Iako rad Skloništa za napuštene životinje „Bučje“ Pakrac često izaziva podijeljena mišljenja građana, njihovi djelatnici ističu kako se sve radi prema propisanim pravilnicima i zakonskim uvjetima. Navode i da sklonište redovito obilaze i provjeravaju različiti inspektori iz Zagreba koji nadziru uvjete i rad skloništa, a kontrole su pokazale da je sve u skladu s propisima.

Kako bismo iz prve ruke saznali kakva je trenutna situacija, pokucali smo na vrata, obišli sklonište i razgovarali s Tihomirom Čopom, voditeljem skloništa „Bučje“, a pri tom smo saznali kako funkcionira sklonište, izazove na terenu, važnosti kastracije i sterilizacije, procesu udomljavanja, suradnji s veterinarskom ambulantom i s udrugama za životinje koja ih je od velikoj važnosti.

Kakvo je radno vrijeme i kome se obratiti izvan radnog vremena? Od kada je sklonište osnovano?

Na oglasnoj ploči navedeno je radno vrijeme radnim danom od 11 do 15 sati, a neradnim danima od 7 do 9 sati. Međutim, često radimo bez strogih vremenskih okvira ili smo na terenu. I kada nas nema u skloništu, uvijek nas je moguće kontaktirati ili najaviti dolazak na dežurni broj mobitela 099 44 11 019.

Na poslovima skloništa rade tri osobe dok veterinarske poslove obavlja Veterinarska ambulanta Pakrac.

Na ovoj lokaciji nalazimo se od 2012. godine, do tada smo bili u sklopu Veterinarske ambulante, a na samom početku rada smo planirali imati ugovore samo za područja Pakraca i Lipika, no s vremenom se pojavila potreba za širenjem područja djelovanja, kao i samog skloništa. Kako se smanjivao broj stoke, a povećavao broj pasa, odlučeno je da se ide u tom smjeru, što se pokazalo kao dobra odluka. Nažalost, broj napuštenih pasa se ne smanjuje, zbog čega je važno da se u rješavanje ovog problema aktivno uključe cijela zajednica, grad i veterinari, osobito kroz kontinuiranu edukaciju građana o važnosti odgovornog vlasništva, kastracije i sterilizacije životinja.

Kako se financirate i imate li dovoljno sredstava za rad?

Sklonište ima sklopljene ugovore s gradovima i općinama za zbrinjavanje pasa pronađenih na njihovu području. Zahvaljujući tim ugovorima osigurana su sredstva koja omogućuju redovito, stabilno i kvalitetno funkcioniranje skloništa te provedbu svih aktivnosti potrebnih za brigu o životinjama.

Kako Veterinarska ambulanta Pakrac surađuje sa skloništem Bučje?

Suradnja obuhvaća sve, od prvog pregleda, liječenja i kastracije pa do završnog pregleda prije udomljavanja. Veterinarska stanica Pakrac od travnja ove godine promijenila je vlasnika te je sada u vlasništvu Veterinarske stanice Đakovo. Stanica je postala Veterinarska ambulanta i to je novo, ali u praksi se ništa nije promijenilo i suradnja se nastavlja kao i prije.

Koje su trenutno najveće potrebe i problemi skloništa Bučje? Postoje li propisani uvjeti za držanje životinja i što se sve radi kako bi se psi udomili?

Trenutno imamo velik broj pasa, ali zasad uspijevamo održavati ravnotežu. Što se tiče smještaja i uvjeta boravka, nemamo većih problema.

Vrlo dobro surađujemo s njemačkom udrugom za napuštene pse „Fellkinder“, koja radi na udomljavanju pasa. Zahvaljujući njima dio pasa odlazi u Njemačku i da nema njihove pomoći, mislim da bi situacija bila znatno teža. Krajem svibnja dolaze po desetak rezerviranih pasa, a nadamo se da će ih do tad biti i više. Udruga surađuje s više skloništa u Hrvatskoj i na taj način svima značajno pomaže.

Udruge su napravile Skloništu slike sretno udomljenih pasa

Prema pravilnicima Ministarstva poljoprivrede propisani su uvjeti za držanje pasa, poput minimalne kvadrature, grijanja i ostalog. Trenutni kapacitet skloništa je 64 psa. Stariji unutarnji dio ima podno grijanje, dok se drugi dio grije električnim putem.

Psi za udomljavanje redovito se objavljuju na službenoj stranici skloništa, kao i na stranicama Grada Pakraca te na Središnjoj platformi za napuštene i izgubljene životinje Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva. Veliku pomoć pružaju i volonterke iz Pakraca i Lipika koje dolaze u Sklonište, fotografiraju i šeću pse. Zahvaljujući njima dio pasa uspije pronaći dom.

Koliko su kastracija i sterilizacija važne u smanjenju broja napuštenih životinja?

Kastracija i sterilizacija izuzetno su važne. Nažalost, kod privatnih vlasnika to često nije slučaj jer redovito pronalazimo odbačena legla štenaca koje vlasnici ostave nakon što se kujica ošteni. Ponekad je uz njih i majka, ali češće su štenci sami. Često se ista legla ostavljaju na istim lokacijama, nerijetko u šumama ili uz rijeke. Dio njih uspijemo spasiti, a dio, nažalost, ne.

Što učiniti kada netko vozilom udari psa ili mačku na cesti?

Prvo se kontaktira komunalni redar koji odlučuje o daljnjem postupanju. Ako je potrebno, on kontaktira nas. Nekada smo bili registrirani i za zbrinjavanje životinjskih ostataka pronađenih na cesti, no više nismo pa ne mogu sa sigurnošću reći kako danas izgleda taj postupak.

Educiraju li se građani o odgovornom vlasništvu nad životinjama?

Smatramo da je građane potrebno kontinuirano informirati o važnosti čipiranja, kastracije i sterilizacije, redovite veterinarske skrbi te odgovornog udomljavanja, kako bi se dugoročno smanjio broj napuštenih životinja. Vjerujemo da se odgovoran odnos prema životinjama treba poticati od malih nogu, zbog čega nam je posebno drago što nas svake godine posjećuju djeca iz vrtića i učenici osnovnih škola s područja Pakraca i Lipika, što smatramo vrlo lijepim i pohvalnim.

Kako izgleda postupak udomljavanja pasa i mačaka? Koliko dugo životinje ostaju u skloništu?

Ljudi nam često telefonom postavljaju upite o tome imamo li određenu pasminu psa. Najbolje je ipak doći osobno i upoznati pse jer fotografije i kratki opisi ne mogu dočarati njihov karakter. Neki ljudi pregledaju sve pse i ne odluče se ni za jednog, dok drugi pronađu svog ljubimca u svega nekoliko minuta.

Kada osoba odabere psa, vodimo ga u Veterinarsku ambulantu gdje veterinar obavlja završni pregled i potvrđuje da je pas spreman za udomljavanje. Ondje se obavlja i prijenos vlasništva tako da novi vlasnik psa može odvesti kući samostalno, a ako nije u mogućnosti, mi ga prevozimo.

Svi psi po dolasku u sklonište prolaze pregled, cijepljenje protiv bjesnoće, čipiranje, tretman protiv unutarnjih i vanjskih nametnika te cijepljenje protiv zaraznih bolesti. Nakon tri do tri i pol tjedna ponovno se cijepe kako bi se smanjila mogućnost širenja zaraza. Jedini trošak za budućeg vlasnika je završni pregled i prijenos vlasništva, što iznosi oko 35 eura s PDV-om.

Najduže što je neki pas boravio u skloništu bilo je dvije godine, dok je prosjek između šest mjeseci i godine dana. Neki pronađu dom već nakon tri tjedna, nema nekakvog pravila.

S kojim se zdravstvenim problemima najčešće susrećete?

Najčešći problem je štenećak, bolest koja se najčešće pojavljuje kod štenaca i mlađih pasa. Ostale bolesti uglavnom su pojedinačni slučajevi. Bolesni psi se tad izdvajaju i odlaze na liječenje u Veterinarsku ambulantu Pakrac.

Koliko životinja trenutno boravi u skloništu?

Trenutno imamo oko 60 pasa u skloništu. Jedni odlaze, drugi dolaze. Primjerice, jučer je jedna žena iz Slovenije došla i udomila psa, ali već danas očekujemo dolazak novog. Kapaciteti su ograničeni pa je teško održavati ravnotežu. U tome nam mnogo pomažu udruge.

Postoje li privremeni udomitelji?

Sklonište nema privremene udomitelje, ali surađujemo s udrugama „Pakračke šapice“ i „Novogradiške njuške“, koje ih imaju. Ponekad pas uopće ne završi u skloništu, na terenu ga pregledamo, cijepimo, čipiramo i izdamo mu putovnicu, a zatim ostaje kod privremenog udomitelja. Prvih 15 dana vodi se na Veterinarsku ambulantu, a nakon toga prepisuje na udrugu. Takva suradnja je važna jer dodatno pomaže u brizi za pse i u pronalasku najboljeg mogućeg rješenja za svaku životinju.

Svi psi koji se nalaze u skloništu prolaze potrebnu veterinarsku obradu, što uključuje pregled, obavezno cijepljenje, označavanje mikročipom te kastraciju, odnosno sterilizaciju kada je to moguće i primjereno. Na taj način nastojimo osigurati da svaki pas bude zdravstveno zbrinut i spreman za odgovorno udomljavanje.

Što građani trebaju učiniti kada pronađu napuštenu životinju?

Potrebno je obavijestiti komunalnog redara koji pomoću čitača čipa može pronaći vlasnika. Ako je potrebno, komunalni redar nas kontaktira i dojave nam lokaciju psa, nakon čega izlazimo na teren. Tada počinje zahtjevniji dio posla, pronalazak i hvatanje psa.

Postoji li dovoljan broj volontera i kako se građani mogu uključiti? Jesu li aktualne šetnje pasa?

Ponekad nastane problem kada volonteri dođu na šetnju sa jednim psima jer se ostali psi, koji ostanu, uznemire i postanu ljubomorni. Ipak, posjeti volontera su lijepa gesta, kao što je bio i posjet učenika Srednje škole Pakrac. Problem je što je sklonište okruženo šumom pa nema mnogo prostora za šetnju, unatoč svemu tome, volonteri dolaze kad god mogu i šeću pse.

Primate li donacije?

Ne prikupljamo aktivno donacije, ali ako netko nešto donira, zahvalni smo na tome. Hrane imamo dovoljno, čak smatramo da je prednost što psi jedu istu vrstu hrane koja im odgovara. Česte promjene hrane mogu izazvati probavne smetnje.

Imate li programe socijalizacije ili rehabilitacije životinja?

Sklonište trenutno nema posebne programe socijalizacije, no u praksi se ponekad susrećemo s psima koji nikada nisu bili u kontaktu s ljudima. Takvi psi ne znaju što su povodac i ogrlica, skrivaju se u kutovima i ne dopuštaju dodir. U tim slučajevima puno nam pomažu udruge iz Zagreba, Rijeke i Knina koje takve pse m postupno socijaliziraju, što zahtijeva mnogo vremena i strpljenja. Neki se psi s vremenom priviknu, a neki teže – baš kao i ljudima, svaki je drugačiji.

Kako izgleda jedan prosječan dan u skloništu Bučje?

Posao je često vrlo fizički naporan. Održava se čistoća bokseva, brinemo da svi psi budu nahranjeni, izlazimo van na teren po pozivu komunalnog redara – puno je dnevnih obaveza, a i psi zahtijevaju svoju pažnju. Područje koje pokrivamo vrlo je veliko pa mnogo vremena odlazi i na putovanja, cijepljenja, čipiranja i veterinarske preglede. Radimo na području Pakraca, Lipika, Novske, Nove Gradiške, Jasenovca, Čazme, Donjih Andrijevaca, Oriovca i brojnih drugih mjesta te moramo dosta putovati da dođemo do mjesta dojave, a trudimo se izaći na svaki poziv komunalnih redara. Nekad psa pronađemo odmah, a nekad ga satima tražimo ili ga uopće ne uspijemo pronaći, bude krivih dojava. Svaki dan je drugačiji i posao nikada nije dosadan.

Postoje li planovi za budućnost skloništa Bučje?

S obzirom na promjenu vlasništva, trenutno ne znamo kakvi su dugoročni planovi. Postoje manje ideje za adaptaciju i proširenje prostora za nekoliko dodatnih bokseva, trenutno raspolažemo s 18 bokseva različitih veličina i četiri karantene.

Koje savjete najčešće dajete budućim vlasnicima?

Većina ljudi koji dolaze po psa već je imala iskustva sa životinjama. Moj savjet je da starije osobe ne uzimaju mlade i velike pse jer oni zahtijevaju puno aktivnosti i šetnje. Za njih su prikladniji stariji i mirniji psi.

Također je važno prilagoditi veličinu psa uvjetima života – primjerice, ima li osoba veliko ograđeno dvorište ili živi u stanu. Veliki psi uglavnom nisu idealni za male stanove, iako postoje iznimke. Nažalost, često se dogodi da vlasnik završi u bolnici ili premine pa više nema tko brinuti o životinji.

Koju biste poruku poslali ljudima koji razmišljaju o kupnji umjesto udomljavanja životinje?

U skloništu stvarno ima mnogo prekrasnih pasa. Bez obzira planiraju li ljudi kupiti ili udomiti psa, pozvao bi ih da dođu i upoznaju naše pse. Većinom su to mješanci, ali su vrlo dobri i socijalizirani. Možda baš neki od njih pronađe svoj dom. Mi im pružamo ono što je u našoj mogućnosti, od krova nad glavom, hrane, vode i čistoću. Nažalost, znamo da im ne možemo pružiti dovoljno pažnje i ljubavi koliko bi željeli, zato se uvijek nadamo da im je sklonište samo privremena stanica na putu prema boljem, trajnom i voljenom domu.