Aleksandar Aco Stanković sinoć je promovirao svoju knjigu „Depra“ u Multikulturnom centru u Lipiku u organizaciji Gradske knjižnice i čitaonice Lipik. Novinar Hrvatske radiotelevizije, urednik emisije Nedjeljom u 2, napisao je nekoliko zbirki poezije, jednu zbirku priča i knjigu Depra koja govori o bolesti 21. stoljeća, a to je depresija.

„Depresija je ozbiljna bolest, to nije loše raspoloženje. U hrvatskom jeziku ne postoji distinkcija između depresije kao lošeg raspoloženja i depresije kao kliničke bolesti. Loše raspoloženje dođe i prođe, zbog neuzvraćene ljubavi, poraza omiljenog sportskog kluba, egzistencijalne situacije, međutim taj osjećaj traje nekoliko sati ili dana i uglavnom prođe. Depresija kao ozbiljna i opasna bolest je nešto što dođe i ne prođe, bolest s 1000 lica od kojih sam ja upoznao neka“, otpočeo je Stanković.

Rekao je kako ga je depresija pomela prije 14 godina, kroz četiri-pet dana, poput oluje. Simptomi su se počeli javljati jedan za drugim i nakon tih pet dana jednostavno više nije bio sposoban za normalan život te je supruzi rekao da mora potražiti stručnu pomoć. Prvi simptom bio je nespavanje, potpuni nedostatak sna tri dana zaredom tijekom kojih nije spavao ni minutu. Nakon treće neprospavane noći počeli su se javljati ostali simptomi.

„Prvo se pojavila snažna anksioznost, duboki nemir, osjećaj da želiš iskočiti iz svoje kože. Drugi simptom bio je tremor, tresle su mi se ruke i noge. Sljedeći dan uz ta dva pojavio mi se i treći simptom, nedostatak koncentracije. To je stanje nalik teškom pijanstvu, uz izostanak gubitka ravnoteže. Nisam mogao voditi normalan razgovor dulje od 30 sekundi ili minutu, a da mi misli potpuno ne odlutaju. Četvrti simptom koji se javio isti dan bio je gubitak apetita, te sam kroz sljedećih mjesec dana izgubio deset kilograma. Peti simptom bile su crne misli, pratitelj svake dobre depresije“, analizira Stanković progresiju svoje bolesti.

Kvaliteta života toliko mu je opala da nije mogao normalno funkcionirati te je supruzi rekao da moram otići kod liječnika, kod psihijatra i potražiti stručnu pomoć. Psihijatrica mu je nakon inicijalnog razgovora rekla kako misli da se radi o depresiji, ali da ju ne može dijagnosticirati odmah, već će se morati nastaviti čuti i viđati kroz sljedećih dvadesetak dana.

Pričao je dalje Stanković kako je nakon što mu je depresija služeno dijagnosticirana i propisana terapija trebalo proći dva do tri mjeseca da medikamenti počnu davati prve rezultate. To početno razdoblje bilo je najteže izdržati zbog osjećaja posvemašnog beznađa, kao i bojazni u vezi toga hoće li mu ikad biti bolje. Kolegama se povjerio i priznao da mu je dijagnosticirana depresija, međutim nadređenima zbog straha od otkaza nije htio reći ništa.

Uspio je raditi i tijekom čitavog tog najtežeg razdoblja, pri čemu mu je najteže bilo pred emitiranje emisije s našim proslavljenim tenisačem i teniskim trenerom, Nikolom Pilićem. Pola sata prije emisije bio je spreman odustati, što bi bio presedan. Rekao je kolegici da ne može voditi suvisao razgovor. Na njeno pitanje može li barem čitati pripremljena pitanja, pokušao je i shvatio da može. Odlučili su ipak probati, pri čemu se fokusirao isključivo na čitanje pitanja i kaže – čini se kako nitko nije shvatio u koliko se teškom stanju nalazi, pa čak ni gost.

Kako je terapija postupno počela djelovati, uspio se vratiti normalnom životu. Naravno, oporavak nije bio ravna linija, više sinusoida, ali kaže da mu nikad više nije bilo tako teško kao ta prva dva-tri mjeseca. Uz medikamente i povremene psihoterapijske sastanke, uspijeva održavati kvalitetu života. Izdavanje knjige s kojom je u javnost izašao sa svojom bolešću nije bila laka odluka, ali ju je uz podršku supruge i obitelji ipak donio, te kaže kako su reakcije neočekivano dobre.

Nakon što je predstavio knjigu, mnogi su mu ljudi prišli i otvorili se u vezi svojih, usporedivih iskustava, a i jučer se u prostorima lipičkog Multikulturnog centra javilo nekoliko osoba koje su ponukane Stankovićevim izlaskom u javnost odlučile i same progovoriti o svojoj borbi s depresijom. Stoga je u jednom trenutku prezentacija knjige poprimila obrise grupnog sastanka s psihoterapijskim djelovanjem, a budući da je autor naglasio kako je upravo pomoć drugima cilj koji je svojom knjigom želio postići, možemo zaključiti kako je u tome i uspio.

Stanković je na kraju okupljanja svima koji su knjigu odlučili kupiti po cijeni od 20 eura potpisivao njihove primjerke, a s pojedincima se po želji i fotografirao.