrtka je startala sa čvrstim zaleđem. Na tom primjeru tražimo i nove partnere samo neka se sve smiri sa Covid-19 situacijom.