piše: Mario Tušek
Tijekom Domovinskog rata, gradovi Pakrac i Lipik imali su nekoliko velikih odlučujućih bitaka koje su na hrvatskoj strani odnijele veliki broj žrtava samo u jednom danu. Jedna od njih je zacijelo i Bitka za Batinjane koja se dogodila 6. 10. 1991. godine u kojoj je živote izgubilo 23 hrvatska vojnika, među ostalim i Stjepan Širac, zapovjednik obrane grada Pakraca te 5 civila. Selo Batinjani bilo je „žila kucavica, cesta spasa“ za branitelje Pakraca i Lipika jer je preko njega vodio relativno siguran put prema slobodnom dijelu pakračke općine i gradu Kutini. Drugi, puno riskantniji put bio je preko Lipika i sela Kukunjevac koji je nekoliko puta prelazio iz hrvatskih u pobunjeničke ruke.
U ranu zoru 6. listopada 1991. godine, neprijateljske snage bez ikakvih napora zaposjedaju unaprijed pripremljene položaje u Batinjanima i Gornjoj Obriježi te ukopavaju svoje snage i postavljaju zasjede duž ceste. Istoga jutra, oko 5.30 sati, u još uvijek nepripremljenu zasjedu, prvi su vozilom iz smjera Pakraca naletjeli Željko Verhaz, Zoran Jurinović, Darko Zorić i Željko Nožarić. Brzom reakcijom Verhaza, koji je vozio, krenuli su natrag i nakon pedesetak metara, kada su srpski pobunjenici već žestoko pucali po njima, uspjeli izbjeći najgore i izvukavši se iz vozila kroz dvorišta i kukuruzište povukli se prema Starom Majuru.
Kako nisu stigli obavijestiti branitelje u Matkovcu o postavljenoj zasjedi, i sljedeće vozilo upada u zasjedu ali za razliku od prvog, odmah ih dočekuje unakrsna vatra u kojoj pogibaju 3 putnika iz vozila, vozač Aco Bartoluci, te putnice Milica Sarajlija i Ivka Perđun. Putnica Ljerka Stoček preživljava napad te pukom srećom biva puštena od strane srpskih vojnika budući da ju je jedan od njih prepoznao kao svoju učiteljicu iz škole. Na žalost, niti gospođa Stoček ne uspijeva doći do branitelja kako bi ih obavijestila o situaciji u Batinjanima te već nailazi i treće vozilo i upada u dobro smišljenu zasjedu. Sada se radi o sanitetskom vozilu pakračkih branitelja koje je vozio policajac Dalibor Duchač, uz kojeg su bili policajci Tomislav Kuhar te teško ranjen Đuro Haramustek kojega su namjeravali hitno prevesti u Kutinu. Na žalost, sva trojica pogibaju u zasjedi.
Istovremeno, krećući se prema Pakracu, na drugom kraju sela Batinjani stradao je Svetomir Mercluft pokušavajući istom cestom doći do Pakraca, dok je njegov sin koji se također nalazio u autu ranjen te je završio u zarobljeništvu na Bučju i kasnije razmijenjen. Sada se je već saznalo da hrvatske snage više nemaju kontrolu nad ovim dijelom općine Pakrac te se prikupljaju snage za probijanje obruča koji se sve više steže oko Pakraca i Lipika. Zapovjednik obrane grada Pakraca, Stjepan Širac, prikuplja dragovoljce koji iz smjera Prekopakre kreću pješice, ali i improviziranim oklopnim vozilom TOP – 2 (TOP – Tvornica oklopnjaka Prekopakra), dolaze pred Batinjane i prihvaćaju borbu. S druge strane, skupina branitelja okupljenih oko Marijana Krejčija, pokušava probiti obruč iz smjera Gornje Obriježi te tako prihvatiti na sebe dio neprijateljskih snaga.
Ova skupina, poznata kao „Krejčijeva skupina“, za svoje intervencije koristila je plavi kamion sandučar FAP 1516, kojeg se kolokvijalno zbog izgleda kabine nazivalo „Trafika“ (kiosk). Iako su se najvjerojatnije kamionom htjeli približiti što više Batinjanima, i oni upadaju u zasjedu jer su srpske postrojbe proširile svoje kontrolirano područje i stradavaju već kod Romićevog sokaka u Gornjoj Obriježi u kojoj je bila baza Krejčijeve skupine. Tada u zasjedi pogibaju Marijan Krejči, Ivan Baškiera, Goran Feltrin, Ivan Feltrin, Josip Feltrin, Ivica Hrgar, Stevo Hrgar, Željko Jurić i Stjepan Mateš. Bitka za Batinjane završena je tek 9. listopada kada su pakrački branitelji tek mogli odahnuti te se pripremiti za daljnje akcije oslobađanja dijelova općine Pakrac. U sjećanje na hrabrost ovih devet branitelja, koji su ne razmišljajući niti trena kako pomoći opkoljenom Pakracu, i mi u Muzeju osim priče o bitci za Batinjane, nastojimo sačuvati uspomenu na njih.
Jedna od manifestacija toga je i nabava kamiona FAP 1516 kojega smo kupili te ga imamo namjeru urediti kao kamion Krejčijeve skupine. Drago nam je da ovu našu priču oko kamiona podupiru i obitelji poginulih branitelja, prije svega obitelj Ivana Feltrina koja nam je za muzej poklonila Ivičino odlikovanje Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana te ustupila obiteljske fotografije. O ovoj herojskoj priči hrvatskih branitelja u bitci za Batinjane, moglo bi se napisati nekoliko stranica, ako ne i cijela knjiga i snimiti dobar film, pa je i ova naša priča jedno veliko hvala i trajni zapis kako se ne bi zaboravila hrabrost svih poginulih, kao i onih preživjelih koji su sudjelovali u bitci za Batinjane.
Karta općine Pakrac na kojoj se krugovima nalaze označena mjesta Batinjani i Gornja Obrijež u kojoj je u zasjedu upala Krejčijeva skupina.
Fotografija plavog FAP – a 1516 (FAP – fabrika automobila Priboj) nastala u selu Gornja Obrijež gdje su pripadnici Krejčijeve skupine upali u dobro postavljenu neprijateljsku zasjedu i svi poginuli.
Kao spomen na branitelje iz Krejčijeve skupine, za vanjski postav muzeja kupljeno je bivše vatrogasno vozilo ( cisterna ) koje se nalazilo u rafineriji nafte u Sisku kako bi se od njega napravila kopija kamiona Krejčijeve skupine. Plan nam je da nakon bojanja kamiona u plavu boju, dogradimo još i tovarni prostor s visokim stranicama kao što se nalazio na originalnom primjerku.
Ivan Feltrin rođen je u Pakracu 3. siječnja 1963. godine te je živio u Malom Banovcu kod Pakraca. Početkom rata priključuje se obrani grada Pakraca kao pripadnik „Krejčijeve skupine“ koji je činio interventni vod upućivan po potrebi u sela u okolici Pakraca (Toranj, Batinjani, Gornja Obrijež...). Nakon pogibije, posmrtno mu je dodijeljen čin satnika Hrvatske vojske. Obitelj Feltrin na žalost ne posjeduje niti jednu Ivanovu fotografiju iz vremena Domovinskog rata, pa vam donosimo ovu, iz 1983. godine sa služenja vojnog roka u bivšoj JNA.
Ivan Feltrin, na odsluženju vojnog roka u Somboru (Vojvodina, Srbija) 1983. godine
Budući da se sahrana poginulih branitelja nije mogla obaviti u Malom Banovcu, svi pripadnici Krejčijeve skupine položeni su u zajedničku grobnicu u Velikom Banovcu te su poslije prebačeni u zasebne grobnice. Danas se posljednje počivalište Ivana Feltrina nalazi u Malom Banovcu u kojemu je i živio prije rata i u kojemu i danas živi njegova obitelj.
Sahrana poginulih branitelja u Velikom Banovcu.
Odlikovanje Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana koje je dodijeljeno obitelji Feltrin iz Malog Banovca u spomen na poginulog pakračkog branitelja Ivana Feltrina. Odlikovanje je za stalni postav Muzeja vojne i ratne povijesti ustupila kći Ivana Feltrin.