Piše: župnik Jozo Zorić
Mnoge analize i pogledi kada govore o stanju duha današnjeg čovjeka upućuju na indiferentizam kao odliku odnosa prema vjeri. Takvom čovjeku vjera nije stil života gdje se vidi i razaznaje kako o njoj nema neko osobito mišljenje, nego više prigodno, što se posebno vidi u sveprisutnim novinskim ili televizijskim anketama. Tako će se rado koristiti sve kulturološke elemente i običaje te će na svoj način obilježavati velike svetkovine kao što su: Božić, Uskrs, Svisveti…
Za te svetkovine sve će se učiniti da se materijalno obilježe ti dani, ali ih se uopće ne dotiče duhovni sadržaj blagdana. Zar nije pomalo apsurdno slavimo Božić, Uskrs, ali se ne zna poruka i duhovni sadržaj tih navedenih velikih vjerskih istina vezanih uz našeg Spasitelja Isusa Krista? Možemo postaviti još jedno pitanje, bi li ti različiti običaji, pojave, tradicije postojale da nema onog duhovnog dubljeg sadržaja vezanog uz Bibliju i njezinu poruku spasenja. Nedavno je jedan sociolog na HTV izrekao jednu zanimljivu misao, da je čovjek sve više „robotiziran“ jer je upao u rutinu kuća-posao, s osjećajem kao da ga neka nevidljiva ruka pritišće pa joj se ne može ili ne želi oduprijeti, nego sve prihvaća na razini vanjskog utjecaja.
Zato nemojmo upasti u zamku današnjeg vremena da sve promatramo kao „robotizirani“, već ljudi sa srcem i dušom gdje vjera doživljava svoje opravdanje i smisao. Zar tu vjeru nisu osjetili plašljivi i uplašeni učenici koji su prije izdali, poricali i potpuno podbacili dok nisu susreli Uskrslog Isusa i postali samouvjereni i uvjereni misionari? Ponašanje učenika i tolikih svjedoka vjere naše Crkve pokazuju da Uskrsli događaj nije plod mašte ili halucinacije nego najveći događaj koji je ostao i bit će kamen zaglavni ljudske povijesti.
No Uskrs nije samo povijesna proslava nekog događaja koji se dogodio prije nešto više od 2000 godina. Uskrs se događa i ondje kada našim djelima, govoru i mislima dopustimo da nas Uskrsli Gospodin tako oblikuje da živimo vjeru, a odbacujemo beznađe i besmisao koji je okosnica medijskog i javnog izričaja. Kada će se dogoditi Uskrs u našem životu? Uskrs dolazi u onom času kada nas Isus oslovi imenom i kad se s njim osobno susretnemo. To se dogodilo, čitamo u evanđelju, Mariji kad je plakala nad grobom i pokušavala razumjeti činjenicu svog života, a one nisu davale nikakav logičan odgovor. U tim trenucima uskrsli Isus joj se približava, razgovara s njim, čula je njegov glas i doživjela njegovu prisutnost u svom životu. Tad se za nju dogodilo uskrsnuće. Bio je to dan Isusova i njezinog uskrsa.
Možda ćemo i mi na dan Kristova uskrsnuća zbrajati i oduzimati činjenice svog vjerničkog života. Mnogo toga nam se ne čini logičnim i razumljivim. Poput Marije i mi stojimo pred grobom i tugujemo radi izgubljenih nada, radi izgubljenih voljenih ljudi, radi propalih dobrih djela, radi nezahvalnosti za plemenitost, radi mnogo toga što nam se čini nelogičnim u našem životu. Slaveći na Uskrs, Kristovo uskrsnuće slavimo i dan našeg uskrsnuća kada smo postali sugovornici sa svojim Spasiteljem s kojim osobno razgovaramo i u vjeri rastemo. Dajmo svom životu kroz dimenziju Uskrsa horizont beskraja i vječnosti protiv „robotizacije“ i rutine.
Neka radosna vijest uskrsnuća zahvati i preobrazi naš život , neka sjaji na našem licu i načinu kako se ophodimo jedni prema drugima. U tom duhu želim Vam sretan i blagoslovljen Uskrs.