Više od 30 godina bavi se pčelarstvom, a ono što je počelo gotovo slučajnim susretom s prijateljem s vremenom je preraslo u životnu ljubav i posao. Božo Đurđević iz Garešnice danas brine o više od 150 pčelinjih zajednica, a med i druge pčelinje proizvode već više od 20 godina prodaje na našoj pakračkoj tržnici. S njim smo razgovarali o kvaliteti i vrstama meda, ovogodišnjoj proizvodnji i vremenskim uvjetima, ali i problemima s kojima se svi domaći pčelari danas susreću.

Kako je nastala vaša ljubav prema pčelama – je li pčelar netko u vašoj obitelji ili vas je nešto posebno privuklo tom poslu? Koliko dugo prodajete na pakračkoj tržnici?

U mojoj obitelji nitko se prije nije bavio pčelarstvom. Sasvim slučajno susreo sam jednog prijatelja i s njim počeo pčelariti. Bilo je to prije više od 30 godina. Počeo sam s nekoliko košnica, a s vremenom se sve razvijalo pa danas imam više od 150 pčelinjih zajednica. Pčelarstvo je s vremenom preraslo u veliku ljubav, a dokle će tako biti, ovisi o zdravlju.

Na pakračkoj tržnici prodajem već više od 20 godina. Jedno vrijeme živio sam isključivo od prodaje meda jer nisam bio nigdje zaposlen. Pčelarstvo mi je tada bilo jedini izvor prihoda i to je zasigurno bio jedan od težih perioda mog života.

Što mislite, koliko danas treba imati najmanje košnica da bi se od pčelarstva moglo pristojno živjeti?

Danas je to jako teško reći jer je pčelarstvo, nažalost, spalo na niske grane. Proizvodnja sama po sebi nije toliko skupa, iako ima ulaganja, liječenja, održavanja i svega ostalog. Najveći je problem plasman meda. Otkup je jako loš, otkupljivači nude vrlo niske cijene i po meni se pčelarstvo na taj način više teško isplati.

Koliko jedna pčela zapravo mora „raditi“ da bi nastala teglica meda?

Jako puno. Jedna pčela tijekom ljeta živi otprilike 30 dana, tako da sama jedna pčela ne može proizvesti količinu meda koju ljudi često zamišljaju. To je ipak malo veća priča.

Koji je med među kupcima najtraženiji – bagremov, cvjetni, kestenov ili neki drugi?

Na našem području najpoznatiji i najtraženiji su bagremov i livadski med. Ostali sortni medovi nešto su jači i intenzivnijeg okusa pa ih kupci ne preferiraju toliko. Ljudi uglavnom biraju blage medove, poput bagremovog i livadskog.

Imate li nešto novo u svojoj ponudi?

Nemam nešto posebno novo, ali osim meda nudim i med u saću. To je med koji se izvadi prilikom vrcanja pa ga prodajem u komadima saća, a stavljam ga i u teglice koje zalijem bagremovim ili drugim medom. Neki kupci posebno prepoznaju med u saću i rado ga kupuju, dok drugi ipak biraju klasične teglice meda.

Postoji li velika razlika između meda koji kupimo na tržnici i onoga s polica u trgovinama i kako kupac može prepoznati pravi i kvalitetan med?

Vjerujem da postoji razlika. U trgovinama imate vrlo različite medove, od jeftinih do skupih, ali kupac zapravo nema nikakvu garanciju nakon što izađe iz trgovine. Kada kupujete od poznatog pčelara, znate tko je proizvođač i možete mu se vratiti ako imate bilo kakvu primjedbu. Ja već dugo prodajem na tržnici i do sad nisam imao takvih problema.

Je li istina da pravi med s vremenom mora kristalizirati?

Da, svaki se med kristalizira, samo neki prije, a neki kasnije. Bagremov med, primjerice, dugo ostaje tekuć, dok se suncokretov i neki proljetni medovi vrlo brzo kristaliziraju. Na svakoj svojoj teglici zato imam napisano da je kristalizacija prirodna pojava. To nikako ne znači da je med nekvalitetan. Upravo suprotno, kristalizacija je prirodno svojstvo meda.

Koliko vremenske prilike utječu na ovogodišnju proizvodnju? Jesu li kiša i visoke temperature veliki problem za pčelare?

Najbolje ćemo to moći reći iduće godine, kada vidimo kako će pčele proći kroz ovu sušu i kako su se pripremile za zimu. Proljeće nije bilo tako loše, bilo je relativno zadovoljavajuće, ali su kasniji mjeseci, posebno srpanj i kolovoz, dosta utjecali na stanje. Sada je važno vidjeti koliko su pčele uspjele pripremiti hrane za zimu i u kakvoj su kondiciji. To ovisi i o pčelaru i o vremenskim uvjetima.

Jesu li ljudi danas spremni platiti više za domaći med ili ipak najčešće gledaju cijenu?

Ljudi uglavnom gledaju cijenu, a manje kvalitetu. Malo ih je koji prvenstveno gledaju kvalitetu jer su primanja takva kakva jesu i ljudi moraju paziti koliko troše.

Koje su najveće opasnosti za pčele – bolesti, pesticidi, klimatske promjene ili nešto četvrto?

Ne možemo sve pripisati klimatskim promjenama. Za pčele je najveći problem „Varroa“, nametnik protiv kojeg se pčelari bore već godinama. Nikada je ne možemo potpuno iskorijeniti, ali se borimo da je držimo pod kontrolom.

Dogodi li vam se da vas kupci pitaju nešto o medu što vas iznenadi?

Nakon toliko godina u ovom poslu teško me nešto može iznenaditi. Ipak, moram biti iskren, dosta ljudi malo zna o medu. Nešto su pročitali ili čuli od nekoga pa to onda prepričavaju i traže neku vrhunsku kvalitetu, a zapravo ipak nemaju dovoljno saznanja o tome.

Postoji li neka vrsta meda koju ljudi nepravedno zanemaruju, a vi biste je posebno izdvojili?

Ne bih rekao da ljudi neku vrstu posebno zanemaruju. Uglavnom sami biraju što im odgovara. Kestenov med, primjerice, neki kupuju zbog njegovog djelovanja jer je dobar i za želučane tegobe. On je ipak malo specifičnijeg okusa i nije za svakoga.

Što vam je kao pčelaru najteže?

Pčelarstvom se bavim s voljom i dugo sam u tome, tako da mi sama briga o pčelama nije problem. Mislim da sam ostvario i neke dobre rezultate. Međutim, posljednjih nekoliko godina najveći je problem plasman meda, odnosno cijena. Nitko nije posebno zainteresiran za domaći med, dok na policama u trgovinama ima mnogo uvoznog meda.

Što vam je najljepše u pčelarstvu? Postoji li trenutak zbog kojeg svaki put pomislite: „Vrijedi svega“?

Meni je u pčelarstvu drago praktički sve. Od same brige o pčelinjim zajednicama do vrcanja meda i selidbe pčela. Nisam stacionarni pčelar, nego selim pčele, i sve to radim s voljom, zato mi ti poslovi nisu posebno teški niti mi stvaraju probleme.

Prije više od 20 godina stvorio sam uvjete da pčelarstvo podignem na jednu višu razinu i tada sam odlučio dio meda slati na ocjenjivanja. To mi je bilo posebno zadovoljstvo jer su rezultati bili jako dobri. Godinama sam slao med na različita natjecanja, od Topuskog, gdje se održava poznata „Zlatna pčela“, preko Moslavine, Osijeka, Vukovara i Slavonskog Broda pa sve do Splita.

Bio sam nekoliko puta i šampion, a u Topuskom sam osvojio devet „Zlatnih pčela“. Ta priznanja potvrda su dugogodišnjeg rada, ali prije svega ljubavi i upornosti.

Pčelarstvo traži puno rada tijekom cijele godine. Od proljeća, kada počinje ozbiljniji rad s pčelama, pa sve do zime, kada se pripremaju okviri i sve ostalo za novu sezonu. Ne možete čekati da se pojave rojevi na granama pa tek onda početi pripremati. Tada je već kasno.

Kad biste morali jednom rečenicom objasniti zašto bi ljudi trebali kupovati domaći med, što biste im rekli?

Med je vrijedan proizvod i treba ga uključiti u svakodnevnu prehranu, a ne ga se sjetiti tek kada se čovjek prehladi. Ljudi mi često dođu i kažu: „Dajte mi med, prehladio sam se.“ Ali tada je već kasno. Ja, primjerice, već godinama svako jutro uzimam žlicu meda i desetak kapi propolisa. Med bi trebao biti dio navike i tradicije.

Unatoč svim izazovima, Božo i dalje s ljubavlju ostaje uz svoje pčele i svoj posao. Nakon više od 30 godina iskustva, zaključak je jednostavan - prirodno je uvijek najbolje, a upravo je u tome i vrijednost kvalitetnog domaćeg meda.