Nesvakidašnju i inspirativnu priču priredio nam je bračni par Blaženka (ex Juranović) i Philipp Kämpf koji su jučer sretno i uspješno završili svoju biciklističku avanturu od Züricha do Pakraca, naime odlučili su kako će se iz mjesta gdje žive i rade 14. lipnja električnim biciklima zaputiti ka Pakracu i tako na jedan novi i uzbudljiv način iskoristiti godišnji odmor koji bi svakako iskoristili za posjetu rodbine u Pakracu i Prekopakri. 

Za ovaj hvale vrijedan pothvat od 1330 kilometara bilo im je potrebno vrlo pomno, detaljno i oprezno isplanirati rutu, lokacije odmora, prenoćenja, pa i nepredvidivih situacija, za što se većinom pobrinuo Philipp, 54-godišnji Švicarac koji je prije 22 godine oženio 51-godišnju Prekopakranku Blaženku Juranović, a prije isto toliko godina je Blaženka i odselila iz Prekopakre.

„Supruga Blaženka radila je u Zürichu i tamo sam ju i upoznao. Imamo dvoje djece, sin je radio u kasinu kao krupije (osoba zadužena za vođenje igara, djelitelj karata i sl.), a sada je u vojsci u Švicarskoj i ima 20 godina, kći ima 21 i radi u osiguranju, oboje su ekonomske struke. Prije sam radio kao novinar nakon čega sam prešao na medijske komunikacije s javnošću koje obavljam za jednu veliku farmaceutsku tvrtku u Švicarskoj. Veliki sam ljubitelj biciklizma i to mi je omiljeni hobi, a osim po Švicarskim ulicama i brdašcima, par puta sam se vozio i na Omanovac iako na par mjesta ima vrlo zahtjevne uspone, posebice ako se vozite s običnim, a ne električnim biciklom“, ukratko je Philipp sažeo svoje najbitnije osobe i sporedne stvari.

Pretpostavilo bi se da je ideja započela s njegove strane, no upravo je Blaženka predložila kako bi bilo vrlo uzbudljivo dovesti se biciklima do njenog omiljenog mjesta, što Philippu baš i nije 'sjelo na prvu'. Budući da se i inače rekreativno bavi biciklizmom, ideju je pokušao racionalno obustaviti, što iz teške izvedivosti, što iz brige da im se nešto loše ne dogodi, a posebice Blaženki prema kojoj osjeća i odgovornost pri takvim avanturama.

„Sportom se ne bavim niti sam se ikad bavila, ali ova ideja došla mi je spontano, volim izazove i volim si postaviti cilj koji želim ostvariti. Puno pješačim, vozim bicikl, no puno češće sam na nogama, a otkako se pojavio Covid19, svake nedjelje pješačim 12 kilometara. Suprug Philipp puno radi i istovremeno i studira, a kada sam mu spomenula svoju ideju, blago rečeno nije dijelio isti entuzijazam poput mene“, kroz smijeh je započela Blaženka, nakon čega je Philipp podijelio svoje misli.

„Supruga je bila vrlo odlučna i ustrajna u svojoj namjeri pa sam pomalo počeo računati koliko bi nam dana trebalo za takav pothvat, imam li dovoljno godišnjeg odmora za takav put i na kraju došao do zaključka da bi najbolje bilo kupiti električne bicikle, iako ih dotad nisam baš preferirao. Tako mi je ta, ajmo reći luda ideja, iz dana u dan postajala sve realnija, kupili smo električne bicikle, izabrao sam rutu bez prevelikih uspona i prevoja, što je značilo i veću kilometražu, no uz manje napora. No i tad mi nije bilo jasno hoćemo li to moći izvesti ili ne, velike su vrućine, ako na karti neki dijelovi izgledaju ravno, ne mora značiti da su baš takvi i uživo, nerijetko sam pitao suprugu hoćemo li stvarno se upustiti u to ili ipak da stanemo na loptu, no s njene strane je uvijek bila intencija nastaviti po zamišljenom planu. Prevagnuo je cilj, a cilj je bio doći do Pakraca i Prekopakre, mojoj supruzi to puno znači, a samim time i meni. Da nismo imali to za cilj, da se radilo o nekoj drugoj državi i nekim drugim mjestima, možda bismo se okrenuli na pola puta i vratili nazad“, rekao je Philipp.

Cjelokupni put nije bio posut ružama, započeo je u 6 sati u Zürichu, a nakon što su uspješno dovezli do prve zamišljene etape, do jednog njemačkog restorana, tada su se pojavili i prvi problemi - Blaženki se zamračilo pred očima, a ustanovljeno je kako ju je do takvog stanja dovela dehidracija. Već sljedeći dan sve se vratilo u normalu, a da problemi ne stanu u Njemačkoj, pobrinula se mađarska šuma u kojoj je Blaženka probila gumu. Uslijedilo je guranje bicikla 3.5 kilometara do sela koje ih je prilično podsjećalo na Prekopakru, a u kojem im je nakon obilaženja par trgovina od najveće pomoći bio pristupačni dobronamjerni stariji gospodin Jozef s kojim su se jedva uspjeli sporazumijevati zbog jezične barijere, no "prekopakranskom" dobrom duhu u tijelu ovog mađarskog starčića bilo je vrlo jasno u kakvoj su se situaciji zatekli glavni junaci priče te je vrlo odlučno i konkretno riješio problem kako bi s novom gumom Kämpfi mogli nastaviti svoju avanturu. To je bio i posljednji problem na koji su naišli, cilj je itekako ostvaren, Blaženka nikad nije ni posumnjala da ova misija neće uspjeti, iako priznaje da je inače podosta pesimistična i oprezna osoba. No naglasili su kako su najprije napravili probnu vožnju od 70 kilometara kako bi otprilike imali uvid što ih čeka.

Phillipp s Jozefom

„Nakon 50 kilometara mi baš i nije bilo svejedno, a kad je Philipp ustvrdio da to nije šala i pitao me hoćemo li odustati, ja sam odlučno rekla - ne. Tješilo me što smo se taj dan žurili kući pa smo bržim tempom i vozili, dok će na proputovanju to biti proizvoljan tempo bez nekakvih vremenskih pritisaka, samo ležerno. Također, proradila je i dodatna lampica, ona koja mi je govorila da sam rođena u Pakracu, da volim doći ovdje, da mi je tu najljepše. Više puta godišnje obilazimo naše mjesto, a svake druge godine slavimo Božić u Prekopakri u krugu obitelji. Sada kada smo to ostvarili, mogu slobodno reći da su um i savjest jači od fizičkog napora, a bilo je itekako bolno i naporno“, zaključila je Blaženka.

Par je složno ustanovio kako su prošli jedno jako lijepo iskustvo, cilj je postignut te su presretni i ponosni na te činjenice, a kako i ne bi bili, ovo nije priča entuzijastičnih studenata u ranim 20-ima, u ovu priču bi se autor ovog teksta vrlo teško upustio, vjerujem kao i velika većina čitatelja, stoga veliki naklon glavnim akterima ove inspirativne avanture koja je završila sretnim i uspješnim završetkom u našem Pakracu iz kojeg tko god ode, ukoliko se ne vrati magnetnom silom, vrati se vlastitim naporom uz malu pomoć električnog pogona, kako i priliči sve modernijim i tehnološki opremljenijim vremenima.

Foto: privatni album