Tribina pod nazivom „Prvi pothvat hrvatske ratno-kirurške službe u domovinskom ratu – Pakrac 1991.“ u organizaciji Hrvatske udruge medicinskih sestara/tehničara i drugih radnika u zdravstvu Domovinskog rata održana je danas u kuriji Janković.

Na tribini koja je potrajala puna dva sata sudjelovalo je petero aktivnih sudionika Domovinskog rata, u raznim svojstvima. Dr. Josip Husar bio je ratni zapovjednik prvog do trećeg ešalona ratnokirurške službe RH 1991. te je trenutačno ratni kirurg umirovljeni visoki časnik Specijalne policije MUP-a RH. Prof. prim. dr. sc. Silva Butković Soldo, dr. med. specijalistica neurologije radi na Fakultetu odgojnih i obrazovnih znanosti i Fakultetu za dentalnu medicinu i zdravstvo Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku. Treći sudionik tribine medicinske struke bio je Tomislav Živoder, medicinski tehničar Mobilne kirurške ekipe ATJ Lučko.

Osim medicinara, na tribini su svoja iskustva podijelili i Stipan Grgić, prvi hrvatski redarstvenik i general bojnik Slavko Butorac, ratni zapovjednik ATJ „Sljeme“. Prije izlaganja svojih ratnih iskustava, sudionici tribine iskoristili su priliku položiti cvijeće i svijeće kod Spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima na Trgu bana Josipa Jelačića. Učenici viših razreda medicinskog usmjerenja mogli su tako čuti iskustva ljudi koji su s različitih pozicija i u raznim ulogama sudjelovali na pakračkom bojištu.

Grgić je tako kao bivši policajac kojega je rat zatekao u Pakracu iz prve ruke prepričao događaj razoružavanja pakračkih policajaca nesrpske nacionalnosti, čin koji se smatra početkom Domovinskog rata. Dr. Soldo podijelila je svoje iskustvo kao mlade magistre znanosti i neurologinje koja se dragovoljno stavila na raspolaganje hrvatskim obrambenim snagama i završila na prvim linijama obrane domovine. Iako Osječanka, osjetila je važnost obrane zapadne Slavonije, jer prijetila je opasnost presijecanja Hrvatske uz okupaciju čitave Slavonije.

Tomislav Živoder, dr. Josip Husar, Stipan Grgić, dr. sc. Silva Butković Soldo, Slavko Butorac

Butorac je pričao o specifičnom odnosu koji je tijekom rata u Pakracu kao pripadnik antiterorističke jedinice razvio s dr. Husarom, ali je otvoreno govorio i o osobnim strahovima koji su mu se na prvoj liniji bojišta znali uvlačiti pod kožu, kao i načinima na koje se nosio s takvim situacijama. Živoder je na bojište došao na inicijativu dr. Husara, kao mladi medicinski tehničar. Svojom je hrabrošću i empatijom sudjelovao u brojnim akcijama i spasio mnoge živote naših branitelja.

Posljednji je govornicu preuzeo upravo dr. Husar, koji se obraćao prvenstveno učenicima-medicinarima, objašnjavajući im kako u ratnim okolnostima ne vrijedi plakati, već je važno fokusirati se isključivo na ono što je moguće napraviti. Naglasio je važnost doktrine prema kojoj pripadnici medicinskog osoblja moraju biti na prvim linijama, a ne u sigurnom zaleđu, jer upravo na prvim linijama mogu pravovremeno pružiti hitnu pomoć u trenucima kad je ona najpotrebnija.

Tribina je završena prigodnim domjenkom uz koji su učenici dobili priliku od govornika dobiti i više informacija u neformalnom druženju.