piše: Mario Barać
Nikada nisam bio politički aktivan niti sam se njome bavio osim kroz novinarski rad tijekom posljednjih više od 20 godina. Novinarstvo je razlog zašto me politika ponovno „okrznula“ i to na Aktualnom satu posljednje sjednice Gradskog vijeća održane 1. lipnja. Bez namjere da otvaram bilo kakvu polemiku ili raspravu, dužan sam i imam pravo ukazati na lončiće koje je nehotično ili ne polupala jedna gradska vijećnica i ukazati na činjenice.
Naime, dotična je izjavila sljedeće: „Zabrinuo me Uvodnik našeg novog urednika Pakračkog lista gdje se on zapravo obračunavao sa ženama jer mu se nije svidio vizualni materijal koje su izradile žene koje su obilježavale Međunarodni dan ravnopravnosti. Ovo je netrpeljivost. Zabrinjava me takva atmosfera u gradu. Smatram da je to komunikacija i nešto što ovom gradu ne treba. Mi ovdje živimo gusto naseljeno, sa različitim nacionalnim manjinama i trebali bi se uvažavati, a ovo što se dogodilo na stranicama lokalnog medija, a bome i u tom Uvodniku, zaista nije nešto što bi trebalo biti ogledalo našeg grada“, zaključuje vijećnica Vujanić.
U Uvodniku nasklova Ravnopravnost ukazao sam na dvostruke kriterije spolne ravnopravnosti i „rodno uvjetovanog nasilja“ čije aktivistice ni na lokalnoj ni na nacionalnoj razini nisu reagirale na slučaj premlaćivanja policajke koju je u Zagrebu pretukao migrant iz Maroka. Reakcija je izostala i na kasniju paradoksalnu odluku sutkinje kojom je počinitelj pušten na slobodu.
Pa, krenimo redom. Ne znam od kud dotičnoj ideja da se obračunavam sa ženama zato što mi se nije svidio njihov vizualni materijal? I temeljem čega moja razmišljanja napisana u tekstu naziva netrpeljivošću?! Klasično pribjegavanje etiketiranju u pomanjkanju argumenata jer ni jednim slovom nije odgovorila na pitanje koje sam postavio u Uvodniku. Osim toga onaj tko me zna, zna da ja stvarno volim žene i ne pada mi na pamet obračunavati se s njima! Promašaj prvi!
Moralno dociranje vijećnica nastavlja tvrdnjom da „takva komunikacija ovom gradu ne treba“. Zašto? Zato što se netko uvrijedio jer se novinar drznuo postaviti pitanje koje je možda škakljivo, ali po meni normalno, čak zdravorazumsko. Ako se primjerice nizak čovjek uvrijedi kad mu kažete da je nizak, njegova uvrijeđenost ničime ne mijenja činjenicu da je on nizak. Nije jasno s kojim autoritetom ista zaključuje kako „ovom gradu to ne treba“, ako znamo da je jednoj ranijoj sjednici GV izjavila: „Između ostalog smatram da nije moj posao da dajem konkretne prijedloge“. Promašaj drugi!
Nadalje, potpuno i izvan svakog konteksta „zabrinjavajućeg“ Uvodnika, vijećnica u „problem“ uvlači nacionalne manjine i iznosi revolucionarnu tvrdnju da bi se trebali uvažiti. Glupo je čak i ponižavajuće ponavljati nešto što je očito svim dobronamjernim ljudima, a to je da Pakrac i njegovi stanovnici svakodnevnim životom pokazuju da nacionalne manjine, ne da bi trebale biti uvažavane, nego su uvažene u punini. Osim toga u „spornom“ Uvodniku spomenut je Marokanac, a nisam upoznat da je ta manjina dio našeg manjinskog bogatstva. Ako i postane, dobrodošla je pod uvjetom da ne prebija službene osobe. Posebno žene. Promašaj treći!
Misaona policija naziv je fiktivne, tajne policije u distopijskom romanu Georgea Orwella „1984“. Njen glavni zadatak je potpuni nadzor i eliminacija onih koji bi mogli predstavljati potencijalnu opasnost za sustav. Služe se konceptom „zabranjenih misli“ i onaj tko ih posjeduje postaje državni neprijatelj kojeg se eliminira. Srećom, to je samo roman napisan prije 78 godina.
Ilustracija: naslovnica knjige G. Orwell "1984"