Danas održanu akciju dobrovoljnog davanja krvi u prostoru HCK Pakrac posjetio je i Tomislav Nemet, Pakračanin, redoviti davatelj krvi koji se s medicinskom iglom susreo već 121. put, što je najviše na pakračko - lipičkom području. Uvažavajući humani karakter ovakvih akcija, ipak je rijetkost pronaći nekog toliko ustrajnog u nakani da pomogne. Slušajući ga, motive je lako shvatiti ..." ideja o darivanju krvi nije došla tek tako. U trećem osnovne imao sam tešku porezotinu na arteriji, gotovo sam nasmrt iskrvario. U posljednji trenutak tuđa krv spasila mi je život. Već tada, još kao dijete, osjetio sam potrebu odužiti se. Krv sam prvi put dao 1970. godine za služenja vojnog roka. Znate kako to ide, dobiješ dan-dva za pola litre. Ma, može..i od tada sve do rata, rijetko sam "fulao" dobrovoljne akcije, nakupilo se toga. Tuđa krv Tomi je zatrebala i u Domovinskom ratu kada je ranjen. Na rubu, pred iskrvarenjem ponovo mu je život sačuvala tuđa humanost.

Uzimajući u obzir da se davatelju danas uzima 0,45 litre krvi, a prije je bilo i više, nije teško pomnožiti i doći do podatka da je Tomislav do danas darivao preko 50 litara ove najvrjednije tekućine koje u ljudskom organizmu ima između 6 i 8 litara. Za svoju humanost, nakon 100 davanja odlikovan je od predsjednika države, danas broji 121 davanje, a zbog starosnog limita krv će moći dati još svega jedanput.

Dao -  ne dao, Tomo je svoj cilj ostvario, a zamišljeni dug pošteno vratio.