piše: Marijan Lukić - Luky
... što poželiš ostvarit će se, makar iz drugog, trećeg pokušaja. Puno puta sam se uvjerio u u točnost ove tvrdnje. Tako je bilo i tog lipanjskog vikenda 2023. Krenuh prema svom rodnom kraju u subotnje prijepodne dovoljno rano. Jasno i ciljano sa osiguranim vremenom za dugo željeni obilazak jedne napuštene pavlinske lokacije na Moslavačkoj gori koju ranijih godina nisam uspio obići. Dodatni motiv je vožnja motorom te „udisanje” dobrih vibri, rješavanje stresa sa radnog mjesta uz popunu ispražnjenih emocionalnih resursa. Uživajući vremenske i cestovne uvjete idealne za „moto cruising” uz zvuk brundanja svoje Yamahe nakon nekih sat vremena vožnje prolazim kroz Popovaču te nastavljam u smjeru Volodera starom cestom prema Kutini. Ubrzo dolazim do s. Gornja Gračenica te kod jednog kafića skrećem lijevo prema selima Ciglenica i Mikleuška (postoje putokazi). Treba voziti asfaltiranom cestom do kamenoloma i nastaviti do jezera Mikleuška. Nigdje ne skrećem sa makadamskog puta na koji prelazim ne sjećam se gdje. Mislim da je negdje nakon kamenoloma.
... vozeći prema jezeru Mikleuška treba zastati kod kamenoloma i s lijeve strane pronaći malu oronulu kapelicu posvećenu sv. Kristoforu. Izvorom osvježavajuće vode sa Moslavačkog gorja, neprocjenjivo pitko i zdravo. Sv. Kristofor inače je zaštitnik putnika, vozača i pomoraca, zaštitnik od svih nevolja i boleština, oluja i uragana. Ja sam putnik nad kime će on danas bdjeti.
... motor ostavljam u miru i tišini mirnog jezera zapažajući nezadovoljne poglede i gunđanje nekoliko ribiča čiji sam drijemež pokraj štapova za pecanje prekinuo. Oduševljenje na prvi klik i pogled privukle su zanimljive poruke mudrih ljudi. Nalazim ih na bočnim nosačima klupica za odmor. Vraćam se potom dvjestotinjak metara nazad (južnije) i kod oznake „Crkveni jarak” nastavljam šumskom markiranom stazom prema zidinama. Potok, mirisi šume, ptičji cvrkut, leptiri i razni kukci i mali divlji praščić. Hm, ima li mu roditelja u blizini?
... prepisao sam zanimljiv tekst sa poučne info ploče „Crkveni jarak”:
Postoji mjesto gdje vlada mir i ravnoteža, mjesto gdje svatko ima smislenu ulogu, mjesto gdje možeš udahnuti punim plućima i zaboraviti na svakodnevicu.
Ako zatvoriš oči i pažljivo osluškuješ, vile će ti otkriti tajnu kako postati nevidljiv, sretan i bogat duhom.
Kada otvoriš oči sklad boja nahraniti će tvoje srce.
Energiju koju upiješ iskoristiti ćeš za boljitak sebe samog.
I vratiti ćeš se opet i opet.
To mjesto je šuma...
Svi mi smo odgovorni za nju...
... inače ova poučna staza vodi svojom trasom šumskim (planinarskim) putem pored potoka do samih ostataka/ruševina crkve i nudi se oku, uzdasima i osjetilima mirisa. Cijelim putem čitam o prirodi i potrebi njena očuvanja sa poučnih panoa. Ulazim tako sve dublje kroz prizemni sloj šume. Ugodno i lagano planinarenje nezahtjevnom stazom. Nastavljam dalje stazom koju presijeca potok Kamenjača dvadeset i dva puta. Od toga ima sedam prelazaka preko raznih drvenih mostića. Upijam nauk o prizemnom sloju šume s panoa i radim predah uz poneki gutljaj izvorske vode.
... hodajući dalje pratim natpise koji poučavaju o moslavačkom granitu kojima su staza i okolina ovdje prirodno prekriveni. Granit je kisela magmatska stijena koja na ovom području čini geotektonsko razmeđe. Na ovom području postoji nekoliko vrsta granita po svom sastavu. Zanimljivost br 1: od granita s Moslavačke gore načinjeno je prvo postolje za spomenik Banu Josipu Jelačiću u Zagrebu. Slijedi zanimljivost br 2: od ovog kvarca čađavca s Moslavine načinjeni su neki od ukrasa na dijademi princeze Stephanie (Belgija). Evo kviz poveznice između našeg bana i belgijske princeze. Ne, nisam zaboravio na napušteni samostan BDM. Uskoro smo tamo, ali moram proći slijedeći dio staze; naziv joj je: Strukture zemljine kore.
... i konačno: arheološko nalazište Bela crkva odnosno nekadašnji Samostan Blažene Djevice Marije. Izranja sa svoje male čedne travom obrasle čistine. Prvi pogled odmah odaje tajnu pridjeva "bela". Čisto je, pokošeno, održavanog okoliša. Malo ispod u smjeru nastavljajućih staza novi je izvor pitke vode koji su izradili g. Vlado Glogovski i klesarska radnja Bobinac iz Garešnice 2020. godine. Osvježenje za nastavak hodnje ili povratak prema jezeru.
* Bela crkva/pavlinski samostan BDM ugnježdena je ispod najvišeg vrha Moslavačke gore -Dugačkog brda u nekada teško pristupnom klancu potoka Kamenjače. Ovo je i najstariji pavlinski samostan na području današnje Hrvatske. Osnovan je u drugoj polovini 13. stoljeća. Redovnici su tijekom 14. i 15. stoljeća brojnim darovnicama i oporukama postali vlasnici velikog broja posjeda, priskrbivši time ovom samostanu znatan političko - ekonomski značaj. Pavlini su samostan napustili radi sve osjetnije opasnosti od otomanskih napada u vremenu između 1520. i 1544. godine.
*Dosadašnjim radovima obuhvaćena je samostanska crkva Navještenja Marijina, smještena u sjeveroistočnom dijelu samostanskog sklopa. Na njenom su zapadnom pročelju „in situ” pronađena dva portala kasnogotičkih karakteristika: raskošno profilirani glavni ulaz u crkvu te manji, jednostavnije obrađeni ulaz u klaustar. Glavni je portal konzerviran u Odjelu za kamenu plastiku HRZ-a, a trajno je izložen u Muzeju Moslavine u Kutini od „Noći muzeja“ 25. siječnja 2013. godine.
* Istraživanja te usporedne konzervatorsko-restauratorske građevinske radove na moslavačkom pavlinskom samostanu Blažene Djevice Marije, jednom od najznačajnijih kasnosrednjovjekovnih sakralnih objekata kontinentalne Hrvatske, provodi Hrvatski restauratorski zavod od 2009. godine.
... nakon povlastica dobivenih od čazmanskog kaptola, porastao je samostanu značaj. Samostan je posljednje počivalište mnogih odličnika velikaša toga kraja. Od gotovo 1400 sačuvanih pavlinskih samostanskih dokumenata pohranjenih u Hrvatskom državnom arhivu, čak 544 su iz ovog samostana. Značajno za kulturnu baštinu Moslavine i Hrvatske.
... put od Bele crkve možete nastaviti prema vrhu Humka kao najvišoj točki Moslavačke gore na 488 m nm ili vidikovcu Vis na 437 m nm. Od Humke se može doći i do Garić grada. Neki ovaj dio zovu i Garić Gora. U blizini su još i Jelengrad te Košut grad (Košuta grad). Ja sam se pun dojmova vratio do motora, nastavio prema Filipovcu te kraj svog bunara otvorio domaće craft pivo Grof. U skladu sa osjećajima vlastelina koji je uspješno obišao svoj posjed. Potom je na red došlo preuzimanje fotki sa fotoaparata i uživanje u njima. Uh koliko još toga nisam spomenuo? Nekoliko kaljuža u kojima uživaju divlje svinje, mnoštvo raznog poljskog i šumskog cvijeća, tisuće punoglavaca u jednom malom rukavcu jezera, srnu koja je bila brža od klika mog fotića. Veseli žubor potoka, miris mahovine i osmijehe svih šetača koje sam sreo. Danas sam se pišući ovu pričicu ponovo prisjetio jednog krasnog prijepodneva. Pozdrav svima, hvala na čitanju. Poseban pozdrav i gospođi Sirovica te hvala što me čita.
