Pakračanin Pero Tomaš uslugu taxi-prijevoza odlučio je pokrenuti početkom veljače. „Morao sam položiti ispit stručne osposobljenosti za obavljanje djelatnosti javnog cestovnog prometa da bih dobio licencu. Licencu sam predao početkom travnja. 5. svibnja dobio sam dozvolu Grada Pakraca, a 14. svibnja istu sam dozvolu dobio i od Grada Lipika“, govori novopečeni pakrački taksist. To znači kako korisnike s područja Pakraca i Lipika može voziti po cijeloj Hrvatskoj, ali ne i korisnike s područja drugih gradova. Naravno, one korisnike koje odveze na područje drugog grada, njih smije i vratiti natrag.

Tomaš je time postao jedini certificirani taksist s područja Pakraca uz Danijela Golubića iz Lipika koji isto kao i on ima licencu za oba grada.

Start 4 eura, kilometar 80 centi, radno vrijeme 0-24, 365 dana u godini

Start vožnje je četiri eura, u što je uračunato prvih pet kilometara, a po svakom sljedećem kilometru je 80 centi. Sat čekanja je 15 eura. Pero trenutačno vozi sam, a radno vrijeme mu je od 0-24 sata, 365 dana u godini. „Vozim i dečke koji malo bolje zavire u čašicu“, govori. Posla već ima, pomalo se uhodava. Poslovanje za sobom povlači dosta troškova, ali Pero se svakako nada da će posla biti dovoljno. Prije dva mjeseca kupio je Daciu Sandero koja putnicima nudi udobnost novog automobila.

Preko 18 godina Pero je radio kao zaštitar, a poslije toga vozio je kiper u Kamen Siraču. Nakon nekog vremena postalo mu je naporno sate i dane provoditi na granicama te je odlučio pokrenuti vlastiti posao. Prvo je razmišljao o kupnji vlastitog kamiona, ali nakon malo razmišljanja zaključio je kako bi s taksijem mogao otvoriti tržište, budući da u Pakracu nema registriranih taksista.

Želi izgraditi povjerenje

„Nazovite 098/9299-804 i sve ćemo se dogovoriti“, govori Pero. Cilj nije samo novac, govori, već da mušterija bude zadovoljna. Pakrac je mali grad i lako je doći na zao glas, što si Pero nikako ne želi dopustiti. „Cilj mi je izgraditi povjerenje“, naglašava te dodaje kako je uvijek otvoren na dogovor, a u iznimnim slučajevima i pričekati na plaćanje, ukoliko se netko zaista nađe u hitnoj situaciji, a trenutačno kod sebe nema novca.

Pero vozi bake liječniku, u trgovinu, po lijekove, bilo kada i bilo kamo. Ako je u pitanju veća kilometraža, moguć je i dogovor oko cijene. Razvoženje po gradu u prosjeku ispadne oko pet-šest eura. Zagreb, Slavonski Brod, Požega, Koprivnica, Virovitica, Bjelovar, nema tog grada u koji će Pero odbiti prevesti klijenta kojega po potrebi može pričekati i vratiti. Ipak, dulje relacije poželjno je najaviti barem jedan dan ranije. „Može i na more, može i Dubrovnik“, kaže Pero za kraj.