Ideja je bila obilježiti, fotografijama i riječima, bojkot koji se danas odvija na području cijele Hrvatske, a kojim građani izražavaju nezadovoljstvo nerazmjernim porastom cijena u maloprodaji.

Stara je priča da su namirnice u Hrvatskoj često skuplje nego u državama u okruženju. Ljudi koji žive blizu granice zato su počesto znali u nabavu špeceraja ići u susjedne države. Od uvođenja eura popraćenog u zadnje vrijeme neviđenom inflacijom, situacija se dodatno pogoršala, međutim u zadnjih nekoliko mjeseci cijene su opet krenule divljati, popraćene najavama novih poskupljenja!

U tržišnoj ekonomiji normalno je da trgovine jedna drugoj rade konkurenciju, čime se cijene dovode u red, a potrošači odabirom artikala trgovcima daju zeleno, odnosno crveno svjetlo. Kod nas taj zakon reguliranja cijena očigledno ne važi, jer doima se kao da su svi trgovci uvezani u kartel koji im osigurava oligopol na tržištu.

Današnja dakle ideja djelovala je jednostavno – obići tri najveće trgovine u Pakracu, snimiti situaciju, eventualno popričati s prodavačicama. Međutim, naišli smo na zid. Naišli smo na zabranu fotografiranja, na „smjernice odozgo“ koje ne dopuštaju medijsko istupanje. Nakon što se vaš novinar oglušio na upozorenja, uslijedio je i telefonski poziv kojim se traži neobjavljivanje snimljenih fotografija.

Na bojkot trgovaca pozvali su i vladajući i oporba. Odazvala mu se cijela Hrvatska. Odazvao mu se i Pakrac, vjerujte mi na riječ. Fotografije praznih trgovačkih centara i polupraznih parkirališta postoje, ali nećemo ih objavljivati, jer tako smo zamoljeni. Ipak, zlokobno djeluje ta zamolba. Zlokobno poput cijene potrošačke košarice na kojoj netko ubire masno vrhnje. Pitanje je samo – tko?