Projekt „Ja sam žena, a ne broj“ vrijedan  5.059.218 kuna koji se na pakračkom području provodi od početka ožujka zaposlio je 30 žena. Svaka skrbi za šestero korisnika: staračkih i nemoćnih, jednočlanih ili dvočlanih domaćinstava, po mogućnosti što bliže svomu životnog okruženja.

Jedna od korisnica u projektu je i 80-godišnja Marija Knezek iz Pakraca koja već sedam godina, od smrti supruga, živi sama. Ova umirovljenica, nekada učiteljica po zanimanju, nema drugih članova obitelji u blizini pa se dosad snalazila uz pomoć šogorice koja joj je „uskočila“ kada je trebalo, no godine ipak čine svoje.

To je i jedan od razloga što se gospođa našla na popisu korisnika. O njoj i još petero korisnika brine se naša sugrađanka Radmila Di Zepp. Kod svakoga korisnika dolazi dvaput tjedno i provede s njima tri sata.    Kako ističe Radmila, sa svih šestero korisnika ima odnos pun povjerenja, što joj je drago jer je na raspolaganju ljudima kojima je potrebna pomoć i osluškuje njihove potrebe koje se na kraju ispostave vrlo skromnima.

Mada se nisu uopće poznavale niti znale jedna za drugu, obje ističu da su od prvog kontakta brzo našle zajedničke teme o kojima često razgovaraju kada se vide.

Iako još uvijek pokretna i, kako sama kaže, donekle „u snazi“, Radmila je gospođi Mariji pri ruci na svakom koraku, najčešće u svim kućanskim poslovima, odlascima u trgovinu po kućne potrepštine i namirnice ili liječniku.

„Drago mi je što sam dio ovog projekta koji je za nas stare i nemoćne izuzetno koristan. Ne mogu si svi platiti staračke domove ili neku osobu koja će se za njih brinuti. Ovako znam da se mogu osloniti na Radmilu i da će mi na kraju ipak netko doći i pokucati barem dvaput tjedno na vrata jer ponekad su pored svake pomoći potrebnije društvo, topla riječ i podrška. Zahvalna sam na tome i neka tako potraje što duže“, rekla je gospođa Marija.