Hrvatski dom, nacrt
U povodu Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta, 27. siječnja, prisjećamo se života Pakračanina Zlatka Neumanna i njegove obitelji kao podsjetnik na stradanje pakračkih Židova, ali i na snagu humanosti, solidarnosti i odgovornosti prema povijesnoj istini. Zlatko Neumann, jedan od najvećih hrvatskih arhitekata i začetnik hrvatske moderne arhitekture. Rođen je 1900. godine u Pakracu kao sin dugogodišnjeg i iznimno cijenjenog općinskog liječnika te uglednog člana Židovske općine Pakrac, Juliusa Neumanna.
Zlatko Neumann
Njegovo porijeklo, obiteljsko okruženje i rani život u Pakracu snažno su obilježili njegov identitet, ali i sudbinu koja će biti neraskidivo povezana s tragičnim događajima 20. stoljeća. Osnovnu školu završio je u Pakracu, a od 1910. do 1918. godine pohađao je Realnu gimnaziju u Zagrebu. Nakon mature odlazi u Beč, gdje upisuje Visoku tehničku školu na odjelu za visokogradnju.
Presudno razdoblje njegova obrazovanja započinje između 1920. i 1922. godine, kada pohađa arhitektonski seminar kod Adolfa Loosa, jednog od najutjecajnijih arhitekata europske moderne. Diplomirao je 1925. godine, a već od 1922. radio je u Loosovu bečkom atelijeru, najprije kao crtač, a potom kao suradnik na brojnim projektima. Nakon što je Adolf Loos 1932. godine preselio u Pariz, Neumannu je povjereno vođenje njegova bečkog ureda, što svjedoči o iznimnom profesionalnom povjerenju. Tijekom 1925. godine Neumann boravi u Kraljevini Jugoslaviji na odsluženju vojnog roka, a 1926. odlazi u Pariz, gdje u Loosovu atelijeru sudjeluje u projektima vila za Tristana Tzaru i Josephine Baker.
U tom razdoblju sudjeluje i na brojnim javnim natječajima te međunarodnim arhitektonskim izložbama u Parizu, Londonu i Berlinu, a svoje je stručne tekstove objavljuje u Arhitekturi, Tehničkom listu, Morgenblatu, Jutarnjem listu i Novostima. Po povratku u Beč 1927. godine, a zatim i u Zagreb 1928., stječe zvanje civilnog arhitekta i pokreće samostalnu projektantsku djelatnost. U svom radu polazio je od Loosovih načela prostorne ekonomije i jasno strukturiranih volumena, čime je ostvario niz zapaženih realizacija koje danas čine antologiju hrvatske moderne arhitekture. Unatoč velikim profesionalnim uspjesima, Neumann nije zaboravio svoj rodni Pakrac. Bio je angažiran na nekoliko lokalnih projekata, od kojih je djelomično realiziran Hrvatski dom 1937. godine. Projekti pregradnje Umobolnice, paviljona za zarazne bolesti u Pakracu te Dječje bolnice za kiruršku tuberkulozu u Lipiku ostali su nerealizirani, kao i planovi za novu zgradu općine, čiju je realizaciju prekinuo početak Drugog svjetskog rata.
Nacrt za uređenje glavnog gradskog trga
Zbog svog židovskog podrijetla, Zlatko Neumann tijekom Drugog svjetskog rata biva progonjen te zatvaran u logorima u Njemačkoj i Nizozemskoj. Rat je preživio, ali je to razdoblje duboko obilježilo njegov život. U tom kontekstu posebno se ističe i sudbina njegova nećaka Dana Stockhammera, kojeg je od stradanja spasila Neumannova zaručnica, a kasnije supruga, Zagrepčanka Olga Rajšek. Na Neumannov poticaj, Olga Rajšek otišla je po dječaka u Pakrac i dovela ga k sebi u Zagreb, svjesna opasnosti kojoj se izlaže. Nakon što je bila prijavljena zbog skrivanja židovskog djeteta, Danko je 12. travnja 1943. godine odveden u sabirni centar u Savskoj. Zahvaljujući brzoj reakciji Olge Rajšek i uz pomoć nadbiskupa Alojzija Stepinca, dječak je vraćen te, radi sigurnosti, smješten u katoličko sirotište do kraja rata. Time mu je spašen život.
Za taj čin hrabrosti i humanosti Olga Rajšek-Neumann 2004. godine primila je najviše priznanje Države Izrael koje se dodjeljuje nežidovima – naslov „Pravednica među narodima“. U ratnim godinama nastaje i Neumannov značajan teorijski rukopis „Kuda ide arhitektura?“. Nakon Drugog svjetskog rata nastavlja s intenzivnom projektantskom i stručnom djelatnošću. Radio je u Ministarstvu građevine NR Hrvatske, vodio atelijer u Zemaljskom građevno-projektnom zavodu, a od 1954. godine djelovao je kroz vlastiti projektni biro „Neumann“.
Poslovno- stambena četverokatnica Rosinger, Vlaška ulica 69, Zagreb, 1936.-1937.
Zlatko Neumann preminuo je 9. siječnja 1969. godine. Njegovo djelo trajno ga svrstava u sam vrh hrvatske, europske i svjetske moderne arhitekture, a vjerujemo kako ga je i njegov rodni Pakrac dijelom inspirirao za vrhunska ostvarenja koja je ostavio iza sebe.
Piše: Jelena Hihlik