Ulica Miroslava Krleže u Pakracu na prvi dan je zime 21. prosinca obasnaja složnim duhom u prijateljskom okruženju mještana sedam kuća koji su organizirali vlastitu verziju adventa gdje su se podružili uz raznovrsnu gastronomsku ponudu koja je bila obogaćena i štandom kreativnih rukotvorina na kojemu bio izložen i pobjednički „trofej“ Marija Lopara, odnosno najružniji božićni džemper koji je tu titulu ponio nakon proglašenja na natjecanju povodom Božićnog sajma u Pakracu u organizaciji Turističke zajednice Grada Pakraca.
Stanovnici Ulice Kržljavaca, kako je od milja zovu, prepričali su nam kako je ovo jedan od mnogih sličnih okupljanja i druženja koje su dosad imali, no prvi u kontekstu adventa. Na upit kada su dogovorili ovo božićno druženje, jedan od glavnih organizatora ispred čije kuće se i održao advent Kržljavaca, Mario Lopar, ispalio je kako su ovaj događaj dogovorili na zajedničkoj zabavi koje ih je okupilo dva dana ranije!
„Svake godine se okupimo i na „dan ulice Kržljavaca“, no nemamo fiksni datum, nego se u srpnju dogovorimo koji dan svima odgovara, a naravno da se tijekom godine ovako okupimo više puta“, dodala je Katarina Lahovsky Kobetić, koja je advent ispunjen slanim kutkom u vidu pečenih i kuhanih kobasica, šunke, sira te onim slatkim kutkom koji je bio naoružan kolačima, tortama i slatkišima, osim štandom s raznim ručno izrađenim naušnicama, bedževima, privjescima i ostalim kreativnim tvorevinama, gastrononsku ponudu adventa naposljetku zaključila prigodnim „ispod čekića“ fritulama prelivenima čokoladnim preljevom, dok se teta Nena pobrinula da se uz standardno kuhano vino i čaj u ovoj veseloj i prijateljskoj atmosferi svi dodatno ugriju i oraspolože kuhanom rakijom.
Kržljavce je posjetio i Tomislav Novinc, gradonačelnik Pakraca, osvrnuvši se vrlo pozitivno na advent u Gavrinici te kazavši kako je ljudima potrebno što više ovakvih druženja i dobrih vibracija, ne samo u ulici, nego i šire te kako su Kržljavci pravi primjer zdravog ljudskog odnosa.
I uistinu, sveukupno 23 mještana ove složne ulice pokazali su se kao iznimno ugodni i uslužni domaćini, spremni na šalu i ugodan dijalog poznali vas godinama ili samo jedan dan, a sve je krenulo prije dvije godine kada su na Tucindan 23. prosinca pekli pečenicu te su svi susjedi donijeli sav „asortiman“ kojim su raspolagali, pogostili se, a druženje je nastavljeno i idući dan pečenjem pečenice i janjetine.
Iako se pod običaje i tradiciju smatraju događaji koji se održavaju dugi niz godina, njihov je relativno mlad, no otisnuo se od nastajanja te će ga akteri sudeći po njihovoj složnosti i dobrosusjednim odnosima zasigurno nastaviti redovito održavati i tako mu dati pravi smisao riječi.