U subotu, 5. srpnja, održan je najveći koncert u povijesti Hrvatske. Na zagrebačkom hipodromu i oko njega Marko Perković – Thompson okupio je oko pola milijuna ljudi.
Fascinantno zvuči ta činjenica, a još je fascinantnija bila slika na samom hipodromu. Rijeke ljudi među kojima su prevladavali mladi slijevale su se prema hipodromu kako bi svjedočili koncertu jedne generacije. Postojale su određene bojazni kako će grad biti blokiran, da neće svi uspjeti doći, tako da je policija imala organizacijski zahtjevan posao.
Svojim pozivima ljudima da dođu ranije svakako su spriječili potencijalne čepove i gužve. U Zagreb smo došli automobilom, bez većih problema i zastoja. Od parkirališta u Novom Zagrebu do neposredne blizine hipodroma došli smo tramvajem, koji su vozili uredno i nisu bili prekrcani.
Sam dolazak na hipodrom tek je otkrio veličanstvenost događaja koji je pred nama. Doživjeti takvu masu ljudi uistinu je nešto nesvakidašnje, a na momente je djelovalo i pomalo nestvarno. Sam koncert bio je spektakl na razini kakva se od njega i očekivala. Thompson je tri sata držao pozornost publike izvođenjem kombinacije poznatih hitova koji su se već odavno uvukli u pop-kulturu te pjesama sa svog novog albuma.
Pakračani i u nacionalnim medijima (foto: screenshot Večernji list)
Ne vidim grijeha na tom čovjeku
Iako ga se smatra kontroverznim izvođačem, na samom koncertu, kao i prije i poslije njega, nije bilo kontroverznih situacija. U čitavoj toj masi ljudi prevladavali su osjećaji ljubavi, zajedništva, domoljublja. Nakon svega, rekao bih da možemo biti ponosni što je jedno takvo okupljanje završilo bez spomena vrijednih incidenata.
Premda su koncert i njegov protagonist naišli na žestoke kritike s lijevog političkog spektra koje i dalje ne jenjavaju, moram primijetiti da je zapravo na djelu svojevrsno zrcaljenje. Jer, zloćudno predbacivanje „ustašluka“ zapravo više govori o onima koji se bune. Dio hrvatske političke scene skače u obranu onih koje Thompsonovci kao ugrožavaju, dok su npr. neki Nepalci i Indijci uživali u koncertu, ogrnuti hrvatskim zastavama.
Iz navedenoga ispada da oni koji se zalažu za uključivost i prihvaćanje drugih i drugačijih zapravo sami teško prihvaćaju ili čak s gnušanjem promatraju slušatelje Thompsonovih pjesama i poruka. Ljubav prema domovini, Bogu, zazivanje tradicionalnih vrijednosti i obitelji nije fašizam. Pola milijuna ljudi to je zorno demonstriralo.
Osobno sam nakon subote dobio novu vjeru i nadu za našu malu, ali neprocjenjivu i jedinu domovinu. Vidio sam mladost kojoj je stalo, do sebe, do svojih bližnjih. Poncije Pilat svojedobno je za Isusa poručio tadašnjim svećenicima i farizejima kako na tom čovjeku ne vidi grijeha. Ne vidim ga ni ja na Thompsonu. A oni koji će ga „razapinjati“, neka to rade po vlastitoj savjesti.
