Dr. sc. Vijoleta Herman Kaurić, viša znanstvena suradnica Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu, održala je sinoć predavanje po nazivu „Realnost nestajanja – bolničko groblje u Pakracu“ u prostorima Gradske knjižnice Pakrac.

„Lijepo je vidjeti punu knjižnicu, moram priznati da sam iznenađena. Drago mi je što ste tu. Hvala Moniki i Jeleni što su prihvatile ugostiti moje predavanje“, rekla je uvodno Herman Kaurić.

Duga povijest bolničkih ustanova u Pakracu

U svom se izlaganju prvobitno osvrnula na povijest bolničkih ustanova u Pakracu. „Budući da je bio vrlo bitno vojno središte, a vojne bolnice bile su preteče civilno-narodnih ustanova, u Pakracu neka od varijanti bolnice postoji jako dugo“, objasnila je Herman Kaurić, dodajući kako su vojsku pratili i vojni liječnici koji su se brinuli isključivo za vojnike, ali jednim manjim dijelom ipak i za civilno stanovništvo.

Već oko 1850. godine u bolnici su se počele liječiti bolesti poput tuberkuloze i upale pluća, ali i spolne bolesti. U tom se razdoblju bolnica počela više baviti civilnim stanovništvom. Bolnicu je odlikovalo što je bila smještena u, za to doba, vrlo prostranoj zgradi Trenkovog dvorca. Dok su ostale bolnice u Požeškoj županiji imale dvije do tri sobe, ova je raspolagala s prostranih 16 prostorija.

Prekretnica u povijesti ovoga grada bila je izgradnja Velike kraljevske zemaljske javne bolnice. U vrijeme kad je ta bolnica nastala, bila je treća po veličini u Hrvatskoj i Slavoniji, a od nje su bile veće samo bolnice u Zagrebu (Bolnica Milosrdne braće, današnje Rebro) i u Osijeku (KBC Osijek), pri čemu je od navedenih samo pakračka bolnica imala javni status i odgovarala je isključivo Zemaljskoj vladi.

1896. donesena je odluka o gradnji nove zgrade, pri čemu je stara zgrada prodana Srpskoj pravoslavnoj općini za Učiteljsku školu. U roku od dvije godine, 1898., izgrađen je čitav bolnički kompleks za 120 bolesnika, koji je dograđivanjem zgrada unutar postojećeg kompleksa ubrzo proširen na 200 bolesnika, a sama je bolnica u vrijeme svog nastanka bila čudo medicinske znanosti.

Problematika zapuštenih grobnica

Nakon razlaganja kronološkog razvoja bolnica i bolničkih ustanova u Pakracu, predavačica se fokusirala na sukus svog predavanja, a odnosi se na stara groblja koja su u Pakracu postojala, a danas se ili ne zna sa sigurnošću gdje točno (npr. Tursko groblje) ili su pak posve devastirana (kao što je Židovsko groblje), a neka su djelomično zapuštena i preuzela ih je priroda i raslinje (stari dijelovi Pravoslavnog groblja na Gavrinici).

Podcrtala je kako se uređenost društva i kultura naroda između ostaloga očituje i načinom na koji se odnosimo prema svojim pokojnicima i njihovim konačnim počivalištima, pri čemu je navela kako se primjerice u Austriji grobno mjesto smije ponovo koristiti tek nakon 100 godina, dok je kod nas predviđeni minimalni rok tek 10 godina. Podcrtala je i problematiku nadležnosti groblja na Gavrinici koje se nalazi na razmeđu dvaju općina, a jedna je njegova parcela čak i u vlasništvu lokalnog komunalnog poduzeća, što zakonski i ne bi smio biti slučaj.

Neminovno je da dio starih grobnica nakon što se ljudi prestanu brinuti za njih pomalo odlazi u zaborav, ali ipak postoje adekvatni načini da se ljudima koji su ondje pokopani oda zasluženi pijetet, na dostojanstven i primjeren način, zaključila je Herman Kaurić.

O predavačici

Dr. Herman Kaurić rođena je 1973. godine u Pakracu. Osnovnu školu završila je u Lipiku, a srednju u Pakracu, nakon čega je upisala studij povijesti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, koji je završila obranom diplomske radnje o trgovištu Pakrac za vrijeme vlastelinstva Jankovića. Poslijediplomski studij završila je obranom magistarske radnje pod naslovom „Funkcioniranje zdravstvene službe u Požeškoj županiji tijekom prvog svjetskog rata“, da bi nakon toga 2007. godine i doktorirala pod mentorstvom dr. sc. Ive Goldsteina.

Primarno područje istraživanja joj je društvena povijest Prvoga svjetskoga rata na području Hrvatske i Slavonije, a posebice povijest zdravstva, istaknutih medicinskih djelatnika i djelovanje dobrotvornih društava. Sekundarno područje istraživanja bazira se na lokalnoj povijesti, gdje središnje mjesto zauzima povijest Pakraca, o čemu je napisala knjigu „Krhotine povijesti Pakraca – povijest naselja od prapovijesti do 1918. godine“ te jedno poglavlje u knjizi o gradovima RH.

Autorica je još 26 znanstvenih radova objavljenih u domaćim znanstvenim časopisima i publikacijama, od ukupno 35 biografskih jedinica navedenih u CROSBI-ju. Surađivala je s Leksikografskim zavodom „Miroslav Krleža“ u ediciji Hrvatske enciklopedije te s Galerijom „Klovićevi dvori“ na izradi kataloga u sklopu izložbe o Slavoniji.

Članica je Društva za hrvatsku povjesnicu i Udruge za istraživanje povijesti žena „Klio“ u sklopu koje je održala javno predavanje o problematici istraživanja povijesti žena. U sklopu Aktiva za nastavnike osnovnih, odnosno srednjih škola, u organizaciji izdavačke kuće „Profil“, održala je dva javna predavanja o problematici Prvoga svjetskoga rata. Trenutačno je zaposlena na Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu.