Na gradilištu stambene zgrade u Radničkom naselju (Pilana) danas je uveden novi izvođač radova. Riječ je o osječkoj tvrtki "Ukras" koja je od naručitelja Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje dobila rok od 120 radnih dana za završetak stambene zgrade od 25 stanova na kojoj za ugovoreni iznos od 2,7 milijuna kuna treba obaviti završne građevinsko-obrtničke radove (elektro, parketarske, keramičarske, vodoinstalaterske, stolarske i asfalterske) kako bi se zgrada mogla staviti u uporabu. Za useljavanje budućih stanara, koji su već godinama poznati, trebat će još dodatnih dva mjeseca, kaže se u dopisu koji smo kao odgovor na naš upit dobili od Ivice Preskara, glasnogovornika Ureda.
Riječ je o zgradi čiju izgradnju godinama prati niz apsurda, administrativnih zavrzlama i posvemašnja nebriga koju će porezni obveznici preplatiti milijunskim iznosom.
Početak 2010. godine
Izgradnja zgrade je počela u svibnju 2010. s ugovorenim rokom završetka u rujnu 2011. godine. Na natječaju za izvođača pobijedila je tvrtka "Kera-kamex" s vinkovačkog područja (Piškorovci) s ponudom od oko 5,5 milijuna kuna (bez PDV) što je bilo znatno niže od domaćih građevinara koji su s podsmjehom primili tu cijenu. Njihove slutnje su se obistinile i umjesto završetka zgrade koja je po nekim procjenama bila dovršena 80 posto izvođač je otišao u stečaj, a ugovor o izgradnji je raskinut. Tu počinju muke po ovu zgradu koju su narednih godina pratila stalna obećanja o nastavku izgradnje, ali i devastacije što od vremenskih utjecaja, što od kooperanata izvođača kojima nisu plaćeni obavljeni poslovi pa su oni djelomično poskidali, gdje je to bilo moguće poput sustava za grijanje, svoju ugrađenu opremu. Zgrada je uskoro obrasla u korov i postala u Pakracu simbol nemara države za svoju imovinu.
No, na žalost nadležnog državnog ureda, čije se ustrojstvo uslijed raznih reorganizacija često mijenjao i svrstavao čas u jedno čas u drugo ministarstvo, troškovi zgrade u Pakracu nisu jedini izravno povezani s njenom izgradnjom.
Troškovi naknade budućim stanarima
Zgrada ima ukupno 25 stanova; 12 veličine 35 četvornih metara, 3 od 45 četvornih metara, 7 od 55 četvornih metara i 3 od 65 četvornih metara koji su namijenjeni obiteljima koji su tijekom rata ostali bez stanova na kojima su prije rata imali takozvano stanarsko pravo i u startu su građeni za poznate krajnje korisnike. Njima je, kroz politiku povratka, dijelom i pod pritiskom međunarodne zajednice jer je to bilo vrijeme pregovora o pristupanju Hrvatske EU, još 2008. godine država izdala rješenje kojim im na ime naknade stanarine do rješavanja njihovog stambenog zbrinjavanja plaća 25 kuna dnevno. U programu je za ovu zgradu tada bilo 19 osoba što je dnevni trošak državi od 475 kuna i ako se ništa kroz ovih 8 godina nije mijenjalo u pogledu tih financijskih obveza, na tu stavku je potrošeno oko 1,5 milijuna kuna. Ako se pak obračun napravi na bazi svih 60 osoba kako su administrativno kapacitirani budući pakrački stanovi taj trošak je i tri puta veći.
Tim mukama iduće veljače ili ožujka trebao bi doći kraj. No, bude li sve kako je sada u planu i doista se ovaj dugotrajan postupak izgradnje dovrši u predviđenom roku i stanovi dodjele, zgrada sigurno neće biti niti približno u potpunosti useljena. Zašto? Neki od potencijalnih stanara su vjerojatno čekajući njenu izgradnju umrli, neki zapravo nikada nisu niti imali namjeru doseliti u Pakrac već je to bio idealan način za izvlačenje novaca iz državnog proračuna. Opet će to biti još jedna investicija sa spornim konačnim učinkom.