Vjerujem da ste primijetili da se povremeno na naslovnicama sredstava javnog priopćavanja nekada pojave istraživanja i rezultati "indeksa sreće". Taj "indeks sreće" pokazuje prema nekim istraživanjima koji je narod najsretniji. Pa su Danci najsretniji, pa ovi manje, zanimljivo ili namjerno. Hrvate se kroz analize uvijek stavlja kolika je njihova sreća u odnosu na neke susjedne narode, …i slične pričam ti priče.
Kada se to sve promatra čovjek se pita, koji to “umotvorac" ide mjeriti sreću i po kojim mjerilima i kriterijima. Mjeriti jedan osjećaj ili pojam isto je kao prebrojiti sve ribe izvana na nekom lokalnom jezeru. Što je to uopće sreća?
Na sveprisutnom Googlu koji sve zna našao sam jednu razmišljanje velikog njemačkog filozofa kršćanskog usmjerenja Roberta Spaemana koji kroz povijest nabraja preko tristo definicija sreće koje su često u velikoj kontradikciji. Nekome je sreća kada susjedu dogodi nekakvo zlo, kada mu izgori kuća, nekome opet ovisničko uživanje u sveprisutnom konzumerizmu i mogli bi još nabrajati…Koliko postoji dimenzija sreće u današnjem vremenu obilježeno raznim krizama, patnjama, ratovima. Samo letimičan pogled na stvarnost oko nas dovodi nas do zaključka da uz stalna prepucavanja, izljeve mržnje u virtualnom svijetu koji se pokušavaju prenijeti na stvarni svijet ,sreća postaje nestvarni pojam u našoj domovini. Možemo postaviti još jedno važno pitanje dali po tom "indeksu sreće".
Božić kao blagdan mira i radosti još uvijek pripada našem svijetu koji se procjenjuje i mjeri isključivo anketnim kvazi istraživanjima. Ljudski ograničeni "indeksi sreće" ne mogu izmjeriti snagu i ljepotu onoga što slavimo na Božić riječima anđeoskog klicanja "Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!“ naša je sreća neizmjerna u radovanju , poniznosti , klanjanju i divljenju Božićnom otajstvu. Današnji svijet naviknut na buku, vrevu, trku, stres teško prihvaća mir, sabranost ,skrovitost i poniznost betlehemskog rođenja.
Nikakve ljudske često namještene ankete ne mogu izmjeriti sreću i radost Božića jer vjerničko srce nije ograničeno blještavilom komercijalnog Božića nego sviješću da smo Betlehemom počašćeni, posvećeni i spašeni ! Kroz rođenje našega spasitelja Isusa Krista , Bog postaje čovjekom da bismo u njemu prepoznali svoj izvor, smisao i vrijednost jer moj život nije u prolaznosti nego u vječnosti , nije u smrtnosti nego u besmrtnosti. Divimo se jednostavnosti betlehemske štalice u našim crkvama i ljudi koji su se tamo nalazili . Oni su bili maleni po onome što su posjedovali , ali veliki po onome što su činili jer svoj život nisu mjerili "indeksima sreće" nego Bogom. Zato je Božić bio i ostao "blagdan duše", a ne praznik koji ćemo obilježiti. Božić je poruka , Božić je pouka ali Božić je i obećanje ! Živjeti vrijednosti Božića znači ići putem koji vodi u vječnost, putem koji je uzak i strm ali ima cilj , cilj koji nadilazi svaku ljudsku želju, koji je iznad svih trenutnih i prolaznih "indeksa sreće". Nedavno je u emisiji HTV "Peti dan" jedan analitičar citirao francuskog filozofa Brucknera koji je govorio o "bijedi blagostanja" kada se izgubi Krista i kada se izgubi duša . Utisnimo Božić u svoj život iznad "indeksa sreće" i budimo dio svih onih naraštaja koji su prepoznali i živjeli radost i pravi smisao sadržan u novorođenom Djetetu Isusu.
I zato svim župljanima drage pakračke župe želim sretan Božić i Novu godinu , uz obilje Božjeg blagoslova i milosti !
Piše: Jozo Zorić, pakrački župnik