Piše: Jozo Zorić, pakrački župnik

Ovih dana je blagoslovljena obnovljena katedrala Notre-Dame koja je stradala u požaru 15. travnja 2019. godine. Njezin blagoslov i otvorenje postao je svjetski događaj jer je privukao pozornost vjerničke i šire javnosti. Svaka katedrala je majka svih crkava u biskupiji. Katedrala Notre-Dame je izrodila neke od najvećih znanstvenih, društvenih i kulturnih autoriteta.

U požaru je na čudesan način ostao je netaknut kip Majke Božje s Djetetom Isusom. To je bio znak da je zaštita Majke Božje neuništiva. Tu snagu Božićnog otajstva u katedrali Notre-Dame je osjetio glasoviti francuski književnik i diplomat Paul Claudel koji je doživio obraćenje, kako piše, jednog kišnog Božića kada je ušao u samu katedralu . „Odjednom, moje srce bi ganuto i ja uzvjerovah. Uzvjerovah takvim neodoljivim odazivom, takvim ushitom svoga bića, takvim moćnim uvjerenjem i takvom sigurnošću koja nije ostavljala nikakva mjesta sumnji tako da od tada sve knjige, sva razmišljanja i sve opasnosti burnog života nisu mogle pokolebati moju vjeru, a niti ju istina govoreći, okrznuti “, zapisao je trenutak svog obraćenja Claudel.

Vrijeme u kojem živimo je bremenito i puno pitanja i opterećenja od ratova, raznih kriza na različitim razinama, s velikim pitanjem kakva će biti današnjica, a posebno naše sutra. Božić nam jasno govori da se Bog nije utjelovio u ideju, sustav, ideologiju, teoriju, vlast nego je u ovaj svijet ušao u čovječjem tijelu, gledao svijet ljudskim očima, govorio ljudskim jezikom, osjećao ljudsku patnju i nevolju i otišao s ovog svijeta u odbačenosti, patnjama i dubokoj osami, kao što se redovito događa i brojnim drugim ljudima.

I zato kad si u takvom svijetu u svojoj vlastitoj nevolji budemo postavljali pitanje; „Bože, gdje si?“, nemojmo nipošto zaboraviti da je on tu pored nas, u srcima i dušama ljudi koji pate i koji su dio naše životne sudbine. Zato često lijepo kaže papa Franjo, „treba samo imati oči za čovjeka pa će se otvoriti oči i za Boga“. Zato je Božić draga i topla svetkovina, blizu svim ljudima. To je istinska svetkovina jedinstva zajedništva Boga i čovjeka u obitelji.

Zbog toga je u katoličanstvu obitelj sveta stvarnost koja se nažalost u današnjem svijetu svjesno razara, obezvrjeđuje i umanjuje. Kada se ruši obitelj kao stvarnost i temelj života, onda se ruši čovjek, ali i njegov Bog. Zato je Božić ujedno i proslava obitelji u kojoj se i sam rodio i tako ušao u svijet. Bog, čovjek i obitelj čine okosnicu Božića njegove radosti, nade i budućnosti. Zar nam te istine i ne govore lijepe hrvatske božićne popijevke koje srcem i dušom pjevamo na našim božićnim liturgijskim slavljima?

Te božićne popijevke su izraz dubine srca hrvatskog čovjeka vjernika koji je promatrao Božićno otajstvo to živio, napisao i skladao. Pozvani smo i ovog Božića čuvati i njegovati ove temeljne vrijednosti koje čine temelj naše vjere, identiteta, budućnosti i kulture. Nemojmo se u tom duhu čuvanja svoje vjere stidjeti reći „Sretan Božić“, jer se sve više govori o blagdanima bez Isusa i njegovog rođenja.

I zato svim župljanima drage pakračke župe želim sretan Božić i novu godinu, uz obilje Božjeg blagoslova i milosti.