Proteklog vikenda u pakračkoj sportskoj dvorani igrao se tradicionalni „Zimski kuna kupa“, jedan od četiri turnira pakračkog Hajduka u malom nogometu za mlađe kategorije. Vrijedna manifestacija s višegodišnjom tradicijom u kojoj četiri subote za redom tijekom siječnja i veljače se natječe na svakom turniru po 12 ekipa iz okolnih gradova (od Bjelovara, Kutine do Požege) u starosnim kategorijama mlađih od 8, 10, 12 i 14 godina. Zahvaljujući predanim organizatorima sve funkcionira besprijekorno, osim što na tribinama nema publike. Djecu gledaju tek roditelji (i to ne svi), bliža rodbina i po koji obiteljski prijatelj. Uglavnom na tribinama je tek nekoliko desetaka gledatelja, ili malo više nego djece na terenu.

U takvoj atmosferi praznih tribina zadnje subote, kada su u finalu 12-godišnjaci Hajduka pokušavali dosegnuti titulu pobjednika turnira protiv vršnjaka iz Požege, nije bilo teško uočiti grupicu od sedmero promatrača, svi na pragu 60-te godine, koja nije spadala u opisanu kategoriju malobrojne publike na ovim utakmicama. Bolji i stariji poznavatelji sportskih i malonogometnih prilika u ovoj dobro raspoloženoj družini su mogli prepoznati gotovo cijelu postavu nekadašnjih legendi pakračkog, ali i šireg okruženja, malog nogometa, članove legendarnog Malonogometnog kluba „Dudovo bure“.

MNK „Dudovo bure“

Tijekom 80-tih godina pa sve do početka Domovinskog rata MNK „Dudovo bure“ Pakrac, prvi registrirani malonogometni klub na području bivše države, je pobjeđivalo na skoro svim turnirima u široj okolicu, ali i u Zagrebu, Bosanskoj Dubici i šire pa čak i na novogodišnjem turniru u Parizu (1988.). Igrali su 1. Jugoslavensku malonogometnu ligu i bili (1987.) viceprvaci bivše države kao i Jugoslavenski revijalni kup (YURK) gdje su u konkurenciji stotinjak ponajboljih ekipa bivše države dva puta igrali završnicu. Brojni su drugi njihovi uspješni rezultati koje su postizali zahvaljujući, osim nogometnom umijeću i velikoj ljubavi prema ovom sportu i zajedništvu, o čemu svjedoči podatak da je i ovakav dječji turnir u Pakracu bio dovoljan povod za okupljanje bez ikakvog unaprijed dogovorenog plana. Tako su se na tribinama pakračke dvorane u subotu okupili bivši „burići“, osim sadašnjih stanovnika Pakraca i oni koji sada žive u Zagrebu, Velikoj Gorici, Daruvaru i Lipiku (prvi red s lijeva): Davor Nigović (u razdoblju 1980-1994. godine 566 utakmica za Dudovo bure, 321 postignuti gol), logističar kluba Zdravko Nigović (10 utakmica, 4 gola); (srednji red) golman Zvonko Nemeth (151 utakmicu, 21 gol), Marijan Krpan (400 utakmica, 162 gola), kapetan ekipe Goran Popadić (541 utakmicu, 303 gola) i u gornjem redu dugogodišnji voditelj ekipe Darko Kelemen (113 utakmica, 11 golova) te ponajbolji malonogometni igrač Pakraca svih vremena Marijan Prohaska (549 utakmica, 321 gol). Fotografija dokaza njihove, sada već 40-godišnje ljubavi prema pakračkom malom nogometu, iz te subotu u pakračkoj dvorani čak i nije kompletna jer su se druge strane dvorane bili bivši igrači „Bureta“: kao voditelj ekipe „Hajduka“ Dubravko Ljevaković (341 utakmica, 460 golova) te za zapisničkim stolom kao glavni organizator turnira Siniša Grubišić (122 utakmice, 57 golova).

Dokaz je to da prava ljubav niti s godinama ne prolazi samo tako – jednom malonogometaš uvijek malonogometaš, ali i njihovog shvaćanja sporta i činjenice da je mladim sportašima, sada još uvijek djeci, nužno dati potporu, bar s tribine, u njihovim nastojanjima da ovladaju sportskim vještinama i da na sportskim terenima, bez obzira na buduće igračke kvalitete, radi sebe proborave bar prosječno jedan sat dnevno. Nažalost, ta podrška s tribina sustavno zaobilazi pakrački sport.

Kao potvrdu svega napisanog objavljujemo i dvije fotografije s najpoznatijeg hrvatskog malonogometnog turnira zagrebačko „Kutije šibica“ iz godina 1986. i 1990. na kojima ove iste ljude vidimo, samo u sportskoj opremi i 30-tak godina mlađe.