U tijeku je treći tjedan nastave na daljinu. Budući da je neizvjesna situacija oko epidemije koronavirusa, još uvijek je nepoznato hoće li se učenici uopće vraćati u školske klupe do kraja ove školske godine. Rad u sustavu obrazovanja puno je kompliciraniji u ovom kriznom razdoblju i traži značajno više vremena od uobičajene nastave, kako za učitelje, nastavnike i profesore, tako i za učenike. Kako su se na nastavu na daljinu pripremili i prilagodili u Srednjoj školi Pakrac te kako su učenici prihvatili ovaj način obrazovanja upitali smo profesoricu biologije Vesnu Ančić, profesora povijesti Branka Križana i stručnu prvostupnicu sestrinstva Danijelu Štampf Vončina.

Nakon početnih problema prvih nekoliko dana, zbog pucanja veze i uhodavanja, interakcija sa učenicima je zasad vrlo dobra. Većina nastave je organizirana u Google učionicama, a komunicira se i pomoću sustava Office365 i servisa Yammer i Teams. „Gotove aplikacije se jako malo koriste i nastavni materijal koji uključuje prezentacije, online provjere, linkove za video materijale, tablice, slike, sheme i slično profesori sami postavljaju. Materijali se objavljuju na dan prema rasporedu sati u školi. Neke kratke zadatke učenici riješe tijekom dana, čime se evidentira prisutnost na nastavi, a veće zadatke imaju tjedan dana vremena za pripremu. Dosta toga rade online zajedno u većim ili manjim grupama“, kaže prof. Ančić. Iako je interakcija kratka i svedena na minimum, učenici su slobodni, ako im nešto nije jasno, postavljati pitanja ili tražiti dodatna objašnjenja. Svi naši sugovornici šalju učenicima isključivo svoje zadatke i materijale, a na praćenje nastave preko televizije ne inzistiraju. Materija se ipak obrađuje u manjem opsegu nego inače, poučavanje se usmjerava na osnove, razumijevanje i primjenu bez previše nepotrebnih detalja.

Za sada bez ocjenjivanja

Ukoliko učenik ne sudjeluje u rješavanju zadataka, ne daju se ocjene ili neopravdani sati, ali se vode detaljne bilješke u e-dnevniku o tome kada nije prisutan, koje aktivnosti nije odradio ili je odradio sa zakašnjenjem od više dana. Za „zabušavanje“, obavještava se razrednik tog učenika, a po potrebi i stručna služba škole, no većina učenika je savjesna i javljaju se, ispričavaju, ako nisu sudjelovali ili bili aktivni u nastavi. Rijetki su slučajevi da se učenici nisu uključili u nastavu, a razlog su ponajprije tehnički problemi, odnosno problemi sa računalom ili internet vezom.

Ovakav oblik nastave bio je izazov i za profesore, pogotovo one starije, ali svi su se maksimalno potrudili i pomagali jedni drugima. „Budući da je naša škola još od 2018. uključena u program „Škola za život“ naši su profesori već dobrim dijelom bili spremni ili blizu toga. Svi imamo školska prijenosna računala i tu smo vrlo jaki. Mlađi nisu imali problema, a onima koji su imali problema ili nešto nisu znali, pomagali su oni koji su znali. Prvi tjedan je bio jako naporan, pa smo radili i noću kako bi stigli sve pripremiti“, rekao je prof. Križan.

Za sada se još ne ocjenjuju učenici, no iz Ministarstva znanosti i obrazovanja je najavljeno da će upute o vrednovanju doći sljedeći tjedan. Svi naši sugovornici slažu se da će ocjenjivanje biti najveći izazov i da će problema sigurno biti. Smatraju da se učenici trebaju vrednovati i putem bilježaka (o aktivnosti, rješavanju zadataka i slično), s tim da postoje i mogućnosti rješavanja online testova, ali oni povlače za sobom dodatne probleme kao što su dobra internet veza, što je nekim učenicima veliki problem, također i broj računala u domaćinstvu ako ima više đaka. Kakvo god ocjenjivanje bude, vjeruju da će profesori ipak sniziti kriterije jer „ovakav način poučavanja ne može biti jednako kvalitetan kao redovan nastavni proces, a neposrednu komunikaciju između učenika i nastavnika ne može zamijeniti tehnologija, ma koliko napredna bila“, smatra prof. Ančić.

Za uspjeh su odgovorni i učenici i profesori

Za kraj smo ih upitali kako su oni osobno zadovoljni ovom online nastavom i da li bi nešto promijenili. Prof. Križan se izjasnio da, iako je u ovoj situaciji jedino takva nastava moguća, ne sviđa mu se ni kao profesoru, ni kao roditelju. Puno je posla i profesori, učenici, ali i roditelji su prikovani za računalo cijeli dan. „Mislim da će se hrvatsko školstvo znatno unaprijediti, ali treba paziti da se ne naviknemo na ovakav neprirodan i asocijalan način rada“, kaže profesor. I bacc. med. techn. Štampf Vončina rekla je da je zadovoljna ovakvom nastavom, s obzirom na situaciju. „Mislim da je vrlo pohvalno da su učenici koncentrirani na nastavu i da nastava ide svojim tokom. Vjerujem da je učenicima puno teže u ovoj situaciji ali i profesori su dosta susretljivi i zajedničkim naporima sve se može“. Prof. Ančić je zaključila da „nije lako ni učenicima, koji se žale da su zatrpani sa puno zadataka i da moraju raditi više nego prije, ali ni profesorima, jer svaki dan uče nešto novo i jako puno vremena troše za pripremu sata, odgovaranje učenicima, ispravljanje zadatka i slično. Mislim da nikome nije lako i za uspjeh jednaku odgovornost imaju i jedni i drugi.“