Za našeg sljedećeg sugovornika u rubrici „intervju“, izdanja lista u studenom, odlučili smo se za osobu koja ponekad ima nezahvalan dio posla, koja mora uvoditi red tamo gdje je narušen, u krajnjem slučaju i novčanim kaznama te bez čijih postupanja i djelovanja ne bismo mogli funkcionirati kao normalan grad, po mjeri stanovnika. 53-godišnjeg Tomislava Luksetića, pakračkog komunalnog redara, između ostalog smo upitali jesu li naši sugrađani odgovorni prema pakračkoj javnoj površini, kojim procedurama možemo prijaviti svoj problem te stigne li u roku obaviti sve predmete koji se nađu pred njim.

U usporedbi s prošlom godinom, jeste li ove godine imali više postupanja?

Rekao bih da je bilo podjednako, između 120 i 130 predmeta, bez nekih ekstremnih slučajeva ili bezizlaznih situacija pri rješavanju problema sa strankom.

Je li bilo novčanih kazni i pišete li ih odmah ili je u rješavanju problema dovoljno usmeno upozorenje? 

Je, ali ne previše. Uvijek pokušam problem prvo riješiti razgovorom, a do novčanih kazni dođe kad u dijalogu s čovjekom ne možeš ništa riješiti iako ga upozoriš u kojem je prekršaju, objasniš što bi trebao poduzeti, što napraviti u vezi s tim, na koji način, pa kad ni nakon usmenog dogovora ne ispoštuje taj rok, krene bahaćenje pa ne preostaje ništa drugo nego predmet uvesti u proceduru, a nakon toga slijedi crno-bijeli scenarij s papira, odnosno zapisnika, odluke i rješenja i onda nažalost nakon nepoštivanja rokova dođu na red i novčane kazne. Rekao bih da ljudi ponajprije kazne moraju platiti zbog gluposti, kao i općenito u svemu.

Jesu li naši sugrađani odgovorni prema pakračkoj javnoj površini?

Generalno jesu, u većini slučajeva jesu, pogotovo stariji Pakračani koji su rođeni ovdje pa čak i njihova djeca, ljudi koji su upoznati s ovim okruženjem i mentalnim sklopom. Prije je bilo problema s okretanjem prometnih znakova, prevrtanjem i bacanjem koševa, kontejnera, cvjetnjaka u Pakru i slično, no toga je sve manje i manje, što me veseli. Da navedem konkretan primjer - klasično čišćenje snijega, kojeg i sam počistim ispred svoje kuće, nogostupa, jer to smatram svojim dnevnim boravkom, svojom vlastitom slikom, dok neki vole reći da oni plaćaju komunalnu naknadu kako bi se njima to napravilo umjesto da oni to obave. Ne uzimaju u obzir omjer količine posla s malim resursom ljudi i financijama iz gradskog proračuna koji bismo mi svi htjeli da je puno veći, no znamo kakva je realnost i raspolažemo s onim s čim možemo. Smatram da se izvrsno održava centar grada, što bi i trebalo tako biti, jezgra mora biti uredna, čista, redovito održavana, a ostalo se riješi kada dođe na red.

Imate li za izdvojiti nekakav najgori slučaj na koji ste morali službeno intervenirati?

Prošle godine smo imali slučaj sa psima u Aleji kestenova gdje su uslijed preniske ograde bježali iz dvorišta te napadali ljude i druge životinje, bili su poprilično veliki psi i iako su se nekad samo htjeli igrati, svojom veličinom su predstavljali veliku opasnost od urušavanja starijih ljudi kojima bi mogli pritom i polomiti kosti ili nasrnuti na njihovog manjeg psa. Iako smo im predočili sve zakonske odredbe koje krše, tu je bilo i kazni s naše strane, također i iz policije jer se radilo i o remećenju javnog reda i mira. Takve napade smo morali prijaviti veterinarskom inspektoru koji je jedini po zakonu ovlašten proglasiti životinju opasnom, zbrinuti ju u azil, promatrati ako i tamo bude agresivna nakon čega ima pravo narediti da ju se uspava. Tek nakon što je veterinarski inspektor obavio razgovor s vlasnicima psa, pristali su čak i potpisati vlastitu dozvolu o zbrinjavanju njihovog psa u azilu, no eto najžalosnije je što je to sve potrajalo gotovo dva mjeseca, a moglo se riješiti puno ranije.

Uskoro odlaganje komunalnog otpada i u podzemne spremnike

Raspoređuju li otpad pravilno ili ne mare previše što odložiti u koji kontejner?

Kao nadzorni organ prema tvrtki Komunalac d.o.o., dosad nismo zaprimili nekakve prijave s njihove strane koju se vezane za tu problematiku. Ljudi sortiraju otpad, no iz neznanja se u miješanom komunalnom otpadu još uvijek može naći recimo posuda od jogurta koja je plastična pa bi samim time ju trebalo odložiti u plastiku, kutija cigareta je posebno zanimljiv slučaj, naime ona sadrži četiri vrste otpada - najlon, srebrni ovitak, kutiju i cigarete. Vrlo često sve završi u papiru, a papirnata je samo kutija. Započeli smo i inicijalne radove u vezi projekta podzemnih spremnika koji će poboljšati sliku grada. Neće biti vidljivi budući da će biti pod zemljom, bit će pozicionirani u Bolničkoj ulici i Ulici Matice hrvatske na travnate javne površine između zgrada gdje će biti nadohvat stanovnicima, a i komunalni kamioni će im imati lagani pristup, a isto tako na tim zelenim površinama neodgovorni građani više neće moći parkirati automobile.

Koje sve mjere preventive poduzimate pri obavljanju Vašeg posla iz godine u godinu?

Osim već spomenutog razgovora s ljudima u kojima ukazujemo na njihove propuste, bilo bi dobro i kada bismo održavali edukacije u vrtićima i školama, što je zasigurno još jedna stavka kojom u budućnosti možemo dodatno poboljšati krvnu sliku komunalnog reda, a isto tako će i navedeni podzemni kontejneri donijeti svoje pozitivne učinke.

Koliko ste generalno zadovoljni s komunalnim redom na našem području, mislite li da u tom području ima još prostora za poboljšanje?

Osobno sam zadovoljan s količinom radova, prošla je i aglomeracija, grad se obnovio, a pri takvim radovima mora ponekad biti i nekakvih šteta, krša, nereda, ali kad se završava projekt, sve se to sanira. U samom gradu je to sve prošlo vrlo dobro, malo više problema bilo je u brdskim dijelovima gdje su uže ceste, uski pojasevi između kuća i prometnica, događali su se slučajevi slijeganja cesta, same infrastrukture, no i to se malo po malo u suradnji s izvođačima i nadzorom uspješno privelo kraju, Grad je uložio dodatna sredstva u asfaltiranje nekih ulica koje nisu bile u prvotnom planu jer je u tom trenutku to bilo jedino i najbolje tehničko rješenje za stabiliziranje terena, a oni su svoja sredstva usmjerili u sanaciju istog, što je naposljetku bio pozitivan ishod i za stanovnike tih ulica, a i za sami grad. Sve je manje problema koje smo naveli i u prethodnim odgovorima, a mislim i da ljudi poštuju trud zaposlenika u tom sektoru, nekako smo svi zaslužni za takvu situaciju, građani koji ukazuju na probleme nama iz gradske uprave, nakon čega mi imamo sluha i redom ih rješavamo, a naravno da bi ih se više i riješilo kada bi bilo više financijskih sredstava. Pratimo sve projekte, sve što je za boljitak našeg grada i građana, kandidiramo sve što možemo i dosad se puno toga napravilo, a naravno uvijek se može i bolje, za što je također potrebno vrijeme koje slijedi.

Ljubav prema poslu ne jenjava ni nakon 30 godina

Koji je najveći problem u obavljanju Vašeg posla?

Nema ga, ja volim raditi svoj posao, a uostalom ne bih ga radio 30 godina da nije tako. Ima teških trenutaka, ali fizički sam zdrav, bavim se i dalje sportom, mentalno sam zdrav, a kad je takva situacija, lakše je i raditi, iako nekad bude i previše istovremenih otvorenih predmeta, previše obilazaka terena, no što bi se reklo, tako je zanimljivije.

Koju proceduru građanin mora obaviti prilikom prijave svog problema?

Može doći osobno u moj ured, nazvati me na mobitel, poslati mail, a na gradskoj stranici postoji i obrazac Prijava komunalnog nereda na koji se prije podnošenja prijave potrebno prijaviti u sustav Popravimo.hr.

Slijede li građani službene postupke prilikom podnošenja zahtjeva, primjerice za suglasnost o izvođenju građevinskih radova?

Slobodno se može reći da slijede, u većini slučajeva, s tim nema problema. Po Zakonu o općem upravnom postupku, po podnesenom zahtjevu građana prema meni, problem se mora riješiti u roku od 30 dana, no ja većinu slučajeva rješavam unutar 24 sata. Primjerice radiš fasadu, treba ti nogostup, danas si podnio zahtjev, a majstor dolazi sutradan. Ne bi bilo baš prikladno da ja izdam rješenje za recimo 15 dana, umjesto da sam ga izdao unutar 24 sata, a slobodno možeš i napisati da ti se u Pakrački list može javiti svatko tko nije doživio takav slučaj, odnosno koji nije dobio rješenje u tom roku.

U kolikoj mjeri je na našim prostorima problem broj pasa lutalica?

Problem postoji, nekad mjesecima ne bude problema, a nekad to zna biti učestao problem, ponajviše zbog ljudi van pakračkog područja koji istovare pse vozeći se iz Požege prema našoj strani, a budući da psi budu ostavljeni u blizini pakračkog područja, prirodno je da tražeći hranu psi dođu do naših naseljenih mjesta i domaćinstava. Naravno pas lutalica je i onaj koji je pobjegao svom vlasniku, takve stvari se dešavaju.

Jeste li tijekom kontrole čipiranosti pasa ustanovili kako ima više čipiranih ili nečipiranih?

Više ima čipiranih pasa, kad nakon prijave građana pronađemo psa lutalicu, izdamo nalog veterinarskoj stanici nakon čega ga odvode u azil, a tamo ga u trošku Grada čipiraju i cijepe nakon čega mi postajemo vlasnici tog psa.

Opće je poznato kako komunalnim redarima često zvoni telefon, koliko često zaprimite pozive van radnog vremena?

Zna i toga biti, ali ništa pretjerano. Naravno ne javim se tad baš na svaki poziv, bude tu dosta nepoznatih brojeva. Zna nazvati pročelnik u to doba, gradonačelnica, kojima se u pravilu javim, a tu su također i službeni pozivi iz Centra 112 koje svaki pod obavezno zaprimim, tu nema iznimke, a njihovim poziva je za radnog vremena najmanje jer su to već iskusni ljudi koji znaju procijeniti hitnost slučaja te zovu samo kad je dobro potkrijepljeno.

Imate li pomoćnika ili sami obavljate sav posao? Stignete li sve obaviti?

S obzirom da zakonska regulativa sve više i više spušta problematiku na jedinice lokalne uprave i daju više ovlasti komunalnim redarima, a to ne poprate i s financijskom potporom, bilo bi dobro da nas je više. No mislim da smo i u ovakvim novčanim okvirima napravili puno i da će se ubuduće napraviti još više. Veliko je područje i zasad radim sam, puno je tu terenskog rada kojeg kasnije treba prenijeti na papir, a najviše bi u tom dijelu dobro došao pomoćnik koji bi se kroz neko vrijeme uveo u terenski rad te bismo tako onda naizmjenično mogli obavljati svoje poslove.

Imate li za kraj nekakav apel na građane?

Prvo bih pohvalio građane na savjesnosti, vode brigu o svom gradu, pomažu i nama kao gradskoj upravi i svima ostalima, tako da smatram da će to ići iz godine u godinu u još boljem smjeru. Ljudi cijene trud koji mi ulažemo, u vezi vizure grada, ulaganja u infrastrukture, također se uključuju i oni kroz razne akcije. A što se tiče apela, volio bih da još više vole svoj grad, da pokose, počiste ispred svojih kuća, sveukupno će tako grad ljepše izgledati, a i financijski će to rasteretiti gradski proračun što bi dovelo i do još nekih ulaganja i poboljšanja uvjeta života u našem Pakracu.