Stariji pamte da je živa glazba nekad bila rezervirana većinom za dane vikenda, ubrojimo li petak u njegov početak. Najčešće je to bila subota, najzgodnija za dernek do ranih jutarnjih sati, a nudila je kao plus - nedjelju, dan za oporavak pred novi radni tjedan.
Novo vrijeme i novi mladi ne mare za dane pa danas i preko tjedna garantiraju glasnu glazbu iz pakračkih kafića pa zaputite li se onuda u njegov kasni sat, čuti se može i primjerice četvrtkom.
Sve više pakračkih ugostitelja poseže za živom muzikom, vrstom usluge koja je za razliku od prijašnjih vremena danas postala sasvim dostupna i vrlo isplativa. Gotovo da nema vikenda da se u nekom caffe baru ili više njih, mahom mlađim gostima, ne servira takav program, kvalitetno izreklamiran na gradskim plakatima ili društvenim mrežama, uz sve podebljan i kakvim pozivom na alkoholne mješavine po spuštenim cijenama. A lokala nije da nema, nabrojali smo više od dvadeset...onako napamet. Asortiman muzike pri tome je unaprijed poznat, ovisno o već glazbeno isprofiliranom caffe - baru i njegovim gostima, pa onda unaprijed znate tko i što u četvrtak svira u Jet - setu, tko u Enigmi ili na party noći u Pubu…
Jedan od najpopularnijih glazbenih sastava u Pakracu je Joks Band. „Je.. onaj ko sastavi Antonija Szabu i Igora Ševegjarta“, prokomentirao je i sasvim slučajno imenovao upravo formirani duo, njihov zajednički prijatelj i samim tim kum benda Milovan Buha, kad je naišao na tonsku probu u garaži gdje su upravo svirali prvi zajednički taktovi dva mladića povezana kroz zajedničku strast prema muzici.
Jedan komercijalist, drugi elektrotehničar pa kad to spojite trebalo bi lijepo zvučati. I zvuči.
Počeli su odvojeno, a spojio ih je Facebook. Antonio je uz klavijature već imao neke solo gaže, svirao je zabavne melodije po pakračkim lokalima, dok je Igor nastupao na lokalnim zabavama uz oca i uz narodnjake tesao vještinu sviranja harmonike. Oba su i vokali, a upravo se spoj različitih žanrova pokazao kao prednost, jer danas nude glazbenu raznovrsnost ovisno o preferencijama potencijalnih gostiju.
„Vjeruj da ne znamo što ćemo svirati. Dođemo na gažu, postavimo razglase u lokal i dogovorimo se s kojom ćemo pjesmom krenuti. Dalje vidimo kako ljudi „dišu“, nakon par pjesama prepoznamo što najbolje ide, a dalje je legenda“, smiju se i dodaju „najbolji gost je zadovoljan gost pa nerijetko primamo narudžbe, idemo im na ruku. Nije da se hvalimo, ali ljudi rijetko naše noći napuste nezadovoljni. Ustvari nikad.“
Prvi znak da štimaju kao duet bila je uspješna gaža u pakračkom Pubu. Nakon toga je sve išlo brzo. Glazbeni repertoar su obogatili pa danas nije problem odsvirati bilo što. Malo je narudžbi koje ih mogu iznenenaditi. Dobar glas brzo se proširio, društvene mreže brzo su „propričale“, a fotogalerije posvjedočile o punim lokalima i pozitivnoj vibri koju šire dva pakračka momka pa su posao proširili na Grubišno Polje, Požegu, Daruvar, Garešnicu, Kutinu, Bjelovar. Ljetos su svirali u Vodicama, a pronašli su vremena i za jedan inozemni angažman u Njemačkoj.
Nezanemarivu ulogu u promociji ima i facebook. Svaka svirka pomno je popraćena kvalitetnim fotogalerijama koje, osim svjedočenja odličnoj atmosferi, odaju i odlično Antonijevo oko, koji si je uzeo u zadatak fotoaparatom povremeno zamijeniti klavijature, pa nekih sat vremena utrošiti za fotkanje zadovoljnih gostiju.
Oni koji ih prate na fejsu, sigurno su primjetili kvalitetne urađene plakate ili banere koji vas pozivaju njihovu svirku. „Puno dajemo na marketing, jer držimo da bez toga nema ni uspjeha, a ozbiljan i kvalitetan način promocije dovoljno govori i o samom bendu“.
Gdje najbolje kotiraju, gdje osjećaju da je najbolja „prođa“ Joks Banda? „Najviše volimo svirati u Kutini“ kažu u glas, „tamo su ljudi nekako najopušteniji, lokali su uvijek puni nasmijanih ljudi. Nije ni čudo, gravitiraju im i Garešnica i Novska pa nije teško zapalit do Kutine, a primijetimo i dosta ljudi iz Pakraca“.
Što rade kad ne rade? „Radimo stalno, ne stignemo niti glazbene probe odraditi. Nove pjesme usvajamo na nastupima, srećom pa nam ne treba puno, dovoljno je čuti pjesmu dva, tri puta i već je „imamo“.
Posao van muzike zasad nije prioritet, iako ne bi odbili nešto kvalitetno. Naglašavaju da zasad od onog što se nudi na području Pakraca i Lipika još uvijek mogu bolje zaraditi kroz svirku. „Ma, ovo je carski posao, iako ima i svojih mana što je normalno kad radiš tamo gdje ima alkohola pa se zna dogoditi kakav sitniji incident, ali to je normalno.“
Za sad stvari tako stoje. Rade ono što vole, još ih plate. Kompleksa nemaju, nije im problem odsvirati niti svadbu, niti rođendan. „Malo presložimo datume i dogovorimo se. Ne odbijamo ništa. Posebno su svadbe postale česte, jer ljudima odgovara „dvojac“, nismo preskupi pa smo mnogima prihvatljiviji od uobičajenih bendova“.
Svake godine obilježavaju rođendan benda. Listopad je rezerviran za feštu u vlastitoj organizaciji, a znamo da takve budu najbolje. Prošle godine su slavili na lipičkim bazenima, a ove su godine obljetnicu proslavili u Podgariću. Za brojne fanove i prijatelje organizirali su i autobuse iz Kutine, Grubišnog Polja, Velikih Zdenaca, Daruvara i naravno, iz Pakraca.
Gosti sa svih strana potvrda su kvalitete, ali i najbolja reklama koja nosi novi posao. Tako doznajemo da im od friške 2017. godine preostalo tek desetak slobodnih subota. Petaka još manje. Prošle godine su primjerice odradili 174 gaže, što kaže - svaki drugi dan aktivnost. Žestok ritam osim zarade s jedne strane, traži i određena ulaganja. Oprema se troši, amortizacija podrazumijeva. „Imamo vrhunsku opremu, razglase visoke kvalitete pa svaka intervencija košta. Grubom računicom smo došli do nekog troška od tisućinjak eura mjesečno dostatnih za redovno održavanje opreme, potrebe marketniga, amortizaciju, put ili smještaj. Na primjer, svaki razglas ne ide u svaki prostor, moraš imati bar dva, i tako…nakupi se“.
Ne žale se, uglavnom. Do sad sve ide prema željama. Jedna za budućnost je snimiti vlastitu pjesmu. Dugo već razgovaraju o tom malom, ali skupom projektu. „Voljeli bi da imamo svoju pjesmu, da snimimo spot i dignemo ga na Youtube. Sve to košta, to su tisuće eura troška, no to nam je nekakav cilj za skoru budućnost koji ćemo, vjerujem, uspjeti ostvariti.“
Za potencijalan hit traže tekstopisca, valja pronaći dobar, jak tekst. Takav posao u Pakracu, dokazano, zna odraditi naš kolega Mario Barać autor glazbenog hit „Dan mi je“ koji je izveo poznati pjevač Dalibor Prohaska, inače Marijov kum. I Joks Band ima kuma, no žele li zapaliti internet, nekako ne vjerujemo da će posao oko teksta prepustiti svom dragom prijatelju Milovanu Buhi.