Uskrs je najveći i najvažniji kršćanski blagdan. Doduše, Božić nekako prolazi uz još veći šušur, okićene jelke, raznobojna svjetalca, pa neizbježno darivanje, što onih najmlađih, što prijatelja i članova obitelji, a istovremeno dolazi uz prelazak u sljedeću godinu te blisko korelira sa zimskim solsticijem, što mu sve daje na upečatljivosti. Ipak, u svim kršćanskim tradicijama upravo je Uskrs centralni događaj, budući da se njime podsjećamo najvažnijeg događaja u čitavoj kršćanskoj vjeri, a to je Isusovo uskrsnuće.

Do velikog crkvenog raskola došlo je razdvajanjem kršćanske crkve na Istočnu i Zapadnu, a dogodio se za vrijeme vladavine carigradskoga patrijarha Mihajla I. Cerularija i pape Lava IX. Za datum tog događaja uzima se 16. srpnja 1054. Dakle, prije gotovo čitavog desetljeća crkva se prvo podijelila na ono što danas poznajemo kao Rimokatoličku i Pravoslavnu. To nije bio kraj cijepanju crkve, jer početkom 16. stoljeća došlo je do pokreta reformacije unutar Rimokatoličke crkve, iz koje je posljedično proizašlo nekoliko ogranaka reformiranih crkvenih denominacija.

U zapadnom kršćanstvu Uskrsu prethodi korizma, razdoblje posta i pokore u pripremi za Uskrs, koji započinje u srijedu Pepela i traje 40 dana (ne računajući nedjelju). Tjedan prije Uskrsa, poznat kao Sveta sedmica, u kršćanskoj je tradiciji vrlo poseban. Zadnja tri dana prije Uskrsa su Veliki četvrtak, Veliki petak i Velika subota (koji se ponekad naziva i Tiha subota).

U istočnom kršćanstvu duhovna priprema za Uskrs započinje s korizmom, koja započinje ponedjeljkom i traje 40 neprekidnih dana (uključujući nedjelju). Posljednja sedmica Velikog posta (koja slijedi petu nedjelju Velikog posta) zove se Velika sedmica, a završava Lazarovom subotom. Vaskrs koji započinje u subotu Lazarom službeno završava Veliki post, iako se post nastavlja i naredne sedmice. Nakon Lazarove subote dolazi Palmska nedjelja, Velika sedmica, a napokon i sam Uskrs, a post se prekida odmah nakon Pashalne božanske liturgije.

Kao što možemo vidjeti, u različitim kršćanskim tradicijama obilježavanje Uskrsa načelno je slično, ali uz ipak određene razlike. U Pakracu imamo tri vjerske zajednice, uz većinsku rimokatoličku, tu su još pravoslavna i baptistička, dakle po jedna iz svake obitelji. S obzirom na Uskršnje vrijeme koje je pred nama i koje nekako najznačajnije obilježava ovaj travanj, odlučili smo ispitati na koje načine se Uskrs obilježava u svakoj od njih i koje su neke specifičnosti svake od navedenih tradicija.

Zato smo se obratili svećeniku Jozi Zoriću, svešteniku Aleksandru Crnogorcu i pastoru Mirčetu Manavskom i svakoga od njih zamolili da nam opišu kako izgledaju uskršnji običaji u njihovoj vjerskoj tradiciji te po čemu su specifični, na koji način njihova vjerska zajednica obilježava Uskrs i što bi povodom Uskrsa poručili članovima svoje zajednice. Njihove odgovore koje su nam ljubazno ustupili stoga donosimo u nastavku.

Poruka svećenika Joze Zorića

Duhovna priprema i priprava za Uskrs počinje 40. dana prije blagdana periodom Korizme. Korizmeno vrijeme počinje Pepelnicom, odnosno Čistom srijedom kroz obred pepeljenja (pepelom se vjernik posipa po glavi uz riječ svećenika „Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti“ uz naglasak poruke o prolaznosti i kraju života i putu prema vječnosti i susretu s Kristom vječnim pitanjem i jedinim odgovorom našega života).

Kroz korizmeno vrijeme kao čitava Katolička crkva pripravljali smo se kroz molitvu, duhovne obnove, pobožnost Križnog puta, pokorom, postom, kroz karitativna djela ljubavi. Naglasak je našim vjernicima da kroz Korizmu izbjegavaju svirke i zabave. Naravno, netko tko je samo vjernik „na papiru“ prema popisu prilagodit će sebi svoju „Korizmu“. Vrijeme Korizme završava na Uskrs koji nije samo jedan dan u kalendaru nego se njegova punina i poruka živi u vjerniku u putovanju prema vječnosti.

Kristovo uskrsnuće nije samo povijesni događaj kojega se sjećamo nego živa stvarnost koja nas poziva da prepoznamo božansku prisutnost u svim segmentima našeg života. Uskršnji običaji uz našu katoličku vjersku tradiciju su vezani uz Vazmeno trodnevlje. Prvog dana na Veliki četvrtak kada se sjećamo ustanove svete mise i svećeničkog reda okupimo se u našoj crkvi te uz obrede zazvone sva zvona koja utihnu do Vazmenog bdijenja gdje se želi naglasiti tišina trenutka i događaja uz početak Kristove muke, patnje i smrti. Na Veliki četvrtak posebno je znakovit obred pranja nogu dvanaestorici župljana gdje se ponavlja ono što je Isus učinio svojim učenicima.

Na Veliki petak već tradicionalno u 10.00 na našoj pakračkoj Kalvariji imamo pobožnost Križnog puta. Na liturgiji Velikog petka uz službu riječi svećenik razotkriva i pokazuje Križ kao sredstvo mučenja i smrti koje Isus preobražava u sredstvo našeg spasenja. Kroz poklon i cjelov, vjernici na obredu pokazuju ljubav i privrženost Kristu Gospodinu. Na Veliku subotu Krist liježe u grob i crkva je cijeli dan otvorena za molitvu i pobožnost kod Isusova Groba, razmatrajući njegovu muku i smrt.

Na Veliku subotu koje je najstarije bogoslužje Crkve i središnje u crkvenoj godini slavimo Kristov izlazak iz grobne tmine u novi život – slavimo njegovo Uskrsnuće sa zapaljenim svijećama uz službu svjetla, službu riječi, Krsnu službu i Euharistijsku službu. Već tradicionalno uz Uskrs ide i blagoslov hrane. Svrha uskrsnog blagoslova je da se sjetimo Božje darežljivosti, Božje dobrote i osjetimo njegovu blizinu, a napose da u nama pobudi zahvalnost za darove koje nam donosi Uskrsna zora. Uz molitvu i pjesmu Uskrs se nastavlja za obiteljskim stolom; time se ponovo proživljava svoj Vazam u Kristu.
Svetkovini Uskrsa prethodilo je Vazmeno trodnevlje gdje su vjernici pozvani na živo i djelatno sudjelovanje. Veliki tjedan nas želi na poseban način pozvati da prepoznamo i prihvatimo one vrijednosti koje će nam omogućiti vječni život – naš Uskrs. Na Uskrs se održavaju dvije svete mise, u 9.30 i 11.00. Na Uskrsni ponedjeljak u 11.00.

Živimo u vremenima velikih nepredvidivih promjena, ratnih sukoba, kriza, društvenih podjela koje pritišću naša bića i opterećuju naše živote. No upravo u ovim teškim vremenima poruka Uskrsa odjekuje još snažnije. U uskrsnom evanđelju slušamo riječi Marije Magdalene „Uskrsne Krist nada moja!“. Ove nas riječi podsjećaju da konačna budućnost ne dolazi iz ljudskih nego iz Božjih mogućnosti, a ime joj je Isus Krist, pobjednik nad zlom i smrću Slaveći Isusovo uskrsnuće postajemo dionici i svjedoci one poruke koja nadilazi ono krhko, prolazno i zemaljsko te daje jasan smjer prema neprolaznom i besmrtnom. Neka nas ovaj Uskrs još više obnovi u vjeri da znamo Uskrslog tražiti očima i dodirnuti rukama kao Toma kao i toliki sveti znani i neznani naše Katoličke crkve koji su ga slijedili životom i ispunjavali svoja srca koja su to vjerovala i živjela. Svim svojim župljanima želim sretan i blagoslovljen Uskrs, da još više obnovimo i živimo svoju vjeru i budemo istinski svjedoci vlastitog duhovnog uskrsnuća.

Obraćanje sveštenika Aleksandra Crnogorca

U toku je Strasna sedmica ili sedmica Hristovog stradanja, koja prema opisu iz Svetog Pisma prethodi najčudesnijem događaju u istoriji svijeta i čovjeka, a to je Vaskrsenje Gospoda našeg Isusa Hrista. U pravoslavnoj tradiciji, Uskrs je najveći praznik jer je on Hristova pobjeda nad smrću. To je praznik koji nas vraća smislu našeg postojanja, jer je čovjek stvoren za život i za vječnost. Smisao ovog biblijskog i istorijskog događaja, najbolje opisuju riječi apostola Pavla: „A ako Hristos nije ustao, onda je prazna propovijed naša, pa prazna i vjera naša“ (1. Kor. 15,14). Vjera u Vaskrsenje je temelj naše vjere i to je osnov svih dogmata i bogosluženja naše Crkve. Prema tome, sama priprema za ovaj Praznik nad praznicima je veoma važna u pravoslavnoj vjeri. Crkva je propisala strogi post za svoje vjernike koji traje 7 nedjelja. U tom periodu, pravoslavni vjernici se strogim postom i službama koje se u svim hramovima obavljaju svakodnevno pripremaju u duhu praštanja, molitve i pokajanja, kako bi Uskrs dočekali spremni i u čistoti. Posti se na vodi, bez upotrebe ulja i namirnica životinjskog porijekla, kao i bez mlijeka i mliječnih proizvoda. Naročito je strog post ove poslednje sedmice Hristovog stradanja. Bogosluženja u crkvama su posvećena čitanjima odjeljaka iz Svetog Pisma koji vjerne podsjećaju na ono što se dogodilo zbog nas i zbog našeg spasenja. Iz čitanih jevanđelja slušamo kako je Hristos predan u noći izdajstva i pretrpio krsnu smrt, da bi nakon tri dana Vaskrsnuo, a nama darovao vječnost, pobjedom života nad smrću.

U Pakracu, ali i cijelom pravoslavnom svijetu, vjernici odlaze na bogosluženja, poste i pričešćuju se. Grad Pakrac je sjedište Eparhije Pakračko-slavonske. Mjesto gdje je Episkopski dvor i rezidencija Episkopa, te je zbog toga i svečanije obilježavanje Uskrsa i svih praznika. Po blagoslovu Episkopa Jovana, sveštenstvo i vjerni narod Eparhije, već se u Veliku Srijedu okuplja u manastiru Orahovica gdje se nakon svete Liturgije Pređeosvećenih darova vrši Sveta Tajna Jeleosvećenja, odnosno osvećenje ulja kojim se pomazuju vjernici radi duhovnog i tjelesnog zdravlja. Na Veliki Četvrtak sabranje sveštenstva i naroda je u Pakracu, gdje se u Sabornom hramu Svete Trojice služi Arhijerejska Liturgija i čitaju se 12 Strasnih Jevanđelja. Na Veliki Petak se u svim hramovima Eparhije služi večernje bogosluženje sa iznošenjem Plaštanice koja prestavlja Hristov grob, kako bi se vjernici poklonili Stradanju Hristovom. Prema običajima narodnim, taj dan se uglavnom u domovima pravoslavnih vjernika boje i šaraju jaja, jer su ona po drevnom hrišćanskom shvatanju simvol Vaskrsenja. U Subotu se takođe služi sveta Liturgija, a najsvečanija je Uskršnja Liturgija, na kojoj vjernici učestvuju u radosti praznika i nakon koje odnose u svoje domove blagoslove praznika i osveštana jaja. Uskrs proslavljaju u krugu svojih porodica i sa prijateljima, uz bogatiju trpezu kako dolikuje prazniku.

Uskrs nas kao dan pobjede nad smrću podsjeća na to ko smo i kakvom nas Ljubavlju Bog Voli, jer je dao Sina svog Jedinorodnog da za nas na krstu postrada, kako bi nam dao život vječni. Od ove Ljubavi nema veće. Ono što možemo i trebamo je da uzvratimo na ovu milost Božiju svojom ljubavlju i vrlinama koje nam je raspeti i Vaskrsli Gospod propovjedao. Treba da živimo i radimo onako kako nas je svojim životom i primjerom učio. Treba da volimo jedni druge i cijeli svijet, jer smo kao stvorenja Božija jedinstveni. Bog je toliko zavolio svijet da je dao Sina svog dao za nas. On je sva naša pobjeda, kojom se pobjedi svijet i svako zlo u njemu. Zbog toga, ne treba da brinemo mnogo za sva dešavanja u svijetu, već da pravdu tvorimo i ljubavlju živimo. Tako ćemo izgraditi mir u sebi i oko sebe, i steći sve blagodatne darove života. Uskrs se i proslavlja u proljeće, kada se cijeli stvoreni svijet budi i preporađa. Takav osjećaj trebamo imati u svojoj duši. Osjećaj života i radosti. Pitali su jednog pjesnika zašto cvijeće cvijeta, a on je odgovorio: „jer nikog ne mrzi“. Takav treba da bude i naš život, ispunjen radošću i ljubavlju.

HRISTOS VASKRESE! VAISTINU VASKRSE!

Riječ pastora Mirčeta Manavskog

Isus je živ! To je najveća i najvažnija istina koju trebamo nositi sa sobom i donositi drugima za Uskrs. Na temelju te činjenice Kršćanstvo stoji ili pada. Zato svaki kršćanin treba živjeti s tom činjenicom tijekom cijele godine, a ne samo tijekom praznika. U našim crkvama se trudimo ne stvarati običaje ili tradicije, kako ne bismo robovali tome, a s obzirom da je Isus živ, živimo život i vjeru u njega tijekom cijele godine. Nemamo nekakve posebne odredbe ili uredbe prije Uskrsa, a tako niti poslije, jer Boga ne častimo jelom ili pićem, nego životom, riječju i djelima. Zbog toga, Uskrs za nas nije samo jedan dan u godini, nego naša realnost svaki dan. Mogli bismo reći da je Uskrs za nas specifičan po tome što ga slavimo cijelu godinu, a tako isto možemo reći i za Božić. To su događaji koji su promijenili povijest, sadašnjost i budućnost svijeta te ako častimo Boga s time samo jednom godišnje, ne činimo mu pravdu. Uskrs je pobjeda, Isusova pobjeda nad grijehom, Sotonom, svijetom i smrću. Živimo u toj pobjedi stalno i ako smo prihvatili Isusa za svoga Spasitelja i Otkupitelja, onda njegova pobjeda i sve što ide s time postaje i naša pobjeda. To je dar Isusov nama za Uskrs.

U danima prije Uskrsa, u našim razmišljanjima i propovijedi obraćamo pažnju i govorimo o događajima koji su doveli do toga, sve što je Isus napravio i s čime se borio. Događaji poput uskrsnuća Lazara, pomazanje uljem od Marije, rasprave s farizejima, ulazak i plač nad Jeruzalemom, ustanovljenje Gospodnje Večeri, tjeskoba u Getsemanskom vrtu, izdaja i uhićenje Isusovo, sud i raspeće. Sve su to velike teme o kojima govorimo i razmišljamo tokom cijele godine. Na našem Uskršnjem Bogosluženju, svime što imamo i sa svime što možemo slavu dajemo Isusu. Djeca imaju recitacije, priče, igrokaze, mladi pjevaju pjesme, cijela crkva zajedno slavi Boga pjesmama i molitvom. Pjesme su pomno odabrane jer govore o uskrsnuću i pobjedi na križu, pobjedi praznog groba. Propovijed je također osmišljena da govori i podsjeća na nekoliko aspekata uskrsnuća, s povijesne perspektive, kao i što to sve znači i donosi nama danas.

Povodom Uskrsa želim poručiti našim zajednicama i svim vjernicima da pogledaju na križ, jer vidjet će da Isus nije na križu, da pogledaju u grob i vidjet će da Isus nije niti tamo. Ta mjesta su prazna jer Isus je živ. Jer živi on, živjet ćemo i mi. Živimo s Isusom i za njega cijelu godinu. S razlogom je Uskrs najveći praznik u kršćanstvu. Da nije Isus uskrsnuo, da nije pobijedio grijeh i smrt, njegov život bi bio još samo jedan u nizu mnogih, život koji je vrijedan pamćenja, no koji je svejedno završio. Uskrs je kruna Isusovim riječima i djelima. Uskrs nam govori da nije kraj života u grobu, nego da ako smo u ovome životu vjerovali Isusu i živjeli za njega, čeka nas nastavak s njim. Smrt nije kraj priče, nego nastavak. Zato, neka vas Gospodin Isus sve blagoslovi i neka Uskrs bude razlog velike radosti i veselja. Želim svim kršćanima Blagoslovljen Uskrs. Isus je živ!